Uncategorized

Ekonomska situacija – Missing links

Uskoro dolazi vrijeme odlučnih akcija u sređivanju državne potrošnje. Vidimo već PR kampanju, primjerice samo JL ovih dana:

Država troši puno više nego što ima
Tek svaki deseti na burzu stigao iz državnih službi
Po žig došli u bundi
Političke kukavice potapaju proračun
Premijerko pogledajte Grčku

Međutim, mnogi naši ekonomisti ili ‘gospodarstvenici’ često javno istupaju oko ove teme, ali uz začudno malo argumenata i svježine.

Pri ‘javno’ ne mislim na analize HNB-a, na čijem websitu možete naći zaista mnoštvo krasnih i korisnih podataka, ali i analiza – nesumnjivo su sve te informacije i znanje bile bitne za krucijalne odluke koje je HNB donosio. Osim toga, mnoštvo je međunarodnih kvalitetnih izvora podataka: HNB, Eurostat, MMF …

On koji imaju što reći su – čini se opravdano – u kakofoniji neargumentiranog i neozbiljnog vikanja tihi (sjetimo se najprije Mihaljekove studije od prije desetak godina – kojem očito više ne pada na pamet sudjelovanje u javnoj diskusiji, uočimo kako je Sandra Švaljek tiša nego što bi mogla biti, Katarinu Ott više čuti nije, a nažalost, ni Lovrinčevića u kojeg smo ulagali najveće nade, više ne čujemo).

Prilažem ovdje neke ‘missing links’, koji pokazuju razmjere hrvatske nekonkurentnosti, koliki je stupanj urgentnosti u sadašnjoj situaciji, zašto je krizni porez ‘dobar’, kako se kroz potrošačke i proizvođačke cijene vidi ekonomska sitaucija, koje je – nažalost – jedino rješenje, te – kako je ovo blog o tržištu kapitala – zašto s tog aspekta cijela situacija nije loša za hrvatske dionice.

Prijeđimo na stvar! Konkurentnost se može povećati samo na dva načina (nema trećeg). U uvjetima tržišne konkurencije (tj. gdje se ne može povećavati cijena izvoznih proizvoda i usluga) može se deprecirati valuta ili smanjiti ulazne cijene (interna deflacija) proizvođača. Deprecijacija uz veliku euriziranost ne dolazi u obzir, pa ostaje interna deflacija, što je politička varijabla. Pa pogledajmo kako tu stojimo.

U biti centralni grafikon (analiza koja već sama priča najznačajniji dio priče), ali i grafikon od kojeg želim krenuti je sljedeći:

Zemlje koje su prikazane ovdje ili imaju euro ili su eurizirane. Stoga ovaj grafikon u biti prikazuje konkurentnost hrvatskih tvrtki.

Kao što možemo vidjeti:
– Latvija je poseban slučaj (možda ne najrelevantniji, prevenstveno zbog tek nedavne eurizacije), ali je dobro da bude ovdje za opomenu
– Njemačka je klasa za sebe
– slijedi je skupina uglavnom normalnih zemalja (Francuska, Italija, Nizozemska, Austrija …)
Hrvatska je u zanimljivom društvu (Grčka, Španjolska, Irska – ispričavam se, nisam u prvi mah dohvatio Portugal, a sad mi se ne da sve iznova) zemalja u kojima je kumulativni rast proizvođačkih cijena u 10 godina oko 27-37% veći nego u Njemačkoj.

Kao što i autori ove zanimljive studije HNB-a zaključuju, ne radi se Balassa-Samuelsenovom efektu, tj. inflaciji koja je uzrokovana rastom produktivnosti u sektoru koji proizvodi ‘tradables’ (molim pomoć za prijevod na hrvatski), već drugim faktorima. Pogledajmo najprije sljedeći grafikon, koji pokazuje kumulativnu razliku između rasta GDP deflatora i potrošačkih cijena u tim zemljama (ispuštam sada Latviju)

Pogledajmo još i ovaj grafikon:

.

Možda još i to u kombinaciji (smeđi kvadratić je Njemačka, crveno je Hrvatska, narančasto Španjolska, plavo Grčka i svijetlo plavo Irska):

Naravno, potrebno je uzeti i ovaj (notorni):

.

