ĐĐ – zanimljivi dokumenti u pravom trenutku

1. Kao što možda znate, trenutno je u toku (po meni) jedan od najzanimljivijih upisa kapitala, Đure Đakovića. Jučer su me zaista iznenadili ovih dokumentom kakav se rijetko viđa na hrvatskom tržištu (ne znam jesam li ikad vidio): Strategija i restrukturiranje te financijski plan 2015-2019.

Znači rekao bih da ova uprava zalužuje daleko veće povjerenje investicijske javnosti, nego prethodna (razlikuje se u predsjedniku uprave, kojeg su predstavnici privatnih investitora i radnika smjenili usprkos žestokom protivljenju predstavnika države, predsjednika uprave koji je bio tvrdo imenovan i još tvrđe održavan od strane politike, a da li je on prisni prijatelj jednog ministira, neka se svatko raspita sam, a predlažem i pogledati odnose ĐĐ i Premise, u dokumentima PSN Premise. Također mogu naglasiti da sam na zadnjoj GS rekao članovima HNS-a u NO da ih može biti sram, te zamolio sve prisutne da na licu mjestu guglaju ‘uhljeb JANAF’, pa da vidimo što ćemo dobiti.)

2. Kao što možete vidjeti, projekcije su bazirane na samo jednom osrednjem poslu za BOV-ove, i koliko vidim ni jedan za daljinsku stanicu Kongsberga (a po izjavama smijenjenog predsjednika uprave na javnoj TV znamo da jedna košta cca. 2 puta više nego BOV, i ĐĐ i Kongsberg gaje prisne odnose – primjerice praksa Đurinih studenata u Kongsbergu), te svega pola kapaciteta za vagone, o čijem tržištu možete vidjeti projekcije u ovom krasnom dokumentu.

Dakle, rekao bih da u ta dva ključna dijela procjene nisu nešto ‘nabrijane’, pogotovo kad uzmemo u obzir da ĐĐ spominje kao aktivna tržišta “Kuvajta, Katara, Iraka, Omana, Azerbejdžana, Estonija, Makedonije te eventualno Ujedinjeni Arapski Emirati i drugi “. O Kuvajtu i UAE već znamo puno, primjerice ovdje Patria AMV nije samo favorit u Kuvajtu već i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, http://www.defender.hr/republika-hrvatska/vojna-industrija/patria-amv-nije-samo-favorit-u-kuvajtu-vec-i-u-ujedinjenim-arapskim-emiratima.php, no znamo i da je načelnik generalštaba Katara nedavno bio u ĐĐ, kao i zamjenik ministra obrane Azerbejđana.

Tako da bih rekao da su tom smislu projekcije zaista konzervativne.

Prema tim projekcijama, uz 200 mil. kn novog kapitala, ĐĐ bi u 2017. ostvario EBITDA od 155 mil. kn. U toj godini bi gotovina na računu bila cca. koliko i sav dug financijskih institucijama, dakle EV bio bio u stvari tržišna kapitalizacija.

200 mil. kn novog kapitala je npr. 4 mil. dionica po 50 kn ili 5 mil. dionica po 40 kn. Recimo da se upiše 5 mil. dionica po 40 kuna, tada bi ukupno bilo oko 8,23 mil. dionica.

Uz EV/EBITDA skromnih 7, tada bi tržišna kapitalizacija trebala biti oko 1,05 mlrd. kuna, tj. oko 132 kuna po dionici.
Uz EV/EBITDA 10, oko 188.

Naravno, ako vjerujemo ovim projekcijama. No, što ako ĐĐ sklopi bar dva posla s BOV-ovima? Ili jedan veći, a ne osrednji?

3. Ovdje dolazimo i do (po meni) vrlo zanimljive stvari. Naime, kao što znamo iz raznih izvora, možda i glavni konkurent Patriji na Bliskom istoku je američki div General Dynamics, sa svojim Strykerom (zapravo je to Piranha švicarskog Mawaga kojeg je kupio GD), pogledajte npr. izvore navedene ovdje.

Znači, potpuno mogu zamisliti scenarij u kojem će neki restructuring, ili naprosto špekulativni fond kupiti sve ili značajan dio dionica ĐĐ i prodati ih General Dynamicsu. To bi, vjerujem, dovelo do raskida ugovora ĐĐ Patrijom (jer kako bi se Patrija proizvodila u pogonu glavnog konkurenta?!).

Recimo, ako su gornji izvori točni, pa su GD i ĐĐ glavni konkurenti u poslu u Kuvajtu od 500 mil. eura ili više, zar se ne bi GD isplatilo platiti za sve dionice ĐĐ 100 mil. eura ili za kontrolni paket (30%) srazmjerni dio? Ja mislim da debelo bi.

I, štoviše, mislim da bi to čak moglo i biti dobro za ĐĐ jer ne vjerujem da bi u tom slučjau GD (zbog biznisa, ali i politike) zatvorio pogone, nego im ‘dao’ da rade nešto drugo.

4. Dolazimo i do vrlo zanimljive uloge mirovinaca. Kao što znamo oni su do sada upisivali krajnje dubiozne instrumente, primjerice preko 200 mil. obveznica NEXE u trenutku kad je već bilo jasno da je ovaj pred kolapsom (u trenutku upisa je prema press releaseu samog NEXE kapital im već pao na oko 4% pasive, uz daljnje negativno poslovanje), zapise INGRE koja je nakon tri mjeseca rekla da ne može plaćati kamate i pretvorili to u dionice po 20 kn ili tako nekako, i mnogo drugih eskapada.

Vrlo važan element je i ekstremno naginjanje portfelja OMF-ova državnim obveznicama (u jednom trenutku preko 72%!!! i sada oko 70%) upravo kad je ovoj Vladi nasušno trebao novac, što se, po mom sudu, ne može gledati bez analize prisnih privatnih odnosa nekih upravitelja i nekih u Vladi. Znači, iduća vlast, ako ne bude SDP-ova, mogla bi ovo ocjeniti kao politički potez.

