Kinezi isporučuju vjetroelektrane u Srbiju

Čini se da Kinezi ipak misle ozbiljno: China’s Goldwind to Supply Turbines for Serbia’s First Wind Farm, baš kako je i pisao Denis Kuljiš.

Goldwing je u 2013. imao preko 10% globalnog tržišnog udjela s vjetrenjačama instaliranima u toj godina, s 14.000 kumulativno instaliranih vjetrenjača.

Grafikon dana: BDP per capita RASTE (nije šala)

1. BDP per capita (po stanovniku) je važnija mjera blagostanja nego BDP. Zato kažemo da je Luxemburg bogata zemlja, a Indija siromašna, iako mu je BDP manji nego indijski.

Jučer je izašla zanimljiva vijest o prvim stvarnim pocjenama iseljavanja iz Hrtvatske u glavnu zemlju iseljavanja, Njemačku. Radi se o prilično uvjerljivim podacima za oko 30.000 ljudi ove godine: Nova TV i izvornik.

Pretpostavimo li, realistično i čak konzervativno, da:
– se u sve ostale zemlje iselilo 60-70% koliko u Njemačku,
– da je bilo nešto useljavanja,
– tako da je u zadnjih godinu dana bilo NETO iseljavanja + neto promjena od smrtnosti 45.000 ljudi, tj. 1% populacije,

te pretpostavimo li da se iseljavanje u zadnje vrijeme ubrzalo, pa da je na prosječan dan proteklog kvartala (dakle 15.8.) neto iseljeno bilo 0,8% populacije u odnosu na godinu dana ranije, drugog kvartala 0,55%, a prvog 0,30%, možemo za odgovarajući postotak modificirati realnu promjenu BDP da dobijemo promjenu BDP per capita.

Dolazimo do sljedećih procjena BDP per capita:

bdp pc

2. Inače, možda kontraintuitivno, ovi iseljenici u jednom segmentu pomažu uravnoteženju platne bilance: Transferi radnika iz inozemstva veći od direktnih stranih ulaganja? Jedan dio toga se kroz povećanu potrošnju ‘vraća’ u BDP.

3. Evidentno, velik je problem u tome da je za smanjenu populaciju broj državnih službenika koji ih nadgledaju, administriraju i vode ostao isti. A samo umirovljenja je u zadnje tri godine u javnom sektoru bilo 30.000-40.000, što znači da ih je toliko novih zaposleno. To objašnjava i jedan veliki razlog suprotstavljanju promjenama.

4. Velike pohvale novom vodstvu DZS koje na njihovom websiteu objavljuje sve više i sve strukturiranijih podataka (ili mi se bar čini da je više zbog načina prezentacije?)

Grafikon dana: Apple i Hrvatska

Ne znam jeste li znali:
– Apple je ove godine dioničarima isplatio oko 66 milijarde dolara (kroz dividende i otkup dionica)
Vrijednost kompanije Apple je 661 milijardu dolara – nije ni čudo kad proizvodi toliko para
– Samo zadnjeg kvartala je samo iPhoneova prodao za 42 milijarde dolara
– A cijeli BDP Hrvatske (= novostvorena vrijednost u državi tokom godine dana) je oko 53 milijarde dolara. S time da smo mi opet potrošili više nego smo stvorili, pa nam se bogatstvo smanjilo :)

Vizualno:

apple i RH

Ove brojke nisu skroz usporedive. Prihodi od prodaje Apple nisu stvorena vrijednost samo za Apple, nego nešto ostaje i Kinezima koji ga sastavljaju: Secret video of ‘exhausted workforce’ in Chinese factory making Apple products. Što jako dobro znaju hrvatski trash-marksisti, znate oni što najavljuju ‘propast kapitalizma’, a kojima je kultni predmet upravo iPhone (kakav si to ‘urbani socijalist’ ako nemaš ajfon?!).

Svijet je velik. A mi mislimo da je svijeta briga za nas i NAŠU pravedničku borbu protiv ‘neoliberalnog kapitalizma’?! Svakom razumnom je evidentno da smo svijetu nevažni i glupo je očekivati da nas svijet ‘spasi’ jer smo ‘geostrateški važni’ i ‘izumili kravatu’. Trebamo krenuti sami od sebe.

Đuro će biti OK

1. Kao što vidimo uspješno je završen upis kapitala u ĐĐ: Nakon dokapitalizacije očekujemo nove ugovore. Ja sam upisao 500.000 novih dionica, tj. uplatio 10 mil. kn.

2. Moje rezoniranje je da će s ovim kapitalom ĐĐ imati dovoljno novca za restrukturiranje, te zaista moći poslovati i bez onoga šeo je zapravo glavno u cijeloj priči, na pozitivnoj 0. Tako kaže i predsjednik uprave za kojega se zaista ne bi moglo reći da je neumjeren u izjavama.

Ugovori na koje ciljamo se mjere u stotinama milijuna eura, samo jednim takvim ĐĐ bi postao najveći industrijski izvoznik u RH i najvažnija industrijska tvrtka u RH. Kao što znamo, ĐĐ je bio nosilac zadnjeg velikog, i možda najvećeg ikad, izvoznog posla stare Jugoslavije, vrijednosti, barem za onaj dio koji službeno znamo, iznad 500 mil. USD (to je znatno više u današnjem novcu). Kompetencije su ostale u tvrtci.

Po meni, ĐĐ treba tretirati kao start-up, ne kroz prošlu bilancu. g. Mazal:

Novi ugovori će se sigurno dogoditi u sljedećoj godini, jasan je bio predsjednik Uprave Tomislav Mazal.

- Naravno da mi u planu imamo i odgovor na ono ‘što ako se ne dogode’. Ali ovaj iznos povećanja kapitala, ovaj novac koji je u ušao u tvrtku, uz ove mjere koje se provedu, omogućit će nam vrijeme za život na pozitivnoj nuli. Do novih ugovora koji moraju donijeti značajne profitne marže – pojasnio je Mazal, izrazivši kao svoju obvezu prema vlasnicima poruku kako ‘ova kompanija više ne smije raditi s gubicima’.

3. Vrlo zanimljivo je da se jučer došao naslikati u ĐĐ upravo ministar Vrdoljak, koji je grčevito branio neobranjivo – svog prijatelja, bivšeg predsjednika uprave.

Sada, prvi put nakon valjda više desetljeća, imamo upravu koja NIJE politički imenovana, nego su ju izglasali predstavnici radnika i privatnih investitora u NO, smijenivši bivšeg kojeg je tvrdo imenovala i još tvrđe branila država. Uvrede i prijetnje koje sam od najviše pozicioniranih HNS-ovaca dobio povodom diskusija o tom predsjedniku uprave na ovom mjestu neću spominjati. Inače bi me jako zanimalo koliko je ministar Vrdoljak svojih novaca uložio u ‘svog, slavonskog’ Đuru – vidjet ćemo u idućoj imovinskoj kartici, ili promjeni ako ju dostavi?!

