Category Archives: Uncategorized

Kandidat Josipović čvrsto najavljuje jake protržišne, tzv. neoliberalne, reforme, ali za ozbiljno

Mijenja se onaj tko se ne mijenja


– Ovaj post nije ironičan – pogledajte ga do kraja, jer nije važno je li mačka crna ili crvena, glavno da lovi miševe
– PLUS, predsjednik najavljuje raskol u SDP

1. Jučer je na Index izašao iznenađujući tekst kandidata Josipovića, koji je do sada najvažniji istup nekog kandidata u kampanji, u kojem on vrlo jasno najavljuje snažne pro-tržišne reforme, uključivo čak i daljnju reformu (fleksibilizaciju) tržišta rada!

Inače, iste zaključke izvlačim već neko vrijeme, ali ovo je zaista vrlo eksplicitno. Pogledajte što sam do sada pisao:
Predsjednik i ja mislimo isto
Predsjednik i ja OPET mislimo isto
Je li Hrvatska napokon pred promjenama: iz ‘run to the bottom’ u ‘run to the top’

Znam da vas možda zbunjuje kako je moguće da kandidat Josipović, koji u biti ima rentijerski background (u ovom slučaju pozitivni, objasnit ću kasnije) i koji je izjavljivao ‘Liberalni kapitalizam uništava radnike’ – ‘Vrijeme je da Hrvatska dosadašnji model bezobzirnog liberalnog kapitalizma, koji se više ne može ni ekonomski održati, zamijeni modelom društveno odgovornog poslovanja’ napravi takav salto mortale.

Prijeđimo na stvar a kasnije ću komentirati kako i zašto, naime kandidat Josipović:
– je pametan čovjek, a ‘samo budala ne mijenja mišljenje’
– zaista ima velike i krucijalne zasluge o kojima se malo govori
– i jako želi biti predsjednik države, ali ne tako da u njegovu mandatu Hrvatska doživi ‘grčki scenarij’
– brutalno i sam osiromašuje u ovakvoj Hrvatskoj.

2. Pročitajte pažljivo taj tekst. On je maskimalno eksplicitan koliko ga kandidat Josipović uopće može proizvesti u okvirima svog stila. Da ne duljim, obratite posebno pažnju na zemlje-uzore koje navodi. Što se tiče reformi, navodi Dansku, Estoniju, Poljsku, Finsku i kasnije ponavlja da nam uzori trebaju biti Danska, Estonija, Poljska, ovo je zaključak teksta: “A za to su nam potrebne moderne europske reforme, kakve su provele neke druge uspješne europske države poput Danske, Poljske ili Estonije.

U čemu je stvar? Danska i Estonija su notorno pro-tržišne zemlje, kako bi se reklo kod nas ‘neoliberalne’. Naime, tu trebamo pogledati ugledni Heritage Index of Economic Freedom, koji mjeri koliko je koja država pro-tržišna vs. pro-socijalistička. Da ponovim, ovo je zaista ugledan i mjerodavan indeks.

Sad nešto zaista senzacionalno. Ovo je lista EU zemalja + Švicarska prema tome koliko su pro-tržišno orijentirane. Uz notorno pro-tržišne Švicarsku (trash-marksisti misle da je ‘socijalistička’ jer je botaga, o čemu više kasnije) i Irsku na vrhu, koga vidimo na dnu? Naravno, socijalističku Hrvatsku i ostale slične zemlje.

Pogodite što? Te ‘zločeste kapitalističke zemlje’ na vrhu upravo su one u kojima je život lijep i u koje se naši najbolji mladi iseljevaju, a ove na dnu su ogorčeni gospodarski depresivci. Nevjerojatno?! Neoliberalni kapitalizam ljude čini gospodarstva prosperitetnima, a ljude sretnima, a ‘humani socijalizam’ obratno?!

Dobro proučite ovu tablicu ekonomskih sloboda (‘neoliberalizma’) u EU!!! Klik za veću, a izvor je ovdje.

heritage indeks

Ako vam ovo nije šokantno, pogledajte globalnu tablicu oko nas. Sve zemlje u ovom dijelu ‘naše lige’ su nam daleko bliže, naime razlika je daleko manja, nego između nas i npr. Češke, Slovačke ili Belgije (o Danskoj da ne govorimo). Neke zemlje ‘regiona’ su označene crveno, a neke svima znane zemlje crno, kao što vidite u dobrom smo društvu, Burkina Faso, here we come:

heritage indeks global

Gorespomenuta Poljska nije u samom vrhu ljestivce, ali je među predvodnicama ‘neoliberalanih’ reformi ‘Nove Europe’.

Ukupno, nema sumnje da je poruka kandidata Josipovića jasna, i podvučena.

3. Nema sumnje da su katastrofalne sudbine populista-klauna Hollandea i Cerara doprinijele nakanama predsjednika Josipovića. Ali po mom sudu, iako je donedavno pričao gluposti o ‘liberalnom kapitalizmu’ ima vrlo velike zasluge o kojima se ne može puno javno govoriti. A to je ovo što naznačuje, borba protiv organiziranog kriminala. Recite što hoćete, ali siguran sam da bez njegove inicijative ili zaštite državnog odvjetništva tih visokoropofilnih katalizatorskih procesa ne bi bilo.

4. Pogledajte posebno kako Hrvatska stoji na skali tržišta rada, to je jedan parametar koji nas snažno vuče dolje ‘da budemo kao Estonija i Danska’. U tome smo najgori.

Evo što kaže Heritage Freedom Index o tome:

The labor freedom component is a quantitative measure that looks into various aspects of the legal and regulatory framework of a country’s labor market. It provides cross-country data on regulations concerning minimum wages; laws inhibiting layoffs; severance requirements; and measurable regulatory burdens on hiring, hours, and so on.

5. Često spominjemo ‘rentijerstvo’, to je ono što Hrvatsku najviše sprječava u promjenama. No, u okvirima normalnih tržišnih društava tzv. sitni rentijeri su zapravo okosnica konzervatizma i stabilnosti društva. Znamo da je kandidat Josipović jak u renti: stanovi, ali i prava renta od rada – prihod od glazbenih prava (tako su i svi revolucionari-pankeri rentijeri, tako i Severina, Bare, Jagger, Thompson i ostali).

Stoga je jako dobro da i kandidat Josipović vidi da u ovim okolnostima i njegova rentna osnova radikalno gubi na vrijednosti (kako će stanovima cijena rasti ako se nastavi ovakva situacija?), te da ga to zasigurno boli. Ne kažem da je on pohlepan čovjek, ali dobro je da i on vidi na svom džepu učinak pada BDP i svega ostalog što nas ide u okvirima NAŠE borbe protiv nepostojećih duhova ‘neoliberalnog kapitalizma’.

Iskreno, teško mi je vjerovati da bi kandidat Josipović ovako brzo radikalno promijenio ideologiju koju su i oni i ostali glavni likovi iz SDP tako jako promovirali (najslikovitiji je bio predsjednik Sabora s neoliberalnim kapitalizmom kao ‘kugom’ modernog svijeta, i to kao stari komunist, izjavi na hodošačću).

Nego se naprosto radi o pametnom čovjeku koji je možda pomalo shvatio neke stvari, a i razmišlja na način ‘nije važno je li mačka crna ili bijela, glavno da lovi miševe‘, kako je to rekao čuveni Deng Xiaoping. Naime, kandidat Josipović ne želi biti predsjednik države baš kad se ona urušava i propada i biti zapamćen kao predsjednik-propalica.

A propos Kineza, jučer je Denis Kuljiš objavio ovaj odlični članak o hrvatskom mjestu u novoj najvažnijoj stvari u Europi: Beograd na Putu svile.