U tom kontekstu, zamislite da upis kapitala ne uspije, a tako da OMF-ovi samo ne daju neke smislene ponude, upraov u ovoj tvornici koja praktički drži regiju.

Mislim da bi u tom kontekstu ovo bio jezičac na vagi (ako uopće bude potreban!), da iduća vlast naprosto ukine 2. stup, te njeni upravitelji odu u povijest kao luzeri i izgube svoja lukrativna radna mjesta.

Ili zamislite da strani špekulantski fond ‘poklopi’ ĐĐ, a naši mirovinci ostanu po strani, proda GD-u, i ovaj zatvori ĐĐ?!

Naravno, moguće je da u tom kontekstu oni daju i ‘smokvin list’ ponude na 20 kuna, ali u to ne vjerujem.

Evo ovo su neki elementi, nemam sad ni vremena za dublju analizu, pogledajte prospekt i, posebno, ovaj gore dokument.

Napomena: Imam dionice DDJH i jasno ovo nije preporuka za kupnju i prodaju. Vjerujem ovoj upravi kao i vrlo sam zadovoljan odnosima privatni dioničari-uprava-radnici i nemam namjeru tražiti ikakvu dividendu godinama unaprijed. Sva moja promišljanja gore su naravno subjektivna i mogu biti pogrešna, a svi podaci su izneseni u dobroj vjeri, ali također mogu biti pogrešni, te molim da ni u kom slučaju ne donosite ikakve inveticijske odluke na osnovu njih – imate prospekt i ovaj dokument gore.

Hrvatska – europski gospodarski tigar

Svi znamo priču o istočnoazijskim gospodarskim tigrovima (Singapur, Hong Kong, Južna Koreja, Tajvan).

Sudeći prema izjavama našh političara i MI smo već desetak godina istočnoeruopski gospodarski tigar. Zanimljivo je stoga pogledati izvedbu našeg gospodarstva u usporedbi s onima s kojima smo usporedivi, a to je s drugim eks-socijalističkim zemljama u EU.

Evo vrlo zanimljivog grafikona, koji prikazuje rast BDP u svim tim zemljama. Izvor je ova Eurostatova tablica za podatke do 2013. te ovaj Eurostatov PR za 2014. Podaci za 2014. su uzeti zadnji dostupni, dakle Q3 za većinu zemalja, a Q2 za neke.

Veliko, veliko iznenađenje za sve naše trash-marskiste, porezne optimiste, državne intervencioniste i slične čija ideologije i doktrine su bile dominantne u Hrvatskoj zadnjih 5 godina! Ako imate dijete do 3 godine, možete mu dati ovaj grafikon za igru ‘nađi uljeza’:

rast bdp ist eu 1

No prema izjavi naše Vlade, Slovencima raste BDP jer su ranije ‘dropnuli‘ više od nas. Gore vidimo da to nije istina.

Možda je Vlada mislila na duže razdbolje? Pogledajmo stoga ovaj pretužni i prejadni grafikon za zadnjih 10 godina. Jadna i jedina Hrvatska je ‘nazad na početak’, ali ovo nije Čovječe, ne ljuti se!, nego za stvarno. Joj da … nije baš na početak. Nego smo gdje smo i bili, ALI uz enormno veću zaduženost, nezaposlenost, te mentalnu devastaciju društva (ogorčenost, ljutnju, beznađe, kolektivistička vjera u autoritete …).

rast bdp ist eu 2

Čujem da je MMF (ili je to bio WWF, ne znam više), objavio ovu fotografiju istočnoeuropskog gospodarskog tigra:

ljenjivac

GS RIVP

Ne zanm ni sam zašto idem na ovo … čini se potpuno nevažno, nema se što reći, a opet – izgleda kao najpozitivniji dnevni red ikoje GS koju sam ikada vidio u RH:

Dnevni red:
1. Uvrštenje dionica Društva na službeno tržište Zagrebačke burze d.d.
2. Ovlast za stjecanje vlastitih dionica
3. Isplata dividende

Ali ‘ajde, lijepo je što više sudjelovati u trijumfu višegodišnjih ulaganja i napora …:)

Napomema: Imam dionice RIVP i ovo naravno nije prepouka za kupnju ili prodaju tih dionica.

Najbolje čuvana tajna od Hrvata (5): A sad zaista SENZACIONALNO otkriće

1. Više puta sam pisao ovdje i na svom FB zidu o najbolje čuvanoj tajni od Hrvata:
- svijet ne propada, nije u krizi, burzovni indeksi su na vrhuncima i samo luzeri pričaju o ‘propasti kapitalizma’ (uz dodavanje, po njima, uvredljivih epiteta kao što je ‘neoliberalni’ ili čak ‘liberalni’)
- a ‘kriza’ u Hrvatskoj nema veze s nekom krizom u svijetu ili EU
- Hrvati nisu nevini narod ‘od stoljeća sedmog’ Europljani, koje ‘kriza nepravedno ugrožava’

2. A sad nešto što su do sada znali samo neki u Hrvatskoj.

PAZITE: Ovo znanje znači i odgovornost. Ako ovo vidite, više nećete vjerovati našim novinama i političarima. To vam može značajno ugroziti integritet i razumijevanje svijeta. Odlučite sami želite li ići dalje …. zato sada dolazi pauza, da ne vidite ovaj grafikon, za koji znam da nećete vjerovati da je istina. Ako s usudite, skrolajte niže.

U međuvremenu možete pročitati ovaj moj članak s početka godine: Kako je Hrvatska opljačkana za 100 milijardi eura.

bijelo

A sad dolazi grafikon koji će vas pretvoriri u POSEBNE LJUDE. Kao oni u Matrixu koji vide da postoji istina izvan sustava (izvor). Rast svjetskog BDP je u prosjeku skoro stalno oko 4%:

global gdp growth

Po kvartalima to izgleda ovako: World GDP.

Možda će netko reći: pa eto, nije nam lako kad Kina raste, netko mora padati. Ali kako onda SAD tako iznimno raste? Kako raste Japan koji je u susjedstvu Kine? Kako tako uporno i dugoročno rastu Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Slovačka … (Eurostat)?