Pisao sam već kako su i neki najviše pozicionirani državni dužnosnici prigovarali da je uz prethodnog politički imenovanog čelnika bilo i nestranačkih ljudi, da je problem jer ‘Mazal nije NAŠ’.

Ovo je po prvi puta da ĐĐ ima upravu koja nije politički imenovana i ako bi netko htio po njoj mrdati da uhljebi neke ljude koji će sklapati čudnovate ugovore, odmah mogu reći da smatram da bi takvi bili zločinci. Podsjećam da je ovo vjerojatno prvi put u RH da su predstavnici radnika i privatnih investitora u NO smijenili državnog managera.

Također možete guglati ‘uhljeb janaf’.

4. O ukupnoj klimi u RH, vezano primjerice uz Đuru, može nam krasan primjer dati i članak U uspjeh dokapitalizacije Đure Đakovića malo tko vjeruje koji je objavljen u najosjetljivijem trenutku za tvrtku, kad prikuplja kapital. Iz članka je evidentno da novinar nema inforemacije od najvećeg dioničara, nije kontaktirao drugog najvećeg (mene), a sumnjam da je dobio izjavu i od trećeg najvećeg (Lukšić grupa). Radi li se tu o velikom neznanju i neprfesionalizmu?

Ipak, nema sumnje da novinar zna tko je drugi najveći dioničar. To znamo po tome jer je isti novinar objavljivao primjerice ovakve nevjerojatne pamflete: Komentar: Nenad Bakić – guru koji je izgubio kompas (gledjte monstruozne izmišljtine – da bih ja komentirao izgled?). Ja novinara ne znam, ali novinar mene zna … prati, ima svoje mišljenje, ma je li moguće, s obzirom na ta prethodna pisanja, da je ovo napisao kako bi naštetio meni? Tko zna, možda sud pokaže, još ću razmisliti da li ću se u to upuštati.

Sad prosudite sami da li je novinar bio naprosto krajnje neprofesionalan kad je napisao takav članak ili je imao neku agendu. Ali to nije samo teorijsko pitanje. Naime, zbog ovakvog članka se moglo dogoditi da se kapital ne prikupi, a razumno je za pretpostaviti da ga je i skupljeno manje nego bi bilo da nije objavljen tako negativan članak. Je li time nanesena velika šteta Društvu, radnicima, Republici Hrvatskoj? Je li time manipulirano tržištima kapitala? Hoće li ĐĐ podnijeti tužbu? Mogu li oni koji su razmišljali o upisu po 20 kuna, a nisu upisali pod utjecajem ovog članka, budući da je cijena već sada znatno veća, tražiti odštetu?

Ovaj članak je samo jedna ilustracija stanja u kojoj je ova jadna država i kako si ljudi svašta dozvoljavaju. Sada se možemo sjetiti raznih drugih likova u našem poslovnom izdavaštvu, raznih ‘Markušića’ s onim nevjerojatnim preporukama za kupnje dionica, raznih ‘Baničeka’ (bivši urednik online izdanja business.hr koji je i objavio ovaj tekst g. Pilija i neke slične, koji se sada spominje u kontekstu poznate afere Kopa Beach).

A Đuro će biti OK, zaista vjerujem u Đuru i nadam se da je bar jedan mirovinac uplatio kapital, kako bi spasio čast te ekipice. Zamisilte, ljudi koji su kupovali dionica Ingre za stotine milijuna kune, posuđivali Nexeu oko 200 mil. kn u samo jednoj transakciji itd. … da nisu vidjeli priliku u ĐĐ da ulože svi zajedno ni 13 mil. kn? Po 20 kuna? Uz implicitnu valuaciju (vrijednost) cijelog Đure od manje od 65 mil. kn?! Cijelog Đure? Ali dobro, nisu prepoznali ni KORF/RIVP kad mu je cijena prije svega nekoliko godina bila manje od 1/10 sadašnje cijene — rekao bih, ne baš genijalci.

Uprava je prikupila relativno malo kapitala, i tko zna, možda je to čak i dobro, jer se ne može bahatiti nego mora precizno ‘voziti’ što vjerujem da ova uprava možete (pogledajte npr. socijalni sporazum s radnicima).

A sjećam se kad sam dolazio na prvu skupštinu, pa se neki vozač koji je rupčićem uglačavao Mercedes S klase, tadašnjeg predsjednika uprave, čudio pogledom (ali nije se usudio ništa reći), kako ja to – kao ‘samo’ dioničar – se usudim parkirati kraj tog Mercedesa, pred ulazom u zgradu. To je, po rezultatima, bio također vrlo neuspješan manager, a novi ‘kukuriku’ manager je također dao da ga se voza u tom ‘S-u’, što sam uporno kritizirao.

5. U međuvremenu, odlična okolnost je ovo što navodi JL:

… no informacije iz Vladinih krugova govore da će vrlo brzo nakon dovršetka dokapitalizacije država potražiti novog, privatnog vlasnika. .. Ovo je odluka iz nužde, kako bi se spasila tvrtka i radna mjesta u njoj. Odmah nakon što postanemo većinski vlasnik Đure Đakovića, krenut ćemo s postupkom traženja partnera – zaključuje naš izvor.

Kao što znamo, uprava ima mandat za izdavanje još 50 mil. kn kapitala neovisno o ovoj dokapitalizaciji, tako da bi se pravi partner mogao tražiti odmah. Pri čemu bi bilo idealno da ujedno država uz dobit proda ovo što je sad uplatila.

Napomena: Imam dionice DDJH. Ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, kao i obično. Također mogu imati razne motive da neku dionicu prodam ili kupim (osjećam se euforično, depresivno ili blentavo, treba mi za neku drugu investiciju …) tako da nemojte nikako svoje eventualne investicijske odluke donositi zbog mog pisanja ili transakcija.

Zasta ovo NI U KOM SLUČAJU nemojte shvatiti kao ikakvu preporuku za kupnju ili prodaju dionica. Sve ovo što gore analiziram, ‘smatram’, ‘vjerujem’ itd. je moje osobno razmišljanje i vjerojatno je subjektivno i ni na koji način nije preporuka za kupnju dionica. Za takve savjete obratite se odgovarajućim profesionalcima, ili još bolje, razmislite sami. Podaci koje gore iznosim mogu biti netočni, tako da sami sve provjerite, zaista ni za šta ne garantiram, ovo je samo jedan privatni web-log.

Kandidat Josipović čvrsto najavljuje jake protržišne, tzv. neoliberalne, reforme, ali za ozbiljno

Mijenja se onaj tko se ne mijenja


– Ovaj post nije ironičan – pogledajte ga do kraja, jer nije važno je li mačka crna ili crvena, glavno da lovi miševe
– PLUS, predsjednik najavljuje raskol u SDP

1. Jučer je na Index izašao iznenađujući tekst kandidata Josipovića, koji je do sada najvažniji istup nekog kandidata u kampanji, u kojem on vrlo jasno najavljuje snažne pro-tržišne reforme, uključivo čak i daljnju reformu (fleksibilizaciju) tržišta rada!