6. Idući krupni korak, osvještenje – iskupljenje, kandidata Josipovića, ako dobije izbore će se odnositi na njegov trenutni sveti gral ‘kružnu-cirkularlnu ekonomiju’ (uočite da u programu koristi riječ ‘ekonomija’ u tom kontekstu, a ne ‘gospodarstvo’), ali ne zato jer jučer Europa povlači prijedlog o kružnom gospodarstvu koje čini jedan od stupova Josipovićevog programa.

Nego: čini se da on misli da ako nemaš gospodarstvo, da se onda možeš izvući tako da ‘osnuješ’ cirkularno. Ne. Nego je to ako imaš gospodarstvo, da ga malo potakneš u smjeru recikliranja. Tako da kandidat Josipović mora shvatiti da se prvo mora imati gospodarstvo, da bi ono možda moglo postati cirkularno. Ili kako bi to (vjerojatno) rekao Antun, ‘ne možeš gologuz imati cirkularno gospodarstvo, osim ako nisi na razini Neandertalca’.

7. Očekujemo reakcije kandidatkinje Grabar-Kitarović na ovaj čvrsto zadani smjer neoliberalnih reformi.

8. E sad, mislim da će ovaj novi smjer pospješiti raskol u SDP jer jedan dio SDP-ovaca, ‘marksista’, to naprosto neće moći pratiti.

9. Vratimo se na Švicarsku, koju naši socijalsiti, zajedno s tvrdo-kapitalističkom Švedskom, navode kao primjer ‘uspješne, a skoro pa socijalističke zemlje’. Notorno je da bogate kapitalističke zemlje mogu izgraditi takav čvrsti i visoki socijalni ‘safety net’ kakav nikad ni blizu nije mogla ni jedna socijalistička. A to mogu jer su bogate. A bogate su jer su …

Naš zamišljeni socijalist, trash-marskist, u okrivu svoje dogme je čuo da je zec veći od slona. I kad vidi nešto još veće, kita ili mamuta, on zaključuje da je to ‘sigurno zec jer jedino zec može biti veći od slona’.

Kuponska privatizacija kakva je mogla biti i o privatizaciji općenito

Prevareni branitelji i stradalnici Domovinskog rata?

1. Općepoznato je da je privatizacija uništila ovu zemlju, a da je najgori oblik tog zla bila KUPONSKA privatizacija. Tome svjedoči i izjava jednog bivšeg ministra turizma nedavno u jednoj dnevnoj novini:

dioince vrijede manje

Znači, branitelji i stradalnici su prevareni i njihove dionice danas vrijede višestruko manje nego prije 15-ak godina.

2. No, je li baš tako? Najpoznatija ‘stradalnička’ dionica je upravo ona Valamar Riviere (burzovna oznaka RIVP), pravi sljednik Dom Holdinga (KORF) i Dom fonda (DOMF).

Stavimo li na jedan grafikon cijenu dionice KORF, odnosno udjela DOMF, te sadašnjeg pravnog sljednika RIVP (1 dionica KORF je zamijenjena s oko 12,8 dionica RIVP, pa je postojeća cijena RIVP od 20 kuna zapravo kao 256 kuna od KORF), dobijamo sljedeće za zadnjih 14,5 godina (koliko imamo dostupnih podataka na ZSE). Crveno je dugoročni trend (pomični prosjek 200 dana).

domf korf rivp

Znači činjenica je da ti udjeli u zadnjih 15 godina ne vrijede ‘nekoliko puta manje‘ nego 10 puta više. Kako je moguće da se bivšem ministru turizma potkrala takva greškica?!

I kako je moguće da je ta laž svima postala toliko ‘očigledna’ da više nitko ni ne sumnja u nju?

2. Da se prisjetimo. Stradalnici Domovinskog rata su dobili kupone, koje su mogli zamijeniti za udjele u fondu. Za DOM fond (Ostoja + EPIC / Eltz) tzv. nominala je bila 100 kuna, a tipični stradalnički paket 111 dionica.

Koliko se sjećam, grof Eltz, koji je bio frontmen za upis tih kupona je izjavljivao da će postići da udjel po kuponu zaista na burzi i vrijedi 100 kuna i da je ‘tada on svoj zadatak obavio’. Ipak, mnogi su prodavali svoje udjele budzašto, po 11 kuna, pa tako dalje.

Taj cilj je već 2005. i postignut i može se reći da je grof Eltz svoje obećanje ispunio. Štoviše, svi su ubrzo svoje dionice mogli prodati i po više od 200 kuna (likvidnosti je bilo). Međutim došao je burzovni slom zbog prethodnog suludog rasta cijena nekih dionica (sjetite se samo ulaganja mirovinskih fondova u INGRA, MAGMA, IGH po kojim cijenama?!), pa ulagači nisu mogli razlučiti žito od kukolja, te su svim dionicama neselektivno pale cijene, tako i KORF.

Međutim, sada opet KORF (tj. njegov sljednik RIVP) vrijedi na burzi preko 250 kuna?! I to uz sve akrobacije, pokrajnje ugovore itd. između povezanih kompanija? (Vjerujem da bi vrijednost bila i daleko veća da se još tko osim mene borio za manjinske dioničare.)

A kad sam zadnji put gledao, samo iz Vukovara i okolice je bilo skoro 10.000 dioničara KORF. Recimo da jedna stradalnička obitelj ima 4 tipična ‘paketa’, to je 444 dionice KORF, tj. sada oko 5650 dionica RIVP. To je oko 111.000 kuna (a u međuvremenu su dobili i dividende), što bi se reklo ‘čistog novca’. Za velik broj ljudi to je iznos koji im može poptpuno promijeniti financijsku situciju, npr. omogućiti školovanje djece.

Recimo čak da nije relevanta cijena na burzi prije 15 godina, nego da se želimo uspoređivati s nominalnom vrijednošću od 100 kn. Tada je ovaj porast na preko 250 kn, uz dividende, na 15 godina kao da ste novac ukamatili po otprilike 6,5%!

Jasno, tek ćemo vidjeti što će biti dalje, jer RIVP danas ulazi u službeno tržište, pa ću vam ovu vježbu ponoviti za koji mjesec.

3. Najveći dobitnici u ovoj priči su, bez sumnje, ipak EPIC-ovci, to je za njih ‘posao stoljeća’. Osim malih dioničara, najviše stradalnika – koji su dakle prošli dobro – pogledajmo tko je od ostalih stakeholdera (udjelnika) još prošao kako.

To ćete najlakše vidjeti ako pogledate kako sada izgledaju kapaciteti Valamara, te koliko Valamar i dalje ulaže i koliko zapošljava, a to usporedite s neprivatiziranim hotelskim poduzećima kao što su Hoteli Maestral (u Dubrovniku!), HTP Korčula, Hoteli Živogošće itd.

A što se tiče PIF-ova, nemam točnu računicu, ali misim da su oni čiji su kuponi (nakon tranformacija) završili u SN Holdingu ili Valamar Grupi prošli još znatno bolje. Naravno, oni koji nisu prodali na bezveznim cijenama.

Sad zamislite kako je uspješna kuponska privatizacija mogla biti da je npr. vlada 2000.-2004. barem minimalno obrazovala narad, da su oni zadržali svoje udjele, da su se vodeći, ali manjinski, dioničari morali više truditi …

4. Pogledajmo malo širu privatizacijsku priču. Recimo Podravka.

Krajem prošlog stoljeća je Agrokor neformalno najavio da bi dao javnu ponudu za sve dionice Podravke po 400 kn. Štogod mislili o Agrokoru i Ivici Todoriću, zasigurno se slažete da je vrlo sposoban biznismen, i da u ‘svojim’ kompanijama eksplozivno stvara vrijednost (ne gledajte samo Konzum, nego se fokusirajte na proizvodnju: VUPIK / Belje, PIK Vrbovec, Zvijezda, Ledo, Jamnica …).

