Category Archives: Uncategorized

Kome vjerujete, našim ili svjetskim medijima?

Najviše kvadratnih centimetara u poslovnim sekcijama naših glavnih tiskovina (zbirno) je danas dobio ‘problem Kine’. Tako je ‘najtromiji rast od 2009. ŠOKIRAO tržišta’, ‘uvukla se ZEBNJA’ itd., itd. – apsolutno dominirajuća tema, s dramatičnih fotografijama i naslovima, u kojima su još i PANIKA, RUŠENJE, ZOMBI TVRTKE (ovo su samo riječi iz naslova!).

Čitam međutim strane medije, pa imamo npr.
– Business Insider: Asia shares boosted by Wall St rally
– WSJ: U.S. Stocks Surge; Nasdaq Up 2.4%, Asian Shares Gain
– FT: GLOBAL MARKET OVERVIEW — Asia bourses follow Wall Street higher, Solid Japan export data buoy Nikkei, Hang Seng stronger

Tipičan paragraf: “… Markets on Tuesday were broadly higher after data out of China showed the economy growing quicker than expected, even though it was at its slowest pace since the start of 2009.

A ovako izgledaju podaci s tržišta jučer (i Azija, koja bi pogotovo trebala biti u panici, noćas/ujutro), klik za veće:

Kao što vidite, jučer je bio kolosalan dan!

I da ne bi bilo zabune, hongkonški Hang Seng Index zadnjih 5 dana:

mw hang seng

Sve ovo je s Marketwatch.

Što je to s našim medijima, zašto tako pumpaju depresijom ‘iz svijeta’. Ali da bar govore istinu, pa ju prezentiraju na neki svoj način, no ovo su laži! I tako to ide sistemski. Zašto nam je stalo da ‘svijet propada’?

Jako loše vijesti za urbane socijaliste i trash-marksiste

Je li problem u svijetu ili ideologiji (doktrini?) koja ga ‘opisuje’?

Neki dan sam uspio dobiti mjesto na nastupu jedne od mojih omiljenih autorica, velike Margaret Atwood. U jednom dućanu Applea u jednom gradu u jednoj kapitalističkoj zemlji:

20141007_190918

Koliko razumijem ona nešto nije popularna kod nas, a po svom opusu bi trebala biti full popularna među urbanim socijalistima.

Kao što je poznato, svaki hrvatski urbani socijalist ‘mora’ imati novi model iPhonea, inače mu je image nedostatan. Međutim, sad dolazimo do užasne stvari. Jučer je Apple objavio brutalan prošli kvartal, neto dobit oko 8,5 milijardi dolara na prihode od oko 42, dakle neto profitna marža od preko 20%.

U hrvatskom trash-marksističkom kontekstu ovo bi se lenjinistički zvalo ‘ekstraprofit’.

Kako sad to pomiriti? Da li dopustiti Appleu da monetizira svoj proizvod za vaš novac?

I recimo da slučajno ima dućan Applea u Zagrebu i da Margaret Atwood dođe gostovati u njega? Bi li urbani socijalist došao ili ne? Ako ne dođeš, nisi ‘subverzivan’ (ipak ona piše o distopiji). Ako dođeš, opet nisi subverzivan, jer podržavaš Apple. Ali si bar ‘urban’ jer imaš iPhone. Ili? Zbilja je komplicirana ta današnjica …

Inače, u 65. godini je Margaret Atwood postala poduzetnica, osnovala svoju vlastitu kompaniju. Kako TO objasniti … u tom ružnom svijetu više ne znaš tko je što?!

A u međuvremenu … naslovnica Barrons’a:

barrons naslovnica

Kako to sve pomiriti?

p.s. Nemam iPhone! :)

Rezultati turističkih tvrtki i turističke dionice

Nakon što smo se naslušali bezvezarija o ‘srpanjskoj rupi’, što sam više puta uspješno demantirao ovdje, naravno nestrpljivo očekujemo financijske rezultate za ključni kvartal – rok je kraj listopada.

No, opet imamo rijetku priliku ‘pogleda unaprijed’. Naime, Liburnija, značajna tvrka u jedinoj turističkoj regiji koja je ostvarila ozbiljno lošije rezultate u noćenjima, ostvarila je izvanredne rezultate (na manjem broju noćenja!) i već ih je objavila, kao prva turistička tvrtka.

