Politika

Svi smo ‘Hayekovci’ (htjeli ili ne)

Zašto je krizni porez dobar: Case study – automobili

U ovom postu:

  1. kako je rasprava o ‘neoliberalizmu’ u Hrvatskoj bezvezna
  2. zašto je krizni porez dobar – case study prodaje automobila (analiza koju niste imali prilike vidjeti do sada)
  3. kako je moguće da je Vlada, možda i nesvjesno, na pravom putu

1. Kako je rasprava o neoliberalizmu bezvezna

Bezvezna rasprava o ‘neoliberalizmu’ nastavlja se u našim medijima i politici: sve je više naših novinara i političara prošlo 15-minutni ‘crash course’ surfanjem po webu o najvećim temama ekonomije i superiorno prosuđuje za ili protiv ‘neoliberalizma’, pa sada već i malo ‘dublje’: Hayek ili Keynes, itd.

Nitko da uoči da je Hrvatska, a da to nije ni znala, imala mega-keynesijansku politiku već 20 godina (njegova radikalna ideja je bila da država treba kreditirati novcem kojeg nema, kako bi ispeglala poslovni ciklus): trajni jaki budžetski deficit i vanjsko zaduživanje implicira da već svo to vrijeme ‘peglamo’ snažnu depresiju.

Kako ćup ide na vodu dok se ne razbije, pa smo tako i mi došli u predbankrotnu situaciju (što je dobro za Hrvatsku jer napokon moramo početi povlačiti neke poteze), jasna su budžetna ograničenja i zahtjevi za štednjom u državnim troškovima (subvencije, plaće u javnom sektoru itd.), ali isto tako je jasno da inzistiranja dijela korporacija za popuštanjem poreznog stiska nisu motivirana ‘neoliberalnim’ stavovima, nego otpuštanjem potrošačkog zastoja, koji je opet najbitniji za tvrtke malog marginalnog troška (odnosno velikog marginalnog profita) ili uvozno orijentirane (uglavnom po definiciji malog marginalnog troška).

Uglavnom, kako god bilo, dolazimo do zaključka da moramo stvarati vrijednost i trošiti koliko imamo (“The trouble with socialism is that eventually you run out of other people’s money.“). Ispada da smo, htjeli ne htjeli, svi sada Hayekovci.

Ipak, visokoumnim raspravama naših stručnjaka dodajem ovaj mali filmić:

2. Kako je krizni porez dobar

Simptom, a ujedno i jedan od generatora naših problema (vidi ovaj post) je visoka vanjska zaduženost. No osim države, vjerojatno i veći generator vanjske zaduženosti su građani koji su već dva deseteljeća u potrošačkoj ovisnosti ‘to mi pripada’ preko svojih mogućnosti (vidi ovo). Naravno, nije popularno reći Hrvati moraju trošiti manje, ali nažalost je to tako.

Možda najbolji pokazatelj su automobili, koje Hrvati voze daleko iznad svojih stvarnih mogućnosti i potreba.

Krizni porez, kao privremena mjera (vidi niže) je dvostruko dobar. Osim što objektivno smanjuje kupovnu moć (u biti je relativno gledajući transfer od građana prema alternativnim puniocima budžeta, pa možemo reći da je subvencija gospodarstvu i element unutarnje deflacije), uplašio je potrošačke nagone: Hrvati su naprosto manje skloni kupovati ono što im ne treba.

Pa pogledajmo priču o uvozu automobila. Nažalost, iako Promocija plus redovito objavljuje podatke o mjesečnoj registaciji novih vozila (na nekonzistentan način), svi naši mediji i ‘analitičari’ naprosto prenose te nemušte brojke – do sada nismo imali priliku vidjeti trend.

Pa pogledajmo naprije stvarne brojke (nadam se da sam ih točno rekonstruirao iz mnoštva podataka):

Slijedilo bi da su Hrvati zadnjih mjeseci kupovali nekih 6000 manje novih osobnih automobila nego prije krize. Ipak, prodaja auta ima snažne sezonske elemente, pa za trend podatke treba desezonirati:

Slijedi da kupujemo nekih 4.500 novih osobnih automobila manje mjesečno. Registracija novih rabljenih (uvezenih) automobila je također pala, a kako oni čine 20-30% svih registracija, izgleda da kupujemo skoro 5.500-6.000 novih automobila manje mjesečno.

