Category Archives: Uncategorized

Cijene nekretnina

Uskoro će Eurostat objaviti da su cijene nekretnina u Hrvatskoj u četvrtom kvartalu pale u odnosu na prethodno tromjesečje.

Onda će naši mediji pisati da su ‘prema podacima Eurostata cijene nekretnina u Hrvatskoj pale’. A mogli su lijepo pitati mene i ne čekati Eurostat :)

Tko se želi kladiti?

(Jasno, pravo je pitanje kako ja to znam prije Eurostata … a točno znam i za koliko su pale.)

Rezultati 115 godina investiranja: CS Global Investment Returns Yearbook 2015

Nezapaženo je kod nas prošao novi Global Investment Returns Yearbook 2015 u suradnji Credit Suisse i LSE, u kojemu Elroy Dimson, Paul Marsh, Mike Staunton, autori čuvene knjige Triumph of the Optimists: 101 Years of Global Investment Returns, ažuriraju podatke i prikazuju investicijske rezultate za sve zemlje u kojima je dostupno 115 godina podataka. Iako se bave i s dvije posebne teme (sektorsko investiranje i ‘odgovorno’ investiranje), ovaj Yearbook je najznačajnji zbog općih podataka:

“The Yearbook has a strong track record of identifying important issues for investment strategy across asset classes. It provides valuable guidance for investors by leveraging a proprietary set of long historical data. At a time when investors are confronted by the prevailing volatility in capital markets, the Yearbook provides investors with a unique source with which to make investment decisions.”

Za svih 21 zemlju s dostupnim podacima od 1900. (115 godina) kumulativni povrat na ulagnje u dionice premašuje povrat na ulaganje u obveznice ili zapise, često nevjerojatno. Recimo: – u Australiji, držanjem dionica imali biste 3.441 puta više (344 tisuće %), a obveznica samo 6,8 puta više od početnog uloga – u Danskoj 388 puta više držanjem u dionicama, a 39,8 puta držanjem obveznica – u Njemačkoj (uočite da se i ovdje kao i drugdje radi o 2 svjetska rata) ulaganjem u dionice 38 puta više (3700%), a u obveznice biste izgubili 80%. Pogledajte sami ovdje. Kad gledate grafikone uočite da se ne radi o postocima nego ‘PUTA’, pri čemu je y-os logaritamska. Profesionalcima će biti prilično zanimljiv zbog novih izračuna premije za držanje dionica (equity risk premium).

Poduzetnici

Danas imam jako ugodnu obavezu, naime od onih kad ste sretni da ju možete imati.

U žiriju sam EY Poduzetnik godine, to nije još jedna ‘zlatna’ nagrada nego nešto posve drugo, naslov je senzacionalistički, ali pogledajte sadržaj: Stiže prestižna nagrada, hoće li poljuljati Zlatnu kunu?

Nakon prethodnih faza, danas imamo intervjue s jednim užim izborom poduzetnika. Čitajući njihove aplikacije, s puno osobnih elemenata, s puno uspjeha, ali i problema i padova, čovjek se naprosto ne može ne zapitati:

– Kako to da je ova vrijedna vrsta, ključna za prosperitet svake zemlje, ovako ponižavana i prezrena u Hrvatskoj?’ Znamo da su mnogi poduzetnici bili povlašteni u dilanju s državom, znamo da ljudi kao i svi drugi, pa i među njima, kao i među drugima, ima i kriminalaca … ali kako to da je nemetnuta tako antipoduzetnička klima? Iako je biti poduzetnik, a pogotovo biti uspješan poduzetnik u Hrvatskoj daleko teže nego u EU i većini svijeta?

– Misli li narod tako kako guraju mediji, ili su mediji zapravo ti koji nameću takvo ‘mišljenje’?

– Kako to da i država, koja zapravo živi od vrijednosti koju stvaraju poduzetnici često poduzetnike smatra neprijateljima?

Itd.

Zahvalan sam Ernst & Young da me pozvao u to vrijedno društvo i osjećam se povlašteno zbog današnje ‘obaveze’, slušati te ljude, njihove snove i ostvarenja. Uvjeren sam da će ovaj projekt pomoći da se neke stvari izmjene.

Berkshire Hathaway godišnje pismo dioničarima

Warren Buffett je upravo izdao novo pismo dioničarima Berkshire Hathaway

Svakako pročitati.

Iz njega:

+ + +

The dynamism embedded in our market economy will continue to work its magic. Gains won’t come in a smooth or uninterrupted manner; they never have. And we will regularly grumble about our government. But, most assuredly, America’s best days lie ahead.