Znači, situacija je prilično jasna:

  1. Nekonkuretnost nije posljedica ‘jake’ kune, nego stvarne neefikasnosti, povećanja stvarnih troškova proizvodnje (roba i usluga)
  2. (Jasno: nekonkurentnost šteti izvozu i pogoduje uvozu)
  3. Državna potrošnja je važan generator zaduživanja, ali možda je i veći nerealna razina potrošnje pojedinaca – Hrvati općenito troše više nego što stvaraju, uz egidu ‘pa to nam pripada’ (njemački auto uz talijanski kredit se podrazumijeva, ali talijanska kamata na taj kredit više nije OK, jer nas ‘globalizacija’ i možda čak ‘anglosaksonska zavjera’ tjera da kupujemo te aute)
  4. Glavni generator rasta proizvođačkih cijena su plaće, koje nisu uzrokovane rastom produktivnosti, već presingom (u broju zaposlenih i visini plaća) u državnom zapošljavanju, lakim poslovanjem dijela gospodarstva naslonjenog na državni sektor (koji onda može isplaćivati veće plaće neovisno o rastu produktivnosti) i nekih drugih dijelova gospodarstva koji su prosperirali (…)
  5. Jasno, zbog nekonkurentnosti, je uvoz jeftinije robe isplativ, što ograničava rast cijena u maloprodaji, pa potrošačke cijene rastu znatno sporije od plaća i proizvođačkih cijena (zbog uvoza po svjetskim cijenama), dajući lažnu sliku kupovne moći i stimulirajući daljnji uvoz i potrošnju
  6. Veća potrošnja naravno kratkoročno odgovora (kratkoročni motiv je, jasno, jači) najdinamičnijem dijelu gospodarstva koji živi od uvoza i potrošnje, uključivo banke
  7. Veće zaduživanje naravno utječe na aprecijaciju kune, gdje je izgubljeno dodatnih nekoliko postotaka konkurentnosti
  8. Iz gornjega se vidi, ali vrijedi i ekplicitno spomenuti da je ovo samoosnažujuća spirala

Tu spiralu, naravno, treba okrenuti kroz smanjenje osobne i državne potrošnje, te – NAŽALOST (nemojte misliti da se veselim, nemojte ‘ubiti glasnika’) smanjenjem realnih plaća. Nitko, naravno, ne želi povećanje nezaposlenosti, ali gornji podaci ukazuju, nažalost, da se dinamično povećanje nezaposlenosti ne može izbjeći. Vlada u svakom slučaju više nema mnogo vremena.

(nastavak, valjda, slijedi)

Kategorije:Uncategorized

26 replies »

  1. Svaka čast svim prijašnjim postovima ali ovaj je meni najbolji, ovaj post gađa u srce problema i kad bi barem netko iz politike razumio ono što ste Vi ovdje odlično prikazali. Čestitam na fantastičnom postu.

  2. Samo jedno pitanje da li mislite da je moguć opstanak eura uz ovakve razlike u produktivnosti između članica? Unaprijed hvala na odgovoru

  3. slažem se odličan post.iako, pomalo sazrijeva klima za radikalne promjene i kod nas.i po vertikali i horizontali, IMHO 🙂

  4. kao i uvijek hvala na iscrpnoj analizi. smanjenje plaća neće se moći izbjeći zbog tržišnih uvijeta, tj. rasta nezaposlenosti i opće insolventnosti. čak i to neće donijeti poboljšanje jer ako se čak i nekim čudom odlučimo za ogransko-proizvodnu politiku (jer vojske nemamo da idemo u osvajački rat) , dugoročna nemogućnost razvoja uvjetovana je dotrajalom proizvodnom tehnologiom, slabom naobrazbom mladih kadrova i kreditnom prezaduženošću. smatrama da niti jedan od ovih probleme ne možemo rješiti u periodu kraćem od 15ak godina. strah me i pomisliti što budčnost donosi…