Inače, iste zaključke izvlačim već neko vrijeme, ali ovo je zaista vrlo eksplicitno. Pogledajte što sam do sada pisao:
Predsjednik i ja mislimo isto
Predsjednik i ja OPET mislimo isto
Je li Hrvatska napokon pred promjenama: iz ‘run to the bottom’ u ‘run to the top’

Znam da vas možda zbunjuje kako je moguće da kandidat Josipović, koji u biti ima rentijerski background (u ovom slučaju pozitivni, objasnit ću kasnije) i koji je izjavljivao ‘Liberalni kapitalizam uništava radnike’ – ‘Vrijeme je da Hrvatska dosadašnji model bezobzirnog liberalnog kapitalizma, koji se više ne može ni ekonomski održati, zamijeni modelom društveno odgovornog poslovanja’ napravi takav salto mortale.

Prijeđimo na stvar a kasnije ću komentirati kako i zašto, naime kandidat Josipović:
– je pametan čovjek, a ‘samo budala ne mijenja mišljenje’
– zaista ima velike i krucijalne zasluge o kojima se malo govori
– i jako želi biti predsjednik države, ali ne tako da u njegovu mandatu Hrvatska doživi ‘grčki scenarij’
– brutalno i sam osiromašuje u ovakvoj Hrvatskoj.

2. Pročitajte pažljivo taj tekst. On je maskimalno eksplicitan koliko ga kandidat Josipović uopće može proizvesti u okvirima svog stila. Da ne duljim, obratite posebno pažnju na zemlje-uzore koje navodi. Što se tiče reformi, navodi Dansku, Estoniju, Poljsku, Finsku i kasnije ponavlja da nam uzori trebaju biti Danska, Estonija, Poljska, ovo je zaključak teksta: “A za to su nam potrebne moderne europske reforme, kakve su provele neke druge uspješne europske države poput Danske, Poljske ili Estonije.

U čemu je stvar? Danska i Estonija su notorno pro-tržišne zemlje, kako bi se reklo kod nas ‘neoliberalne’. Naime, tu trebamo pogledati ugledni Heritage Index of Economic Freedom, koji mjeri koliko je koja država pro-tržišna vs. pro-socijalistička. Da ponovim, ovo je zaista ugledan i mjerodavan indeks.

Sad nešto zaista senzacionalno. Ovo je lista EU zemalja + Švicarska prema tome koliko su pro-tržišno orijentirane. Uz notorno pro-tržišne Švicarsku (trash-marksisti misle da je ‘socijalistička’ jer je botaga, o čemu više kasnije) i Irsku na vrhu, koga vidimo na dnu? Naravno, socijalističku Hrvatsku i ostale slične zemlje.

Pogodite što? Te ‘zločeste kapitalističke zemlje’ na vrhu upravo su one u kojima je život lijep i u koje se naši najbolji mladi iseljevaju, a ove na dnu su ogorčeni gospodarski depresivci. Nevjerojatno?! Neoliberalni kapitalizam ljude čini gospodarstva prosperitetnima, a ljude sretnima, a ‘humani socijalizam’ obratno?!

Dobro proučite ovu tablicu ekonomskih sloboda (‘neoliberalizma’) u EU!!! Klik za veću, a izvor je ovdje.

heritage indeks

Ako vam ovo nije šokantno, pogledajte globalnu tablicu oko nas. Sve zemlje u ovom dijelu ‘naše lige’ su nam daleko bliže, naime razlika je daleko manja, nego između nas i npr. Češke, Slovačke ili Belgije (o Danskoj da ne govorimo). Neke zemlje ‘regiona’ su označene crveno, a neke svima znane zemlje crno, kao što vidite u dobrom smo društvu, Burkina Faso, here we come:

heritage indeks global

Gorespomenuta Poljska nije u samom vrhu ljestivce, ali je među predvodnicama ‘neoliberalanih’ reformi ‘Nove Europe’.

Ukupno, nema sumnje da je poruka kandidata Josipovića jasna, i podvučena.

3. Nema sumnje da su katastrofalne sudbine populista-klauna Hollandea i Cerara doprinijele nakanama predsjednika Josipovića. Ali po mom sudu, iako je donedavno pričao gluposti o ‘liberalnom kapitalizmu’ ima vrlo velike zasluge o kojima se ne može puno javno govoriti. A to je ovo što naznačuje, borba protiv organiziranog kriminala. Recite što hoćete, ali siguran sam da bez njegove inicijative ili zaštite državnog odvjetništva tih visokoropofilnih katalizatorskih procesa ne bi bilo.

4. Pogledajte posebno kako Hrvatska stoji na skali tržišta rada, to je jedan parametar koji nas snažno vuče dolje ‘da budemo kao Estonija i Danska’. U tome smo najgori.

Evo što kaže Heritage Freedom Index o tome:

The labor freedom component is a quantitative measure that looks into various aspects of the legal and regulatory framework of a country’s labor market. It provides cross-country data on regulations concerning minimum wages; laws inhibiting layoffs; severance requirements; and measurable regulatory burdens on hiring, hours, and so on.

5. Često spominjemo ‘rentijerstvo’, to je ono što Hrvatsku najviše sprječava u promjenama. No, u okvirima normalnih tržišnih društava tzv. sitni rentijeri su zapravo okosnica konzervatizma i stabilnosti društva. Znamo da je kandidat Josipović jak u renti: stanovi, ali i prava renta od rada – prihod od glazbenih prava (tako su i svi revolucionari-pankeri rentijeri, tako i Severina, Bare, Jagger, Thompson i ostali).

Stoga je jako dobro da i kandidat Josipović vidi da u ovim okolnostima i njegova rentna osnova radikalno gubi na vrijednosti (kako će stanovima cijena rasti ako se nastavi ovakva situacija?), te da ga to zasigurno boli. Ne kažem da je on pohlepan čovjek, ali dobro je da i on vidi na svom džepu učinak pada BDP i svega ostalog što nas ide u okvirima NAŠE borbe protiv nepostojećih duhova ‘neoliberalnog kapitalizma’.

Iskreno, teško mi je vjerovati da bi kandidat Josipović ovako brzo radikalno promijenio ideologiju koju su i oni i ostali glavni likovi iz SDP tako jako promovirali (najslikovitiji je bio predsjednik Sabora s neoliberalnim kapitalizmom kao ‘kugom’ modernog svijeta, i to kao stari komunist, izjavi na hodošačću).

Nego se naprosto radi o pametnom čovjeku koji je možda pomalo shvatio neke stvari, a i razmišlja na način ‘nije važno je li mačka crna ili bijela, glavno da lovi miševe‘, kako je to rekao čuveni Deng Xiaoping. Naime, kandidat Josipović ne želi biti predsjednik države baš kad se ona urušava i propada i biti zapamćen kao predsjednik-propalica.

A propos Kineza, jučer je Denis Kuljiš objavio ovaj odlični članak o hrvatskom mjestu u novoj najvažnijoj stvari u Europi: Beograd na Putu svile.