Dakle, tada je njemu ta kompanija tada vrijedila barem 400 kuna po dionici. Inače, za one koji manje znaju, cijena dionice je kolebljiva, ali dugoročno govori koliko biznis vrijedi s obzirom na to koliko vrijednosti stvara svima oko sebe, najviše klijentima (recimo zato je cijena dionice Apple takva da on cijeli vrijedi 700 milijardi dolara).

Vjerujem da bi u tom alternativnom scenariju imali takvu vrijednost biznisa, da bi dionica vrijedila barem 2000 kuna i u skladu s time bilo barem dvostruko više radnih mjesta itd.

No, što smo imali u međuvremenu? Na najavu javne ponude, digli su se NAŠI, u ovom slučaju lokalna politika. Da sve mora ostati NAŠE, pa su to i radnici počeli ponavljati. Da će sve biti najbolje samo ako NAŠI upravljaju. Pa smo iduće desetljeće imali upravu kakvu smo imali, akrobacije koje smo imali, i – iskreno – žao mi je ove uprave koja sada mora vaditi kola iz blata (i čini se da to prilično dobro radi, pogotovo uzevši u obzir u kakvom stanju je zatekla firmu). Cijena dionice je ispod 300 kuna. Eto, to vam je učinak NAŠEVANJA, pa čak i kad se tvrtka spasi od NAŠIH, malo tko razumije najveći trošak od svih, a to je oportunitetni trošak. Ja kad čujem NAŠE (kako je to definirao Antun), omdah se hvatam za džep.

E sad vidite zašto bi bilo jako dobro da PLATIMO npr. Austriji da upravlja NAMA, te da im ne budemo zavidni koliko god da zarade na NAMA. Ili možemo osnivati NAŠE zadruge?

Napomena: Imam dionice RIVP, štoviše to mi je najveće ulaganje, i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju tih dionica, analize i zaključke napravite sami ili uz pomoć svog omiljenog profesionalca.

Komentar u Jutarnjem

Danas u Jutarnjem komentar:

Mnogima nerazumljivo ponašanje hrvatske uprave, odnosno administracije (kako se to kod nas kmetski kaže ‘vlasti’) postaje potpuno jasno ako shvatimo da je SDP u stvari – hrvatski konzervativci. …

Nastavak vidite u JL.

komentar JL

Je li hrvatska napokon pred promjenama: iz ‘run to the bottom’ u ‘run to the top’

Kako je veliki Deng Xiaoping postao uzor našim političarima

1. Tržišna ekonomija, odnosno naprosto suvremenost, a kod nas se ona zove još i (neo)liberalni kapitalizam, je nešto čijeg utjecaja se navodno trebamo bojati.

A svijet je daleko bolje mjesto nego ikada prije, iako Hrvati, pumpani depresivnim medijima i političarim, uglavnom misle suprotno. O besmislenosti te ‘neo’ etikete puno je pisano, a evo i ovaj tekst artikulirane i pametne direktorice Instituta za javne financije: Tko se boji neoliberalnog kapitalizma? od prije 3 godine (problemi s T – link ponekad ne radi).

2. Ipak, naši vodeći političari imali su svojevrsni ‘run to the bottom‘ u ovoj disciplini, zadojili su i mentalno zatukli narod, mislili su valjda da se tako dobija najviše populističkih bodova.

Pogledajmo samo sljedeće izjave. Najprije ključni akteri pozicije (u Hrvata se to još, kmetski, kaže ‘vlast'; kod Amerikanaca, to je ‘uprava’ ili ‘vođenje poslova’ – ‘Government’ ili ‘Administration’):

- Ivo Josipović (2011.): Vrijeme je da Hrvatska dosadašnji model bezobzirnog liberalnog kapitalizma, koji se više ne može ni ekonomski održati, zamijeni modelom društveno odgovornog poslovanja

- Zoran Milanović (2011.): Mladi u Hrvatskoj su najveća žrtva surovog neoliberalnog kapitalizma

- Josip Leko (2012.): Kuga novog doba je neoliberalni kapitalizam

- Stipe Mesić (2009.): Neoliberalni kapitalizam je gotov!

- Zlatko Komadina (potredsjednik vladajuće stranke) ide i korak dalje i tvrdi da je markist i da svaku dobit veću od 0% treba progresivno oporezivati.

Kod SDP je to išlo tako daleko da su sektor gospodarstva, uglavnom sretno povjerili minornom HNS-u.

Ključnu stvar svake politike (pitajte Merkel, Putina, Obamu ili Xi Jinpinga) oni su smatrali ‘nečim nevažnim i napornim što ide UZ politiku, a što je dobro samo za skupljanje jeftinih političkih bodova’. Tako je HNS preuzeo kontrolu nad mnogim ključnim tvrtkama u RH, kao npr. Đuro Đaković, koji sad srećom prolazi kroz katarzu (na koji slučaj, u kontekstu izvoza 150 tenkova u Jugoslaviji, ću se vratiti).

Zanimljivo (i paradoksalno) g. Leko je bio u pravu: zbog toga jer su zemlje ‘neoliberalnog kapitalizma’ atraktivne mladima koji nemaju perspektivu u RH, oni se iseljavaju, pa ima i manje rađanja, što sve skupa zovemo ‘bijelom kugom’. Jasno, problem ‘bijele kuge’ bi bio riješen da nema ‘neoliberalnog kapitalizma’, da su svi ostali kao Sj. Koreja – nitko se ne bi iseljavao.

Pogledajmo malo i opoziciju:

- Čovjek kojeg su okarakterizirali kao najbližeg Karamarkovog savjetnika: Tržište je najveće zlo!

- Istini za volju, ne mogu naći ni jednu izjavu u kojoj bi Tomislav Karamarko ‘osuđivao’ tržišnu ekonomiju!

Ipak, zanimljivo, svi navedeni političari vole suvremene stvari: interenet, telefone, skupe automobile, lijepa odijela, utakmice Lige prvaka, napredne lijekove?!

2. Učinke doktrine PALEO-anti-liberalizma, čija je ideološka osnova trash-marskizam imali smo prilike vidjeti u člančiću Hrvatska – europski gospodarski tigar. Uočite da ovaj simpatični grafikon ima za početnu godinu istu onu kad je i izjava g. Mesića označila (koliko mogu razaznati) startni trenutak za javnu borbu protiv ‘neoliberalnog kapitalizma':

rast bdp ist eu 1

Mnoge su posljedice našeg katastrofalnog gospodarskog stanja, a sada se već i o najgorima govori otvoreno: Hrvatsko stanovništvo stari, a mladi bježe glavom bez obzira.

Zanimljivo, kao što znamo, mladi iz anti-neoliberalne utopije bježe upravo u tzv. neoliberalni kapitalizam (Irska, Švedska, SAD, Švicarska …)?!

3. Međutim, u zadnje vrijeme imamo pravi salto mortale ključnih naših političara. Ne kažu oni baš direktno ‘bili smo u krivu’, ali je jasno što misle kad kažu:

- Josip Leko (jučer): “Takvi demografski i migracijski trendovi posljedica su višegodišnje recesije. Od svih vlada tražilo se da poduzmu mjere koje će promijeniti trendove što je do danas izostalo‘ … potrebna [nam je] dugoročna nacionalna strategija gospodarskog razvoja donesena širokim društvenim konsenzusom, nešto poput ‘gospodarskog ustava

- Ivo Josipović (ovih dana – skraćeni prospekt izdanja redovne dionice JOSI-R-B): Nakon floskula o ‘cirkularnoj ekonomiji’ (da bi imao cirkularnu ekonomiju, najprije se mora imati ekonomija), ‘zemlji znanja’ (pardon, ‘zalaže se’ za ‘Obrazovanje, kultura i znanost kao pokretačka snaga društva’) dolaze … ‘neoliberalne promjene’ u kojima daje podršku ne samo krupnom, nego i sitnom kapitalu, tzv. kulacima:

Indikatori novih ekonomskih odnosa i tržišnog restrukturiranja, okretanja prema modelu otvorene ekonomije i odustajanja od države kao gotovo monopolističkog poslodavca i poduzetnika moraju biti: rast izvoza, pokrivenost uvoza izvozom, rast udjela malih i srednjih poduzeća u BDP-u i zapošljavanju te rast potrošnje izazvan smanjenjem poreznog opterećenja. … Moramo što snažnije podupirati razvoj malog i srednjeg poduzetništva te restrukturiranje gospodarstva „odozdo“. Zato ćemo provesti ustavne promjene kojima ćemo otvoriti put strukturnim i administrativnim reformama koje će ojačati mogućnosti malog i srednjeg poduzetništva u proizvodnji i izvozu.