Ovo je iz nekonsolidiranog izvješća, nazvao bih to ‘tour de force':

lrh q3 2014

Konsolidirano je slično odlično.

Iako mislim da je i LRH odlično ulaganje (ali daleko bolje da ga je kupiti kroz SNHO), mislim da je prava vrijednost ove informacije u indiciji poslovanja za ostale turističke tvrke. Vjerujem da će uglavnom biti odlični.

Kao što znate, moja glavna pozicija je RIVP (ex KORF) koja me naprosto oduševljava. U prvom mjesecu trgovanja kao nove dionice je preko 3 puta likvidnija od (do sada) neprikosnovene kraljice hrvatskog tržišta, dionice HT. Pisao sam ‘Hoće li KORF biti novi HT?’, ali ovo je premašilo sva moja očekivanja:

prometi rivp 1

prometi rivp 2

Mislim da je evidentno da RIVP sada postajte flaghsip dionica turističkog sektora s:
– vodećim tržišnim udjelom (dijeli s PLAG, ali PLAG ima samo 30% JLH)
– velik free float
– ogromnom likvidnošću
– velikom tržišnom kapitalizacijom
– snažnim okretanjem investitorima (uvođenje voditelja za odnose s investitorima, isplata dividende, uvrštenje u službenu kotaciju)
– velikim investicijama.

Mislim da je nakon uvrštenja u službenu kotaciju ni jedan institucionalni investitor neće moći zanemariti, u jedinom odličnom sektoru u RH imamo tako veliku dionicu!

U turističkom sektoru osim RIVP imam još i ARNT i LPLH – mislim da će ARNT pokazati sjajan porast profitabilnosti, a od LPLH očekujem velike projeke. Međutim, mislim da su mnoge dionice u turističkim sektoru vrlo atraktivne na ovim cijenama i s obzirom na rezultate koje očekujem: PLAG i SLRS koje više nemam, SNHO (koji također više nemam) – iako mislim da je i LRH atraktivan, ali mi se čini apsurdno kupovati ga kad postoji SNHO, MAIS itd.

Napomena: Imam dionice RIVP, ARNT, LPLH i ovo ni u kom slučaju nije preporuka za kupnju ili prodaju tih ili nekih drugih spomenutih dionica.

Predsjednik i ja mislimo isto

Presjednik je navodno do svog mišljenja došao istraživanjem tržišta i kaže:

Postoje ogromni otpori promjenama skupina koje drže političke, socijalne i ekonomske monopole, No većina traži promjene – kazao je Josipović.

te najvaljuje čak i rezove (jer kirurzi – režu!). Možda kasnije reterira i kaže da se ‘kirurgija’ odnosi na preciznost, ali ovaj iz ovoga se jasno vidi o čemu se radi, naime, da je kirurgija korak nakon antibiotika:

“Građani nisu ništa manje jasni i kada se radi o birokraciji koja buja ne samo na državnom nivou, nego i u županijama, općinama, agencijama i širi se, unatoč odlukama Vlade i Sabora, unatoč krizi, unatoč otkazima u industriji i poduzetništvu. Ona raste poput gljiva i izaziva probleme. Ponegdje je prerasla u prave društvene metastaze. Tu više ne pomažu antibiotici. Potrebna je odlučna institucionalna, socijalna i tržišna kirurgija”

Nisam u kampanji predsjednika Josipovića, ali ovo niže sam jučer napisao u jednoj FB raspravi. Kako je bilo ujutro, a kako sam isto pisao više puta i ovdje, mogu se podičiti da sam do toga došao vlastitim uvidom, a ne istraživanjem javnog mijenja ili prepisivanjem od Predsjednika.

Pogotovo jer znamo da je Predsjednik još donedavno bio žestoko protiv tzv. (što je uopće to?!) Liberalnog kapitalizma, a vidi sad, ispada da je ipak problem rođačko-socijalistički umreženi kvazi kapitalizam?

U svakom slučaju mislim da je zaista ohrabrujuće da i ljudi poput mene, koji smo za suvremenost (tržišnu ekonomij) i dosadašnji mrzitelji ‘liberalnog kapitalizma’ (da li bi onaj neliberalni bio OK; recimo putinovski, kineski … ) sada napokon na istoj strani.

