Društvene paradigme

Hrvatska i ‘kraj povijesti’

Ovdje ću pokazati kako je hrvatsko društvo određeno ekonomijom distribucije, koji je ‘kraj povijesti’, te zašto stoga hrvatske dionice vrijede više nego su im današnje cijene

Dio 1: ekonomija distribucije, a ne stvaranja vrijednosti

Uvod.
U Hrvatskoj se koncept stvaranja vrijednosti slabo razumije, pa nije ni čudo da se ona uglavnom ne stvara, nego uništava.

Manifestacije su mnoge:

Primjerice:
– Jedna od apsurdnijih je da je porez na dodanu vrijednost, od kojeg se većina naplaćuje na uvoznu robu glavni proračunski prihod naše nacije (a proračun je iznimno velik u odnosu na BDP)!
– Svojevremeno sam bio na konferenciji na kojoj je tadašnji ministar ponosno najavao ‘još veće uspjehe’ jer će iduće godine zaposliti još 2.000 ‘mladih ljudi’ u ‘svom resoru’. Čovjek zna što je produkcija.
– Naša nacija je izmislila pojam ‘učinkovit’ kao istovremni sinonim za ‘efikasno’ i ‘efektivno’. Štoviše, mnogi naši upravitelji (javnih i privatnih resursa) niti ne razumiju zašto je to problem. Pa zašto bi se gledalo u ostvarenje ciljeva zavisno o utrošenim resursima?

Ekonomija distribucije.
Imamo ekonomiju distribucije, a ne stvaranja vrijednosti. Razmjeri su ogromni. U zadnjih 17 godina, osim domaće stvorenoga, utrošili smo nekih 80-100 milijardi eura tuđega: povećanje vanjskog duga od oko 40 milijardi eura, 20-30 milijardi rentne komponente od hrvatskog turizma (onaj dio koji nije proizašao iz ulaganja), transferi gastarbajtera, te kapitalna ulaganja.

U takvoj (našoj) ekonomiji je dominantan faktor distribucija, umjesto stvaranja vrijednosti, i to:
– distribucija one vrijednosti koja dolazi izvana, umjesto stvorene u našoj ekonomiji
– distribucija one vrijednosti koja je stvorena u našoj ekonomiji, a koja se centralno ili kroz centre moći prikuplja i distribuira

Hrvatski manageri.
‘Manager’ je, kao upravitelj resursima, nakon poduzetnika najvažniji faktor u stvaranju vrijednosti.

Prevladavajuća (naravno, ne odnosi se na sve) paradigma koja govori sve je ova: tipični hrvatski manager u svom životopisu neće navesti koje je rezultate postigao ili koje su mu kompetencije, nego samo navodi pozicije na kojima je bio. To možete vidjeti u javno istaknutim životopisima (npr. članova uprava i NO na stranicama tvrtki). A kako je kroz moje ruke prošlo mnogo životopisa, mogu reći i u privatnim. Jedan je čak naveo na webu (valjda smatrajući da zvuči uvjerljivo) da su ‘njegovi rezultati bili prepoznati’ (!?), ali nije naveo koji rezultati – u međuvremenu je kompaniju koju vodi, a koja je jednom bila najprofitabilnija u svojoj branši, upropastio (u odsustvu strategije čeka eutanaziju).

Ključ uspjeha za pojedinog managera, naime, u distribucijskoj ekonomiji je ‘biti na čvoru distribucije’ ili ‘biti na poluzi moći’, tako prisvajajući vrijednost ili moć.

Konkurentska prednost stoga nije u uspješnosti posla, nego u uspješnosti zauzimanja pozicija. One su uspjeh i donose ‘uspjeh’ u igri bogaćenja i moći.

Ovo ima i daljnje implikacije (koje nisu ovdje bitne) kao što su: negativna selekcija (strah od vertikalne konkurencije), blokiranje vertikalnih i horizontalnih informacija, činjenica da su loši ujedno  i najlošiji u samoprocjeni, pa tako nemaju pretjeranu želju za napretkom itd.