6. Idući krupni korak, osvještenje – iskupljenje, kandidata Josipovića, ako dobije izbore će se odnositi na njegov trenutni sveti gral ‘kružnu-cirkularlnu ekonomiju’ (uočite da u programu koristi riječ ‘ekonomija’ u tom kontekstu, a ne ‘gospodarstvo’), ali ne zato jer jučer Europa povlači prijedlog o kružnom gospodarstvu koje čini jedan od stupova Josipovićevog programa.

Nego: čini se da on misli da ako nemaš gospodarstvo, da se onda možeš izvući tako da ‘osnuješ’ cirkularno. Ne. Nego je to ako imaš gospodarstvo, da ga malo potakneš u smjeru recikliranja. Tako da kandidat Josipović mora shvatiti da se prvo mora imati gospodarstvo, da bi ono možda moglo postati cirkularno. Ili kako bi to (vjerojatno) rekao Antun, ‘ne možeš gologuz imati cirkularno gospodarstvo, osim ako nisi na razini Neandertalca’.

7. Očekujemo reakcije kandidatkinje Grabar-Kitarović na ovaj čvrsto zadani smjer neoliberalnih reformi.

8. E sad, mislim da će ovaj novi smjer pospješiti raskol u SDP jer jedan dio SDP-ovaca, ‘marksista’, to naprosto neće moći pratiti.

9. Vratimo se na Švicarsku, koju naši socijalsiti, zajedno s tvrdo-kapitalističkom Švedskom, navode kao primjer ‘uspješne, a skoro pa socijalističke zemlje’. Notorno je da bogate kapitalističke zemlje mogu izgraditi takav čvrsti i visoki socijalni ‘safety net’ kakav nikad ni blizu nije mogla ni jedna socijalistička. A to mogu jer su bogate. A bogate su jer su …

Naš zamišljeni socijalist, trash-marskist, u okrivu svoje dogme je čuo da je zec veći od slona. I kad vidi nešto još veće, kita ili mamuta, on zaključuje da je to ‘sigurno zec jer jedino zec može biti veći od slona’.

RIVP u modi

Koliko me sjećanje služi, ovakav hype nije pratio uvrštenje neke dionice sve ono od HT. Pogledajmo koliko prostora je Valamar dobio danas u JL (duplerica!) i VL (klik za veće):

rivp jl

rivp vl

Što je važno ovdje i što mislim da će se događati:

1. Predsjednik uprave najavljuje da je ovakva dividenda održiva i planirana (‘nudimo takvu dividendu i u budućnosti‘) iako se planiraju i velika ulaganja! Običaj ozbiljnih firmi na tržištu kapitala je ne smanjivati dividendu, nego ju rasti. A zadnjih godina je Valamar sve što je obećao i ostvario.

2. Evidentno je da Valamar želi biti zvijezda hrvatskog tržišta kapitala (i to sam bio predvidio, sjetite se kako sam više puta pisao ‘Hoće li Valamar biti novi HT?’). Zvijezdi trebaju i market makeri, barem dva, ako ne i tri. Po meni, nema sumnje da će Interkapital biti jedan od njih, a on u svojim fondovima ima podosta RIVP. Ali drugi onda vjerojatno moraju biti neke veće banke (Erste, ZB, RBA …). Kao što znate, oni u svojim fondovima (mirovinskima, običnim otvorenima uglavnom nemaju RIVP ili ga imaju samo simbolično). No, nezamislivo mi je da da oni budu MM, a nemaju research za dionicu, a njihovi fondovi to nemaju u portfelju.

Naravno, takav slučaj će prekinuti neformalni bojkot ove dionice od strane najvećih institucionalnih ulagača. Stoga očekujem snažnu potražnju s njihove strane. A što cijena bude išla više gore (ako bude išla, a u to ne sumnjam), oni koji prvi počnu kupovati će imati veći ‘incentive’ da kupuju dalje, a oni koji ne kupe će izgledati sve gluplje i gluplje … zato vjerujem da će se brzo početi svi oni bacati u taj vagon. Eto to su moja očekivanja, a vi možete reći da sam glup ili subjektivan :)

3. Ovaj sentiment će se prenijeti na cijeli turistički sektor, naime pogotovo na one dionice koje imaju koliko-toliko veliki free float (Arenaturist, Lošinjska plovidba …).

4. A to sve pogotovo zato jer je prospekt Valamara razotkrio senzacionalne stvari, kakvih mislim da ima i u bilancama drugih sličnih tvrtki (o čemu sam također više puta pisao, ali samo toliko koliko se moglo vidjeti iz analize financijskih izvješća), a to je brutalna, ali brutalna, potcijenjenost njegove imovine u bilanci. Primjerice, cijeli (renovirani!) hotel Diamant oko 10 mil. eura, kao i President (Dubrovnik) prije ovogodišnje renovacije, apartmani kraj Diamanta po oko 300 eura/m2?! (Molim nemojte mi vjerovati nego ove nevjerojatne brojke provjerite i sami u prospektu).

5. Budući da porez na štednju dolazi uskoro kao i na nekretnine, a porez na kapitalnu dobit (ali tek na držanje kraće od 3 godine) tek (prema najavama) od 2016., to znači da će porez računati samo na onaj dio porasta nakon kraja 2015. To znači da bi sav porast cijene do kraja 2015. u ovu produktivnu nekretninsku imovinu (a Hrvati naprosto obožavaju nekretnine) bio neoporeziv, štoviše mislim da je realno upravo zbog poreznih razloga za očekivati ‘run’ do kraja 2015.

6. A ako razmišljate o ulaganju u fondove, sjetite se što sam više puta govorio o Allianz equity, koji je veliki brand name i koji je prvi i mimo institucionalne fondovske struje prepoznao turistički sektor. Pogledajte im prinose i portfelj, slijedi mali izvadak (ovo nije reklama za njih i nemam ništa s njima):

ae

Jasno, u ovom kontekstu ne bi bilo pošteno zaboraviti fondove Interkapitala (iako radim s njima, nemam ništa s njihovim fondovima).

Napomena: Od dionica turističkih tvrtki imam RIVP, ARNT, LPLH i možda nešto malo nekih drugih. Ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, kao i obično. Također mogu imati razne motive da neku dionicu prodam ili kupim (osjećam se euforično, depresivno ili blentavo, treba mi za neku drugu investiciju …) tako da nemojte nikako svoje eventualne investicijske odluke donositi zbog mog pisanja ili transakcija.

Zasta ovo NI U KOM SLUČAJU nemojte shvatiti kao ikakvu preporuku za kupnju ili prodaju dionica. Sve ovo što gore analiziram, ‘smatram’, ‘vjerujem’ itd. je moje osobno razmišljanje i vjerojatno je subjektivno i ni na koji način nije preporuka za kupnju dionica. Za takve savjete obratite se odgovarajućim profesionalcima, ili još bolje, razmislite sami. Podaci koje gore iznosim mogu biti netočni, tako da sami sve provjerite, zaista ni za šta ne garantiram, ovo je samo jedan privatni web-log.