Iako predsjednik i dalje baca maglu navodnom globalnom krizom (ako mislite da nisam u pravu s tom procjenom, informirajte se bar minimalno, ili pogledajte ovaj članak: Najbolje čuvana tajna od Hrvata (5): A sad zaista SENZACIONALNO otkriće ili America’s Future Hasn’t Looked This Good In Decades), u cjelovitom prospektu izdanja imamo čak i apologetstvo ne samo neoliberlanog kapitalizma, nego i globalizacije:

Trivijalna je istina da su najbrže u minulim desetljećima napredovale zemlje s brzim uključivanjem u svjetsku podjelu rada – povećanim izvozom i uvozom [=globalizacija] … To restrukturiranje ekonomije „odozdo“ teškom borbom naših gospodarskih subjekata klica je i nagovještaj nove ekonomije. Nećemo dozvoliti da taj brod koji nosi znakove novoga potone pod pritiskom političkog kapitalizma i skupe države. Zato ćemo provesti ustavne promjene kojima ćemo otvoriti put strukturnim i administrativnim reformama koje će ojačati mogućnosti malog i srednjeg poduzetništva u proizvodnji i izvozu.

Pazite, dobrobiti globalizacije su trivijalna, tj. očita istina!

- O zalaganju premijera Milanovića za tržišne reforme u zadnje vrijeme znamo dosta

- O stremljenjima kandidatkinje HDZ, Kolinde Grabar Kitarović, imamo dosta u cjelovitom prospektu izdanja KOLI-R-A (ako mislite da je nefer da je ovo izdanje imoenovano po imenu, a drugo po prezimenu: tako se i pozicioniraju, wewbsiteovi su im josipovic.hr i kolinda.hr), primjerice:

Poticanje razvoja poduzetništva i jačanje poduzetničke klime … Smanjenje javne potrošnje uvođenjem mjera štednje kroz provođenje optimizacije u svim segmentima državne i javne potrošnje … Provođenje fiskalnih i parafiskalnih rasterećenja gospodarstva, poduzetnika, obrtnika i pojedinaca radi pokretanja novog investicijskog ciklusa, smanjenjem poreznih obaveza kroz jednostavniji porezni sustav.

4. Teško je za vjerovati da neki (ili mnogi ili svi) koji sada iskazuju želju za okretanjem k tržišnim promjenama to zaista i ideološki misle. Ali tko želi biti predsjednik države ili Sabora u trenutku kad država propada? Ili biti kažnjen neizborom zbog loše situacije u društvu?

Zato, za njih je tržišna ekonomija samo (neprincipijelno) sredstvo, kao što je rekao Deng Xiaoping: ‘Nije važno je li mačka crna ili bijela, glavno da lovi miševe!‘.

MEĐUITM, kao što smo donedavno imali ‘run to the bottom‘ u naprimitivnijem populizmu paleo-anti-liberalizma / trash marksiszma, sada će se svi ti političari natjecati u obećanjima pro-tržišnih reformi. I neće moći nazad tek tako.

I mi, građani ove zemlje, moći ćemo reći za njih: ‘Nije važno je li mačka crna ili bijela, glavno da lovi miševe!‘.

Inače, o velikoj ulozi velikog Deng Xiaopinga iz tranformaciji Kine u kapitalističkog kolosa možete pročitati u ovoj sjajnoj knjizi: How China Become Capitalist.

5. A sad jedno veliko iznenađenje za lažne ili prave socijaldemokrate. Naime, jasan dokaz da osobne i ekonomske slobode idu zajedno (što cijeli svijet odavno zna).

Kao što znamo, NAŠI socijaldemokrati su mislili da je ‘prava’ politika u stvari samo ono oko LBGT, ćirilica, spolni odgoj … tu se vide pravi socijaldemokrati, a gospodarstvo je ono nešto bezveze što ide uz politku.

Pogledajmo rezultate refernduma koji je najviše podijelio naciju, o braku. Grafikoni prikazuju glasove PROTIV, usporedno s BDP per capita, te s nezaposlenošću. Uočite veliku koreliranost:

protiv i nezaposlenost

protiv i bdp

Načelno, može se raditi o više stvari:
– slučajnosti
– istom uzroku
– jedno povlači drugo

Neki zagriženi trash-marksist bi možda rekao ‘da ti ljudi ekonomski stoje lošije ZATO jer su neliberalni u vrijednosnim stavovima’. Ali siguran sam da je to stavljenje kola ispred konja. Istina je suprotna. Naime, gospodarski napredak nosi i liberalizaciju osobnih vrijednosti.

Za trash-marksiste ovo je nerazumljivo. Kako tržišna ekonomija (koju zovu ‘neoliberalni kapitalizam’ i PROTIV koje se bore) dovodi upravo do onoga ZA što se bore?! Onda oni u stuporu nerazumijevanja gledaju Švicarsku, ekonomski najslobodniju zemlju Europe, koja je i po pitanu osobnih sloboda vjerojatno najslobodnija.

6. Vratimo se na Đuru Đakovića, u kojem sam dioničar. Iz javno dostupnih informacija znamo daje ĐĐ bio glavni u proizvodnji za vjerojatno najvećei izvozni posao u Jugoslaviji, oko 150 tenkova za Kuvajt. Primjerice iz ovog slučaju na sudu u Singapuru gdje se Jugoimport (kao i više puta na raznim sudovima do tada) pokušao izvući od plaćanja provizije. Znamo da je posao bio težak barem 500 mil. USD + 11 mil. GBP.

Što još znamo?

Znamo da se ĐĐ opet natječe u Kuvajtu, za ono što može biti najveći izvozni posao RH (i mogući presedan za niz sličnih poslova). I znamo da je država, nakon dolaska Kukurikua na vlast, čvrsto imenovala i još čvršće branila managera koji je vrlo neuspješno vodio tvrtku. Iskreno, ne znam da li je čovjek kum ministra Vrdoljaka (kako neki pričaju) ili samo prijatelj, da li je član HNS, ali neosporno je NO bio dominiran HNS-ovcim (recimo vidite što se dobije kad se gugla ‘uhljeb janaf’).

Manager je po mišljenju predstavnika privatnih investitora i radnika zajedno, bio tako loš, da su se oni udružili i na NO ga zajedno smijenili, suprotno glasovima politički imenovanih predstavnika (jedan je u međuvremenu promijenio stranku, pa je možda to prevagnulo).

A evo i jedne male priče. Prije nego je bio smijenjen, sjedim za nekim stolom (s jednim političarom), prilazi drugi političar (jedan od najistaknutijih u RH), konstatira: ‘Ti si Bakić’, kažem: ‘Jesam’, pa kako zna da sam dioničar u ĐĐ, kaže mi: ‘Znaš, imamo problem u Đuri.’ Obradujem se i pomislim: ‘Super, ajde bar da netko od političara razumije!’. Ali on nastavi: ‘Problem je u tome što je ondje u upravi MAZAL, a on nije NAŠ!’.