3. Primjetili ste da se naši mediji iz sve snage upiru, ali već zaista paradoksalno, sakriti ovo (bez šale). Recimo, u petak su američki indeksi (najvažnija svjetska ekonomija!) opet oborili rekorde svih vremena. Za malo, doduše. Ali mislite li da ne bi izvjestili da je Blanka Vlašić ‘tek malo’ popravila svjetski rekord u skoku u vis, ili Dinamo ‘tek za jedan gol’ postao prvak Europe?

Naši glavni mediji o tome nisu izvjestili, kao što nisu ni o ovom cijelom – jednom od najvećih u povijesti! – bull runu američkih i svjetskih indeska (i Japan je na 7-god. maksimumu). Ali je zato jedan od njih na skoro cijeloj stranici Hrvatima zabrinuto donio senzacionalnu vijestu da su obveznice Twittera izgubile investicijskih rejting (dakle su ‘dobre’ kao i hrvatske). Twittera, pazite!! Nemojte se zezati s obveznicama Twittera, pogotovo jer ih puno Hrvata ima (rekao bih: 0).

Potop malih biznisa

Prvi puta prezentirani agregatni podaci pokazuju katastrofalno stanje malih tvrtki, koje zapošljavaju polovicu svih zaposlenih u realnom sektoru. Podaci ukazuju da će eventualni oporavak biti težak i spor.

Puno puta ste čuli trash priču kako problemi Hrvatske nastaju zbog tzv. ‘neoliberalnog kapitalizma’ i nezasitnosti ‘poduzetnika koji uništavaju radničku klasu’. Istina je potpuno drugačija: poduzetnici su na izdisaju, što prijeti trganjem društvenog tkiva, daljem beznađu, te na koncu i bankrotom države!

Mnogi dušebrižnici kod nas se razmeću borbom protiv ‘krupnog kapitala’. Vrlo uspješno, kao što vidimo, jer nema ni stranih investicija ni zapošljavanja. Međutim, manje je poznato da se kao društvo možda čak i uspješnije borimo protiv sitnog kapitala!

Male tvrtke (poduztnici, poslodavci – nazovite ih kako hoćete) su na koncu 2013., prema podacima FINA, zapošljavale nešto preko 420.000 ljudi, tj. polovicu svih u tzv. realnom sektoru.

Od 103.578 poduzetnika obuhvaćenih ovim podacima, malih je 101.956, tj. preko 98%. Od tih ‘malih’ 100.274 je u privatnom vlasništvu, a još 1.054 zadružno ili mješovito vlasništvo.

Dakle, kad govorimo o poduzetnicima u Hrvatskoj (to je naziv za osobu, ali po ZTD i sam trgovački subjekt), odnosno biznisma, u stvari u 98% slučajeva govorimo o malim privatnim tvrtkama!

Napomena: Ovo nije potpun podatak – naime neke tvrtke (financijski sektor) nisu obveznici podnošenja prijave, podaci nekih tvrtki se ne prikazuju, a neke ih naprosto nisu predale. Ali ovo pobuhvaća veliku većinu svih tvrtki (99%?).

I sad dolazmo do zaista šokantne tablice, koja pokazuje katastrofalno zbirno poslovanje malih poduzetnika (klik za veću):

mali poslodavci

Dakle o poslodavcima (= poduzetnicima = biznisima) obuhvaćenima ovom tablicom možemo zaključiti sljedeće:

1. Tokom 5 godina 2009.-2013. su svi zajedno, i kumulativno, natukli 7 milijardi kuna gubitka i radikalno si devastrirali kapital.

2. Istovremeno
– isplatili su 100 milijardi kuna neto plaća
– u svoje ime, i ime tih radnika još 61 milijarde kuna davanja
– te 12 milijardi poreza na dobit (oni kao grupa posluju negaitvno, ali neki posluju negativno, neki pozitivno), plus tko zna koliko poreza na isplatu dividende
– te neizračunljiv, ali svakako ogroman, iznos raznih parafiskalnih nameta (HGK, doprinosi za šume, HRT pretplate itd.)
- a koliko su dali bankama na ime kamata, teško je točno izračunati, ali ako im je dug prema bankama 150 mlrd. kuna, to je skoro 10 mlrd. godišnje.

Dakle, mali poduzetnici, a to skoro svi, rade kao grupa u stvari za državu i banke, kako bi isplatili plaće svojim radnicima, pri čemu gube svoj kapital i, evidentno, zdravlje. Te je od strane glasne manjine kreirana društvena atmosfera u kojoj su prezreni!

3. Minimalna profitabilnost, povrat na kapital, za nekog poduzetnika u RH bi bila 10%, to je
– oko 2% realne cijene novca
– oko 2% inflacija
– minimalno 6% premije na rizik za ulaganje u ‘equity’ (dionički kapital društava), tzv. ‘equity risk premium

Ako ne znate ništa o financijama, pa vam se ovih 10% čini puno, promislite da li biste sami ulagali u udjel u nekom dioničkom društvu u ovoj i ovakvoj zemlji, za 8-8,5% povrata (jer na isplatu dividende opet morate platiti porez!) očekivane dobiti (dakle, koja se ne mora ostvariti), a sve u kunama, ne u eurima, kao što štednja u eurima bolje čuva glavnicu nego u kunama?

Napisao sam ‘minimalno’. Prava istina za ovako rizična društva u ovakvoj zemlji, premija na rizik se penje i na preko 10%.

Znači, umjesto da budu barem djelomično kompenzirani za svoj angažirani kapital i rizik, pa imaju neki povrat na kapital od npr. 8% posto (iako je realno daleko više), male tvrkte, mali poduzetnici, u Hrvatskoj gube novce (dakle, oportunitetni trošak im je zbirno barem 10 mlrd. kuna godišnje) su u Hrvatskoj pribijani na stup srama i osuđivani kao praktički ‘devijantno ponašanje’, a državni službenik je dignut na pijedestal društvenog i moralnog uzora, te se Vlada čak i ponosi što im je uspjela sačuvati radna mjesta i visinu plaća! A tko pita male biznise i njihove radnike?!