Hrvatski poduzetnici.
Smatram da poduzetnik u biti ima samo dvije glavne odrednice:
razvija inovativni koncept (bila to radikalna inovacija, tj. potpuno ili djelomično novi proizvod, ili ‘samo’ unaprijeđenje proizvodnog procesa, tj. doprinos u efikasnosti ili efektivnosti, itd.; bila to globalna, tj. potpuno originalna inovacija, ili samo kontekstualna transplatacija neke inovacije na novo tržište …)
preuzima rizik, tj. u stanju je preuzeti rizik potpunog ili radikalnog gubitka svog kapitala (i oportuniteta, kao što je karijera, vrijeme itd.).

Problem s tipičnim hrvatskim poduzetnikom (NARAVNO, ni ovo ne vrijedi za sve, nego je samo prevladavajuća paradigma), i  upravo zato jer je nastao u distributivnoj ekonomiji, je da nije preuzeo rizik: njegovi profiti (prvi ili najveći) su bili praktički zagarantirani dilovima s politikom (uključivo dilove s bankama). On je poduzimač, ali ne i poduzetnik. Vrlo mali udjel kapitala u rukama hrvatskih poduzetnika nastao je čistim poslovnim modelima na gornja dva načela uz nekakav transparentan početni i, eventulano, kasniji kapital.

Stoga, osim što ne preuzima rizik, takav ‘poduzetnik’ uništava i drugu premisu poduzetnika: nema potrebu konkurirati inovativnošću – to nije njegova konkurentska prednost (fokusira se na dilove s politikom). Što dodatno otežava stvaranje vrijednosti.

Jedna od mogućih posljedica je prelazak takvog poduzetnika u antipoduzetničku poziciju: rentijerstvo (svi znamo neke primjere).

Bitno značajnija posljedica je prezir (uz, naravno, znatno dominantniju dimenziju zavisti) prema bogatstvu u našoj naciji: malo je poduzentika čijem se uspjehu narod, ali i poslovna zajednica, veseli.

Zagađen je koncept stvaranje vrijednosti, pa se ni vrijednost onda ne poštuje, ali i ne razumije.

Računovodstveno kazano, narod razmišlja u terminima kratkoročnog toka novca (‘imam li u idućih godinu dana dovoljno za ratu kredita?’), a ne u terminima računa dobiti i gubitka i bilance. I to bi bilo OK da se razumije razlika između operativnog toka novca od financijskog i investicijskog. Primjerice, ljudi u Hrvatskoj ne razumiju da čak i stvari koje se moraju ili ‘moraju’ imati (recimo skup operativni zahvat koji nekome spašava život) netko mora platiti – netko mora stvoriti tu vrijednost. A da ne govorimo o autima i telefonima.

Narod uglavnom ne razumije vrijednost, čak dotle da ne razumije ni od kuda dolazi novac kojima im političari ‘daju’ npr. infrastrukturne objekte. Narod ne razumije koncept poreza.

Kargo kult u hrvatskom biznisu i politici.
Richard Feynam je ovako opisao Kargo kult: „In the South Seas there is a cargo cult of people. During the war they saw airplanes land with lots of good materials, and they want the same thing to happen now. So they’ve arranged to imitate things like runways, to put fires along the sides of the runways, to make a wooden hut for a man to sit in, with two wooden pieces on his head like headphones and bars of bamboo sticking out like antennas–he‘s the controller–and they wait for the airplanes to land. They’re doing everything right. The form is perfect. It looks exactly the way it looked before. But it doesn’t work. No airplanes land.“ (Caltech commencement address, 1974.)

Možemo li zaključiti da je u hrvatskom biznisu i politici kargo kult značajan? Čini se da jest: mnogi uglavnom bez razumijevanja ponavljaju stvari za koje su vidjeli da dovode do uspjeha, ali ne razumiju zašto. (Jednom je jedan visoki direktor jedne naše velike kompanije – koja je sada u problemima – ponosno prikazao grafikon s 30-ak brendova na kojima im je fokus, te još ponosnije s 20-ak tržišta na kojima im je fokus… čovjek je valjda čuo da su ‘fokus’ i ‘brand’ ključne riječi uspješnih, pa je mislio ‘čim više, tim bolje’.)

Mentalno stanje nacije.
Odraslog čovjeka odlikuje poduzetnost u stvaranju i odgovornost za vlastite postupke: mogućnost stvaranja i uspjeha, ali i preuzimanje odgovornosti za neuspjehe.

Dijete se drži majčinih skuta: ono nije poduzetno ( u smislu stvaranja), a, naravno, ni odgovorno.