The unconventional, but inescapable, conclusion to be drawn from the past fifty years is that it has been far safer to invest in a diversified collection of American businesses than to invest in securities – Treasuries, for example – whose values have been tied to American currency. That was also true in the preceding half-century, a period including the Great Depression and two world wars. Investors should heed this history. To one degree or another it is almost certain to be repeated during the next century.

Stock prices will always be far more volatile than cash-equivalent holdings. Over the long term, however, currency-denominated instruments are riskier investments – far riskier investments – than widely-diversified stock portfolios that are bought over time and that are owned in a manner invoking only token fees and commissions. That lesson has not customarily been taught in business schools, where volatility is almost universally used as a proxy for risk. Though this pedagogic assumption makes for easy teaching, it is dead wrong: Volatility is far from synonymous with risk. Popular formulas that equate the two terms lead students, investors and CEOs astray.

It is true, of course, that owning equities for a day or a week or a year is far riskier (in both nominal and purchasing-power terms) than leaving funds in cash-equivalents. That is relevant to certain investors – say, investment banks – whose viability can be threatened by declines in asset prices and which might be forced to sell securities during depressed markets. Additionally, any party that might have meaningful near-term needs for funds should keep appropriate sums in Treasuries or insured bank deposits.

For the great majority of investors, however, who can – and should – invest with a multi-decade horizon, quotational declines are unimportant. Their focus should remain fixed on attaining significant gains in purchasing power over their investing lifetime. For them, a diversified equity portfolio, bought over time, will prove far less risky than dollar-based securities.

If the investor, instead, fears price volatility, erroneously viewing it as a measure of risk, he may, ironically, end up doing some very risky things. Recall, if you will, the pundits who six years ago bemoaned falling stock prices and advised investing in “safe” Treasury bills or bank certificates of deposit. People who heeded this sermon are now earning a pittance on sums they had previously expected would finance a pleasant retirement. (The S&P 500 was then below 700; now it is about 2,100.) If not for their fear of meaningless price volatility, these investors could have assured themselves of a good income for life by simply buying a very low-cost index fund whose dividends would trend upward over the years and whose principal would grow as well (with many ups and downs, to be sure).

Investors, of course, can, by their own behavior, make stock ownership highly risky. And many do. Active trading, attempts to “time” market movements, inadequate diversification, the payment of high and unnecessary fees to managers and advisors, and the use of borrowed money can destroy the decent returns that a life-long owner of equities would otherwise enjoy. Indeed, borrowed money has no place in the investor’s tool kit: Anything can happen anytime in markets. And no advisor, economist, or TV commentator – and definitely not Charlie nor I – can tell you when chaos will occur. Market forecasters will fill your ear but will never fill your wallet.

The commission of the investment sins listed above is not limited to “the little guy.” Huge institutional investors, viewed as a group, have long underperformed the unsophisticated index-fund investor who simply sits tight for decades. A major reason has been fees: Many institutions pay substantial sums to consultants who, in turn, recommend high-fee managers. And that is a fool’s game.

Kako ostvariti prinos od 150% u pet godina? (2)

Fascinantan uspjeh racionalnog, dugoročnog, portfeljnog investiranja

0. Jučer ujutro je ‘maki’ objavio ovaj komentar (‘maki’ je stalni komentator ovdje):

Nevjerojatno..Jučer sam pokušao otvoriti članak iz ulagačkih osnova “Rizik i prinos” ( niti ga mogu otvoriti niti ga ima u tražilici ) no kako nisam uspio pročitao sam ovaj Vaš članak…Objavite ga ponovno neka svi vide što ste pisali prije 5 godina.

Radi se o ovom članku Kako ostvariti prinos od 150% u pet godina? objavljenom prije malo više od 4 godine u kojem odgovaram na Sokolićevo pitanje:

Čitalac Sokolić u komentaru na prethodni članak pita naizgled ekstravagantno pitanje: “Poštovani gosp. Bakić evo jedno hipotetično pitanje, bio bih Vam zahvalan na odgovoru. Da morate odabrati 5 dionica u koje bi ulagali, a da vam je cilj ostvariti 150% prinosa u slijedećih par godina, u koje bi bionice uložili?”

2. Vrlo zanimljivo, 5 dionica koje sam u Hrvatskoj rekao da bi možda mogle ostvariti taj cilj su u 4,2 godine ostvarile 142% prinosa u portfelju! (v. napomena na kraju). U ovakvom makro okruženju!

Vidjet ćete da do kraja da je ovo nevjerojatan trijumf dugoročnog, portfeljnog, racionalnog ulaganja, a, iskreno, kad me čovjek jučer na to podsjetio mislio sam da me zeza, da je našao neke rupe pa me provocira jer razni ‘forumaši’, špekulantni, socijalisti i trash-marksisti koji ne razumiju što su ulaganja, vjerojatnosnu narav ulaganja, misle da su nešto jako pametni kad nađu neki pojedinačni neuspjeh..