4. Uočite enormnu zaduženost malih tvrtki. Na kraju 2013. na svaku kunu svog kapitala imaju čak 4,3 kune duga! Pa zar nije fenomenalno ugodno, nestresno, i profitabilno biti poduzetnik u RH?

Zamislite samo kolike su kamate naplaćali bankama u ovih 5 godina, dok su istovremeno isplatili onolike novce državi i radnicima, a imali za svoje biznise založene svoje stanove i kuće, eventualno štednju, a možda i bubreg!

Samo s obzirom na taj dug, premija na rizik mora biti daleko veća nego sam gore rekao ‘minimalna’. Da li biste vi htjeli biti ‘mali poduzetnik’ uz ovakve poslovne uvjete, ovakvu društvenu klimu, založenu osobnu imovinu … a sve za MOŽDA 8% zarade? (Kao što vidite da je to zaista možda – nema zarade za njih kao grupu!)

5. Da bi se poslovanje ove grupe ‘gospodarskih subjekata’, koja zapošljava pola svih radnika u tzv. realnom sektoru, dovelo donekle u normalu, oni bi morali biti bolje kapitalizirani, recimo da bi uz još 10-ak milijardi eura kapitala. Tada bi imali kapital od nekih 150 milijardi kuna, i uz neki minimalni zahtjevani povrat, trebali bi ostvariti oko 15 milijardi kuna dobiti godišnje! To bi bila donekle zdrava situacija.

Odokativno gledajući, ovakav preokret moguć je jedino u dužem roku, a kako su oni grupa u kojoj ima i dosta ranjivih, to znači da će još mnogo malih poduzetnika propasti, prije nego dočekaju oporavak.

Kako u malim poduzenicima radi polovica svih zaposlenih u realnim sektoru, ovdje ujedno i vidimo kako je svaki brzi oporavak cijelog gospodarstva, a pogotovo brz porast zaposlenosti – iluzija!

6. Uočite da je u raznim elementima situacija još gora. Mnogi mali poduzetnik koji prikazuje dobit, čini to samo zato jer si isplaćuje minimalnu plaću, pa se onda djelomično kompenzira dividendom, jer je tako porezno opterećenje manje. Da li neki (mnogi?) Tako rade i za radnike, ne mogu reći, ali vjerojatno se ljudi snalaze kako znaju, ako ime alternativa propast.

7. Drugi put kad čujete pravedničku dreku nekog političara-uhljeba ili sindikalnog vođe, protiv ‘zlog kapitala’ – sjetite se ovog. I promislite u kakvoj državi živimo i koja nam je budućnost.

8. I ono što je jako, jako, jako važno. Mali poduzetnici su TAOCI. Oni ne mogu otići. Čak i državni službenik može otići sa svoje sinekure (možeš misliti da hoće!). Oni često imaju sve svoje založeno za svoje biznise. Država ih često maltretira (to uključuje i korumpirane inspektore – eto meni je jedna takva skoro ilegalno zatvorila firmu, a mi nikad nismo saznali je li korumpirana ili možda preglupa+nemarna), te im uhljebi s govornica govore da imaju ‘društvenu ulogu’, a to je da ‘moraju zapošljavati’.

Ovi mali poduzetnici samo 11% prihoda imaju od izvoza, naprosto su nekonkurentni zbog svega toga. Dakle, nije im lako ni u prihodovnoj strani pobjeći od ove države. Naravno, možete reći s visoka ‘Ali tko im je kriv, drugovi i drugarice, oni su nesposobni, TREBALI bi izvoziti!’. Ali kako napredovati, kako postati bolji, u okolnostima koje sam opisao?

BTW, Mali poduzetnik je:
- ima zaposleno manje od 50 radnika (godišnji prosjek)
- ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 10 mil. eura, ili ima ukupnu aktivu do 10 mil. eura

Turisti – monetizacija

Danas je ex-dividend dan za Valamar Rivieru, našu najveću turističku kompaniju. Već i ova dividena (koja se isplaćuje iz dobiti prethodnih razdoblja, dakle bez poreza) je na razini oko 2,5% s obzirom na trenutnu cijenu (dakle kao kamate na oročenu štednju u bankama), a radi se o svega 60 mil. kn.

No, radi se o manjem dijelu dobiti koliko u stvari mogu isplatiti naime, iako ne u smislu same očekivane trenutne neto dobiti. Tj., ona bi mogla biti daleko veća kad bi se promjenile računovodstvene politike. Primjerice, mislim da je trivijalno da će EBITDA (=brza i prljava aproksimacija toka novca od operacija) ove godine biti preko 300 mil. kn – tako uostalom kažu jedina dva researcha dionice koju imamo, u izdanju Intercapitala i FIMA vrijednosnice. A kao što znamo, i tu je dosta toga ‘skriveno’ kroz agresivnu klasifikaciju inveticijskog održavanja kao trošak. Primjerice, sav namještaj, hortikultura i alati su u bilanci Riviera Adrie (to je u stvari ista ova imovina, oko 10% službenog hrvatskog turizma) bili vođeni po svega oko 4 mil. eura. Što znači da je velik dio toga ‘potrošen’ agresivnom amortizacijom i klasifikacijom kao trošak – pa time smanjilo dobit i EBITDA.

No, kao što sam više puta rekao, prava vrijednost za dioničare naših turističkih tvrtki se zapravo nalazi u asset play (objašnjeno ovdje). I tu sad imamo vrlo, vrlo zanimljivu najavu u ovom jučerašnjem tekstu:

ulaganja u jadran

Naime u njemu se kaže:

valamar apartmani

valamar apartmani 2

Sad gledajte sljedeće:

1. Koliko se sjećam, oko važnih stvari je Valamar uvijek komunicirao oprezno i vjerodostojno, sjetimo se izjava ‘rado bimo vidjeli dividenu’, ‘čuvamo novac za moguće kupnje drugih tvrtki’ i tako dalje. Sve je daleko preoprezno i prevjerodostojno da bi ovakve izjave izlazile slučajno. Sjetimo se primjerice ove samouvjerene izjave na prošlogodišnoj dodjeli nagrade za dionicu godine. Da li biste vi na mjestu grofa Eltza izjavili tako nešto da niste htjeli biti vrlo vjerodostojni, kako u izvedbi tvrtke, tako i u odnosu prema tržištu kapitala i malim dioničarima (da je htio muljati, u najmanju ruku je mogao poslati nekog podređenog da potiho podigne nagradu):

valamar eltz sigurna

2. Kao što znate, više puta sam argumentirao da je imovina većine naših tvrtki radikalno potcijenjena u bilanci. Trenutna dugotrajna materijalna imovina Valamar Riviera je 2,57 mlrd. kuna.