E tu sam se zbilja zblesirao, i rekao mu: ‘E ako je to problem, onda nemamo problem!’. Inače mislim da je g. Mazal odličan, ne znam ‘čiji je’, mogao bi naginjati u desno je je navodno hercegovačkog porijekla, ali opet – supruga mu vodi kampanju predsjednika Josipovića … tko zna, i nije me briga.

Kao što me nije bilo briga kad sam (hrabro – ne znajući gdje sam došao) prije 3 godine ušetao na skuptšinu i ‘uglasao’ u NO dva predstavnika privatnih investitora suprotno željama lokalnih, a kasnije sam tek saznao da se pričalo da je alfa i omega u sjeni kompanije u stvari bio tadašnji predsjednik lokalnog HDZ, koji je opet u drugim zanimljivim poslovima bio vezan s nekom drugom ekipom

A o uspjehu tzv. NAŠIH (znate oni koji mašu ‘našim’ interesima, kako je to lijepo definirao Antun), govori gornji grafikon.

E sad vidite, kako je moguće da je čak i Jugoslavija odradila tako zahtjevan posao, a NAŠI u ključnom trenutku na takav način ‘podržavaju’ ovu tvrtku? Kako su mogli u ključnom trenutku grubo staviti takvog managera s referencama koje je imao?

Vidite, zato nam treba orijentacija k tržišnom gospodarstvu i manji utjecaj politike, a nije nam važno je li mačka crna ili bijela … i najjači predsjednički kandidati su to stavili u srž sovjih programa.

Napomena: Imam dionice DDJH i ovo nije nikakva preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Da biste odlučili da li neka dionica vrijedi koliko košta, morate analizirati ili se obratiti za savjet kakvom profesionalcu.

Spasi-nafta

Niska cijena nafte ugrožava bušotine na Jadranu ali donosi ogromnu korist Hrvatskoj

1. Cijena nafte je i danas u padu (novi 5-godišnji minimum), a sada već i medijima izlaze analize koje ukazuju da crpljenje nafte iz Jadrana možda uopće neće biti isplativo: Između 30 i 50 posto novih bušotina neće biti realizirano zbog pada cijena nafte, o čemu sam pisao prije mjesec dana: Nafta ispod Jadrana, ako je i bude, možda neće vrijediti ništa.

Budući da je gorelinkani članak na Poslovnom iza paywalla, Reutersov origiaal možete pročitati ovdje.

2. Međutim, danas je na BI osvanula vrlo zanimljiva analiza UBS-a koja kaže da svakih 10 USD dugoročnog pada cijene nafte Hrvatskoj donosti oko 0,4% rasta BDP.

Kako se može doći do ove cifre? Pogledajmo vrlo otprilike (a siguran sam da ima puno profesionalaca: novinara, analitičara .. koji će nam to precizno izračunati!).

Prema zadnjim podacima DZS (za 2011.):
– ukupna potrošnja samo benzina i dizela bila je oko 2,3 miliona tona.
– ukupna potrošnja nafte oko 3,7 mil. tn, kao i rafinerijskih proizvoda.

Prema izvješću HERA (još nije na njenim stranicama ali ovdje je na Vladi) je 2013. proizvedeno 3.1 mil. tona naftnih derivata, a uvezeno 0,8.

Nešto nafte i sami proizvodimo (vidite godišnjak), ali recimo da neto uvezemo nafte (i samih derivata) za nekih 3 mil. tona derivata.

Prema ovim informacijama, pri cijeni nafte od 10,30 kuna (nedavno) je cijena nafte sudjelovala s oko 3,3 kune. U međuvremenu je nafta pala nekih 30% (članak govori o podacima ‘nekoliko tjedana’ prije datuma objave, dakle početak listopada). Recimo da je to 1 kn po litri razlike, što bi dalo oko 3 mlrd. kuna.

Tu treba dodati i uštedu na cijeni plina, kojeg (neto) uvozimo manji dio od ukupne potrošnje, recimo da je to još oko 0,5 mlrd. kuna uštede.

To bi značilo da će (prema sadašnjim cijenama) u projekcijama za 2015., cijela RH proći bolje za oko 3,5 milijarde kuna nego se ti činilo još prije dva mjeseca, odnosno nešto oko 1% BDP. Kao što vidimo u gornjoj analizi na Monopolizam, velik (veći?) dio te razlike ‘poklopit’ će država, ali ‘država – to smo svi mi :) ‘ (iako naravno ima i aregumenata da bi bilo bolje da država bude pošteđena svih ovakvih ‘štaka’ kako bi se što prije razotkrila neodrživost proračuna i počele promjene).

Uz te pretpostavkve, dakle možemo lako doći do 1% BDP. Recimo, međutim, da su uštede samo pola od tih gore – tako se može doći do 0,4% BDP, iako sigurno postoji određeni multiplikator – u svakom slučaju, pad cijena nafte je jako dobar za Hrvatsku.

Istina je vjerojatno negdje između ove dvije brojke jer UBS računa samo s padom od 10 USD za barel, a moje računice su s nekih 20. U biti, zanimljivo je kako se na koncu rezultati slažu!

Alternativa je, jasno, da se veselimo visokim cijenama nafte, koji će nam ‘napokon’ donijeti neki spas s neba (ili iz mora), pa da ne moramo zaraditi svoj kruh, npr. vidite ovaj jučerašnji članak: Nakon Južnog toka: Čekajući plin iz Jadrana i šeika iz Katara.

A jedan realan prikaz što su u stvari rekli Amerikanci kad su ‘rekli’ da ćemo sigurno postati svjetska energetska velesila, imate na Banka.

3. Za one kojima je nevjerojatno da su Jugoslavija i Hrvatska oduvijek živjeli na dug, dobro će kao reality-check doći ovaj, kod nas nikad obavjavljen i diskutiran tekst iz američkih arhiva: kako su nas SAD zatrpavali novcima i pomoći najprije u okviru ‘Wedge policy’ (politika klina prema Istočnom bloku’), a nakon toga u ‘Keep Tito Afloat’ … i zanimljive stvari o odnosima u vrhu moći Jugoslavije nakon 2. svjetskog rata (Tito, Hebrang, Albanija, Bugarska …): Yugoslavia and Cold War.

Znači, nakon 70 godina opet smo na početku, vrtimo se u krug: očekujemo da nas Amerikanci spase jer smo ‘geostrateški važni’. Koliko je to utemeljeno ovaj put i da li je dovoljno biti spašen, ili trebaš nešto i sam učiniti za sebe?

4. A propos, uz kolosalni pad cijena nafte i rublje, rusko gospodarstvo je po veličini sada tu-negdje kao i španjolsko?! Znači nekako se čini da su u ovoj rundi ‘geostrategije’ karte već podijeljene pa nekako i nema potrebe za nekim jezičkom na vagi, što se i ovaj put nadala biti Hrvatska.

[Start-upovi] Za buduće i postojeće osnivače

I kako se poduzetnik razlikuje od ‘poduzetnika’

1. U zadnje vrijeme start-up scena ima veliku medijsku prisutnost. Kultura poduzetništva – antipod kulturi uhljebništva! – je jako važna. Naravno, ne zbog razloga kako je to naveo ministar Mornar (‘ako nemaju posla, neka osnivaju startupove’), nego ponajviše zbog mijenjanja društvene klime.

Vidljivih inicijativa ima na sve strane:
– od, primjerice, vrlo dobre promocije MINPO i Poslovnog, Zagreb Connecta i sličnih inicijativa,
– preko inkubatora i akeceleratora kao npr. ZIP, Founder Institute, pa čak i u (neki ne bi vjerovali) Pisak u Sisku
– do značajnije prisutnosti u medijima naših tehnoloških start-up uspješnica (uglavnom softverskih) kao što su ShoutEm / Pet minuta, Farmeron, Microblink, Replsy i među čvrstima svakako Rimac.