Ako prosječan automobil prije davanja (uvozna cijena) košta 10.000 eura, slijedi da mjesečno samo na automobile trošimo 55 miliona eura manje, odnosno na godišnjoj razini oko 660 miliona eura. Ovome treba pridodati i možda 10%-15% smanjenja cijena (koje distributeri u nevolji smanjuju) na preostalu količinu, pa ako bi se ovaka trend nastavio, dolazimo do oko 700 miliona erua uštede samo na suvišnim automobilima!

Naravno, postavlja se pitanje da li je ovaj radikalni pad potrošnje zaista uzrokovan posebnim hrvatskim okolnostima, ili je isti kao globalni trend.

U tu svrhu pokazujem (da skratim priču) usporedbu indeksnog kretanja desezonirane registracije novih osobnih automonila u EU 15 i Hrvatskoj. Očito je da se trend u Europi preokrenuo, pa skoro i vrati ona stare razine. Znači, situacija je karakteristična za Hrvatsku:

Ovdje treba uočiti da se velik dio kupnje odnosi na tvrtke (valjda uglavnom managerski automobili). Jasno je da će se, što se tiče potrošnje privatnih osoba (ali i privatnih tvrki koje kupuju aute za osobnu upotrebu svojih managera), jedan dio ove potrošnje preusmjeriti u druga luksuzna (potrošačka) dobra (bitno je uvidjeti da iako se dugoročno amortiziraju, novi auti u hravtskom kontekstu su zapravo potrošnja, a ne investicijska imovina).

Ipak, značajan dio od ovih (mogućih) 700 miliona eura uštede na luksuzu će se preliti u štednju, i utjecati na smanjenje zaduživanja građana i tvrtki.

Ovo je pokazatelj kako je krizni porez ‘dobar’ jer ima kolateralne učinke na smanje nekontrolirane neproduktivne potrošnje (na nepotrebnu uvoznu robu).

Apsurd je da ta dva glavna pozitivna učinka kriznog poreza Vlada vjerojatno nije ni imala na umu pri njegovu uvođenju – to je naprosto bio najlakši način da se novac prikupi (ne zaboravimo da se radi i porezu po odbitku, čime se dobija i na vremenu).

3. Kako je možda Vlada na pravom putu

U prethodnom smo vidjeli kako u nevolji Vlada, ni kriva ni dužna, a u svrhu vlastitog opstanka („Kako je dobro biti na Vlasti jer Vlasta je bogata i Vlasta te časti“) vuče jedine moguće poteze kao relativno dobar pred-stečajni upravitelj (a dobar stečajni upravitelj je dobar upravo po tome što vuče nužne poteze).

Ne treba potcijeniti niti lukavost (i pamet) Vlade i njenih savjetnika, koji vjerojatno znaju da je u biti jedini važan element za smanjenje prava osjećaj pravednosti. Ljudi će pristati na smanjenje prava samo ako to smatraju pravednim (vidi npr. Animal Spirits Akelorfa i Schillera). Velik broj javno prokazanih korupcionaških afera, najava smanjenja prava direktno povlaštenim skupinama itd. vjerojatno su u okviru master plana za dobijanje javne podrške za rezove u javnom sektoru.

26 replies »

  1. Stvari su jednostavne:
    “The budget should be balanced, the treasury should be refilled, public debt should be reduced, the arrogance of officialdom should be tempered and controlled, and the assistance to foreign lands should be curtailed lest Rome become bankrupt. People must again learn to work, instead of living on public assistance.” — Cicero , 55 B.C.

  2. Teza je jasna i logična. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je Keynes pisao s razlogom, a taj je razlog bio srednjoročni zastoj u rastu liberalnog gospodarstva. I da je dao rješenje koje je zaista pomoglo da se ostvari novi dugoročni ciklus rasta. Ipak, za svako rješenje postoji problem – dugoročno svaki sustav kumulira strukturne slabosti koje nakon nekog vremena traže da se on modificira na fundamentalnoj (ideološkoj) razini. Zato se čini da je umjesto dileme Keynes-Hayek ispravnije reči – što poslije Keynesa i Hayeka. Jer su danas oba potrošena, a novi se prorok još čeka.