A radi se o 42.000 kreveta, od čega 16.000 u hotelima i apartmanima. To znači da kad bi se vrednovali samo kreveti u čvrstim objektima, oni bi bili vrednovani s 21.000 eura po krevetu, tj. nešto preko 40.000 eura po ključu (kao što znamo, Melia, vrednuje svoje mediteranske jedinice s preko 70.000). I u tom slučaju bi svi ti kampovi bili besplatni u valuaciji! Ups… zaboravio sam i 500 mil. gotovine i depozita … ma neme veze :)

3. Zamislite sada kad bi Valamar Riviera revaloziriao svoju imovinu (nakon oporezivanja) za svega 50%, što mislim da je iz gornjega evidentno da bi mogao. Tada bi dugoročna imovina porasla za 1,3 mlrd. kuna, i isto toliko kapital u pasivi.

Prema zadnjim finacijskim izvješćima, VR ima 2,2 mlrd. kuna kapitala, u bilanci od 3,4 mlrd. Nakon ove zamišljene revalorizacija bi imao 3,5 mlrd kapitala u bilanci od 4,7 mlrd.

Prema zadnjoj dostupnoj bilanci, Melia ima 1,1 mlrd. eura kapitala, na bilancu od 3,4.

- Dakle, omjer debt/equity za Melia je 2,1, za VR je trenutno 0,55.
- A kad bi se napravila gore zamišljena revalorizacija, 0,34.
- Da biste u tom slučaju imali omjer paive i dioničarske imovine kao Melia, morali biste uzeti još 6,1 mlrd. kuna duga, ili – altenativno – isplatiti oko 3 mlrd. kuna dioničarima. Ili kombinacija toga.

Mislim da je evidentno da gornja najava monetizacije apartmana može biti korak u tom smjeru.

Sada vjerujem da je i svima jasno kako i zašto su fondovi Goldman Sachsa – a vjerojatno se možemo složiti da oni nisu tutleki – htjeli isplatiti 280 kuna po dionici svim dioničarima neposredno nakon što su kupili Arenaturist (za koji sam siguran da je sada daleko bolja kompanija nego prije 7 godina, kad su je oni kupili!).

4. A za dodatnu sliku predlažem pogledati i ovaj jučerašnji članak Sastavnice CROBEXturista najprofitabilnije na ZSE.

5. Sad promislite. Da imate svoju najuspjeliju investiciju, mega veličine, u Burkini Faso ili čak nekoj daleko boljoj zemlji (npr. BiH), da li biste imali viziju da nekao i realizirate tu investiciju, sklonite novce na sigurno … Sad zamislimo kako se Austrijanci iz EPIC-a osjećaju s ovim jackpotom u RH. Kao što znate, upravo to sam i rekao na predzadnjoj skupštini KORF (ono s kupusom). Stoga dodatno mislim da najava izlistavanja, dividende, monetizacije apartmana, kupnje dionica u trezor … su vjerodostojne.

Napomena: Imam dionice RIVP i ARNT i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju.

ĐĐ razvoj

Kao što znamo, idući tjedan počinje upis novih dionica. I dalje mislim je raspon određen smiješno (20-60), ali uz sve skupa mislim da je ostvaren jako dobar napredak s obzirom na prvopredviđeni 20-23, uz samo domaće investitore – sada mogu i strani fondovi.

Mislim i dalje da je krajnje nerealno rezerviranje iznosa od strane Holdinga prema Specijalnim vozilima (što sam više puta rekao, čak i na GS), što je dovelo do smanjivanja kapitala Holdinga, što je omogućilo tako nizak donji dio raspona (da je iznos otpisan, Specijalna vozila bi morala prikazati prihod, pa bi kapital na razini grupe ostao isti).

Međutim, danas imamo vrlo zanimljiv događaj, NATO industry forum, u kojem Panel 2 izgleda ovako:

Panel 2: “Equipped for the Challenge” (Industry perspective)
Moderated by Mr. Vago Muradian
- Chair: Mr. Patrick Auroy, Assistant Secretary General / Defence Investment
- Mr. Domingo Ureña-Raso, Head of Military Aircraft, Airbus Defence & Space
- Mr. Brett Lambert, Renaissance Strategic Advisors, Executive in Residence
- Ms. Caroline Vandedrinck, VP for Europe and Central Asia, Sikorsky Aircraft
- Mr. Tomislav Mazal, CEO Duro Dakovic

Možda znate da je Patria u vlasništuv Finske i Airbusa. Iskreno, ne čini mi se da bi g. Mazal bio u tom panelu da je ĐĐ u onome na što cilja ‘non-player’.

Također odlična vijest danas:

Konačno se kreće i u nabavu daljinski upravljanih oružanih stanica RCWS 30mm za borbena oklopna vozila Patria AMV. Tako je iduće godine izdvojeno 79 milijuna kuna, 2016. još 94,5 milijuna kuna, a 2017. dodatnih 172,5 milijuna kuna.

A implicirana valuacija po kojoj ĐĐ ide u dokapitalizaciju je 8,5 mil. eura (cijena dionice 20 kn) i 25,3 mil. eura (cijena dionice 60 kn). Teorijski, kad bi netko uplatio sve dionice, imao bi 75% tvrtke (i dakle pro rata 75% tog uplaćenog novca).