  5. Hrvatsko društvo prvenstveno mora početi učiti abecedu kapitalizma i slobodnog tržišta od početka.mi još nismo sigurni da je većina stanovništva ZA takvo društveno uređenje .ovo društvo u sebi nosi jedan snažan otpor-opstrukciju prema bilo kojem obliku razvoja i velikih promjena- investicija.kočnice postoje na svim razinama društva,ne postoji veliki kapitalni projekt ili privatna inicijativa koja nije dočekana na nož.od družbe adria,preko južnog toka do nuklearki i konačno današnjeg cvijetnog trga itd,a o golfu ne treba ni trošiti riječi. o tome uvijek odluku donose polupismeni ljudi,poludiletanti koji iniciraju takve “seljačke bune”.jedino u čemu se svi slažemo je da volimo trošiti iznad svojih mogućnosti,kako država tako i građani,želimo standard sada i odmah,a naš najveći problem je potpuno nerazumijevanje društvenog uređenja u kojem živimo i način na kojem ono funkcionira.ključno je pitanje da li postoji politički konsenzus i volja da se ide u snažu preobrazbu društva u cjelini.sve dok je krupni kapital NEPRIJATELJ,a nerad i neambicioznost POŠTENJE,ovo društvo nema nikakvu šansu za prosperitet i razvoj.Mi jednostavno igramo “košarku”, ne poznajemo pravila igre i stalno se čudimo zašto nam je rezultat negativan,krivimo na kraju i suca i pravila,a u biti ništa ne razumijemo,možda čak i nešto razumijemo ali nam je tako lakše jer u biti mrzimo taj sport, to za nas “naporno”.ključno je pitanje,zašto ga onda igramo???možda nam je i tako lakše?a naš odnos prema državi je posebna priča,ali nema smisla to obrazlagati jer je g.Bakić to već to izvanredno obrazložio u postu Hrvatska i “kraj povijesti.”Nisam optimista i mislim da mi guramo “našim” putem bez obzira što je izgledan “kraj budućnosti”,nas ni to ne interesira jer želimo “SAD I ODMAH”,a sutra nije ni bitno…,za sada je bitno da susjedu crkne krava…,a remetinac nam je postalo duševna hrana i svaki novopridošli u nama pobudi “orgazam”…,TUĐE NEĆEMO, SVOJE NE ZNAMO I JEBE NAM SE…,NEKA PATI KOGA SMETA HRVATSKA JE PRVAK SVIJETA…

  6. U jednom od prijašnjih napisa ste naveli da ne vjerujete u najcrnji scenarij “stečaja” Hrvatske (Argentinski sindrom i sl). Međutim uz pretpostavku da rizik ipak postoji, i u svijetlu novih činjenica (odnosno nedogađanja tj. nečinjenja vlade) na koliko bi procjenili mogućnost tog najcrnjeg događaja.
    Moje osobne procjene su sve bliže fifti-fifti.

  7. …podsjetio si me…

    http://www.mojnovac-arhiv.net/forumi/showpost.php?p=427953&postcount=16

    … sve je više-manje jasno… pa i brucošu sa prometnog fakulteta … i dijagnoza trenutne situacije i tretman… jedino se nije još nitko dobrovoljno javio tko će i kada sve to priopćiti nesretnicima… da brod tone i da 30% putnika treba baciti preko palube da bi ostali preživjeli… nije ni malo cool… a i kako se poslije toga pojaviti na špici…

    ili da citiram Ljubu…

    “Matematički gledajući suočeni smo s dužničkom krizom. Proteklih desetak godina hrvatsko društvo živjelo je na dug i da nije došlo do globalne krize, mi bismo se za dvije-tri godine suočili s istim problemima. U dužničkoj smo krizi po definiciji, jer je dug nominiran u stranoj valuti, a kuna nije konvertibilna na svjetskom tržištu. Da bismo otplaćivali dug, moramo zaraditi stranu valutu, a to ne možemo učiniti jer smo imali sustav koji više troši nego što zarađuje. Neminovno nam slijedi dužnička kriza, a zbog potrebe otplate dugova u stranoj valuti nakon nje i tečajna. Tečajna kriza pretvara se u bankarsku i onda imamo pravu financijsku krizu…”(07.12.2008.)