3. Neki koji ne razumiju (elementarne stvari oko) ulaganja će argumentirati na razini pojedinih dionica, pa npr. reći ‘e što bi bilo da nije bio KORF, a vidi kako je PTKM pala itd.).

4. Međutim, ono što je jako zanimljivo, to se dogodilo usred ovog katatrofalnog razvoja u hrvatskom gospodarstvu. Iskreno, nama je svima sad ta ‘kriza’ postala new normal, ali tko je prije 5 godina mogao i pomisliti da ćemo biti baš ovako jako i dugoročno loši. Iskreno, da sam i slutio da možemo proći ovako loše, ne bih ni taknuo hrvatske dionice. A vidi ovo?! Nevjerajatna robusnost!

5. Oni koji možda prate, znaju moju investicijsku filozofiju, a to je deep-value i (kad treba) aktivističko investiranje. Pri čemu je ovdje velika razlika spram onoga što se u svijetu smatra aktivističkim. Nikad ne kupujem dionicu jer u njoj vidim problem, pa priliku za aktivizam (npr. greenmailing) kao Icahn ili Ackman i nisam kratkoročan ulagač kao većina aktivista nego izrazito dugoročan.

No, kod deep value investiranja je sljedeći problem. Kvarenje gospodarstva ne utječe na sve tvrtke pomalo, nego se značajno povećava incidencija jako negativnih ishoda. Tako da na neefikasnom tržištu kao što je naše deep value može donijeti nevjerojatno pozitivne ishode, jako mu odgovara pozitivan makro, ali mu jako ne odgovara negativan.

6. Donekle to možete vidjeti i u maloj grupici (3) dionice koje sam nazvao ‘jokeri’, koje su dakle tipična žrtva tog lošeg makro (npr. čiste FMPS nekretnine?!). Ipak, čak i one su ostvarile 8% prosjeka u ovih 4,2 godine.

7. Kao dodatnu vježbu sam naveo i ‘solidne, manje rizične’ dionice, njih 5 su ostvarile 64% prinosa u prosjeku (v. napomenu također).

8. Jako, jako zanimljivo. Sam CROBEX, uzimajući u obzir i dividendni prinos od oko 2% godišnje, je u međuvremenu na oko 0%. ALI, uzmite u obzir da su i ove ‘moje’ sudjelovale u Crobexu i doprinijele mu pozitivno, tako da je ‘rest of Crobex’ (=tipično fondovsko) negativno! Tell me about alpha!

9. Sad gledajte sljedeće. Poznata je dosta velika energija kojom me ‘razmatraju’ mirovinci, jako sam im važan iako sam ja mali, a oni kolosi. Povijest toga seže u 2009. i načina na koji je spašena mirovinska reforma (masivna uplata mirovinaca u OTP indeksni itd.) i recimo neka moja uloga i stoga uvjerenje da mogu jako i slobodno kritizirati što rade, i to im se nije svidjelo … itd.

E sad imalo ili ne imalo to veze s time, ali oni, uvjerljivo najvažniji ulagači na tržištu, su se ponašali kao da grupno ignoriraju ‘moje’ dionice (Pazite, ne kažem da su se ponašali kartelno, nego da ‘kao’, a možda su imali baš skroz legitimne razloge, tko zna). Ipak, poglejdate samo neke slučajeve:

– Uvjerljivo najveća rupa u gornjim listama (i mom osobnom portfelju :) ) je PTKM. Svi znaju koliko sam se borio da se ne dogodi ovaj mračni scenarij na kojem je država izgubila stotine milijuna eura, svi mi. Sjetite se da ta borba nije bila bez osnova, (prvi) Potpredsjenik Vlade je najavljivao da ima privatizacijsku priču teško stotine milijuna eura, itd. Oni su imali veće udjele od mene u njoj, ali nisu u toj ključnoj fazi praktički ni mrdnuli prstom, suprotno načelu dobrog gospodara.
– KORF neki znaju koliko sam bitku izborio, a kako bi tek bilo da nisam bio sam … zanimljivo, oni uopće nisu ulagali u njega (a državni Kapitalni fond ga je propoznao i zaradio jako puno na njemu)
– ADPL koliko im je trebalo da ga prepoznaju?
– DDJH zadnja dokapitalizacija, samo je jedan sudjelovao u patetičnom iznosu, iako su ogromne svote ulupavali u razne Ingre, Dalekovode, Nexeje, IGH-ove ….a gledajte, priču o ĐĐ znate, velike poslove na koje legitimno cilja, a s druge strane praktički saniran (po mom sudu mali downside). Ako se ponašaju real-politički u svojim ulaganjima (sjetimo se kupnje INE po istim cijenama u istom trenutku …), kako to da nisu prepoznali tvrtku koja je mogući najveći industrijski izvoznik u RH
– ARNT, još jedno moje flagship ulaganje u turizmu, koji je zaista ono što imamo jako vrijedno, gdje su vodeći ulagači fondovi Goldman Sachsa i pphe (ex Park Plaza), koja im nije bila dobra ni po 55, ni po 100, ni po 150, ni po 250, ni 300, a ni sada po 340 (iako ima odličan razvoj?)
– VPIK (ulaganje koje sam ‘otkrio’), nitko od mirovinaca nije sudjelovao u dokapitalizaciji po svega 90 kn iako su inače obožavatelji raznih Agrokorovih dionica, niti su ga prije toga kupovali … da jesu dionica ne bi spuznula na 90 kuna i dokapitalizacija bila po toj cijeni, ako im je bio premalog Mcap, kako objasniti da im ni ‘prijateljski’ OIF-ovi nisu ovo prepoznali