Sve to treba promatrati u kontekstu mogućih poslova i kontakata o kojima se pisalo, primjerice
- Patria AMV nije samo favorit u Kuvajtu već i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
- Načelnik GS OS Države Katar posjetio Đuro Đaković
- Irački ministar industrije i mineralnih resursa posjetio Đuro Đaković
- Želimo da Saudijska Arabija uđe u Đuru Đakovića
- Zamjenik ministra obrane Republike Azerbajdžan posjetio Đuro Đaković

Poslovi koji se tiču obrane / BOV (+RMW) se mjere u stotinama milijuna eura i, naravno, oni bi bili totalni ‘game cnahger’ za ĐĐ.

U međuvremenu, dobro je da se ĐĐ vratio na tržište i u ‘običnim’ poslovima, recimo ovaj ugovor s jednim od vodećih europskih operatera vagona ERMEWA.

Tako da s obzirom na podatke iz prospekta, mislim da ĐĐ može poslovati na ‘pozitivnoj’ nuli (s obzirom na restrukturiranja koje provodi) i bez mogućih velikih poslova u obrani, a da bi oni bili nešto zaista izuzetno, ne samo za ĐĐ, nego cijelu hrvatsku industriju.

VAŽNO: Kao dioničar sam izuzetno zahvalan i impresioniran mudrošću i odlučnošću nadzornog odbora koji je smijenio prethodnog predsjednika uprave i ovog. Možda je taj, prethodni, čvrsto politički imenovan i čvrsto politički održavan, bio baš super, ali eto meni nije sjeo. To je ujedno vjerojatno i prvi put da su predstavnici radnika u NO, zajedno s predstavnicima koje su predložili privatni investitori, glasali zajedno protiv predstavnika države i uspjeli smijeniti politički imenovanog managera!

Napomena: Kao što znate imam dionice DDJH i ovo nije nikako preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Tek svakom desetom bolje od pada komunizma?!


- Suluda revizija povijesti
- Slobode nikad ne smijemo uzimati ‘zdravo za gotovo’ jer ih je teško osvojiti, a lako izgubiti

1. Puno pažnje je privukao članak u Večernjem Berlinski zid pao je samo za neke: Sedam država danas imaju manji BDP nego 1990., u kojem se kaže, i čime članak završava (zaključuje):

– Dakle, svaka deseta osoba koja živi u tranzicijskim zemljama može reći da je zaista prošla tranziciju u kapitalizam koju su obećavali ideolozi liberalne demokracije i slobodnog tržišta – zaključuje Branko Milanović.

Koji je “ugledni srpsko-američki ekonomist” i kao izvor se navodi njegov blog.

2. U uvodu članka se kaže i “… da se rijetke države mogu pohvaliti uspjehom u toj tranziciji. Barem ako ih se promatra isključivo kroz kretanje njihova BDP-a po stanovniku.

Međutim, ono što autor prešućuje, a sigurno bi dalo lijepi (iako autoru članka sigurno neželjeni kontekst) je to da Milanović priča i o drugim stvarima (dakle ne gleda samo kroz BDP), tj. gornje mu nije kraj članka ili zaključak, pokazujući kako je kapitalizam u Istočnoj Europi neuspješan. Vjerujem da bi 98% večeranjakovih čitalaca dobilo ospice s obzirom na finale članka, te ga moglo valjano(!) staviti u kontekst.

Nastavlja naime o tome da ne može ‘u tako kratkom članku’ o političkom razvoju … ali da će se fokusirati na samo jednu činjenicu, a to je razvoj umjetnosti i znanosti, te navodi kako se ne može sjetiti nikoga iz Istočne Europe tko je napravio intelektualni ili umjetničkih otisak u svijetu u zadnjih 25 godina osim Kusturice, Bregovića i Žižeka, za koje kaže: ‘Zanimljivo, svi oni imaju korjene u nesvrstanoj Titovoj Jugoslaviji kojom se često inspiriraju‘.

Ali to nije sve! Kako bi pokazao kako je to sve loše, on to uspoređuje s umjetnicima ranog socijalizma, uglavnom lenjinizma (Akhmatova, Pasternak, Grossman, Sholokhov, Solzhenitsyn, Zinoviev) – pri čemu se toplo nadam da ne misli na ovog Žinovjeva jer bi to tek bila katastrofa:

Grigory Yevseevich Zinoviev, was a Bolshevik revolutionary and a Soviet Communist politician. Zinoviev is best remembered as the longtime head of the Communist International and the architect of several failed attempts to transform Germany into a communist country during the early 1920s.

nego na ovog:

In the 1970s he criticized the Soviet political system, sacrificing his high academic station in Moscow. Eventually Zinoviev faced exile in 1978, after his novels Yawning Heights and The Radiant Future were published in Europe. He continued to develop his socio-philosophical ideas in subsequent publications, at times employing his original genre of the sociological novel.

After the Collapse of the Soviet Union, Zinovyev wrote a book A Russian Tragedy (Русская Трагедия) about the USSR’s collapse, calling it a catastrophe. In his later life, he championed the Soviet system and regarded post-Soviet Russia with disdain. He CONSIDERED STALIN AS ONE OF THE GRATEST PERSONALITIES IN HISTORY.

3. Srećom, PurgerDijaspora (naš čovjek koji nije mogao biti poduzetnik ovdje, pa je to postao u Kaliforniji) nam skreće pažnju na ovaj odličan članak Davida Brooksa na NYT: The Legacy of Fear, koji se referira na Milanovićev članka, ali naravno (jer to je trivijalno) objašnjava i kontekstom i pogotovo ZAŠTO (krajnje je čudno da Milanović opravdava da ne govori ‘zašto’ kratkoćom članka, koji je objavio na svom blogu, pa sigurno nije ograničen prostorom (a kako vidimo, ni vremenom).