Adolescent je poduzetan, ali nije odgovoran. Kad doživi neuspjeh u svom poduhvatu, bježi od njega i po spas kod roditelja.

(U smislu ovoga možda bismo još mogli reći da je starac odgovoran, ali ne i poduzetan.)

Adolescenta odlikuje još i stav ‘To mi pripada!’ Naime, on smatra da samim svojim postojanjem ima pravo na neke stvari, te da postoji ‘netko’ (roditelji, društvo …) koji mu to ‘moraju’ ostvariti.

Tipični pripadnik  poduzetne nacije ‘Amerikanaca’ (stanovnika SAD) je poduzetan i ne smatra da ga nešto a priori pripada, pa čak niti hrana, stan i zdravstveno osiguranje. On to želi zaraditi (ali traži pravednost). On je na mentalnoj razini odraslog čovjeka.

Tipični pripadnik naše nacije smatra da ga uglavnom sve pripada. Od materijalnih stvari sve ono što je vidio na TV (a ako ne može vraćati kredit za auto, kriva mu je banka koja ga je odobrila). A od duhovnih stvari također sve: primjerice – iako nije zavirio ni do Beča – smatra da je Zagreb ‘metropola’, te – kako mu je objasnio jedan bivši predsjednik – da mi ne trebamo ‘moliti Europu da nas primi jer smo MI Europa od stoljeća sedmog’ (primjerice, ‘izmislili’ smo kravatu, slično kao što su Srbi ponosni jer su ‘izmislili’ vilicu).

Znači, možemo reći da je u mentalnom pogledu (što se tiče odnosa prema vrijednosti) naša nacije na adolescentskoj razini (‘to mi pripada’).

Ključno pitanje.
Ključno pitanje je stoga:

– ako se ne razumije koncept stvaranja vrijednosti i ako je pobuđena potrošačkom željom naša nacija u adolescentskom stanju
– ako su korupcija i kargo kult značajni
– ako narod zaslužuje vlast kakvu ima (tj. narod i vlast se u načelu mogu samo sporo mijenjati)
– ako je država u predbankrotnom stanju (tj. nema se vremena za sporu konvergenciju nacije k nekim ‘normalnim’ vrijednostima’)
kakva je budućnost?

+ + +

U idućem nastavku pokazat ću da je budućnost predvidiva i prozaična, štoviše, da možemo govoriti o ‘kraju povijesti’. Te zašto s obzirom na taj ‘kraj povijesti’ hrvatske dionice vrijede znatno više nego im je sadašnja burzovna cijena.

Oglasi

22 replies »

  1. upravo tako kolega, kada si povremeno udaljen od mjesta gdje se vecinom nalazis i o kojem donosis sud onda ti je i pogled drugaciji (rekao bih objektivniji). tim vise je ovaj post ozbiljniji i ima poprilicnu tezinu. ono sto mene zanima tj brine je koje je rjesenje? znam da za nista ne postoji magicna formula no ima li sredstava dostupnih “obicnom” covjeku da bi mogao poceti nesto mijenjati? druga stvar je ako dobro rezoniram i kriticna masakoja je potrebna da se bilo sto pokrene…

    hvala vam kolega Bakic na novom postu i s nestrpljenjem iscekujem najavljeni nastavak! 🙂

    lijep pozdrav!

  2. Izvrstan post,oslikava upravo sve ono što “krasi” naše društvo.Međutim pokušao sam proniknuti i naći odgovor na pitanje; zašto je to tako?da li je to slučajno?došao sam do zaključka da se mnoge stvari ne događaju slučajno,već je otpor prema promjenama duboko usađen u svijest i genetiku ljudi sa ovih prostora,ta opstrukcija sustava je nešto između svijesnog i nesvijesnog,ali je uvijek opstrukcija.u dugo bi otišao da argumentiram gore izrečeno,ali puno sam naučio iz par rečenica jedne osobe,moje poznanice,visoko obrazovane koja je izabrala,kao i njen muž, državni posao i relativno lagodan život,bez puno briga,ali i bez puno novca.jednom prilikom mi je rekla;”Besmisleno je od nas tražiti da budemo roboti,da posao stavljamo ispred obitelji i sitnih užitaka,u hrvatskoj će uvijek postojati većina koja će se ponašati upravo suprotno od logike koju joj nalaže današnji svijetski i europski trenutak.ne znam što bi se to trebalo dogoditi da mene i moga muža natjera da krenemo u poduzetništvo,da prije spavanja razgovaramo o poslu itd,ništa me na svijetu neće natjerati da posao postane smisao moga života,stambeno sam zbrinuta,a za hranu se ne brinem,ne postoji sustav koji će promijeniti moj stav,jer čovjek je rođen da bude čovjek,a ne obrazovani konj”.Moram priznati da me taj stav šokirao,ali sam sa vremenom u takvom stavu našao odgovor na ključno pitanje koje me godinama muči;Zašto mi ne možemo bolje,zašto ne možemo barem kao austrijanci?Odgovor je;većina nas to ne želi,jednostavno nemamo kritičnu masu koja nas može pokrenuti!