Kuponska privatizacija kakva je mogla biti i o privatizaciji općenito

Prevareni branitelji i stradalnici Domovinskog rata?

1. Općepoznato je da je privatizacija uništila ovu zemlju, a da je najgori oblik tog zla bila KUPONSKA privatizacija. Tome svjedoči i izjava jednog bivšeg ministra turizma nedavno u jednoj dnevnoj novini:

dioince vrijede manje

Znači, branitelji i stradalnici su prevareni i njihove dionice danas vrijede višestruko manje nego prije 15-ak godina.

2. No, je li baš tako? Najpoznatija ‘stradalnička’ dionica je upravo ona Valamar Riviere (burzovna oznaka RIVP), pravi sljednik Dom Holdinga (KORF) i Dom fonda (DOMF).

Stavimo li na jedan grafikon cijenu dionice KORF, odnosno udjela DOMF, te sadašnjeg pravnog sljednika RIVP (1 dionica KORF je zamijenjena s oko 12,8 dionica RIVP, pa je postojeća cijena RIVP od 20 kuna zapravo kao 256 kuna od KORF), dobijamo sljedeće za zadnjih 14,5 godina (koliko imamo dostupnih podataka na ZSE). Crveno je dugoročni trend (pomični prosjek 200 dana).

domf korf rivp

Znači činjenica je da ti udjeli u zadnjih 15 godina ne vrijede ‘nekoliko puta manje‘ nego 10 puta više. Kako je moguće da se bivšem ministru turizma potkrala takva greškica?!

I kako je moguće da je ta laž svima postala toliko ‘očigledna’ da više nitko ni ne sumnja u nju?

2. Da se prisjetimo. Stradalnici Domovinskog rata su dobili kupone, koje su mogli zamijeniti za udjele u fondu. Za DOM fond (Ostoja + EPIC / Eltz) tzv. nominala je bila 100 kuna, a tipični stradalnički paket 111 dionica.

Koliko se sjećam, grof Eltz, koji je bio frontmen za upis tih kupona je izjavljivao da će postići da udjel po kuponu zaista na burzi i vrijedi 100 kuna i da je ‘tada on svoj zadatak obavio’. Ipak, mnogi su prodavali svoje udjele budzašto, po 11 kuna, pa tako dalje.

Taj cilj je već 2005. i postignut i može se reći da je grof Eltz svoje obećanje ispunio. Štoviše, svi su ubrzo svoje dionice mogli prodati i po više od 200 kuna (likvidnosti je bilo). Međutim došao je burzovni slom zbog prethodnog suludog rasta cijena nekih dionica (sjetite se samo ulaganja mirovinskih fondova u INGRA, MAGMA, IGH po kojim cijenama?!), pa ulagači nisu mogli razlučiti žito od kukolja, te su svim dionicama neselektivno pale cijene, tako i KORF.

Međutim, sada opet KORF (tj. njegov sljednik RIVP) vrijedi na burzi preko 250 kuna?! I to uz sve akrobacije, pokrajnje ugovore itd. između povezanih kompanija? (Vjerujem da bi vrijednost bila i daleko veća da se još tko osim mene borio za manjinske dioničare.)

A kad sam zadnji put gledao, samo iz Vukovara i okolice je bilo skoro 10.000 dioničara KORF. Recimo da jedna stradalnička obitelj ima 4 tipična ‘paketa’, to je 444 dionice KORF, tj. sada oko 5650 dionica RIVP. To je oko 111.000 kuna (a u međuvremenu su dobili i dividende), što bi se reklo ‘čistog novca’. Za velik broj ljudi to je iznos koji im može poptpuno promijeniti financijsku situciju, npr. omogućiti školovanje djece.

Recimo čak da nije relevanta cijena na burzi prije 15 godina, nego da se želimo uspoređivati s nominalnom vrijednošću od 100 kn. Tada je ovaj porast na preko 250 kn, uz dividende, na 15 godina kao da ste novac ukamatili po otprilike 6,5%!

Jasno, tek ćemo vidjeti što će biti dalje, jer RIVP danas ulazi u službeno tržište, pa ću vam ovu vježbu ponoviti za koji mjesec.

3. Najveći dobitnici u ovoj priči su, bez sumnje, ipak EPIC-ovci, to je za njih ‘posao stoljeća’. Osim malih dioničara, najviše stradalnika – koji su dakle prošli dobro – pogledajmo tko je od ostalih stakeholdera (udjelnika) još prošao kako.

To ćete najlakše vidjeti ako pogledate kako sada izgledaju kapaciteti Valamara, te koliko Valamar i dalje ulaže i koliko zapošljava, a to usporedite s neprivatiziranim hotelskim poduzećima kao što su Hoteli Maestral (u Dubrovniku!), HTP Korčula, Hoteli Živogošće itd.

A što se tiče PIF-ova, nemam točnu računicu, ali misim da su oni čiji su kuponi (nakon tranformacija) završili u SN Holdingu ili Valamar Grupi prošli još znatno bolje. Naravno, oni koji nisu prodali na bezveznim cijenama.

Sad zamislite kako je uspješna kuponska privatizacija mogla biti da je npr. vlada 2000.-2004. barem minimalno obrazovala narad, da su oni zadržali svoje udjele, da su se vodeći, ali manjinski, dioničari morali više truditi …

4. Pogledajmo malo širu privatizacijsku priču. Recimo Podravka.

Krajem prošlog stoljeća je Agrokor neformalno najavio da bi dao javnu ponudu za sve dionice Podravke po 400 kn. Štogod mislili o Agrokoru i Ivici Todoriću, zasigurno se slažete da je vrlo sposoban biznismen, i da u ‘svojim’ kompanijama eksplozivno stvara vrijednost (ne gledajte samo Konzum, nego se fokusirajte na proizvodnju: VUPIK / Belje, PIK Vrbovec, Zvijezda, Ledo, Jamnica …).

Dakle, tada je njemu ta kompanija tada vrijedila barem 400 kuna po dionici. Inače, za one koji manje znaju, cijena dionice je kolebljiva, ali dugoročno govori koliko biznis vrijedi s obzirom na to koliko vrijednosti stvara svima oko sebe, najviše klijentima (recimo zato je cijena dionice Apple takva da on cijeli vrijedi 700 milijardi dolara).

Vjerujem da bi u tom alternativnom scenariju imali takvu vrijednost biznisa, da bi dionica vrijedila barem 2000 kuna i u skladu s time bilo barem dvostruko više radnih mjesta itd.