On prepričava glavne teze njegova bloga i nastavlja: “Zašto su neke zemlje uspjele, a neke ne?”, te navodi:
- neke su imale bolje lidere, te spominje upravo Poljsku i Estoniju (koje kao uspješne navodi i Milanović) da su brzo provele reforme, a da druge zemlje nisu ‘kako bi se zaštitili nečiji interesi’
- zatim institucije, pri čemu posebno navodi uspješna tržišta kapitla (pri čemu naši mirovinski fondovi nisu ispunili tu, jednu od dvije temeljne uloge zbog koje su osnovani, nego su uglavnom olako pumpali državnu potrošnju, kopujući državne obveznice preko svake mjere, što je izrzaito rizična strategija)
- i na koncu sustav vrijednosti samog naroda

Finale članka donosim u cjelosti, i svatko u Hrvatskoj bi ga morao pročitati. Nakon što objašanjava kako su Poljaci drugačiji, pozitivni, pokazuje kakvi su oni neuspješni:

People raised in this atmosphere of distrust have trouble forming companies and associations. They are more likely to be driven by a grab-what-you-can logic — a culture of corruption and appropriation. They are more likely to hunker down and become risk averse.

Many of the ailing countries are marked by distant power relationships. Those with power — even in an office or neighborhood — are aloof and domineering. Those without power hanker for security at all costs. They’re nostalgic for the imagined stability of communism. When everything seems arbitrary and crooked, people tolerate strongman rule.

The lesson of the past 25 years is that democratic prosperity is built on layers of small achievements 10,000 fathoms deep. Communism ripped at all that bottom-up society-making and damaged the psyches of its victims. Healing from those wounds is gradual. Progress is not guaranteed.

4. Naravno, Brooks je 100% u pravu. Problem nije u kapitalizmu, nego u naslijeđu socijalizma. Ono što Milanović zaisgurno zna, a ne želi reći, je da su komunističke zemlje, uključujući pogotovo rentijersko-ucjenjivačku Jugoslaviju, kolabirale zbog gospodarstva: sve je bilo laž. Kao što je bio lažan gospodarski rat u ‘sanaderovskim’ godinama, čega trpimo velike posljedice i sada. Zanimljivo, svi će priznati ovo drugo, ali oko prvog se mnogi spore (iako je potpuno evidentno)?

To je kao pijanac kojem je lijepo, svaku večer pije na tuđi račun ‘dok budale rade’ i onda završi na hitnoj zbog terminalne ciroze jetre i u ogromnim dugovima. Zatim ga u bolnici liječe i polako i dugo se oporavlja. Nakon 10 godine se osjeća nešto bolje nego prije kolapsa. Ali zatim proklinje sistem, jer ‘u usporedbi sa zdravima, njegov napredak u tih 10 godina je bio relativno spor – i zato je on gubitnik, i zdravsto/društvo nisu ispunili svoja očekivanja’.

Ukupno, ovo je jedna od luđih teze koju sam vidio u zadnje vrijeme, a pitanje je samo da li je stvar diletantizma ili namjera. Pa da opet Brega, Kusturica i Žižek budu i NAŠI heroji, ‘ko nas bre zavadi!’.

I da ponovimo za tutleke: rata u Jogoslaviji ne bi bilo da socijalizam nije ekonomski kolabirao.

O osobnim slobodama vjerujem da ne moramo govoriti? Ili se čini da ipak moramo.

A baš me zanima što će takvi analitičari govoriti 25 godina nakon pada ovog režima, možda da i kod njih ‘ideolozi demokracija i tržišta’ nisu ispunili očekivanja: UN: Kim Jong Un je odgovoran za zločine režima, zapovijedalo se mučenja, izgladnjivanja i ubijanja?

Misterija: u Hrvatskoj Pikettyja obožavaju, a nitko ne spominje porez na nasljedstvo!


- Radi li se o sitno-rentijerskoj hipokriziji?
- Hrvatska je uglavnom podijeljena na siromašnu i sitno-rentijersku
- Ključni test za socijaldemokrate
- Jako je zanimljivo da upravo o ovome ne možemo vidjeti ništa u tzv. lijevim medijima?

1. Piketty postaje ‘all the rage‘ među hrvatskim intelektualcima ‘sitima neoliberalnog kapitalizma koji propada’ i uskoro ćemo, sa zakašnjelim prijevodom knjige, doživjeti histerični vrhunac.

Iako su Pikettyjeve teze u međuvremeno prožvakane i velikim dijelom odbačene, npr. ovdje, to ne znači da u nedoučenoj hrvatskoj javnosti svi ono koji se protive promjenama, reformama i napokon prelasku u pravu tržišnu ekonomiju, neće drečati (suludo) o ‘nepravdama neoliberalnog kapitalizma kojeg je žrtva i nevina socijalistička Republika Hrvatska’.

A kako znamo da je sva ta dreka INTERESNO motivirana? Pa po tome što nitko ne spominje porez na nasljedstvo.

2. Ukratko, Piketty smatra da
- opet počinje (bez jake intervencije: nezaustavljivo) ogromna akumulacija i koncentracija bogatstva
- glavni mehanizam je nasljeđivanje (‘dinastijsko bogatstvo’)
- što dovodi do velike opasnosti za demokraciju

Kao mjeru predlaže globalni porez na kapital (na bogatstvo, naime oporezova bi samo ‘bogate’).

Taj porez bi trebao zamijeniti tri glavna redistribucijska poreza sada: progresivne poreze na dohodak i nasljedstvo, te porez na kapital.

U diskusiji svog izuma, globalnog poreza na kapital, Piketty kaže da se radi o u biti neostvarivoj ideji (‘utopiji’), ali da je on odlično mjerilo za sve što se može napraviti u praksi.

3. U Kapitalu u 21. stoljeću Piketty vrlo opširno diskutira nasljeđivanje i (povijesno) oporezivanje nasljedstva. No, ne daje preporuke, fokusira se na svoj izum globalnog poreza na bogatstvo.

Međutim, u nakon završetka knjige Piketty se intenzivno fokusira na oporezivanje nasljedstva, u toeriji (A THEORY OF OPTIMAL INHERITANCE TAXATION) kao i u praksi (uključuje se čak i u raspravu o policy-makingu i to za Norvešku (!) Norway ending death tax ‘a big mistake’: Piketty).

4. Sad dolazimo do ključne stvari. U razvijenoj Europi svi osim Norveške i Austrije imaju porez na nasljeđivanje. Te dvije zemlje, međutim, imaju značajno veću marginalnu stopu oporezivanja dohotka od Hrvatske (dakle, tako se nose s preraspodjelom).