    … i tko kaže da eminentni nosioci ekonomske misli i provoditelji ekonomske politike ne znaju ili ne rade svoj posao odlično u svrhu postizanja zacrtanih ciljeva… možda postoji samo kriva predožba o njihovim ciljevima… kao što je već netko rekao, ne radi se ovdje samo o financijskoj krizi i deficitu platne bilance, problem je malo ozbiljniji i fundamentalniji … radi se o krizi morala i deficitu svijesti (ograničene intelektualne spoznaje) o ozbiljnosti situacije kojoj se trasira put… ali i konačnom rastakanju nacije i raslojavanju društva, te podjeli resursa po etabliranom liberalno-kapitalističkom principu… sve za jednog, jedan (1$) za sve… (ili po riječniku izvornog hrvatskog …”tko je jamio…” ®)

  8. Danas sam obišao sajam turizma i nautike. Male hrvatske tvrtke proizvode fantastična plovila i prodaju ih cijelom svijetu. DOK-ING prodaje cijelom svijetu robote za razminiranje. Ivica prije par minuta osvojio srebro. Sva ta ekipa je konkurentna i bez drzavnih subvencija. Neke drzava pokušava i uništiti,nenamjerno naravno. Problem hrvatskog gospodarstva je pomanjkanje inovativnih poduzetnika u kombinaciji sa nekvalitetnom upravo i katastrofalnom akademskom zajednicom. Nenad spominje da neki “Gurui” šute ili su zašutili. Bojim se da su i oni premalo neovisni i da moraju paziti što pričaju. Problem je očito i u tome da je “pametnima” ili bolje reči informiranima odavno sve jasno, a onim manje informiranima nema i tako pomoći. Bilo bi jako interesantno vidjeti neke primjere kako su se neke ekonomij u svijetu izvukle iz ovakovih situacija. Ima li tu kakovih primjera?

    • Poštovani, zahvaljujem na javljanju. Iako se velikim dijelom ne slažem s komentarom. Slažem se s time da nedostaje inovativnih poduzetnika, a štoviše, to je i glavni razlog zašto venture capital (private equity) kod nas i neće zaživjeti. Razlozi su jednim dijelom kulturološki, a većim dijelom dolaze od strukture i krajolika hrvatskog poduzetništva. Naime, koliko znate poduzentika koji su uspjeli bez veza, selektivno odobrenih bankovnih kredita, privatizacijskih manipulacija, državnih poslova … ? Malo ih je, a to je zato jer ljudi idu linijom manjeg otpora, a onima koji ne idu, teže je uspjeti uz nepravednu konkurenciju većine, naravno i u nekonkurentnoj hrvatskoj okolini (predmet ovog posta).

      Inovativnost je daleko od onoga što se Hrvatima predstavlja kao inovativnost u masovnim medijima (neki čiča izumi neki gadget baziran na tehnologiji 19. stoljeća i onda je on ‘inovator’). Inovativnost nisu inovatori. Inovativnost uglavnom nose moderne koporacije koje (1) u plodnoj vanjskoj okolini (tržište, konkurencija, potrebe klijenata, ljudski resursi ….) , (2) u plodnoj unutarnjoj klimi, (3) uz velike financijske resurse potrebne kako za početak, tako i više za daljnje faze implementacije, dovode do komercijalizacije ideja.

      Naravno, pri tome treba imati na umu da većina inovacija nije ‘breakthrough’, nego procesna, marketinška itd. marginalna inovacija.

      Da su osnivači Googla slučajno živjeli u RH i iimali istu ideju, ne bi uspjeli napraviti Google.

      Dobar primjer je Pliva. Neki ljudi su uglavnom slučajno (nije bio rezultat srazmjernog sistemskog ulaganja) napiknuli molekulu. Jasno, nisu je mgli komercijalizirati, nego su komercijalizaciju prepustili globalnoj firmi. Ipak, od toga je Pliva dobila, kroz rojalitete i stvorenu vrijednost u proizvodnji supstance, nekih 2 milijarde dolara. Zatukli su sve to i zabili Plivu u zid.

      Što se tiče primjera i prognoze za budućnost, ona je tema nastavka ovog posta i posta ‘Kraj povijesti’.