Ne govorim ovo da bih se žalio, dapače. Nego pokazujem kako je tek MOGLO biti da je bilo malo više racionalnosti od onih kojima ste i vi povjerili svoju najvažniju komponentu štednje.

A zamislite da smo imali ako ne pozitivan, a ono bar neutralan makro… (tada moj aktivistički trud ne bi ni bio potreban)

10. Jasno, rasap je velik, radi se o deep value u ovakvoj Hrvatskoj i to u više od 4 godine; međutim samo 3 od 13 spomenutih dionica su imale negativan prinos!

11. Uočite da se ovo čini ‘lako’ iz ove perspektive, ali da su to bile mračne godine tržišta kapitala, te se ‘općepoznato’ smatralo da valja ulagati jedino u HT, ERNT i slične fondovske uzdanice, ‘koje ne samo da su dobre, nego treba samo uz fondove, oni će to ‘pogurati’ ..)

12. Neke tehničke napomene.
– KORF je konvertiran u RIVP po omjeru 1:12,08; KODT je imao stock-split 1:2
– prinosi su s dividendama kao da NISU reinvestirane, stručno bi trebalo napraviti reinvstiranje ali nemam vremena ni potrebe, stvar je jasna
– dividende su računate bez poreza … većina ih je tako i bila isplaćena, ali to također nije materijalno
– kod pete grupe sam naveo dvije dionice iste tvrtke KODT-P, R, uzeo sam u izuračun samo jednu (P), koja je imala manji prinos; za ADRS nisam specificirao koju, pa sam uzeo ‘P’, ona je bila puno značajnija, u indeksu, a mislim i da je imala manji prinos

Napomena: Od spomenutih dionica imam DDJH, RIVP, ARNT, VPIK i nešto malo PTKM i ovo nije naravno preporuka za njihovu kupnju ili prodaju, za savjete se obratite svom omiljenom profesionalcu.

Švicarci (CHF) i Grčka – što im je zajedničko

Što o tome kaže nedavno preminuli Nobelovac Becker

0. Euro je jutros već prešao 1,08 za CHF! Izgleda da bi se zadnja eskalacija problema mogla i sama riješiti. Ali što čak i u tom slučaju možemo naučiti?

1. Praktički nezapaženo je kod nas prošla prošlogodišnja smrt velikog Nobelovca Garyja Beckera, koji je u jednom segmentu revolucionarizirao ekonomiju. Dobio je Nobelovu nagradu za “proširivanje domene mikroekonomske analize na širok raspon ljudskog ponašanja, uključivo netržišno ponašanje”.

Jedan od tipičnih Beckerovih uvida je da su dobici za predatore lineralni, a za žrtve gubici eksponencijalni.

Recimo da imate bandu pljačkaša koji orobe selo i odnesu pola ljetine. Recimo da ih se seljaci jako boje i ne suprotstave im se. Ali ako dođu ponovo, i probaju odnijeti drugu polovicu, što se događa:
– dobitak pljačkaša je relativno isti kao prije (štoviše, možemo gledati da se relativno i smanjuje)
– ali seljacima je prvo bilo oduzeto pola, a sada im se oduzima sve (što je preostalo).

Stoga su se oni ovaj put spremni pobuniti jer nemaju što izgubiti

2. NARAVNO da ovdje direktne usporedbe staju, ne želim ni u kom slučaju implicirati da je itko niže spomenut pljačkaš, ali ovo govori o eksponencijalno rastućoj boli za one koji gube, u odnosu na one koji dobijaju (ili gube značajno manje).