U Hrvatskoj nema poreza na nasljedstvo za prvi nasljedni red. Pirmjerice, u Njemačkoj je on 7%-50% uz minimalna oslobođenja! Za ostale zemlje vidite ovdje (pažnja: negdje su i porezi na akumuliranu imovinu u trenutku smrti – ‘plaća’ pokojnik, kao i porezi na primitak nasljedstva – plaćaju primaoci).

Hrvatske je dakle zaista izuzetak u tom smislu! Kako je to moguće, kad je Hrvatska ‘piketijevska’, NITKO od Pikettyjevih obožavatelja ne predlaže upravo ono što on u ovom trenutku evidentno smatra praktičnom alternativom (dok ne dođe utopijsko vrijeme globalnog poreza na bogatstvo)?

Kako je moguće da od svih glavnih poreza koji postoje ili se najavljuju, Vlada jedino ne spominje porez na nasljedstvo?

5. Čisto za ilustraciju, udjel naslijeđenog bogatstva u Francuskoj, uz dva scenarija za budućnsot, prema Pikettyju: (link na izvor):

inherited wealth France

I, da ne bude zabune, nekoliko izvadaka:

“… The major twentieth-century innovation in taxation was the creation and development of the progressive income tax. This institution, which played a key role in the reduction of inequality in the last century, is today seriously threatened by international tax competition. It may also be in jeopardy because its foundations were never clearly thought through, owing to the fact that it was instituted in an emergency that left little time for reflection. The same is true of the progressive tax on inheritances, which was the second major fiscal innovation of the twentieth century and has also been challenged in recent decades.

Taxation is not a technical matter. It is preeminently a political and philosophical issue, perhaps the most important of all political issues. Without taxes, society has no common destiny, and collective action is impossible.

A tax collected only once a generation , such as an inheritance tax, can be assessed at a very high rate: a third, a half, or even two-thirds, as was the case for the largest estates in Britain and the United States from 1930 to 1980.”

6. Odgovor je vjerojatno u sitno-rentijerskom mentalitetu, pomiješanim sa socijalističkim načinom razmišljanja. Ovo drugo se ogleda u tome da bi se svi ‘****, ali da im ne uđe‘, naime misli se da novac u proračun dolazi ‘od nekuda’, ne vidi se da se ekstravagantno veliki dugovi koje akumuliramo kao država moraju od nekuda vratiti.

Ovo prvo je valjda već svima jasno, ali ponovimo. Velik dio Hrvatske je siromašan. Tu ubrajam i one koji naizgled imaju puno, naime vrijednu imovinu, ali s druge strane i velike kredite (pa teško spajaju kraj s krajem, a neto vrijednost imovine im pada zbog pada cijena nekretnina).

Jedan drugi, veliki dio Hrvatske je snažno sitno-rentijerski orijentiran. Mnogi imaju stambene nekretnine bez kredita. U vlasništvu stambenih nekretnina u Europi jedino su Bugari ‘jači’ od nas – ali ako ubrojimo i vikendice i apartmane na Jadranu, mislim da smo uvjerljivo najjači po vlasništu nekretnina (kao % stanovništva koje ga ima, i kao % bogatstva) u Europi.

Kao zemlja, crpimo održivost isključivo od rentne turističke pozicije (bez kojeg bismo već 7 puda bankrotirali), a i budućnosti se nadamo sličnom (nafta: posao tisućljeća!). Tu je i transportno čvorište kao ‘naša geostrateška prednost’.

Svakako treba ovdje ubroajti i tranfere od izvoza ‘rada i pameti’, naših gastarbajtera, preko 1 mlrd. eura godišnje.

Sve to omogućuje i daljnju nerealnu potrošnju i zaduživanje države, te glavnu rentu od svih: posao u državnoj službi.

Naravno, orijentacija k renti je također velikim dijelom naslijeđena iz socijalizma, primjerice ‘drug’ Tito je predugo uspio i održavati Jugoslaviju geostrateškim ucjenjivanjem, tj. naplatom položajne rente.

7. Mislim da ovo pokazuje da naši ‘ljevičari’ u stvari nisu ideološki, nego interesno motivirani, pa tako mislim da su i među obožavateljima Pikettyja uglavnom oni zaposleni u državnoj službi.

Iskreno, ne znam hoće li mi sada nalijepiti i etiketu ‘socijaldemokrata’ jer otvaram ovu temu, ali što ćeš :)

Još o poslovanju ‘turista’: Valamar Riviera

Napokon imamo još jedan relevantan research za neku turističku dionicu, FIMA je upravo izdala za Valamar Rivieru. Da ne prenosim sve jer je to za njihove klijente, evo samo jednog zanimljivog grafikona, prihodi po smještajnoj jedinici:

rev par

Ovo je naprosto izvanredno, jer znamo kako je turizam biznis velike marginalne profitabilnosti (dodatna jedinica prihoda značajno povećava dobit).

Izračun vrijednosti dionice RIVP bi po FIMI bio 27,83 kune kad bi se imovina malo revalozirala:

As we already mentioned, all land and buildings of Valamar Riviera are currently undervalued in the balance sheet. In scenario B, which we believe is more realistic, in order to determine value we have increased value of non-current assets by 20%. Using the given facts, we have derived Valamar Riviera’s value in the amount HRK 27.83 per share (39.7% upside potential).

No, oni računaju i usporedbu s drugim turističkim dionicama, te miješaju to s trećom valuacijom koja je DCF bez revalorizacije, da dođu do konačne cijene od 24,29. mislim da usporedba s drugim turističkim dionicama nema veze (naime da je praktički cijeli turistički sektor značajno potcijenjen), te kad bih radio DFC s revalorizacijom, ne bih napravio samo 20%. Primjerice, sjetimo se da je u 2012. SAV namještaj, hortikultura i alati u Riviera Adria (ista imovina kao i VR) bila vrednovana sa svega 4 mil. eura?!

Napomena: Kao što znate, imam RIVP i druge turističke dionice dionice i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.