– Je li Hrvatska ‘ekstraktivno društvo/gospodarstvo’?

Ukratko: zanima me vaše mišljenje u kojoj mjeri možemo taj framework eksplicitno (uz modficiranje, proširivanje značenja) primjeniti na RH kao deskriptivni model, i koliko ga onda možemo upotrijebiti kao jak konceptualni i *komunikacijski* alat za policy recommendations. Pogotovo što se tiče razvoja insitucija.

Ali evo po redu.

Svi smo čitali Why Nations Fail. Rijetko koja knjiga u zadnje vrijeme je toliko ‘sjela’ stručnoj i široj javnosti, s malo osporavanja, a opet supstancijalnim temama (iako je većina zapravo samo ekspliciranje i populariziranje radova autora). … nitko još nije probao Hrvatsku eksplicitno staviti u ekstraktivno/inkluzivno okvir, koji mislim da je u stvari odličan okvir za RH danas.

Za početak proširimo pojam ‘rentnog’.

Naime, ako pogledamo glavnu dimenziju naše ekonomske pozicije, a to je turizam, bez kojega bismo odavno već više puta bankrotirali, on je uglavnom bio (i jest) najvećim dijelom rentni, renta / ekstrakcija iz ‘sunca i mora’ s vrlo malo kapitalnog i uopće razvojnog uloga. (Ovo je naravno uz standardnu ogradu ‘ceteris paribus’ koji vi jako volite čuti – iako znamo da to tako ne bi bilo jer bismo se morali prilagoditi – ali upravo u tome i jest stvar – mnoge eksraktivne ekonomije bi išle drugim putem da nisu mogle tim.)

Kao što znamo, mokri snovi naših političara za razvoj (bolje rečeno: opstanak) u budućnosti su uglavnom bazirani na rentnoj (ekstraktivnoj) poziciji (LNG, promet općenito …).

Već ovo dvoje je dovoljno. Ali budimo još slobodniji u proširivanju definicije, zašto ne ubrojati i transfere iz inozemstva kao ekstrakt na kojem indirektno živi hrvatska vladajuća klasa (recimo, u grubo, javni sektor, odnosno ispravnije gledano, članstvo stranaka) – ako se ne varam cca. 1,5 mlrd. eura godišnje, stavka koja se ne diskutira često. Jer to je resurs kojim se ponosimo, ‘naša pamet i rad’ (trajno iseljena).

Odimo još korak dalje. Iako znamo da je Jugoslavija bila ekonomska razvalina dok je još postojala, neki dijelovi njenog trupla su imali vrijednost (kao što truplo umrle životinje ima stanovitu korisnost), primjerice INA, Petrokemija itd. Znamo da je entropija dominantna sila u socijalistlčkim/komunističkim društvima, ali kao što je i svemiru lokalno moguće suprotno djelovanje, tako i u Jugi (ovo je samo po sebi zanimljivo jer je uglavnom od Titove kapitalizacije / ekstrakcije / realizacije ucjenjivačke geostrateške pozicije). Primjerice, najveći asset INA-e su bila polja u Siriji, koja jesu pozitivna ekonomska posljedice politike stare Juge, Petrokemija je zaista bila investicija od preko 1 mlrd. (tadašnjih) dolara, itd.

Mi kao društvo smo parazitirali / ekstrahirali i na toj ekonomskoj vrijednosti.

Nadam se da sam bio jasan oko ovog ekonomskog dijela. Sad je samo potreban mali korak da vidimo kako na toj rentnoj ekonomiji zapravo uspjeva ekstraktivno društvo – što se tiče institucija, svjesni smo da one u stvari nisu inkluzivne u velikoj mjeri. Notorno je da su vladajuće stranke SDP+HDZ zapravo reprezenti užih (koncentričnih) interesnih skupina (političari, članstvo, javni sektor).

To nije eksplicitna koalicija, kaste stranačkih vođa, kaste članstva i kaste javnih službenika, ali de facto oni ‘imaju Hrvatsku’, a institucije su ne-inkluzivne.


Jasno ovdje treba dodati i onaj (veliki) dio privatnog sektora koji je bratski naslonjen na proračun.