    Druga stvar je lokalna posljedica uvođenja nove ravnoteže po Ciceronovom receptu (s kojim se nota bene ideološki slažem) u realnom okolišu. Naime, prva reakcija na smanjivanje izdataka je daljnje usporavanje gospodarske aktivnosti. A tu ulazimo u zonu političke nestabilnosti koja može udariti u same osnove društva i gdije prestaje pitanje razine GDP-a, a počinje pitanje osobne sigurnost i sigurnost imovine.

    Zato sada treba rješavati oportunistički, kao što Si lijepo napisao u završnim recima, a Cicerona se sjetiti kada opet krene dobro.

    Kako je neke stvari lako reči…

    • Jako lijepo i elaborirano u kratko riječi (umjetnost).

      Keynes i Hayek su divovi u svakom slučaju i mislim da će još dugo biti aktualni, ali naš problem je kao sarma samo sa zeljem već dvadeset godina – dajte malo mesa sada. Znači trenutno nam je Hayek apsolutni prioritet, a pogotovo cijela austrijska škola s poduzetnikom kao stvaraocem vrijednosti u središtu.

      Zaista, svaki Hrvat bi morao pročitati Atlas Shrugged.

    • Zašto bi Hayek bio potrošen ako svijet drma financijska kriza uzrokovana Greenspanovom ekspanzivnom monetarnom politikom? Ne vidim poveznicu. Mediji konstantno ovu krizu paušalno karakteriziraju kao propast liberalnog kapitalizma bez ikakve argumentacije. A očito laž ponovljena mnogo puta može postati “istina”.

  3. samo što krizni porez još više potiče sivu ekonomiju, pogotovo što je to porez koji dodatno oporezuje ono što je već nenormalno visoko oporezovano (mogu se zvati doprinosi , prirezi i kako god kome drago ali to je sve više manje porez za koji čovjek gotovo ništa ne dobiva osim malo mrvica od mirovinskog)

  4. [Napomena NB: u prvoj verziji posta je procjena bila 900 miliona eura umjesto 700 kako sada stoji, što je ispravljeno upravo zahvaljujući ovom komentaru]

    Ovako, otprilike, na 900 MEUR cijene prije ikakvih davanja, država kroz PDV, trošarine i carine, pa PDV na osiguranja itd. prihoduje oko 700 MEUR.
    Dakle, država je izgubila 700 MEUR i sigurno nije sretna zbog toga pa ako je krizni porez tome pridonio, možda će ga zato i ukinuti.
    A Ciceru svaka čast :-))

    Izračun u strukturi brutto cijene se dobro vidi na:
    http://www.anindol.hr/automobili/izracun.asp

    • Hvala na ovom linku. Izgleda da sama davanja na uvoz novog auta vrijednosti 12.000 eura iz EU su oko 5.000, dakle 42%. Pa sam valjda i pretjerao u procjeni prosječne nabavne cijene.

  5. “Ne treba potcijeniti niti lukavost (i pamet) Vlade i njenih savjetnika, koji vjerojatno znaju da je u biti jedini važan element za smanjenje prava osjećaj pravednosti. Ljudi će pristati na smanjenje prava samo ako to smatraju pravednim (vidi npr. Animal Spirits Akelorfa i Schillera). Velik broj javno prokazanih korupcionaških afera, najava smanjenja prava direktno povlaštenim skupinama itd. vjerojatno su u okviru master plana za dobijanje javne podrške za rezove u javnom sektoru.”
    S ovim se nikako ne mogu složiti. Vlada po meni nije inteligentna, čak dapače. Preživljava na održavanju spina, kontroli medija, manipulacijama mase, a i uz sve to osječaj da čine nešto pravedno mislim da nije baš pobuđen u narodu. Rade se akcije kratkog efekta na način da samo produljuju život pacijentu na respiratoru. Ukratko Vlada muči na ovaj način sebe i sve oko sebe. Biti će im teški dani kada se neće više diviti svojim slikama u novinama.