Zato sam (koliko znam prvi) inzistirao da u slučaju CHF, koliko god i uzimatelji kredita pogriješili, ne smiju biti dužnički robovi jer im se ‘bol’ povećava neproporcionalno povećava u odnosu na dobitke ili gubitke banaka. A to je ono što slijepi zagovornici čvrstih bankarskih pozicija nisu vidjeli, naprosto reanost je takva da ljudi nemaju što izgubiti i kompromis se mora naći.

Zato je i jako dobar, iako ne politički ortodoksan, otpis ‘malih’ dugova pod sponzorstvom Vlade.

3. Jednako tako sam rekao da se Grčkoj NARAVNO mora otpisati dio kredita i mora se naći rješenje i za njih. Ali jasno, ne na način kako balkansko-muljatorski to pokušavaju Cipras i njegovi. I tako će se i dogoditi, kada Cipras pristane na civilizrani diskurs, naći će se rješenje.

U međuvremenu njemački indeksi opet na rekordima, DAX prvi puta preko 11.000: Dax trotz griechischem Tauziehen über 11.000 Punkte.

Grčki muljatori na vjetrometini

Mnogi su se ljutili na mene kad sam prvi u Hrvatskoj rekao da je Cipras najobičniji balkanski mjuljator, ili da je mačkica koja jede iz ruke A. Merkel. Onda imamo ovog njegovog muljatora ministra financija čiju balkansku lukavost neki naši mediji vole upakiravati u glorificiranu ‘teoriju igara’.

Međutim, loše vijesti za naše obožavatelje muljatora iz Syrize: GREECE JUST BLINKED — AND GERMANY SAID NO.

Još malo pa će i naši ljudi shvatiti
– koliko je u stvari Syriza glasova dobila i kako je neproporcionalan grčki izborni sustav
– da je Syriza žbrlj-mrlj koalicija u kojoj imamo i maoističko jezgro i u kojoj dominiraju stari komunusti (60+), a da je Cipi samo ‘mlado lice za pokazati’
– da su uhljebi iz Syrize koalirali s ekstremnom desnicom samo da se dočepaju vlasti.

U međuvremenu i dalje naivam za Syrizu … jer je to jako dobro za naš turizam. :)

Liberalna scena – danas u Globusu, i demokratizacija koju donosi internet


+ O Obami

1. Jučer je u Globusu izašao veliki članak Darka Hudelista koji govori o demokratizaciji javne scene: ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL
NOVI TVORCI JAVNOG MIŠLJENJA
.

“Tko su ekonomisti, analitičari, novinari, poduzetnici, bloggeri, povjesničari i filozofi koji – pišući i govoreći prije svega o ekonomiji – dobivaju sve više prostora, postaju internetske i televizijske zvijezde i, malo po malo, istiskuju političare…”

Svakako molim kupite Globus, može i po dva primjerka, pokažite uredništvu što mislite o tome.

Uočite da je članak ilustriran Antom Starčevićem, poznatim liberalom svog doba (naravno, što se tiče cjeline stavova, uzmite u obzir kad je živio i cijeli kontekst).

Zanimljivu raspravu o tom tekstu imate i u FB grupi Croatian Economists … and Friends.

2. Ono što je zaista važno je da ova intelektualna scena zbog mogućnosti koju daje internet napokon uspijeva probiti uniformnost hrvatske političke scene, koja je – o tome sam više puta govorio, a sada je to već nekako sve više ‘opća stvar’ – u biti jednodimenzionalna, sve glavne stranke su socijalističke, uz vrijednosne podjele od kojih je najvažnija ‘crveno-crno’.

Koliko je to ukorijenjeno, vidimo i po izjavama mladih u političkom establishmentu, ‘tako mladi, a tako stari’, primjerice ovaj intervju Dejana Jovića koji je govor Predsjednice analizirao – koliko vidim – isključivo s aspekta ‘crvenih-crnih’. On kao fol ima ‘širinu’, pa stvari gleda iz drugog kuta, ali opet samo jedan skup stvari, zapravo je zatvoren u tu kutijicu. On uopće ne uočava glavnu temu njenog govora, a to je napokon usmjerenje prema normalnosti, suvremenosti … prhvaćanjem tržišne ekonomije umjesto ovog mutanta socijalizma i korporatizma. Ocjenjuje govor uspješnim ili ne, isključivo s aspekta crvenog-crnog.

Ono što Jović nije uočio, da ćemo sada imati dva bivša predsjednika koji su bili šampioni paleo-anti(neo)liberalnog trash talka, a imat ćemo predsjednicu koja takve gluposti neće spominjati. A mislim da jedna predsjednica ima puno veći značaj nego dva bivša predsjednika.