No, što smo imali u međuvremenu? Na najavu javne ponude, digli su se NAŠI, u ovom slučaju lokalna politika. Da sve mora ostati NAŠE, pa su to i radnici počeli ponavljati. Da će sve biti najbolje samo ako NAŠI upravljaju. Pa smo iduće desetljeće imali upravu kakvu smo imali, akrobacije koje smo imali, i – iskreno – žao mi je ove uprave koja sada mora vaditi kola iz blata (i čini se da to prilično dobro radi, pogotovo uzevši u obzir u kakvom stanju je zatekla firmu). Cijena dionice je ispod 300 kuna. Eto, to vam je učinak NAŠEVANJA, pa čak i kad se tvrtka spasi od NAŠIH, malo tko razumije najveći trošak od svih, a to je oportunitetni trošak. Ja kad čujem NAŠE (kako je to definirao Antun), omdah se hvatam za džep.

E sad vidite zašto bi bilo jako dobro da PLATIMO npr. Austriji da upravlja NAMA, te da im ne budemo zavidni koliko god da zarade na NAMA. Ili možemo osnivati NAŠE zadruge?

Napomena: Imam dionice RIVP, štoviše to mi je najveće ulaganje, i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, analize i zaključke napravite sami ili uz pomoć svog omiljenog profesionalca.

Nevjerojatni prospekt Valamar Rivijere

Sutra je službeno uvrštenje dionica RIVP na Zagrebačkoj burzi.

A jučer je objavljen senzacionalni prospekt te dionice. Ajde da smo i to doživjeli, prospekt od skoro 1000 stranica. Brutalna, radikalna transparentnost je, po mom iskustvu, nešto još neviđeno na Zagrebačkoj burzi.

Najbitnije, vidimo po koliko su u knjigama vođeni razni objekti. Primjerice, hotel President u Dubrovniku (tada 4* i jako dobro poslovao) na kraju 2013. je bio u knjigama svega 70 mil. kn. Ogromni Diamant u Poreču svega svega 81 mil. kn. Cijeli kamp Lanterna svega 100 mil. kn. Lanterna i Solaris kampovi + apartmani su ako dobro vidim ovako odokativno s oko 4.500 smještajnih jedinica, a u knjigama su svega oko 250 mil. kn (usporedite to s Turisthotel, miljenicom nekih fondmanagerčića koji tu dionicu bestidno napucavaju).

Već sam vam više puta pokazivao jedna usporedivi konkurent, španjolska Melia, vrednuje svoje sobe u čvrstim objektima s oko 70.000 eura po ključu, pa si zbrajajte.

Imat ćemo još puno vremena proučavati ovaj prospekt, a sada zaista mislim da je teška sramota za sve fond managerčiće koji nisu ‘prepoznali’ ovu dionicu. A što je trebalo prepoznati prije 4 godine na 1/10 (KORF ekvivalent) sadašnje cijene?! Sada je ona na P/B oko 1,25 ako se ne varam, ali po mom sudu, ovdje je moguća brutalna revaluacija imovine, s odgovarajućim utjecajem na kapital, recimo da se dugotrajna imovina revalozira ‘puta dva’, kako je ona slična kapitalu, to bi P/B odmah pao na 0,6.

Pazite, Hotel Diamant ima 244 sobe, krasan moderan hotel. A apartmani uz njega, 128 njih, su u bilanci na kraju 2013. bili vrednovani svega oko 13 mil. kn, odnosno oko 100.000 kn, iliti oko 13.000 eura po apartmanu. Da vam još približim, na booking.com piše da su oni veličine 38-47 m2. Ako je prosječna veličina 43 m2, onda je to oko 300 eura / m2. U takvim apartmanima. Pa vi kupujte rađe stambene nekretnine u Zagrebu, po koliko ono?

Sav namještaj u svim hotelima i uredima je u knjigama na kraju 2013. bio svega 26 mil. kn. S obzirom na oko 7.000 smještajnih jedinica u čvrstim objektima, to je bilo oko 3.700 kuna po smještajnoj jedinici, ne uključujući opće prostore u hotelima. Čini li vam se ovo realno?

Velike pohvale Upravi i NO Valamaru, koji sva obećanja ispunjavaju i koji su bez sumnje ostvarili herojski napor kako bi iznjedrili ovaj prospekt na vrijeme, kako bi dionica bila u limbu prelaska među kotacijama dovoljno kratko da ne postane neinvestabilna za indeksne fondove, što, po mom sudu, pokazuje koliko je kontrolnim vlasnicima bitno da RIVP bude prepoznat.

Danas je u jednim dnevnim novimama prezentirano veliko ‘istraživanje’ jednog mirovinskog društva o mirovinskoj reformi, vjerojatno kao odgovor na moj tekst od neki dan. No, mislim da niz sramota, od kojih je najveća ova nevjerojatna podinvestiranost u turistički sektor (čini mi se da svi mirovinski fondovi zajedno nemaju u njemu ni 100 mil. kn, a samo dva među njima su samo 2007. samo u dionicu INGRE uložila preko 200 mil. kn, i skoro sve izgubili?!) teško da može biti sapran raznim ‘istraživanjima’. o tome ću još pisati.

Kao budući umirovljenik, da li biste rađe htjeli da vaša mirovina dolazi od rentne imovine kao što su hrvatska turistička poduzeća, ili od monetizranih (=privatiziranih) autocesta i dionica INGRA?

A vjerujem da će ova flagship dionica, koja po mom sudu ima sve da postane najznačajnija dionica Zagrebačke burze, ukazati investicijskoj javnosti što sve skrivaju bilance nekih drugih tvrtki turističkog sektora.

p.s. A doći će i vrijeme kad ćemo se sjetiti prljave kampanje jednog medija kontroliranog austrijskim kapitalom, kao i njegova bivšeg uredničića, kad sam spriječio da stvari idu nekim drugim tokom. Danas ipak možemo reći da preko 10.000 ili možda i 15.000 stradalnika Domovinvskog rata ima u ovim dionicama vrijedan kapital, koji njihovim obiteljima može biti prevaga u financijskoj situaciji.

Napomena: Imam dionice RIVP i naravno ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Podaci i analize mogu biti pogrešni, tako da molim da ne vjerujete ničemu što piše gore, nego provjerite sami ili se obratite svom omiljenom profesionalcu u Boss odjelcu.

10 razloga zašto mislim da su dionice hrvatskih turističkih tvrtki najbolja široko dostupna štedno-investicijska (pod)klasa u Hrvatskoj

Turističke dionice su na Zagrebačkoj burzi ‘all the rage‘. Primjerice, dionica Valamara je već treću godinu za redom “Dionica godine prema izboru javnosti”, a dionica Arenaturista je proglašena dionicom s najvećim rastom u 2014. (+70%).

Dionica Valamara, naše najveće turističke tvrtke, tj. njen pravni prethodnik (KORF), je u zadnje 4,5 godine porasla 10 (deset!) puta.

Direktorica Burze je pak izjavila da je turizam ‘naša nafta':

turizam nafta

Na ovom mjestu sam u zadnjih nekoliko godina više puta skretao pažnju na turističke dionice, primjerice prije godinu dana Hrvatski turizam: asset play.

Evo razloga zašto mislim da je i dalje ta investicijska podklasa odlično ulaganje.