Kao što možete vidjeti ovdje, ima i dosta poticaja na koje se može aplicirati.

2. Mislim da sam sam pokrenuo 7-8 biznisa (Donacije.info nije baš bio biznis, ali je bio zamišljen kao poslovno održiv), i to počevši tek s 30 godina, svojevoljnim odlaskom iz javnog sektora. Tu ‘karijeru’, ne bih nikad mijenjao, iako su neki biznisi bili neuspješni. Tako da bih svakome s odgovarajućim (ne kažem da je to ni bolje ni lošije) karakterom savjetovao da se okuša u poduzetništvu (Iznenađujući znaci da možete biti poduzetnici).

Srećem dosta mladih, a i starijih ljudi koji pokušavaju pokrneuti biznise i, vjerujte mi, REDOM, zrače potpuno drugačijim, suprotnim, stavom od inače prevladavajuće zatupljene i ogorčene Hrvatske.

U biznisima ‘morate’ imati i sreće, u smislu da vaš uspjeh može biti manji ili veći. Ja sam, recimo, imao sreće da sam ‘sreo’ velikog Davora Ruševljana ili sadašnje partnere u poslu. Ali što znači sreća, i gdje je granica između sreće i upornosti:
– jedan taj moj partner je bio 7. manager u nizu jednog biznisa kojeg sam pokretao, nakon što ih se izredalo 6 neuspješnih
– drugi je iz Osijeka dolazio 4 puta na intervju u Zagreb jer je baš htio raditi s nama.

Znate onu:
– ‘Danas ste imali puno sreće?!’
– ‘Što više treniram, imam više sreće!’

3. Pokretanje biznisa uglavnom se identificira s tehnološkim start-upom, ali većina ih nije takva. Ili, ako su ‘ tehnološki’, možda se radi o lokalnoj inovaciji/adaptaciji ili marginalnoj adaptaciji.

Zato evo raznih ideja za moguće osnivače, za inspiraciju naravno – mnogi se ne mogu tek tako preslikati jer je kontekst drugačiji:

- The 28 Coolest New Businesses In New York City
The 21 Coolest New Businesses In San Francisco
The 22 Coolest Small Businesses In London
The 26 Coolest Small Businesses In Denver
The 27 Coolest Small Businesses In The Twin Cities
The 21 Coolest Small Businesses In Toronto
The 50 Coolest Small Businesses In America

4. Također bih vam htio preporučiti dvije knjige. Ako pokrećete bilo kakav biznis, odlične zdravorazumske savjete ćete naći u Street Smarts: An All-Purpose Tool Kit for Entrepreneurs.

Ipak, mnoge se stvari ovdje odnose na biznise koji generički rastu u predvidivim okolnostima, uglavnom u okviriama stalno pozivitnog toka novca, dakle drugačije nego tipičan visokotehnološki start-up (iako su mnoge ideje unutra primjenjive za svakoga). Ako pak imate ili želite osnovati visokotehnološki startup kojem će trebati značajan vanjski kapital, pogledajte ovu: The Founder’s Dilemmas: Anticipating and Avoiding the Pitfalls That Can Sink a Startup.

5. Bit ću slobodan dati i nekoliko ideja / savjeta koji su meni bili značajni (ima toga puno, ali evo nekoliko):

A. Uvijek gledajte tko je klijentov klijent. Poslovni odnos nije ‘prodaja’ usluge ili proizvoda klijentu, gledajte korak dalje – koji problem za svog klijenta rješavate. Recimo, ako ste u poslovanju u ljudskim resursima, vaš klijent je HR manager. Ali gledajte tko je njegov interni klijent – to je uprava ili glavni direktor. Zatim razimislite koju u stvari potrebu rješavate za klijentovog klijenta. To je kao kad vozite auto – uvijek gledajte što rade auti 2 ili 3 ispred vas, a ne onaj prvi ispred. Pirmjenjivo na skoro sve biznise.

B. Svaki poslovni odnos gledajte samo kao ‘rukovanje’ za sve buduće poslovne odnose. Naime, biznis (uglavnom) evidentno mora biti vjerodostojan, dugotrajan odnos i dobit iz svakog pojedinog posla je nevažan u onosu na neto sadašnja vrijednost svih budućih dealova, potnecijalno do beskončnosti. Primjerice, dobit iz svakog poslovnog odnosa je nebitna, ALI treba jako gledati sve njegove utjecaje na beskonačnost (primjerice, da niskoprofitabilni odnos, ako je popust dan na neprimjeren način, ne ugrozi formiranje cijene u budućnosti).

C. (Zvuči očito ali mnogima nije) Tražite takve zaposlenike koji na tržišu rada imaju prevagu nad vama kao poslodavcem, tj. takve za koje vi morate strepiti da ne odu, a ne one koji moraju strepiti da im vi date otkaz! Znači, uvijek u odnosu poslodavac-radnik krećite iz inferiornog položaja (znači morate naći takve ljude i voditi biznis tako vjerodostojno da im možete nešto i ponuditi, odnosno stalno nuditi).

6. I za kraj poduzetnik vs. ono što se često u Hrvatskoj zove poduzenitkom. ovo je zbilja notorno, ali ajmo još jednom. Poduzetnik ima dvije ključne karakteristike:
Inovativan je (nudi tržištu nešto novo, a to uglavnom nije ‘izum’, nego ‘samo’ procesna, marketinška ili organizacijska inovacija ili lokalna adaptacija globalne inovacije)
Preuzima rizik.

Kad tako promislite, vidjet ćete da mnogi ‘poduzetnici’ u Hrvatskoj to u stvari nisu. Primjerice, pokrenuli su (ili proširili) poslovanje nakon izvjesnog deala s državom ili ‘managerske’ privatiacije. Oni su onda često suprotno: orijentirani su na zaštitu svoje imovine i biznisa, pa stoga ne preuzimaju rizik i nisu inovativni.

p.s. Adris (ispravci i dodaci)

Jučer sam na brzaka pobrojao glavne biznise Adrisa (krećući od njihove diskusije u zadnjem izvješću), propustio sam neke sitnije (ili čak i krupnije) dijelove.

1. Primjerice: manjinski udjel u Tisku, i iNovine, Abilia, Hrvatski duhani i razne druge tvrtke. Evo cijelog popisa iz zadnjeg izvješća:

adris grupa

Ovi izvoznički TDR-ovi su koliko vidim (svi ili uglavnom – bilješka 16 revidiriranog izvješća TDR), u vlasništvu TDR pa su uključeni u valuaciju, te vidimo da nije 100% vlasnik TDZ, ali iako ne znam točne odnose s TDR to je zanemariv biznis (svega 64 mil. kn prihoda u 2013.), a u njemu Adris ima prkeo 98%. Također je Slobodna Katarina u vlasništvu Maistre, itd. Znači za većinu ovih subsidijara ću ‘odokativno’ smatrati da su uključeni u prethodnu valuaciju.

MEĐUTIM, u obzir treba uzeti i vrijedne nekretnine (Adris je možda i najbolji primjer očuvanja industrijske baštine obnavljanjem i zaštitom stare tvornice duhana u Rovinju, te dijela TDZ, vidite ovdje) – koliko vidim, stara tvronica u Rovinju je u vlasništvu TDR, a nova poslovna zgrada na mjestu ‘starog’ TDZ u vlasništvu TDZ. To je uglavnom non-core imovina, pa ju treba zasebno vrednovati, uz ostalu sličnu koju ima (u k.o. Rovinj TDR ima oko 25.000 m2, uglavnom izgrađenog područja).

Recimo da 25% udjela u Tisak vrednujemo sa 130 mil. kn, te inovine sa 20 (kapital na krajuu 2013. oko 20 mil. kn, negativni EBITDA).