  6. Mislim da poveznica tržišta automobila i kriznog poreza ne stoji. Krizni porez je uveden tek na ljeto 2009. , a strahoviti pad prodaje automobila je počeo već u siječnju (mislim da je bilo cca 30%).
    Dakle građani su već prije Vlade debelo ragirali na nadolazeću krizu.
    Kao građevinac, mogu potvrditi da je kod kupnje stanova pad počeo već u ljeto 2008, dakle kada kriza još nije ni počela u RH. (Ovaj podatak mogi osobno i posvjedočiti kada se na zgradi (rel. atraktivan kvart) cijelo ljeto nije pojavio niti jedan kupac.)
    Dakle ljudi (odnosno ono što mi kolokvijalno zovemo tržište) su puno racionalniji i brži od bilo kakve Vlade.
    Krizni porez je samo dodatno “zatukao” već onemoćalo tržište te zato sad imamo produženu recesiju koja traje već peti kvartal bez naznake da se bilo šta popravlja.

    • Poštovani, zahvaljujem na komentaru. U pravu ste, ali nisam ni zaključio da je krizni porez jedini uzrok pada prodaje automobila, štoviše, on je po mom sudu manji. Ipak, treba uočiti da upravo kad se prodaja automobila u EU počela oporavljati, u RH je krenulo još gore (u doba uvođenja kriznog poreza).

      Naglasak je na potrošnji Hrvata u onome što ne trebaju i ne mogu si priuštiti. A krizni porez im je pomogao da to osvijeste i dao svoj doprinos.

      Drugi naglasak je kako Vlada, makar i nesvjesno, povuče neki dobar potez, čije se implikacije ne razumiju i nepravedno kritiziraju. Nepravedno, jer nikome (ni građanima, ni najjačim biznisima) ne odgovora manja potrošnja.

      Što se tiče tržišta nekretnina, iako svi znamo mehaničke elemente postojeće situacije, mislim da bi svima bilo dobro pročitati knjigu Animal Spirits koju sam naveo gore.

      Što se tiče pada BDP-a, smatram da on nije problematičan, ako ne dovede do urušavanja strukture društva, nemira i sličnog (iako je to teško moguće). Zar nije bolje živjeti u skladu sa svojim mogućnostima, nego na 110% svojih mogućnosti?

      • Moja teza je da krizni porez djeluje prorecesijski i da nema pozitivnih implikacija. Štoviše on, istina, racionalizira tržište, ali ne racionalizira državnu i javnu potrošnju.
        Upravo današnji novinski članci
        http://www.jutarnji.hr/mate-culjak-savjetnik-je-direktora-ine-za-sigurnost-/624306/

        http://www.jutarnji.hr/predsjednik-uprave-zagrebackog-holdinga-ima-placu-od-23-437-kuna/625611/)

        ukazuju na duboku podjeljenost tržišta na
        1. privatno – koje se ponaša racionalno odnosno tržišno (smanjuju se plaće odnosno smanjuje se broj zaposlenih)
        2. javno – koje se ponaša neracionalno odnosno netržišno (ne smanjuju se plaće, ne smanjuje se broj zaposlenih, a kao što vidimo menađerske plaće i funkcije nisu ni u kakvoj korelaciji sa stvarnim učinkom i rezultatima)
        Krizni porez ima samo svrhu da produži takvo djelovanje državne i javne službe, a s druge strane uništava onaj drugi produktivni dio hrvatske.

        • Poštovani,

          hvala na komentaru.
          Ipak se ne slažem s Vama, iako prvi od ovih članaka (pogledajte svakako komentare ispod njega) treba svakoga ostaviti tužnim ili bijesnim.

          Pad BDP-a nije sam po sebi loš. Ako je rast BDP bio prvenstveno uzrokovan bezveznom potrošnjom uvoznih dobara (na kredit, pri čemu, uz ternutno vrlo jaku poziciju banaka koje onda mogu ostvariti velike profite na tome) i investicijama na silu (čisto hipotetski primjer neke zemlje koja bi uložila 7 milijardi eura u ceste, od čega 2 suvišno – recimo dodatne cijevi dva ogromna tunela koji se koristi 3 vikenda u godini i slično, te se pri tome još i ukrade milijarda), želimo li takav rast BDP-a, ili je bolje da taj dio otpadne i BDP se reducira na primjerenu mjeru.