Tu imamo ključni problem SMJENJIVOSTI, što je zapravo sukus demokracije. Suprotno onome što mnogi misle, sukus nije ‘pravedno’ zastupanje (formula), nego smjenjivost, koja je u RH jako mala i zato ova sva strka oko referenduma o izborima itd.

Sjetimo se dalje, sasašnji premijer je bio glavni aktivni kočničar promjena radnog zakonodavsta (čuveni potpis, zajednk sa Severinom), koji je trebao štititi samo zaposlene u javnom sektoru te sve ono što radi. tj ne radi Vlada zadnjih godina, uključivo vrlo eksplicitne tvrdnje potpredsjednika Grčića da se upravo radi o tome da su oni ‘branili plaće’ (i radna mjesta), javnog sektora (on ne kaže koga, ali je ekvivalentno da su mislili na javni, jer je u privatnom učinak upravo suprotan).

Znači de facto imamo vladajuću klasu, podijeljenu u nekoliko kasta, koja ‘ova vlast – ona vlast’ zapravo ima Hrvatsku, a na štetu ostalih, a zahvaljujući ne-inkluzivnim institucijama.

‘Kaos’ na burzama

Depresivni mediji i ‘roba koja ide’, te što nam posjet Putina može reći o tome

1. Na naslovnici jednog na najjačih medija se u petak kočeperio naslov (plus glavna tema u biznis dijelu): ‘KAOS na burzama – svjetska financijska tržišta ruše se kao domino!’

To je bilo valjda jer su dva dana prije indeksi malo zaronili. Događa se: njemački DAX je bio u minusu 2,9%. MEĐUTIM, već i sam dan prije (dakle više nego dovoljno za informaciju prije neto se ‘zatvaraju’ novine, u svakom slučaju jutarnje izdanje) već su se indeksi stabilizirali: DAX je bio u plusu 0,1%.

NO, jučer su burze bile na turbu cijeli dan (dakle bilo je očito već ujutro), a DAX je završio na +3,1%. Grčka, koja je kao kanarinac u rudniku na nevjeratjnih više od 7% u plusu. Općenito, to je izgledalo ovako:

eu indeksi

2. Pitanje je: kako to da je pad od 2,9% tema za naslovnicu i glavnu temu, u naciji koja do stranih financijskih tržišta ne drži mnogo, a rast od 3,1% ne samo da nije ‘eksplozija optimizma’, nego se i ne spominje?

Hrvat koji se informira o svjetskim tržištima, ali i svijetu općenito, samo iz hrvatskih medija tako može dobiti dojam da je u svijetu: kaos, propadanje, itd. Jer mu se selektivno plasiraju samo takve vijesti.

Moje pitanje je: da li su ljudi koji rade u medijima depresivni ili je to plansko podmetanje samo (ili uglavnom) negativnih informacija zato ‘jer mi mislimo da raja to traži’. Uočite da ovo ne spada u čuveni ‘if it bleeds, it leads’, i da je vijest da je čovjek ugrizao psa, ali ne i obratno. Naime, na financijskim tržištima je porast indeksa jednako vijest kao i pad.

3. A kako to izgleda u praksi, pogledajmo i na ovom primjeru. Naši mediji su vrlo revni u vrištanju (ili skvičanju) kako nas OPET čeka lom, jer je … ne znam … u nekom kvartalu rast u Njemačkoj usporio, smanjenje nezaposlenosti u SAD je nešto manje od vrlo pozitivnih očekivanja, rast u Kini je ‘samo 6,8% umjesto očekivanih 6,9%’, itd.

Ali svijet ide naprijed, jako, jako naprijed. Pogledajmo na primjeru Njemačke koja je navodno opet na ulasku u krizu, ‘što će dovesti recesije u EU i konačnog pada tržišne ekonomije neoliberalnog kapitalizma’.

Vidite, SAD + EU su čini se upravo rješile ono što se (kod nas) najavljivalo kao mogući početak novog svjetskog (vrućeg ili hladnog) rata. Čak ne ni naročito jake sankcije bie su brutalno efektivne (kako nisu bile ni naročito jako, pa EU + SAD to nije ni naročito bolilo, bile su i brutalno efikasne).