1. Tekuća operativna dobit, a pogotovo u usporedbi sa stambenim nekretninama.

Naše najveće turističke tvrtke Solaris, Arenaturist, Liburnija, Maistra, Valamar, Plava laguna imaju EV/EBITDA 6-13.

Što taj parametar znači? EBITDA je ‘gruba i prljava’ aproksimacija za operativni tok novca, a EV je vrijednost tvrtke na burzi, plus sav dug koji ima (minus gotovina na računu). Znači, ako je EV/EBITDA 10, to znači da od operativnog toka novca, ako ostane isti, možete u 10 godina otplatiti svu vrijednost te imovine i sav dug. Te vam ostane cijela ta tvrtka, bez kune duga prema bankama.

Usporedimo to s prihodom od izjamljivanja stanova. Ako imate stan u boljoj zoni u Zagrebu koji iznjmljujete, recimo da je on od 100 m2, mislim da možete biti sretni ako ga možete prodati za 1600 eura/m2 ili iznjamiti za 6 eura/m2 mjesečno. 6 mjesečno je 72 godišnje, od čega treba oduzeti trošak održavanja (sitne i ‘sitne’ popravke), trošak naplate (vaše vrijeme i napor, rizik nenaplate), agencijske provizije kod ugovaranja novog klijenta, te razdoblje kad je stan prazan. Recimo da je stoga vaš realni operativni tok novca od operacija svega 5.500 eura godišnje.

U tom slučaju je vaš EV/EBITDA oko 29, tj. tri puta veći nego za gornje biznise, tj. relativno gledajući, taj stan je u svojoj trenutnoj prihodovnoj moći oko 3 puta slabiji!!

A kao i za svaku produktivnu imovinu, njena cijena na koncu bude sukladna mogućnosti zarađivanja. Stoga mislim da kad bi se ovi parametri održali, da bi cijene morale biti relativno iste, naime imati sličan EV/EBITDA.

2. Vrijednost same imovine.

Mislim da za stambene nekretnine tek ulazimo u razdoblje pravog pada cijena, čemu će doprinjeti i porez na nekretnine, a koji će ujedno smanjivati realni operativni tok opisan kao gore.

S druge strane, znamo da je velik dio imovine hotelskih poduzeća još uvijek vođen po niskim cijenama iz privatizacije, o čemu sam više puta pisao.

A snaga zarađivanja svake godine sve veća!

Pogledajte primjerice ovaj razvoj prihoda po smještajnoj jedinici za Valamar, iz analize FIMA:

fima rivp revpar

U skladu s time su i projekcije za iduće godine od strane Interkapitala:

IC rivp projections

A ovako izgleda u praksi procjena uprave samog Valamara da li je taj biznis rastući, naime spremaju se uložiti još jako puno novca u njega: Valamar ulaganja 2014. i 2015.

Evo samo jednog malog pokazatelja potcijenjenosti imovine u bilancama nekih tvrtki. U zadnjem detaljnom izvješću Riviera Adria (danas Valamar) – a uskoro izlazi novi prospekt – su sav namještaj, hortikultura i alati bili vrednovani s oko 4 mil. eura?!

Znači, mislim da se radi o vrlo vrijednoj imovini koja se može lako ‘monetizirati’.

3. Usporedba s autocestama.

Trenutne operativne ponude za upravljanje autocestama su oko 2,5 milijarde eura (recimo na 40 godina). To znači da nekome samo pravo da njima upravlja na 40 vrijedi 2,5 milijardi eura, plus tu je ogroman dug, oko 4,5 milijardi eura. Recimo da bi se nakon pregovora tih 2,5 moglo ‘navući’ na 3 milijarde.

S druge strane, naša vodeća turistička tvrtka, Valamar, koja je otprilike 10% svih kategoriziranih kapaciteta hrvatskog turizma, na burzi ‘vrijedi’ oko 300 miliona eura. To znači da bi po toj valuaciji cijeli hrvatski kategorizirani turizam ‘vrijedio’ oko 3 milijarde eura – ali ne samo pravo na upravljanje njime 40 godina, nego pravo da ga se ima zauvijek!

Pri čemu je jako bitno vidjeti i stanje duga. Primjerice, na kraju trećeg kvartala Valamar ima duga (bankama i slično) ispod milijardu kuna, a gotovine i depozita oko 500 – njegov neto dug bankama je stoga svega oko 500 mil. kn! Dakle, oko četvrtine ili petine njegove burzovne vrijednosti, za razliku od cesta, gdje je dug skoro dva puta veći od njihove vrijednosti (odnosno vrijednosti upravljanja na 40 godina). Dakle, relativna zaduženost cesta je veća oko 10 puta veća!

Znači, ako vrijednosti koncesija dodamo i cijeli dug, to je oko 7 milijardi eura, a ako Valamaru koji je oko 10% oficijelnog turizma dodamo neto dug, dobijemo oko 400 mil. eura.

Dakle, ako bi valuaciju Valamara ekstrapolirali na cijeli turizam ispalo bi da cijeli kategorizirani hrvatski turizam vrijedi skoro upola manje nego cesta (najam na 40 godina + dug), koje su zapravo u funkciji tog turizma?!

4. Sigurnost imovine.

Smatram da će u slučaju jako negativnih ishoda naše ‘krize’ ta imovina biti sigurnija i od štednje u bankama. Naime, ako Hrvtaska defaultira, ne možemo znati što će biti sa štednjom (možda opet ‘stara devizna’?), ali hoteli na Jadranu ostaju hoteli na Jadranu, kojima vjerujem da se vrijednost neće značajno smanjiti čak i da (u ekstremno negativnom scenariju) ne posluju jednu godinu. A sad zamislite što će biti s vrijednošću stambenih nekretnina ili štednje u bankama ako kriza (nemiri ili tko zna što) bude takva da hoteli ne posluju?

5. Još usporedba s autocestam – ulagači.

Goldman Sachs je jako privlačan partner našim mirovincima za zajednički projekt privatizacije autocesta. Međuitm, malo je poznato da su fondovi Goldman Sachsa, zajedno s pphe (Park Plaza) većinski vlasnici i Arenaturista (dakle, ne vrte se tu baš neki lijevi ulagači).

6. Financijski pokazatelji su za neke tvrtke možda još bolji nego to izgleda.

Iz izvješća i izjava na skupštinama za Valamar znamo da oni velik dio investicijskog održavanja klasificiraju kao trošak, što smanjuje EBITDA.

7. Praktičnost i porezna efikasnost ulaganja.

Ako imate dionice turističkih tvrtki, što u stvari predstavlja indirektno vlasništvo u produktivnim nekretninama, prodati ih možete svaki dan, i dobiti novce za dva dana, trenutno bez oporezivanja. Usporedite to s prodajmo stana.

Primjerice, za najtrgovaniju turističku dionicu, RIVP, je trenutni raspon kupnje i prodaje ispod 1%. Usporedite to s traženom i nuđenom cijenom u početku pregovora za neki stan.