          Jer stvari mogu doći u relativno dobar omjer (potrošnja sukladna stvorenoj vrijednosti) samo na nekoliko načina:
          – povećate stvorenu vrijednost korz konkurentnost (unutarnja deflacija, nominalna, ili relativna kroz povećanje efikasnosti)
          – osvajanje neke imovinske jednokratne ili rentne pozicije (mislim da naftu ipak nećemo osvojiti, a ni susjedne zemlje)
          – smanjenje potrošnje.

          Pad BDP-a bi imao dodatni dobar učinak jer bi doveo i do unutarnje deflacije, naravno ak obi Vlada znala poentirati na toj prilici i radiklano pod plaštom pravednosti provesti uštede u javnom sektoru.

          Bilo bi slično kao da se bunimo zbog rasta nezaposlenosti, a zazivamo otpuštanja u javnom sektoru. Svi znamo da će morati biti otpuštanaj u javnom sekoru (ili bankrot), te da će to povećati nezaposlenost.

  7. Poštovani,
    potpuno se slažem da je bolje živjeti u okviru svojih mogućnosti, ali pitanje je do kada to može tako trajati a da se ne počne urušavati društvo, tj. business-i koji vape za potrošnjom? Društvo koje je kao naše, orjentirano potrošnji, ne bi moglo dugo tako opstati, zar ne? Pozdrav

  8. Definitivno je bolje i zdravije živjeti u skladu sa svojim mogućnostima i to je jedino prihvatljivo, a na Vladi je da bude pametnija od rulje i k tome ako je moguće koliko toliko poštena pa da drži društvo manje više u realnim okvirima, sa po mogućnosti mudrom gospodarskom politikom i efikasnim institucijama (naglasak na pravosuđe). Onda nebi išli u oblake i na 110 ili više % svojih mogućnosti, a nakon toga doživljavali eroziju u svim segmentima života. Nije dakle normalno ni jedno ni drugo, jer ovakva kretanja koja nam se dešavaju mogla bi se opisati kao manična depresija društva za koju je kao prvi odgovorni vrh države (+ nekoliko njih unazad) koji je dao prostora puku sa specifičnim mentalitetom, da se razmaše te da sada trpi.

  9. Dobrim dijelom se slažem s Nenadom. Nije stvar samo u automobilima, nego i u svoj drugoj luksuznoj robi. Kad kažem luksuzna ne mislim samo na ekstra skupe proizvode i usluge, nego na sve ono što znači riječ luksuz – “skupa i predstižna, ali ne i nužna dobra visoke kvalitete” (Anić-Goldstein). Bez obzira što putem poreza i trošarina pri kupnji takvih proizvoda proračun profitira u određenom obujmu, ona je u biti ne baš pozitivna. Ljudi kupuju proizvode koji im nisu nužni i to su velikom većinom strani proizvodi sa vrlo malim ili nikakvim udjelom domaćih komponenti (automobili, nakit, najnoviji mobiteli i drugi slični uređaji, skupa inozemna putovanja i skijanja, skupi inozemni kućanski aparati, tehnička roba i namještaj…). Mislim da ne bi bio loš sljedeći korak da se ukine krizni porez na iznose do 6.000 kn i uvedu novi razredi iznad 6.000 kn (dakle progresivne stope poreza) plus oporezivanje luksuza kroz razne oblike. To je i jedan od načina obuzdavanja uvoza uz nerađenje štete domaćoj proizvodnji čija struktura je takva da uglavnom prozvodimo manje luksuzne proizvode.

  10. Irish, oprosti, ali ne mogu se suglasiti da će to što će na moju plaću koja je bitno iznad 6.000 kn biti veći krizni porez doprinjeti obuzdavanju uvoza. Neki će i dalje kupovati robu iz uvoza.
    Potrošnja i konkurentnost domaće robe i usluga se dugoročno može podići isključivo onako kako Nenad i sugerira: povećanjem efikasnosti i kreativnošću. OK, privremeno (samo da se takvi neefikasni ne naviknu) se to može riješavati višim trošarinama kod uvoza

  11. Hrvatska treba svoju Margaret Thatcher. Prije nego što je ona došla na vlast Britanija je bila na koljenima, upropaštena primjenom keynesijanske ekonomske teorije bila je prisiljena tražiti pomoć MMF-a. Unatoč javnom protestu nekih tristotinjak vodećih ekonomista, provela je mjere koje su od Britanije ponovo napravile ekonomsku silu. Neke od njih su zatvaranje gubitaških rudnika (naša brodogradilišta), slamanje sindikata i smanjenje utjecaja javnog sektora (naše javne službe koje su pravo oličenje birokracije u najgorem smislu riječi) te promicanje poduzetništva i konkurencije.