A prekjučer je u posjet Srbiji na proslovu oslobađanja Beograda u II. sv. ratu (od Njemačke) došao predsjednik Putin. Ovdje je kratki video s njegova dočeka:

Vjerujem da ćete uočiti koja je centralna tema ovog videa? Čisto ono prema trajanju kadra i prostoru koji zauzima u kadru? Ne, to nije predsjednik Putin. To je njemački Mercedes (s ruskim tablicama).

Pogledajte sami:

putin mercedes 2

Kad kolona odlazi s piste, predvodi ju pak njemački BMW sprske policije. Zar zaista nisu mogli naći neke aute pobjedničke strane? Možda FIAT, Chrysler ili Teslu … ups, ali to su američki (ili je Chrysler talijanski?)?! (Previše je tu upitnika…) Na njihovom mjestu nažicao bih dva-tri krasna P1 … ali to su pak ‘neoliberalni kapitalisti’ Englezi, nije jednostavan taj svijet danas. Volvo? Taj je pak kineski, a pročitali su oni knjigu How Chine Become Capitalist i još je u Kini jako u modi iPhone, omiljeni znakić i naših anti-neoliberalnih … zaista nije jednostavno, možda je najbolji izbor baš Mercedes, ovdje je o njemu na Wikipedia.

Eto vidite, to ni jedan naš medij nije primjetio. ALI će zato zelotski dočekati svaku malu neravninu u gospodarskim ili društevenim okolnostima na Zapadu i razvaliti ju po naslovnici :)

putin BMW

IPO za autoceste (2)

Prije tri dana sam iznio prijedlog da se ‘monetizacija’ autocesta izvrši kroj javnu ponudu dionica (IPO): Jednostavno rješenje problema oko ‘monetizacije’ autocesta.

Ponegdje je taj prijedlog čak bio okarakteriziran kao ciničan (u zadnjem dijelu i jest malo šaljiv), ali radilo se o konstruktivnom prijedlogu kojim sam htio ukazati kako ekonomija u praksi ima odlične odgovore na mnoga ideološka pitanja – samo kad bi ju se slušalo!

Pokazat ću ovdje koja su još elementarna, ali ključna, razmatranja potpuno ispuštena iz javne rasprave o ovom gorućem političkom i proračunskom problemu.

Inače, sam se još nisam odlučio hoću li potpisati zahtjev za referendumom.

No, najprije, citirat ću jedan komentar ispod tog teksta:

“… ideja o IPO-u je najbolji, najdemokratskiji, najtržišniji način rješavanja razlike u pogledima na procjenjenu vrijednosti autocesta. Možda bi bilo važno dodati, kako se meni čini, da IPO podrazumijeva, uključuje suvislo upravljanje autocestama, management kakav imaju tvrtke u privatnom vlasništvu. … Na žalost, ono čega smo većinom svjesni, jest da će bilo koja odluka ove Vlade biti donesena isključivo u svrhu vlastitog kratkoročnog političkog interesa, dakle s ciljem odgode donošenja bilo kakve ozbiljne odluke o načinu izlaska iz krize.”

IPO bi u svojoj biti bio upravo to, način za slobodni izbor svakog pojedinca, čime bi se izbjegle kolektivistička nametanja izbora drugima – kad već Vlada, koja ima mandat, nije u stanju taj mandat konzumirati pa donositi odluke.

Što se tiče izvršenja samog IPO, on bi mogao biti baš sličan onome za HT: preferencijalna alokacija cijela emisije mirovinskim fondovima, te popust za hrvatske građane.

Pogledajmo kako IPO razrješava sukob čija je glavna odrednica ekonomska. Očekivanja Vlade od monetizacije su oko 3 milijarde eura, a protivnici tvrde da je vrijednost višestruko veća. Zato, kad bi se građanima ponudila monetizacija kroz IPO, na malo većoj cijeni od 3 milijarde, svatko tko misli da vrijedi više, mogao bi te dionice upisati. Mi koji ne bismo upisali znali bismo da je Vlada postigla i više nego se nadala, te da su naši sugrađani koji su bili protiv ‘rasprodaje obiteljskog srebra strancima’ zadovoljni. Ostaje pitanje što s onima koji bi rado upisali te dionice, ali trenutno nisu pri novcima. I oni bi mogli biti barem donekle zadovoljni, jer bi to značilo da će ih Vlada trebati manje oporezivati u budućnosti ili imati više za socijalne programe.