Zgrada u Zagrebu je, koliko vidim, barem 10.000 m2 neto, ako ne i 15.000 ili više – vrednovat ću je s 20 mil. eura, a sve ostale non-core nekretnine s još 10 (ne mogu se sve izdvojiti kao non-core jer negdje i uprava i uredske službe TDR moraju sjediti). Recimo da je je to onda 300 mil. kn, uključujući 100 mil. kn koliko mi se čini da bi mogla vrijediti Abilia.

Hrvatski duhani neka im u ovoj ‘analizi’ vrijede 100 mil. kn, Istragrfiku ću preskočiti.

Dakle, ove tri korekcije nam daju 550 mil. kn

2. MEĐUTIM, ako pogledate bilancu Tvornice duhana Zagreb, a čije stavke ne ulaze u obračun gotovine i depozite nekonsolidiranog Adrisa, vidite da je on praktički SPV s velikim pozajmicama i depozitima, a skoro bez obaveza. Većina toga je povezanim tvrtkama, ali kako smo te obaveze već odbijali od njihove valuacije (u slučaju TDR analizom bilance, a Maistre tako da smo i gledali samo tržišnu vrijednost tržišnu vrijednost dionica), to trebamo dodati valuaciji ‘suma dijelova’ Adris grupe. To je ukupno neto oko 1 mlrd. kuna, pretpostavimo radi jednostavnosti da je 950 mil.

Znači, s obzirom na ove dvije stavke, trebamo dodati još oko 1,5 mlrd. kuna, pa bi ispravljena odokativna procjena ‘suma dijelova’ bila oko 9,5-10,5 milijardi kuna.

3. Grafikon dobiti TDR u prethodnom postu je prije oporezivanja, ali to nije bitno jer koristim podatke od EBITDA, bitan mi je samo trend.

Napomena: Kao i prethodno, ovo je samo odokativno računanje, u kojem zasigurno ima grešaka i nepreciznosti i u svakom slučaju nije osnova za ulaganje nego samo poticaj na razmišljanje.

[Fact-checking] Startupovi i kolači

Zadivljujući ‘lako ćemo’ naših političara

Ako parafraziramo nedavnu izjavu ministra Mornara kao ‘Ako nemaju posla, neka osnivaju startupove‘ vidimo da je puno gora od (navodne) ‘Ako nemaju kruha, neka jedu kolače!

0. Najprije pogledajmo što je točno ministar rekao:

“… dodao da je protuargument za uvođenje obveze taj da država ne nudi posao nakon fakulteta, ali da i za to ima lijeka. Smatra da bi svaki student tijekom studija trebao dobiti toliko znanja koliko će mu biti dovoljno da može sam pokrenuti neki start-up.”

Znači, devastirajuću kritiku svog plana za povrat novca od školovanja, a to je da nema posla, pa ljudi silom prilika odlaze u inozemstvo, on ‘rješava’ konceptom startupova. To je pogrešno iz više jakih razloga.

1. ČINJENICE:Samo mali broj startupova uspijeva. Nema pouzdanog izvora na globalnoj razini ili u EU, ali je mnoštvo istraživanja koja su konzistentna u zaključku da je čak i u SAD uspjeh značajno rjeđi nego neuspjeh. Neka istraživanja su ovdje:
– načelno, % uspješnosti je mali, pogotovo za osnivače koji osnivaju 1. startup
– čak i uspijete dobiti VC financiranje, pa čak i ako ste u najpoznatijem od svih akceleratora (dakle, dio ste start-up elite)
– istražite dalje sami, a možete i pogledati ovaj zanimljiv članak o usporedbi Europe i SAD

NARAVNO, iako nemamo podatke za RH, znamo da je ovdje uspjeh, puno, puno teži, osim ako nisi ‘rođo’ čiji ‘startup’ se zasniva na već dogovorenom poslu s državom. Možda zbog fenomenalne uspješnosti startupa Novi detalji afere Kopa beach, uključen i USKOK NAŠI misle da je to ‘baš jednostavno’?!

2. Pogledajmo još ČINJENICA. Kaufmann foundation je najpoznatija institucija za istraživanje poduzetništva (i još kakva!). Prema njihovom relevantnom, i često citiranom, nizu istraživanja, prosječna dob za osnivače (‘founders’) startupova u SAD je 40 godina, a dvostruko je više osnivača starijih od 50 godina, nego mlađih od 25!

To je potpuno suprotno od trash-idealiziranja u hrvatkoj javnosti da su polretači start-upova uglavnom ‘tano neki klinci s odličnom idejom’ (zato jer je nekoliko takvih primjera jako vidljivo, tipa Zuckenberg).

Pogledajmo dalje:

Most had significant industry experience when starting their companies:

• The majority of respondents (75.4 percent) had worked as employees at other companies for more than six years before launching their own companies. Nearly half (47.9 percent) launched their first companies with more than ten years of work experience.

• Significant percentages of respondents started their first companies after working eleven to fifteen years (23.3 percent), sixteen to twenty years (14.3 percent), or greater than twenty years (10.3 percent) for someone else.

3. Zašto je tome tako imamo krasan ekspoze u poznatoj i odličnoj knjizi The Founder’s Dilemmas: Anticipating and Avoiding the Pitfalls That Can Sink a Startup.

Važni razlozi su da za uspješno pokretanje start-upa uglavnom treba određeni financijski kapital i ljudski kapital (znanje, iskustvo, poznanstva), koje vrlo mladi osnivač često nema.

4. ČINJENICE. Nije svatko ‘stvoren’ u smislu karakternih osobina da bude osnivač. Pri tome ne želim reći ništa loše ni o jednima, ni o drugima, ali je činjenica da su ljudi različiti.

Pogledajmo tablicu iz gornje knjige koja govori o razlikama u karijernim motivacijama za osnivače i ne-osnivače:

motivacije osnivača

Pri tome uočimo:
– ‘moć i utjecaj’ ne znači to u političkom ili financijskom smislu, kako je to lijepo i objašnjeno u knjizi – recimo osnivač startupa E-glas u koje sam nedavno uložio, g. Vrankić, ‘utjecajem’ smatra mogućnot da promjeni živote fizički hendikepiranih osoba,
– ne-osnivačima je primarna ‘sigurnost’, i ‘prestiž’, a financijska motivacija im je važnija nego osnivačima!

Kao što vidite, radi se o skroz drugačijem tipu ljudi!

Evo i tablice za osnivačice:

motivacija osnivacica

Glavne motivacije osnivača i u njihovim 30-ima su iste, a za ne-osnivače dolaze dvije nove: ‘pozicioniranje’ i ‘prepoznatljivost':

motivacija osnivaca 30

E sad mi objasnite, kako NATJERATI ljude da rade ono što ne osjećaju? Primjerice, što sad da meni neki cetralni planer naredi da moram biti slikar?!

5. Jedan drugi ministar je nedavno izjavio, nakon posjeta jednom uspješnom (u biti, poznatom, ali ne baš tako uspješnom) startupu da “Siguran sam da takav model [kao što radi ta tvrtka, nakon 12 godina rada i 51 neuspjeha’] LAKO možemo primijeniti i u Hrvatskoj”.