      Pozdrav,
      nb

    • Ne slazem se sa gornjim stavom.
      Razlog zasto nam nedostaje poduzetnika lezi u jos jednom problemu s kojim se suocavamo (uz opasku g.Bakica o vezama i vezicama).
      Radi se o tome da mi jednostavno nemamo tvornica. Gdje ce mladi ljudi nauciti ?
      Glavno znanje je zidanje i prodaja prenapuhanih nekretnina.
      Posto sam sam dizajnirao kompleksniji sustav, suocio sam se sa ogromnom razinom neznanja u struci i nerazumijevanja a i ignorancije.
      Kako ce takve osobe napraviti ista kreativno kad nisu prisiljeni razmisljati, nego za sve iole kompleksnije stvari traze pomoc strateskih partnera iz inozemstva.
      Nista se ne proizvodi upravo iz razloga koje je g.Bakic elaborirao. Odnosno, oni koji su proizvodili se ne mogu nositi sa mocnijima od sebe i okrenula se ekipa uvozu a time i zaglupljivanju nacije.
      Postat cemo tako glupi da cemo moci samo mijenjati plahte strancima koji ce dolaziti na more … i to je to.

  9. Složili se mi ili ne činjenica je da smo pred zidom i da ne postoji vlada koja je u stanju izvući ovu situaciju.ključ priče je izaći pred narod i reći mu pravu istinu i neminovnost onoga što moramo učiniti sad i odmah, da bi za pet godina vidjeli površinu i svjetlo.pa ako je cijena toga anarhija na ulicama,bolje ih je i pustiti da lome deset dana nego da nas iznenadi poštar bez mirovina i plaća jer tek tada masu nitko neće zaustaviti i biti će potpuno dezorijentirana i neinformirana,a tada je i najopasnija…

  10. zar nije poanta autora ovog bloga da se u HR dionice isplati ulagati i da treba biti optimist što se tiče cijena dionica? a kad pročitam sve ove komentare, samo pesimizam i beznađe…dođe mi da prodam sve i uložim na neku stranu burzu. čak pomišljam na emigraciju…trbuhom za kruhom. 🙂

  11. Poštovani,
    neefikasnost definitivno jest glavni razlog nekonkurentnosti. Koliko god razglabali o neracionalnoj razini osobne potrošnje i utjecaju famoznog mentaliteta “našeg čovika” na navedeno, i dalje je, po mome mišljenju u tome ključni utjecaj države, ne samo kroz “investicije” i potrošnju javnih poduzeća, nego prvenstveno zbog njene ukupne negativne uloge u redistribuciji društvenog bogatstva, na brojne načine: visokim fiskalnim i parafiskalnim opterećenjem za potrebe aparata i kupovinu socijalnog mira i političke naklonosti različitih brojčano snažnih i, po ukupnim iznosima kroz životni vijek, zastrašujuće skupih skupina, izravnim i neizravnim poticanjem i zaštitom inherentno ekonomski neefikasnih segmenata, neopisivo pogubnim koruptivnim utjecajem i otežavanjem opstanka i razvoja izvorno neovisnih privrednih subjekata, neizravnim pothranjivanjem stare i ukorijenjene antipoduzetničke, antiinovativne i izvorno retrogradne klime…
    Veliko je pitanje na koji način očekivati od vladajuće političke i društvene “elite” (nipošto ograničeno na trenutnu vladajuću vrhušku) pokretanje samoubilačkog postupka suočavanja plebsa sa stvarnom, dubokom, mračnom i otrežnjavajućom istinom.
    Još je zanimljivije pitanje ukupne vizije razvoja Hrvatske, prema mome mišljenju to pitanje nije ni dotaknuto.

  12. Isprike svima zbog stila…
    IMHO, više – manje jasno je u kakvim smo problemima. Bilo bi zanimljivije raspravljati kamo i na koji način krenuti dalje.
    Koliko će famozna, i ipak neizbježna perspektiva EU utjecati na nas kratkoročno i dugoročno, koji će naši sektori, privredni i ostali, i eventualno konkretne firme, kratkoročno, a koji strateški profitirati?

  13. Zanimljivo je kako se ovih dana HDZ-ov zastupnik gosp. Marić obrušio na Sanadera, a jučer je gosp. Jurčić u Poslovnom klubu govorio da treba mijenjati monetarnu politiku tako da “stranu robu učinimo skupljom, a domaću jeftinijom”. Jesmo li mi to sve bliže odluci da se kuna oslabi i pomakne ne neke nove razine kako bi naš izvoz bio konkurentniji? Do sada mi se to činilo nemoguće zbog visoke euriziranosti i odlučnosti HNB-a da drži tečaj, ali kako kriza traje i produbljava se sve su glasniji čini mi se oni koji traže slabljenje kune. Da li je to stvarno realna opcija?