A znamo da je IPO dionica HT-a građanima po povoljnim cijenama bio sjajan potez Sanaderove Vlade na kojem su svi zaradili (druga je stvar izvedba dionice HT zadnjih nekoliko godina koja je uglavnom stvar katastrofalnog gospodarskog stanja i smanjenog raspoloživog dohotka, a ne do upravljanja HT-om).

Druga dimenzija koja se ne uzima u obzir su sve pozitivne eksternalije koje generiraju autoceste, nazovimo ih ‘satelitskom bilancom’. Primjerice, svaki putnik iz Zagreba u Split danas može birati hoće li starom, besplatnom, cestom ili novom. Svatko tko plati 150 kn za putovanje smatra da mu ono vrijedi barem toliko. Mnogi ljudi bi zbog sigurnosti, brzine, komocije i smanjene potrošnje goriva platili i znatno više. Recimo da netko procjeni da je njegova ‘granica boli’ 250 kn, za veću cijenu od te bi ipak vozio starom cestom. To znači da mu je svaki put kad je platio 150 u stvari stvorena vrijednost od 100 kn, koja se ne vidi u poslovanju HAC-a.

Zatim, mislim da je vrijednost za turizam ogromna, a vezano na to i vrijednost nekretnina na Jadranu. Oni koji olako kažu da je strancima svejedno da li voze 8 neugodnih ili 5 ugodnih sati ne razumiju kako ljudi danas biraju, ili barem značajan dio ljudi.

Sve te eksternalije ostaju čije god da su (privremeno) ceste: državne, narodne – direktno i indirektno kroz mirovinske fondove (IPO) ili ‘stranaca’. To jako dobro znaju i mnogo pametniji i uspješniji od nas. Primjerice, glavni londonski aerodromi su za Veliku Britaniju važni barem koliko i za nas autoceste. No njima, uključujući naravno i Heathrow, upravlja španjolska privatna tvrtka a značajan udjel su u njoj kupili Katarci! Apsolutno nerazumljivo za Hrvate!

Još jedna tema koja se spominje je da li će ‘stranci’, ili u ovom mom scenariju, hrvatski građani, održavati autoceste u dobrom stanju ili će ih ‘izraubati’ i takve vratiti ‘nama’. Ovdje se nameću dva pitanja. Prvo, jesu li stranci baš tako glupi i zašto se Heathrow održava i unaprijeđuje, te drugo: kako znamo da će bankrotirana država Hrvatska moći bolje održavati autoceste od ‘stranaca’ ili građana koji bi postali vlasnici kroz IPO?

Iduća tema je vrijednost monetizacije prema većem trošku ulaganja, naime koliko su koštale ceste. Tu se radi o elementarnoj ekonomskoj zamci u razmišljanju, tzv. ‘sunk cost’ ili ‘propali trošak’. Zapitajmo se što bi bilo da su se ceste još neefikasnije gradile, pa koštale 20 milijardi. Da li bismo ih danas odbili prodati po 19? Sigurno ne.

Također, spominje se zahtjev za referendumom kao glas protiv Vlade. Ali razgovore s australskim bankarima je o tome pokrenula još prethodna Vlada!

U pozadini svih pitanja je da li nam se uopće isplatilo graditi autoceste. Iako sam donekle sklon razmišljati da je to ‘najbolje loše ulupan novac’ u Hrvatskoj, moj prijatelj, koji je neusporedivo bolji ekonomist od mene, tvrdi suprotno. Naime da bi bilo bolje za mnogo manje novca unaprijediti postojeće ceste i čekati fondove EU. Ali to je u ovom trenutku nebitno, trošak je nastao, ceste su ovdje.

Smatram da a priori IPO nije bio najbolje rješenje, ali da bi u ovim okolnostima ponovne podjele društva on to bio.

Jer moć tržišta, u ovom slučaju u alokaciji kapitala, je upravo u davanju većih sloboda. Dodatni učinak bi bio i razvijanje tržišta kapitala, što bi opet dalo tvrtkama više slobode u dosegu do sredstava financiranja. Slobode povlače slobode, a podjele – podjele.