8. Dividenda.

Naša najprominentnija turistička dionica, RIVP, upravo je isplatila neoporezivu dividendu koja je oko 2,5% trenutne cijene. Dakle, dividendni prinos joj je bio kao na oročenu štednju u eurima.

Iduća dividenda vjerojatno neće biti neoporeziva (neće ni kamata na štednju!), ali ozbiljne kompanije obično imaju takvu dividendnu politiku da mogu održavati ili rasti dividendu (a mislim da je Valamar vrlo ozbiljan).

9. Transparentnost.

Barem kod naše najveće turističke tvrtke imamo odličan razvoj. Uprava ostvaruje sva obećanja koja je dala (isplata dividende, uvrštenje dionica na redovno tržište, kupnja u trezor).

10. Mirovinski fondovi praktički ne ulažu u turističke dionice.

Kao što znate, smatram da su upravitelji mirovinskih fondova među najlošijim hrvatskim ulagačima uopće.

Nakon što je samo jedno društvo za upravljanje jednim obveznim fondom (najveći) od osnivanja od građana naplatilo preko 1 milijardu kuna naknade (u smislu ‘naknada za upravljanje fondom’) i tokom samo zadnjih 5 godina krize (2009.-2013., čekamo podatke za 2014.) donio svojim vlasnicima (‘stranim bankama i osiguravajućim društvima’) oko 370 mil. kn dobiti prije oporezivanja – oni su završili s ‘genijalnom’ investicijskom strategijom od oko 70% imovine svojih članova u obveznicama RH!

Koliko je to loša alokacija, možete vidjeti iz mog prethodnog članka, a sad se zapitajte i koliko je to loše s obzirom na ukupnu disperziju rizika. Naime, mirovina za sve članove će biti uglavnom iz 1. stupa i 2. stupa. Što ako RH bude ‘poslova’ loše, recimo bude proračunskih nestabilnosti itd. (čemu se brzo primičemo). Jasno, tada se ‘obećanja’ iz 1. stupa neće moći ispuniti u velikoj mjeri. Ali istovremeno će i hrvatske obveznice proći loše, tj. i dio mirovine iz drugog stupa će biti ugrožen?!

Ali pogledajte dalje znalački pristup ulaganju. Iako su hrvatske turističke dionice rasle nevjerojatnom brzinom (a danas nema puno onih koji bi tvrdili da su na ovim cijenama bile precijenjene), oni svi skupa ih vjerojatno nemaju niti za 100 mil. kn (možda nešto više ako gledamo i indirektno kroz Adris). Nažalost ne mogu vam reći točne podatke jer oni više nemaju obavezu objavljivati preciznije svoju imovinu, ali tamo gdje ih ima, su uglanovm u ‘top 10′, pa se to vidi (a ono ispod može biti vrlo malo).

No, kako objasniti da ti isti mirovinski fondovi samo prije 3 godine, iako je bilo podosta likvidnosti, nisu kupovali dionice Arenaturista po manje od 60 kuna (sada je debelo preko 300), iako mu je glavni upravljač Goldman Sachs, isti onaj s kojim bi se sad udružili da upravljaju autocestama?

Znači, recimo da oni svi imaju u svim ‘turistima’, nakon ovog kolosalnog rasta, oko 100 (a vjerojatno manje) mil. kn.

MEĐUTIM, samo jedan među njima, AZ, je samo tokom 2007. u dionice INGRE uložio 110 mil. kn (i skoro sve izgubio). Pri čemu je na koncu 2007. samo to ulaganje u INGRA bilo 1,55% cijelog njegovog portfelja! Danas bi 1,55% portfelja AZ bilo oko 400 mil. kn.

E sad gledajte nešto vrlo zanimljivo. Vodstvo tog istog AZ fonda već početkom 2008. okreće ploču i kaže da je Crobex, na osnovu P/E precijenjen 30-50%! Međutim i dalje, nakon toga, nastavlja stjecati baš INGRU. E, a sad pogledajte koliko je ukupno INGRA ostvarila operativnu dobit u svim godimama buma 2004.-2008. (znači, dobit bez financijske dobiti, a može vam pomoći i dobit od promjene vrijednosti zaliha). Kao objasniti nastavak ulaganja baš u Ingru, s takvim financijskim pokazateljima, baš ako procjenjuješ veliku precijenjenost CROBEXA?!

Koliko je pak lagodan njihov život bilo, možemo vidjeti iz naravi tih obveznica koje su trpali sve više i više i više.

Recimo, već u 2002., su oko 48% sve imovine su AZ-u bile obveznice RH ova i ova, prinosa 6,875% i 6,50% u eurima (dakle, kod računanja izvedbe, broje se i tečajne razlike).

Znači imamo situaciju da građani daju novce fond, koji posuđuje novce državi po gornjim stopama (u eurima), tj. indirektno tim istim građanima, prikazuje im jako velik prinos i dobija ogromne naknade?

A ovo gore s INGRA je samo jedan primjer za samo jedan fond.

Znači, ako mirovinci ne ulažu u turizam, za mene je to snažna indikacija da se radi o dobrom ulaganju!

BONUS. 11. Preporuke analitičara.

Cijelo vrijeme ovog kolosalnog rasta turističkih dionica zadnjih nekoliko godina nije (po mom saznanju) bilo ni jedne profesionalne analize ili preporuke za kupnju tih dionica (tzv. Company Research). U zadnje vrijeme objavljene su dvije, za RIVP, obje s preporukom ‘kupiti’. Poznavajući kako funkcioniraju naši brokeraji i analitičari, mislim da nam sad predstoji razdoblje kad će oni malo ‘pedalati’, tu ‘nedavno otkrivenu investicijsku klasu’.

Napomena: Od dionica turističkih tvrtki imam RIVP, ARNT, LPLH i možda nešto malo nekih drugih. Ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, kao i obično. Također mogu imati razne motive da neku dionicu prodam ili kupim (osjećam se euforično, depresivno ili blentavo, treba mi za neku drugu investiciju …) tako da nemojte nikako svoje eventualne investicijske odluke donositi na ime mog pisanja ili transakcija.

Zato ovo NI U KOM SLUČAJU nemojte shvatiti kao ikakvu preporuku za kupnju ili prodaju dionica. Sve ovo što gore analiziram, ‘smatram’, ‘vjerujem’ itd. je moje osobno razmišljanje i vjerojatno je subjektivno i ni na koji način nije preporuka za kupnju dionica. Za takve savjete obratite se odgovarajućim profesionalcima, ili još bolje, razmislite sami. Podaci koje gore iznosim mogu biti netočni, tako da sami sve provjerite, zaita ni za šta ne garantiram, ovo je samo jedan privatni web-log.

Komentar u Jutarnjem

Danas u Jutarnjem komentar:

Mnogima nerazumljivo ponašanje hrvatske uprave, odnosno administracije (kako se to kod nas kmetski kaže ‘vlasti’) postaje potpuno jasno ako shvatimo da je SDP u stvari – hrvatski konzervativci. …

Nastavak vidite u JL.

komentar JL