Ti naši ministri kao da žive na oblaku, ne znaju kako je teško biti osnivač u RH. Evo, meni, kao već etabliranom poduzetniku je nedavno došla inspektorica i izdala ILEGALNO (i vrlo glupo) rješenje o de facto zatvaranju tvrtke (naime ustvrdila da nemamo licencu, iako imamo i iako je naš direktor joj doslovno gurao u ruku, a ona nije htjela uzeti niti se minimalni informirati u mnogim dostupnim bazama na internetu), ili njenoj službenoj bazi. Napad je bio tako jak, da – iako je njen idiotski nalaz kasnije poništen, nismo imali formalnih način spriječiti zatvaranje tvrtke, ali smo nekako ipak uspjeli. Da li se radilo o velikoj gluposti, ‘molbom’ za mito, ili političkom diktatu (zbog mojih ovakvih napisa?) ne znam, ali drugi put ću eskalirati do Brisela i Strasbourga (u stvari, sad kad ovo pišem, vidim da bih mogao odmah, čisto ono preventivno). A što s onim osnivačima koji nemaju financijskih i drugih mogućnosti za ovakvu eskalaciju.

Zanimljivo je da sam od ključnog suradnika, na molbu za sastanak s ovim istim ‘lako ćemo’ ministrom dobio odgovor od njegova asistenta-gatekeepera tipa ‘samo preko mene mrtvog jer su IDEOLOŠKE razlike prevelike’. Kako ja nemam nikakvu ideologiju, mogu samo zaključiti da je taj suradnik ekstremno ideološki nabrijan (nešto kao lenjinist ili ektremni ‘Tea Party’ konzervativac, nemam pojma). Ali u svakom slučaju njegov posao nije da se bavi ideologijom nego državnom upravom.

Evo još malo i kako je to sve ‘lako': Instead of romanticising entrepreneurs people should understand how hard their lives can be.

6. I dolazimo do onoga najtragičnijeg u izjavi ministra Mornara. Budući da se ‘penali’ za odlazak u inozemstvo ne mogu uvesti retroaktivno (ne možete studentima koji već studiraju naknadno tako radikalno smanjiti prava), može se uvesti samo za studente koji će tek upisati fakultet. Kako treba i vremena da se zakoni donesu i primjene, recimo da će to vrijediti tek nakon što studij završe oni koji će ga početi nakon donošenja zakona.

Znači, ministar Mornar smatra da će i za 6-7 godina Hrvatska biti zemlja iz koje će se najbolji iseljavati, odnosno da će od tada taj problem tek gorjeti.

Potop malih biznisa (2) – Obrti

U prošlom postu sam napisao:

Prvi puta prezentirani agregatni podaci pokazuju katastrofalno stanje malih tvrtki, koje zapošljavaju polovicu svih zaposlenih u tvrtkama realnog sektora. Podaci ukazuju da će eventualni oporavak biti težak i spor.

Puno puta ste čuli trash priču kako problemi Hrvatske nastaju zbog tzv. ‘neoliberalnog kapitalizma’ i nezasitnosti ‘poduzetnika koji uništavaju radničku klasu’. Istina je potpuno drugačija: poduzetnici su na izdisaju, što prijeti trganjem društvenog tkiva, daljem beznađu, te na koncu i bankrotom države!

Međutim, mali biznisi u obliku obrta vjerojatno stoje još gore. Za obrte nemamo zbirne financijske pokazatelja, pa pogledajmo broj zaposlenih zadnjih 12 godina (sve godine su kraj godine, osim 2014. listopad):

zaposleni u obrtima

U ‘Obrtima i slobodnim profesijama’ su osim obrtnika i odvjetnici itd. (ali i oni su ljudi, i njihova radna mjesta su važna!), ali kao što možete vidjeti ovdje, većinom su to obrti.

Za obrte je broj zaposlenih ujedno i relevantniji pokazatelj uspješnosti nego za biznise, znate ono ‘radim i zapošljavama par ljudi’, plaće su tu prioritet, a ne rast kapitala.

U 7 godina, od listopada 2007. do listopada 2014. broj zaposlenih u obrtima i slobodnim zanimanjima je pao za oko 27%!

Trend je i dalje loš, kao što možete vidjeti iz liste obrta i slobodnih profesionalaca koji ne isplaćuju plaće, a koja se u Hrvatskoj popularno naziva ‘lista srama’, a vjerujem da je taj termin entuzijastično skovao vlasti blizak Novi list.

Nadam se da Novi list u predstečajnoj nagodbi redovito isplaćuje plaće, prolazeći kroz kalvariju nakon što su njegovi zapsolenici za ogromne novce prodali svoje udjele i za novac se odrekli ideala ‘radničkog dioničarstva i samoupravljanja’.

Političari vas ‘ideologijom’ muljaju i prave budalama

NAŠI političari obožavaju sve gledati kroz lažne ‘ideološke’ naočale. Primjerice, ja nemam nikakvu ideologiju. Osim ako želju, u strogom skladu s Ustavom RH, k normalnom uređenom kapitalističkom društvu, nešto kao Austrija ili Švicarska ili Švedska ili SAD ili Kanada … dogovorit ćemo se već, ne želite nazvati ideologijom.

Što razne ljude zarobljene indoktrinacijom, naprosto nedomišljene ili profesionalne puštače magle (tzv. ‘profesionalne socijaliste’, pripojene na razne sinekure) ne spriječava da mi lijepe etiketu ‘ideologije’.

Te političare, novinare i ostale javne pregaoce treba žaliti zbog njihove opterećenosti ideologijom, iako je nesreća da zatucaju narod.

To je krenulo iz djetinjstva tih ljudi, od kojih je većina srednje dobi, ali sada već i njihove ‘ideološki’ zatucane djece. Pogledajte lijep opis toga:

Već u prvom razredu osnovne škole smo naučili da je “socijalizam najefikasniji i najhumaniji ekonomski sistem.” Dok naši vršnjaci na zapadu nisu znali ni beknuti o tome šta je socijalizam, a šta kapitalizam, mi smo već u prvim školskim danima znali da je kapitalizam “truo” i da mu dolazi propast. Nikome nije palo na pamet da upita zašto to djeca od sedam godina treba da znaju bilo šta o “trulosti” kapitalizma i o svetosti socijalizma.

No, prihvaćanje tržišnog gospodarstva i ekonomske slobode je temeljna vrijednost Ustava RH i nešo o čemu se u svijetu ne raspravlja, kao što se ne raspravlja o tome da li je ‘ideološki’ OK da se proizvode auti s 4 kotača, a ne možda sa 7 ili 2. Naprosto, svi ih takvima proizvode. No, alternative pak normalnosti ili suvremenosti se mogu s pravom nazivati ‘ideologijom’ (teorijski i a priori bi se moglo reći da su robovlaništvo, feudalizam, socijalizam i tržišna ekonomija samo razne ‘ideologije’, ali u praksi je to besmisleno – tržišna ekonomija je naprosto ‘kako svijet jest’, tj. suvremenost).

Nedavno je tako jedan istaknuti političar (iako sam za njega siguran da nije ništa loše mislio, nego je naprosto nedomišljen i pisao ono što mu prvo pada na pamet, ne razumijevajući da je indoktriniran) pozvao da moje javne istupe, koji su naprosto ZA suvremenost i normalnost, treba gledati kroz ‘ideološke’ naočale:

“Nenad Bakić (s kojim se možete slagati ili ne, ali neovisno o ideološkom opredjeljenju preporučam pratiti njegove analize)”

Ali u mojim nastupima nema uopće ideologije! Ovo je naravno apsurdno jer mojim stavovima mogu ideološki biti opterećeni jedino ekstremisti (marksisti etc.), a takvi su irelevantni.

Ipak, moramo razumjeti da iako su neki političari i novinari indoktrinirani, neki baš zatucani, neki su ipak svjesni trash-ideologisti. Jer što bi inače mogli reći, kad to ne bi stavili u lažne ideološke okvire u kojima oni kao čvrsto i ‘karakterno’ drže neku stranu, pa je onda kao bitno što kažu?

Zato kad Vam neki političar opet spomene ‘neoliberalni kapitalizam’, globalizaciju ili kakve druge ideološke odrednice, umjesto da se okrene praktičnim problemima suvremenosti, predlažem da ga pošaljete u 3PM :)