Promislite što bi bilo da se prihvatio moj prijedlog, pa da smo umjesto referenduma o ćirilici u Vukovaru i blentavog (i zasigurno skupog) angažmana Vlade na tom predmetu (koji joj je možda donio privremeno olakšanje od težih, ekonomskih, pitanja, ali ju je podmetanje pod tepih skupo koštalo), utrošena sredstava uplatitili kao inicijalni kapital za fond za razvoj Vukovara?

I za kraj, podsjetimo se kako su pred izbore obje koalcije natjecale u hvalisanju ‘tko je sagradio više autocesta’ (tuđim, vrlo, vrlo skupim novcem), a o čemu svjedoče i ova dva članka:
ŠTETA 7 MILIJARDI KUNA Opljačkali su svaku našu treću kunu koju smo im kroz benzin platili za ceste
HDZ gradio kilometar za 7,4 milijuna eura, a SDP za 5,9

A širi kontekst nam daje Velimir Šonje u ovom nedavnom intervjuu za Globus, ovdje je izvadak, ali pročitajte sve:

U isto vrijeme deficit proračuna toliko je visok da će i tako visok javni dug nastaviti i dalje rasti. U tom kontekstu, davanje autocesta u koncesiju iznuđen je pokušaj da se jednokratno smanji previsok javni dug. Međutim, kad bi se smanjili državni rashodi, ukrotio deficit državnog proračuna, a javni dug počeo padati, monetizacija ne bi bila ni iznuđena ni neizbježna. Mogla bi se dulje pripremati. U javnoj bi se raspravi moglo čuti više racionalnih argumenata o tome što dobivamo, a što gubimo.

Što možemo naučiti od Argentine?

Naši političari bi rekli: “Ništa, ‘Argentina’ se događa nekom drugom … Argentincima, hi hi hi!

Međutim, u krivu su. Kako je izgradnja cesta stala, zašto ne popuniti stranačke proračune i/ili osokoliti članstvo pivom, kao što rade u Argentini: Now beer-makers in Buenos Aires are capitalizing on this culture, brewing and selling artisan brands that celebrate the country’s political icons. Ovo bi se odlično uklopilo u nadolazeći trend lokalnih mikro-pivovara.

Jednostavno rješenje problema oko ‘monetizacije’ autocesta

Rješenje je, naravno, IPO za građane Hrvatske.

Budući da država planira dobiti oko 3 milijarde eura, a protivnici smatraju da to vrijedi oko 10 (ili tako nekako, u svakom slučaju znatno više od 3), najbolje je da država ponudi svojim građanima ceste u vlasništvo za puno manje nego one, prema protivnicima ‘monetizacije’, vrijede, a malo više nego je planirala dobiti za njih. Zar ne bi to bio baš čisti win-win, rijetka prilika za koncenzus u Hrvatskoj?

Recimo za 3,5 mlrd. eura.

Kako sindikati najavljuju da će prikupiti bar 800.000 potpisa, kad bi samo tih 800.000 ljudi prigrabilo ovu (po njihovu mišljenju) evidentno odličnu poslovno-štedno-investicijsku priliku, to bi bilo oko 4.400 eura po upisniku, jedan baš slatki mali IPO.

Ovo je vrlo, vrlo fer rješenje jer bi svi oni koji misle da ceste vrijede više, mogli u budućnosti zarađivati na onima koji misle da vrijede manje. Dakle, umjesto da se preglasavamo, pa da većina nametne svoje mišljenje manjini, ovako bi svi mogli napraviti uprako kako misle! To je moć tržišta.

Pitanje je što ako bi ljudi htjeli upisati više: više ljudi, ili neki ljudi više novca. E to su baš slatke brige. Višak bi se mogao iskoristiti da se sagradi još autoputova.

Jesu li Englezi primitivni: BBC i slučaj Cvjetni?

1. Sjećamo se još slučaja ‘Cvjetno’, padanja u nesvijest i sveopće nacionalne histerije. A sve zbog jedne arhitektonski bezazlene, neprovokativne interpolacije (suvremenosti u prošlost), u odnosu na ono što se događa svaki dan u mnogim europskim gradovima.

