Psihologija

Zagrebačka burza – rast je tek započeo

očekujemo znatno veći rast od ostvarenog u zadnjih mjesec dana

Pregled stanja

U prvom postu pokazali razmjere neefikasnosti hrvatskog tržišta dionica. Naravno, direktne metode procjene vrijednosti imaju prednost, ovo je samo alternativan način gledanja.

Osnovna pretpostavke su
– u konačnici cijena ulaganja mora odgovarati njihovoj intrinzičnoj vrijednosti, osim ako u pitanju nisu ‘refleksivne’ situacije, gdje burzovna cijena neke vrijednosnice, ili klase, utječe na njihovu stvarnu vrijednost, kao što su dionice banaka ili cijelih investicijskih klasa kojima tržišna cijena ima utjecaj na vrijednost
– negativna spirala rasprodaje hrvtaskih dionica (tržišni utjecaj prodaje inst. ulagača, povlačenje novca iz investicijskih fondova, pucanje kredita sa zalozima …) je isrpljena
– razmjeri neefikasnosti hrvatskog tržišta su takvi da cijena mnogih dionica mora vrlo brzo početi konvergirati njihovoj vrijednosti, što dovodi do značajnog rasta tržišta u cjelini.

Rekli smo, što su mnogi ocijenili kao radikalno, da će u idućem razdoblju cijene nekim dionicama porasti za 50-100%.

Za ilustraciju smo predložili neke dionice; evo promjene njihove cijene u međuvremenu:
– DDJH (+38%)
– ADRS (+28%)
– VIRO (+16%)
– PTKM (+19%)
– KORF (+44%)
– KOEI (+62%)

(u prosjeku 34%, u odnosu na CROBEX 20%, odnosno nakon korekcija od cca. 1% zbog dividende T-HT, 21%).
Na dan objave prethodnog bloga (blog je objavljen ujutro u ponedjeljak, 16.3., dakle gledamo stanje od petka 13.3.) CROBEX je bio 1325, a na dan objave ovoga (objavljujemo ga također u pon. ujutro, pa gledamo prethodni trgovniski dan) je 1589.

Novo stanje

Naša ‘mjera’ neefikasnosti (molim pogledajte prethodni post), koja pokazuje neselektivnost pada cijena dionica, u međuvremenu se samo povećala. Ona pokazuje da se tržište u biti raspalo, a da glavni uzrok pada cijena nije njihovo prilagođavanje novim informacijama, odnosno valuacijama.

Konkretno, relativna standardna devijacija računata u prošlom postu za američko tržište sada je 52%, a za hrvatsko svega 10%.

Ovo pokazuje da su i današnje razine tržišta bazirane na potpuno neselektivnoj rasprodaji svih dionica, što naravno, u uvjetima nelikvidnosti, ukazuje na njihovu vrlo neeifkasno određenu cijenu.

Okidači

Često me pitaju koji su okidači potrebni da bi se osvijestila / realizirala / otključala vrijednost u hrvatskim dionicama. Iako su neki okidači vrlo jasni i bitni, oni nisu presudni. Oni mogu ubrzati situaciju, ali nisu nužni. Situacija će se razriješiti sama od sebe, i suptilni pomaci u percepciji ulagača, ili neki mali događaj, mogu imati velik utjecaj na zbivanja, kao u svakom kompleksnom sustavu.

Ipak, neki okidači su jači nego ostali. Jedan od njih je percepcija upravitelja mirovininskih i otvorenih investicijskih fondova i nekih drugih institucionalnih ulagača.

Začudno je da neki od njih u biti ne vole dionice, iako su oni jedina investicijska klasa koja njihove klijente može dugoročno štititi od gubtika vrijednosti. Tako da neki od njih dionice smatraju nužnim zlom (primjerice, jednom mi je prigodom jedan upravitelj rekao da svojim najboljim proizvodom smatra novčani fond (s prinosom od 2%).

Sadašnja psihološka situacija nekih od njih je određena sljedećim:

– mentalitet ‘tko ima veći’: kako sitnim trikovima imati nešto veći prinos od konkurencije, ne toliko zbog osjećaja stvarne odgovornosti prema članovima ili marketinškog učinka, koliko zbog dokazivanja vlastite superiornosti (koja slijedi iz nesigurnosti) … ovo ne moramo pojašnjavati

– učinak sidrenja: oslanjajući se na nevjerojatno niske cijene u prošlosti, smatraju da je već ‘ostvaren dovoljan prinos s obzirom na kretanja globalnih tržišta …’ … ovo je naravno netočno jer pretpostavlja efikasno određenu prethdonu nisku razinu

– strah od rizika: ulaganje u strane dionice je nekima od njih atraktivnije jer ako na njemu izgube, uvijek mogu ‘okriviti’ objektivne okolnosti, a ako slučajno izgube na hrvatskim dionicama, netko ih može okriviti da su ‘aktivno preuzimali neprimjereni rizik’ … ovo je standardni ‘it is better to fail conventionally, than to succeed uncoventionally’

– tendencija k izbjegavanju (unutarnje) inkonzistentnosti: ako nisu kupovali hrvatske dionice kad su bile još jeftnije (‘jer je to smeće’), sada moraju promijeniti mišljenje … to je jedna od najpoznatijih paradigmi u bihevioralističkim financijama.

Kako će se ovo razriješiti (jer ipak je ovo samo psihologija i kako situacija nije ‘refleksivna’ u Sorosovom smislu)? Ovako:

(1) I ti upravitelji su ljudi i iako po njima ‘hrvatske dionice nisu primjereno ulaganje za mirovinske i investicijske fondove'(!?), znaju elementarne matematičke operacije, te će, jasno i elementarno, odlučiti da su za njihove privatne portfelje OK. To će im pomoći da se opet više mentalno sprijatelje s hrvatskim dionicama i tako razriješe unutarnju nekonzistentnost (opisanu gore). Ovdje se NE radi o ‘front runningu’, oni vjerojatno neće kupovati osobno s namjerom da bi kasnije dizali cijene institucionalnim novcem, nego će im naprosto osobne kupnje pomoći da vide širu sliku.

(2) Strah od zaostajanja: neki više nevoljki za kupnju hrvatskih dionica će zaključiti da će zaostati u vrijednosti jedinice za drugima, koji kupuju hrvatske dionice.

1 reply »

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.