  3. antun, zanimljivo razmišljanje vaše prijateljice. Međutim, stambeno je zbrinuta i ima državni posao. Jedno je nasljeđe a za drugo je često potrebna dobra veza. Bez samo jednog od toga možda bi bila prisiljena na stvaranje novih vrijednosti da bi mogla ostvariti standard života koji sada ima.

  4. KNUT,potpuno se slažem sa tvojom konstatacijom,i o tome sam razmišljao,međutim pošto imam praksu u privatnom poduzetništvu uvijek sam se čudio kako mi se na natječaj za posao javljaju inertni ljudi,ljudi koji su dosegnuli jednu razinu odnosa prema poslu i koji ne žele težiti ka izvrsnosti,jednostavno ne žele ubaciti u petu brzinu,njihova eventualno “najbolja” osobina je prosječnost bez ikakve želje da to promijene.to su ljudi slični mojoj poznanici,takvi ljudi su danas zaposleni i u našem privatnom sektoru,nije to samo fenomen državnih službi.slažem se da su poduzetnici odgovorni za stanje koje imamo,ali oni su isto tako produkt društva u kojem odrastaju,ta većinska kritična masa je jedino što im tržište nudi,zato i oni sami moraju poslove prilagođavati takvoj strukturi radne snage.politika je umjeće mogućeg,ali poduzetništvo također ima svoja slična ograničenja.npr.,nema interesa stranog kapitala da u afriku premjesti jednu nokiu ili ericsona,za takav posao jednostavno tamo ne postoje uvjeti.malo je prebanalan primjer,ali u biti to je to.pogledaj profesionalizam u hrvatskom turizmu.zar su svi poduzetnici sljepi pa ne vide da je to jedna inertna radna energija?moj odgovor je da nisu,već uzimaju jedino što im se u današnjem trenutku nudi.

  5. Vrlo zanimljivo, pohvala autoru. U našem medijskom prostoru nema konkurenciju.

    Kao dobar primjer našeg mentaliteta bi naveo nedavnu raspravu o “besplatnim udžbenicima” gdje nitko od sudionika široke jave rasprave nije rekao da takvo što ne postoji već je samo pitanje tko će ih platiti. Istovremeno, masa rezonira da je onaj tko je ZA besrplatne udžbenike očito pozitivac, a onaj koji je protiv očiti negativac koji to valjda radi iz puke obijesti.

  6. CONOBRIEN,besplatni udžbenici su samo kap u moru,onoga što mi tražimo,a ne zaslužujemo i ne stvaramo.pogledaj analize javnih financija koje kažu da će nam u 2010g faliti 2 milijarde eura za isplatu mirovina,tj. iz današnjih uplata možemo financirati samo 53% rashoda na mirovine,a ostalo je na teret države,”iz drugih izvora financiranja”.međutim mi smo takvi da se slažemo u svemu samo do trenutka kada se ne dira naš džep,kada se u to dirne nakladnici se uspinju na noge i kažu da su njihovi udžbenici “stupovi društva”,bez njihovih udžbenika nitko ne bi znao ni pisati,branitelji kažu da su branili,umirovljenici da ne mogu živjeti,da su se godinama odricali i plaćali itd,itd,neodržive općine i gradovi kažu dirajte sve samo nas ne,i tako u krug do beskonačnosti…

  7. je, izgleda da je krug zatvoren i iz njega je jako teško (čak i u teoriji) naći izlaz. Upravo zato će ga nači praksa kad stanje postane neodrživo. Da li će to biti za mjesec, godinu ili pet godina…..ne bih znao 🙂