  12. Nisam još razmišljao o kriznom porezu kao nečem pozitivnom, ali mi je zanimljivo pokušati i na taj način gledati na krizni porez. Ja sam dosad nekako bio skloniji idejama da treba smanjiti poreze kako bi se povećala potrošnja. Npr. ukidanjem kriznog poreza i smanjenjem poreza na dohodak i doprinosa bi se povećao realni dohodak, pa bi ljudi mogli više trošiti i tako bi se povećala potrošnja, a kroz nju i BDP (borba protiv recesije ekspanzivnom fiskalnom politikom). No, vjerujem da sam u krivu jer nam je do sada bio problem rast BDP-a isključivo kroz potrošnju, a treba nam zaokret prema rastu BDP-a kroz izvoz i investicije (poželjno isplative u što kraćem roku). Tada bi to bio puno kvalitetniji rast BDP-a od ovog rasta koji smo imali proteklih godina.

  13. Super da ste spomenuli Hayeka.

    Ja bih samo htio ovim putem podsjetiti da je jedan od navećih Hayekovih intelektualnih oponenata bio Branko Horvat – kandidat za Nobelovu nagradu i velikan hrvatske ekonomske znanosti.

    Jako me žalosti što je taj čovjek gotovo u potpunosti zaboravljen od naše ekonomske elite i ovim bi putem želio apelirati na ljude koji bolje razumju njegov opus posebice u kontekstu Hayeka i drugih Austrijanaca da napiše koju knjigu, cricu ili članak na tu temu – toliko je Branko zaslužio

  14. “Economics is the only field in which two people can get (podijeliti op.a.) a Nobel Prize for saying exactly the opposite thing. “ (Myrdal & Hayek 1974.)

  15. Hvala na analizi tržišta automobila, zanimljiva je. Što se tiče usporedbe sa drugim zemljama, treba imati na umu programe poput “staro za novo” koji je uvela Njemačka (najveće tržište u Europi) i neke druge zemlje po uzoru na nju, a koji su doprinjeli oporavku prodaje. Program je prestao tek prije koji mjesec. Hrvatska nije imala takav program pa je pad prodaje kod nas bio nesputan. Dodatno je zanimljivo da pad cijena nije bio znatan baš zbog toga jer su Nijemci spasili industriju pa ona nije bila prisiljena na radikalne poteze.

    No ono što mi je zapravo upalo u oko i što moram prokomentirati je vaša kritika običnog čovjeka koji kupuje automobile “iznad svojih mogućnosti i potreba”.

    Dok bi “mogućnosti” još mogla biti donekle mjerljiva objektivna kategorija, “potrebe” to nisu.

    Ne mogu se sjetiti da je neki Austrijanac držao propovjedi o “stvarnim” potrebama. Kritika potrošačkog društva je domena socijalista i vjerskih vođa.

    Preferira li pojedinac imati automobil na kredit i jesti paštetu ili neimati automobil i jesti u restoranima, njegova je stvar.

    Unatoč široko raširenom mišljenju da Hrvati previše troše, podaci o osobnoj zaduženosti u odnosu na primanja nisu alarmantni. Ne znam ih napamet ali svojevremeno sam ih negdje vidio, koga zanima neće mu biti problem naći. Zapamtio sam da ne odskačemo (važni su omjeri, Hrvat je dužan puno više od Bosanca, ali ima i bolju plaću i razvijeniji financijski sektor koji nudi jeftinije kredite).

    U ovom članku se smanjenje robnog uvoza gleda kao nešto što je samorazumljivo dobro. Ja se s tim ne slažem, kao što se ne slažem niti sa mantrom o nužnosti povećanja izvoza.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.