Naravno, ovdje, kao i u samom govoru, za sada govorimo samo o riječima, i to u okviru skučenog djelatnog prostora koji ima predsjednik(ca) države, ali predsjednik može biti veliki komunikator. U svakom slučaju, mislim da možemo reći da je bivši predsjednik svojim ne-djelovanjem i javnim govorom sprječavao reforme.

A danas i sjajan Novotnyjev članak o tome u Jutarnjem:

novotny 1

iz kojega npr.:

novotny 2

novotny 3

Naravno i Novotny ovdje govori ono što znamo, a to je da su ekstremno lijevi pogledi dominantni u medijima koji komuniciraju jednosmjerno i na službenoj javnoj sceni. Iako ih je možda pogrešno nazvati ‘lijevima’, jer često nemaju ni minimalnu smislenu artikulaciju, poput gospodarskog programa ORaH-a baziranom na besmislenom venecuelanskom modelu. A pri čemu se sve što je naprosto normalni, suvremeni mainstream etiketira kao ‘tržišni talibanizam’ – sve je naopačke!

Što se tiče artikulacije i uzora našim ljevičarima i ‘ljevičarima’, ovdje možete vidjeti, kad ekipa iz Syrize govori svojoj bazi, a ne mulja za široke medije, da je u njoj u stvari čvrsta maoistička jezgra, i da njom dominiraju stari ljudi, te da je Cipras u biti samo mlado lice: Greece – Phase one.

A propos, baš sam neki dan govorio nekim ljudima, sad i Davor ima na svom zidu, kako mi je smiješno glorificiranje tipične balkanske muljatorske lukavosti u pregovorima Grčke i EU kao nekih ‘strategija teorije igara’ (zvuči pametno).

3. No ono što mnogi ljudi ne razumiju je da će teme ‘crvenog i crnog’ same od sebe ispariti gospodarskim napretkom, to će postati irelevantne. Glavna bitka za ovu zemlju se dobija na gospodarskom planu, a tu je samo jedan put. I kad bude manje nezaposlenih, manje ugroženih, i kad budu manje ekonomske razlike – a to se događa kad gospodarstvo raste, o čemu nas uči čak i Piketty.

Kad smo kod Pikettyja, koliko je trashy javni diskurs kod nas, pokazuje činjenica da ga se kod NAS prezentira kao nekog anit-kapitalistu, dok je čovjek najobičniji francuski socijaldemokrat. I stoga bi, da živi kod nas i da njegovi obožavatelji stvarno razumiju što piše, proglasili bi ga ‘tržišnim talibanom’. No, nema sumnje da će u skorom njegovom gostovanju razgovor s njim biti pažljivo navođen na neke teze, koje će onda biti reinterpretirane i spinane kao eto ‘upravo ono o čemu Piketty govori’. Kad smo već kod velikih imena, sjetimo se gostovanja Nobelovca Krugmana prije dvije godine.

Kad su se svi njegovi obožavatelji (koji ne razumiju ništa od toga što govori) ponadali da će i Hrvatima dati poruku kako trebamo ‘trošiti i štampati novac’, čovjek koji je nepripremljen očito došao samo zaraditi na gaži novac je iskreno rekao da se recepti koje daje za SAD ne mogu primjeniti tek tako u drugim situacijama i da o Hrvastkoj ne može reći – ništa!

4. Vratimo se na priču o demokratizaciji koju donosi internet. Pogledajmo ovaj sjajan Obamin intervju neki dan: Obama – The Vox conversation. Pogledajte ili pročitajte kakva je to artikulacija i nastup (bez obzira slagali se ili ne s njegovim stavovima).

Ovdje Obama govori o snazi interneta u drugom kontekstu:

… But I am a firm believer that particularly in this modern internet age, the capacity of the old-style authoritarian government to sustain itself and to thrive just is going to continue to weaken …

Uočimo ipak malu zanimljivost, iako se radi o skroz drugoj temi, i kod nas de-facto imamo ‘old-style’ mentalni sklop scijalizma iz kojeg nikad nismo izašli, koji je doživio inkarnaciju u svom korporatističkom ruhu, što uporno i čvrsto perpetuiraju naše političke elite.

RIZ Odašiljači

1. Zanimljiv razvoj na RIZ-O:

Tok novca od operacija je prošli kvartal bio oko 20 mil. kn. Gotovine i depozita ima preko 7 mil. kn. Obaveza prema financijskim institucijama praktički nema. Ukupne obaveze su oko 30 mil. kn, a kratkotrajna imovina preko 70.

Tržišna kapitalizacija cijele tvrtke je 30 mil. kn

Zanimljivo, sve to iako ‘financijski plan nije ostvaren u cjelosti’ (jer je kasnio veliki ugovor koji je sada potpisan):

riz međuizvještaj

Radi se o ovom jako velikom ugovoru.