  8. Knut: “je, izgleda da je krug zatvoren i iz njega je jako teško (čak i u teoriji) naći izlaz. Upravo zato će ga nači praksa kad stanje postane neodrživo. Da li će to biti za mjesec, godinu ili pet godina…..ne bih znao :-)”

    Mentalitet (odgovornost, domoljublje(!), genetski i tradicijski uvjetovan stav o tome što je život, što je moral i što je rad) je osnovna odrednica gospodarstva. Naš je takav kakvim ga je Antun opisao i bojim se da bez nekog Hansa koji će lupiti šakom o stol neće biti primjetnijeg boljitka. Mislio sam da će promjenom generacija doći do poboljšanja, ali sad sam stava da to ne može biti dovoljan razlog napretku.

  9. “bojim se da bez nekog Hansa koji će lupiti šakom o stol neće biti primjetnijeg boljitka”

    Toga smo svi svjesni…..

    Autoru pohvale, međutim teza
    “poduzetnik preuzima rizik, tj. u stanju je preuzeti rizik potpunog ili radikalnog gubitka svog kapitala (i oportuniteta, kao što je karijera, vrijeme itd.)”
    uz 20.000 potrebnih kuna temeljnog kapitala i nepostojanja instituta osobnog bankrota baš i ne drži vodu, uz začin efikasnog pravosuđa

  10. Napisali ste ono, sto me je najvise i natjeralo da napustim Hravtsku prije 8 godina, ostavim posao i pocnem od nule (upisao magisterij). Nazalost, vidim da se nista nije promijenilo. Ali to nije problem samo nekolicine tj. onih koji upravljaju firmama u Hrvatskoj nego cijeloga nasega drustva. Ne prihvacamo tako lako promijene, ali i ne zelimo previse rada utrositi kada i sami vidimo, da bi promjene dovele do nekog poboljsanja. Protiv toga sam da sve rasprodamo strancima, ali kada vidim sto i kako se kod nas radi, ponekad pomislim kako je to je to mozda i dobro rjesenje za nas.
    Pozdrav iz Njemacke i sve pohvale autoru bloga

  11. tuđman je imao pravo kad je ovaj narod nazvao stokom sitnog zuba i po tisuću puta mi padne na pamet misao da narod ima vlast kakvu zaslužuje

  12. Super da ste se vratili. Evo par komentara:

    Menadžeri –ja se puno više uzdam u pozicije nego u uspješnost. Jer kako vrednovati nečiju uspješnost? Kako odrediti koje su varijable kontrolabilne a koje nisu? Jeli 10,5% puno ili malo za Agrokor, tj. jesu li Agrokorovci i njihovi savjetnici obavili dobar posao ili nisu? To vjerovatno niti oni sami konkretno ne znaju. Možda samo intuitivno. Moja je pretpostavka da se u dugom roku nečija intrinžična vrijednost ipak ogledava kroz poziciju koju zauzima. Dok jasno to kod nas još uvijek ne mora biti slučaj siguran sam da šef npr. Goldmana tamo nije dospio zbog razloga. A mislim da će tako biti sve više i kod nas. Menadžerska pozicija će sve više biti funkcija uspješnosti obavljanja posla.

    Poduzetnici – spot on! Fantastično ste artikulirali moje stavove koje otprilike idu ovako: pošto poduzetnici nisu morali staviti svoj kapital u poduzeća, oni ni nemaju potrebu ostvarivati ‘realne’ prinose na kapital (koji i onako oni nisu uložili nego im je netko darovao). Zbog toga njihove firme nemaju pritiske na povečanje inovativnosti i efikasnosti u obavljanju posla što je isključivi generator ekonomskog razvoja u dugom roku.

    RDG– na tragu ste dobre ideje koju bi ja ipak artikulirao obrnuto; upravo mislim da je problem Hrvatske to što ne prikazuje izdatke koji nisu u funkciji stvaranja dugoročne vrijednosti (poput skupih zahvata) kroz RDG već ih kapitalizira kao imovinu u bilanci i otpisuje dugoročno kroz amortizaciju smanjujući neto dobit u narednim razodbljima i napuhujući dobit u sadašnjem razdoblju.

    Odličan post!

  13. Pingback: Neto « Eclectica
  14. Pingback: Potp « Eclectica

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s