Epilog cijele priče je da je Cvjetni trg oživio upravo zbog te zgrade – postao je opet TRG – što će posvjedočiti svaki Zagrepčanin.

Jako su oko cijele priče histerizirali i naš mediji.

2. Međutim, u Hrvata je potpuno nezapaženo prošlo useljavanje najpoznatije medijske kuće na svijetu u puno hrabriju, puno radikalniju interpolaciju u samom središtu Londona (klik za veću):

bbc sjedište

Puno više slika je ovdje.

Koliko znam, ondje nije bilo demostracija i padanja u nesvijest. Kako to objasniti? Da li smo ‘mi Hrvati’ zadnji čuvari sve-europske uljudbe ili smo nekako propustili uštekati se na suvremenost?

Naravno, ne govorim ovdje o arhitektonskoj vrijednosti, nego o apstraktnom otporu zamjeni starog i propalog novim.

U ovom trenutku se možemo sjetiti i veličanstvenog Pariza, poznatog po svojim bulevarima. Ključ pariške urbanistike su ringovi. A kako je nastao veliki ring oko središta Pariza? Malo je poznto da je u to doba Pariz imao jedne od najuščuvanijih zidina u Europi. Kako tu to oni gledali? Kao ideanu priliku da ih sruše, na njihovu mjestu sagrade ključne ulice/bulevare. Više je ovdje i općenito o Haussmanovoj intervenciji ovdje.

3. Slično se Hrvati opiru suvremenosti u još važnijem smislu. I 25 godina nakon pada socijalizma, mi još uvijek ‘propitujemo': tržišna ekonomija (=kapitalizam): DA ili NE?! U međuvremenu, naravno, nikako da ozbiljnije zakoračimo u nju. Tako da postoje ozbiljni pokušaji da suvremenost zamijenimo našim ‘izumima’ kao što je ‘cirkularna ekonomija’. Međutim, za razliku od arhitekture, ovdje su zakoni fizike neoborivi. Socijalizam ima jedan veliki problem: kad-tad potroši sve tuđe pare. A kao što znamo, naš dug nezaustavljivo raste. Narod će se uskoro okrenuti protiv onih koji su im obećavali socijalistički raj na zemlji. :)

Američko-europske sankcije Rusiji brutalno uspješne; hrvatski ekonomski talibani

1. Vjerojatno ste primjetili da u zadnje vrijeme nema eskalacije u Ukrajini. To je vjerojatno zato jer su sankcije brutalno uspješne. Kako to znamo? Pogledajmo 2 ključna paramatra, cijenu nafte (glavna ruska ekonomska komponenta) i tečaj rublje.

Tečaj rublje spram dolara u zadnja 3 mjeseca (Oanda):

rublja dolar

Cijena nafte u dolarima (Marketwatch):

nafta

2. U međuvremenu, prema nekim izvorima neslužbene prednarudžbe za novi iPhone u Kini su na već preko 9 miliona (ovdje, odnosno u realnom vremenu ovdje). Ne znam cijenu iPhone u Kini, ali sigurno nije ispod 500 USD, a možda je i do 1000. To znači da su samo prednarudžbe preko 5 mlrd. dolara.

Dakle, kapitalistička Kina koja jeftino sastavlja iPhone za Amerikance žudi od njih kupiti veliku dodanu vrijednost, i ne ponaša s ekonomsko talibanski.

3. S druge strane, vidimo da se u Hrvatskoj skroz ozbiljno razmišlja o talibanskom pristupu ekonomiji: ORaH želi natjerati trgovačke lance da prodaju više domaćih proizvoda.

Također smo onako usput odlučili malo praviti budale od Amerikanaca. Nakon što smo slično radili s Njemcima oko slučaja Perković, i tako dalje. Moglo bi nam se dogoditi da u Hrvatskoj socijalisti-šminkeri više nemaju za iPhoneove, ali da se i dalje zgražaju nad zločestim ‘Amerikancima’ koji eto iskorištavaju ‘Kineze’ da im ih u zvjerskim uvjetima proizvode.

U talibanskoj ekonomiji svijet je vrlo jednostavan. Iz gornjega mislim da ipak donekle razaznajemo da je poprilično kompleksan, zar ne?