2. Zanimljivo, kad su fondovi ST investa završili u likvidaciji, dionice RIZ koje su imali su prije malo više od godinu dana stajale izložene na burzi po 17 kuna barem tjedan dana, tjednima prije toga po isto tako patetičnoj cijeni oko 24 kune, mjesecima prije toga se moglo kupiti po ispod 30 kuna … nažalost nisam ni ja obraćao pažnju sve dok mi nisu skrenuli pažnju na mom vlastitom blogu.

Budući da se velik dio tvrtke mogao kupiti po 17 kuna tokom dužeg razdoblja, zaista mi nije jasno zašto ljudi koji vode wannabe ESOP za RIZ nisu digli kredit u nekoj banci i pokupili to, teško mi je vjerovati da nisu znali što će se dogoditi u poslovanju, to je bio ‘no brainer’ i vjerojatno bi ih mnoge banke pratile? Pogotovo jer su upravo fondovi ST investa bili optuživani da zajedno s jednim drugim malim dioničarima ‘žele osvojiti RIZ zbog nekretnina’, tako bi se riješili neugodnog dioničara. A o RIZ sam pisao ovdje: RIZ-O, vježba iz ‘analize’. (Kao što tu možete vidjeti, ni najmanje me ne zanimaju nekretnine RIZ-a, osim kao potencijal koji se može prebaciti u temeljno poslovanje … ali mislim da neke druge zanimaju :) ).

3. Inače, meni se čini da mi je jasno zašto sam bio na meti besmislenih optužbi iz RIZ-a, iako sam za RIZ Odašiljače potpuno benigan i konstruktivan dioničar. Naime, kao što vidite, radnici su dobro pratili cijenu dionica, pa tako su tako i upravo u prosicnu prošle godine tvrdili da po burzovnoj cijeni cijela tvrtka vrijedi svega 4 miliona kuna (to je bilo s obzirom na cijenu od 17 kn po dionici). A s obzirom na moju kupnju i ‘vježbu iz analize’ koju sam objavio, je cijena jako porasla – i to je naravno jako negativne utjecalo na ambicije, prema direktoru DUUDI-ja, da preuzmu tvrku ‘za jednu kunu': Pejnović na HRT-u: Prosvjednici RIZ-a obmanjuju javnost; traže državni novac, novac svih građana!

Inače, iskreno, jako sam zadovoljan popravljanjem poslovanja RIZ Odašiljača (Go RIZ!) jer to omogućava i veće plaće radnicima, a, kao što sam više puta rekao, podržavam i ESOP, ali pod realnim uvjetima.

4. A jako me čudi da radnici RIZ Odašiljača (odnosno, njihovi prestavnici, za koje sumnjam da imaju podršku svih radnika) umjesto da su baš mene besmisleno napali (pa sam tako HANFI i poslao neke neke nejveroajtne dopise upućene mi sa službene adrese Uprave), nisu ponudili suradnju na mom projektu Croatian Makers, u kojem doniram opremu za automatiku i robotiku školama i centrima za rad s mladima. U razdoblju kad nisu imali previše posla, sigurno su mogli donirati dio vremena za edukaciju mladih, a jasno sam takve pozivao na suradnju u tom smilu između ostalog i na ovom blogu koji oni revno prate.

Možda griješim, ali ako ima dioničara koji su prejeftino prodali svoje dionice RIZ-O ne znajući da će biti ovako dobri rezultati, možda mogu tužbom tražiti i naknadu štete od sidnikalne predstavnice Gloković s obzirom na proturanje cjenovno izuzetno osjetljivih informacija na način na koji sam opisao ovdje, što je suprotno ZTK.

Napomena: Imam dionice RIZO-R-A i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju. Jasno, moguće je da povećam udjel, a moguće je i da ga smanjim, zbog tko zna kojih razloga, recimo osjećam se euforično ili depresivno, revidiram ciljeve portfelja, dobijem novce od drugih invsticija, ili mi ustrebaju za druge investicije, itd. Za eventualni ulagački savjet predlažem da se obratite svom omiljenom profesionalcu ili sami proučite podatke.

Rezultati Q4

Počeli su curiti rezultati, danas je za većinu tvrtki zadnji dan kad ih mogu objaviti … evo par kratkih komentara za tvrtke koje me zanimaju (uglavnom zato jer ih imam u portfelju).

Ovaj će post vjerojatno biti ažuriran u toku dana.

Link na oznaci je na financijsko izvješće.