  14. to mi se čini kao jedino rješenje koja ova nesposobna vlast ima umjesto smanjivanja plaća mirovina i drugih socijalnih prava na jedan način smanjit će ih na drugi

  15. Mi moramo naci izlaz iz ove situacije a to je da moramo ponuditi nesto novo sto svijet treba i sto je napravljeno u Hrvatskoj.
    Inace, dugorocno ne bude dobro….
    Ja sam valjda extrem jer bjezim od kredita kao vrag od tamjana, ali nama ne preostaje nista drugo do zaduziti se dodatno da bismo kreirali nesto sto ce svijet htjeti. A to je tezak posao. stvarno tezak.. okrenuti sve za 180° u razmisljanju i ponasanju.
    Blago onima koji su na drzavnim jaslama….
    ja svaki dan znam da moram dati najbolje od mene da bih napredovao u poslu i navecer dolazim umoran kuci….. drzvanim sluzbenicima je high life.
    Kazu da cemo dobiti jos i porez na nekretnine.
    Sta cemo mi kao pojedinci dobiti zauzvrat za to sto cemo platiti lovu za taj porez ?
    Da li ce nesto biti sredjenije ? cisto sumnjam.
    Da li ce prestati prevare u katastru ? ne. da li ce ici brze ? ne.

    Prvi korak: nema sigurno radnog mjesta. Nikome. Otkaz kao u USA. Petkom. jedan radni dan otkazni rok, pa da vidis kako se radi…. i bori za svoje radno mjesto.

  16. Ne mogu se potpuno suglasiti sa zaključkom. Uprosječeno gledano, a to je na razini pojedinca ili neke manje grupe onda redovno nepravda, točno je da u prosjeku plaće trebaju ići dolje. Ako idu svima isto, to je bez kriterija, a ja se zalažem da sve u poslu objektivizira, pa sam protiv. Dakle, smatram da treba nagrađivati prema doprinosu i (pazite “i”) efikasnosti, a državnu upravu više prema efikasnosti. Ja to dobro znam. Iz gruntovnice u Zagrebu nemogu dobiti papire mjesecima ili godinama, svako malo fulaju kod uknjižbe. Ima par gradova gdje radim i gruntovnice rješavaju papire u roku dan do tri. Katastar je negdje elektronski obradiv, negdje je još austrijski brisan/pisan i nejasan i neusklađen sa zemljišnim knjigama. Ima državnih agencija i tvrtki koje kao da su stvorene da zaustave stvari (možda i postoje zato pa su zapravo efikasne). Da ne govorim da država lupa namete svugdje, a ne gospodari svojim vlastitim resursima nimalo dobro. Ima na svom zemljištu posjednike koje imaju biznise, farme, kampove i slično i ne naplaćuje ništa. Mnogi koriste služnost za kablove i plinovode, a na nizu mjesta ne naplaćuje. Da mi daju 3% naplaćivao bih u roku 6 mjeseci 50-100 mil kn godišnje za niz stvari koje su regulirane, a ne radi se ništa. Ja ima niz investicija stopiranih jer se ili planovi donose sporo, dozvole izdaju predugo, imovinski problemi su ponekad nevjerovatni, zakon dopušta reketaške zabilježbe i svatko može protiv vas bez posljedice dići bilo koju prijavu, opet reketaški. Kad te policija utvrdi čistim uputi te da ostalo rješavaš privatnim postupkom. Umjesto da tome tko te tako prijavi pošalje račun barem za svoj rad. Da je državna uprava efikasna kako bi mogla, ja bih glasao da im se dignu plaće.
    —————————-
    Nenad piše: “‘tradables’ (molim pomoć za prijevod na hrvatski)”.
    —————————-
    Koliko sam razumio Ballasa i Samuelson govore o robi kojom se trguje međunarodno i onoj koja se ne trguje međunarodno. Ovu prvu zovu “tradeables” pa je možda korektan prijevod izvozna roba.
    —————————-

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.