1. PTKM. Tadašnji predsjednik, a sada član, NO, osim i po mnogim drugim stvarima je poznat i po izjavi ‘Mi u Petrokemiji MRZIMO SVAKI KAPITAL’. Petrokemija uspješno ostvaruje njegovu viziju … kolosalni gubitak i 4. kvartalu, iako je u međuvremenu uplaćeno jako puno kapitala u nju, on se i dalje uspješno unišatava. Čudi me kako neki veći medij nije napisao pravu ‘Priču o Petrokemiji’ od Vladine najave privatizizacije “– Petrokemija bi mogla biti velika privatizacijska priča. To je priča koja bi mogla biti teška nekoliko stotina milijuna eura – rekao je Čačić na HTV-u uoči puta u Rusiju.”, pa nadalje.

Stvarno stanje bi moglo biti još gore, naime npr. ovo: “Za iznos od 97,8 mln kuna, koji se odnosi na potraživanje prema kupcu Gorup d.o.o. i Petrokemija d.d. ga nije uspjela naplatiti, nije u izvještajnom razdoblju napravljeno umanjenje vrijednosti. Kupac Gorup d.o.o. je pokrenuo proces predstečajne nagodbe i postoje značajne neizvjesnosti u pogledu namirenja navedenog potraživanja od strane Petrokemije d.d., ali u trenutku sastavljanja financijskih izvještaja ne postoji dovoljno saznanja za adekvatnu kvantifikaciju umanjenja vrijednosti.

2. BLKL. Imao sam (i imam) puno dionica u portfelju zbog diverzifikacije i deep value argumenata bez ulaska u jako puno detalja, u smislu da jedna uspješnica može nadoknaditi gubitke i mnogo neuspješnica. Naravno, ova nevjerojatna recesija u Hrvatskoj je jako smetala takvoj strategiji (iako je i u takvim uvjetima bila jako uspješna). Ovo je jedan odličan primjer, a ima ih dosta, kako oni koji su razumno kupovali doinice čak i trenutku najvećih ekscesa u Hrvatskoj su mogli dobro proći, ako su obraćali pažnju na fundamente. Znači sada ovdje imate kompaniju praktički bez dugova, s 31,5 mil. kn kratkotrajne financijske imovine i novca, (pazi sad!) ukupnih kratkoročnih i dugoročnih obaveza oko 8 mil. kn, a ukupna kratkotrajna imovina je oko 76 mil. kn. Tržišna kapitalizacija joj je svega 27 mil. kn. Tok novca od operacija oko 10.

3. SUNH mi je najmanja pozicija u turizmu, pa me jako veseli sam po sebi, ali i zato jer ukazuje da bi i za ostale turističke tvrtke 4., inače gubitaški, kvartal mogao biti bolji nego prošle godine i tako popraviti pokazatelje za zadnjih 12 mjeseci (trenutno u njih ulazi Q4 od 2013.).

… nastavit će se.

4. JNAF je objavio zaista zgodne rezultate. Oko 640 milijuna kuna kratkotrajne financijske imovine i gotovine, a duga skoro da i nema (s obzirom na veličinu bilance), tok novca od operacija malo ‘ojači’ … podsjeća malo na Apple?!

5. LRH sjajan napredak (nemam dionice LRH, ali imam majke SNHO).

lrh 1

… možda će se nastaviti …

6. RIZ-Odašiljai napokon ostvario dobit, na velikom povećanju prihoda (rekao bih za RIZ, brutalno povećanje, zadnji kvartal veći nego sva tri prethodna), točno kako nam je najavila sindikalna predstavnica na javnoj TV! NO, proizvodnja u tijeku i zalihe gotovih proizvoda sada su JOŠ veći, preko 30 mil. kn. Sada mislim da je to skroz druga priča …

EDIT (v. komentar dolje): Ne znam da li dobro vidim da je pri cijeni od 80 kuna sada već EV/EBITDA tek oko 6,4?

7. RIVP je također objavio. Iskreno, za sada letimičnim pogledom ne uspijevam razaznati kako stoje stvari, jer kako kažu podaci nisu usporedivi s prošlim godinama. Najmredoavniji mi se čini EBITDA na razini grupe gdje kažu:

grupa ebitda

a ako dobro vidim EV/EBITDA je nešto preko 11.

8. ANRT je na bottom line iz prošlogodišnje minimalne dobiti prešla u minus, ali ovdje su stvari jasnije i mislim da je razvoj evidentno bolji, veći prihodi, veći GOP, manja dobit zbog jednkratnih stavki i, ono što je neuobičajeno u našm turizmom, jasan pozitivan ‘guidance’ za značjano veći EBITDA iduće godine:

arnt rezultati

i o EBITDA:

arnt ebitda

Napomena: Imam dionice PTKM, BLKL, SUNH, SNHO, RIZ, RIVP, ARNT, DDJH i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.