Uncategorized

Pojašnjenja

(post je dopunjen)

Jučer je u VL JL izašao moj intervju. Iako smatram da sam pogriješio (tako) javnim istupanjem (koji vrag mi ne da mira), dajem neka objašnjenja (gospođa Stipić je vjerno prenijela sve što sam rekao, ali recimo da se nisam najbolje izrazio).

Za početak, recimo novim čitaocima da je ovo ipak blog o tržištima kapitala, pa predlažem da pogledaju slijed ideja (ili recimo neki ‘best of’ u toj temi ovdje):
– Prije godinu dana je ovo bila jedina prognoza rasta tržišta (u razdoblju depresije na CROBEX=1350):
Rast je održiv (svibanj 2009.)
Povratak fundamenata
Nestašica hrvatskih dionica
Megatrend – mirovinski fondovi
Crobex 3000
Mirovinski fondovi – ažuriranje.

A sada neka pojašnjenja:

– ‘50.000 otkaza’: ovo je urednik stavio u naslov, a nisam rekao. Rekao sam da država treba smanjiti broj zaposlenih za 20%. Iako je ovo matematički gleadno slično, u poruci se znatno razlikuje. Ista je središnja ideja, a to je da država mora biti odlučna (to je njen odlučan napor).

Za početak – kao što sam naveo – apsurdno je da država i dalje zapošljava. Naime, zbog prirodnog odljeva (3-4%) svake godine se broj radnika u javnom sektoru može smanjiti za 8.000-10.000. To bi teorijski bilo već 20.000 (što naravno ne može biti takva brojka, jer u nekim segmentima nedostaje radnika; ali s druge strane, i time je moguće upravljati, pa se primičemo ovoj teorijskoj brojci).

Dalje, može se smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru, ali da ljudi ne gube posao. Mogu se zaposliti u privatnom sektoru. Svaki zaposleni u javnom sektoru se mora zapitati: imam li takve kompetencije da me netko želi zaposliti i ako to ne mora (znamo da je velik broj zaposlenih u javnom sektoru, potgovo u administraciji, zaposlen ‘preko veze’)? Znamo da je mnogima zaposlenima u javnom sektoru nevjerojatna ideja da bi uopće radili u privatnom sektoru. Znači li to da u stvari nemaju konkurentne kompetencije (s obzirom an očekivanu plaću)? Ili da su na mentalnoj razini slabi jer se ponašaju kao da ‘su se uvalili’, što se obično koristi kao izraz za dobiti posao u javnoj službi? U svakom slučaju, SVI u javnom sektoru se moraju početi pripremati za konkurentsku utakmicu na tržištu rada. Ne zato što bih ja to htio, nego zato što postoje samo dva scenarija(1) aktivnim naporima Vlade će se smanjiti javni sektor ili (b) završi ćemo kao Grčka, pa će pola ljudi u javnom sektoru ostati bez posla.

Kad smo već kod Grčke i Portugala, koji imaju slične probleme u s javnim sektorom, uočimo da oni imaju i bolje isprike: Portugal je tako apsorbirao velik broj zaposlenika iz kolonija nakon urušavanja svog kolonijalnog carsta (1960.-ih?), a Grčka je doživotnim ugovorima o radu upravo i htjela dati sigurnost državnim službenicima koji su gubili posao nakon svake promjene vlasti (posao u javnom sektoru je bio jako ispolitiziran). Za razliku od njih, zapošljavanjem u javnom sektoru mi nismo riješavali neki problem (osim što je svaka vlast kupovala glasove i nagrađivala članove), nego ga stvarali.

Dolazimo do treće točke, a to je kontroliranost. Država mora uvesti mehanizme koji zbog smanjivanja javnog sektora ne dovode do urušavanja tkiva društva (nemira, kriminala itd.), kroz otpremnine, re-edukaciju, poticaje privatnom sektoru za zapošljavanje službenika itd., kako je to lijepo rekao ‘Damir’ u komentaru na jedan raniji post,

(moram ići, pa ću završiti kasnije) (post je dopunjen)

– Cijena sanacije brodogradilišta. Ne možemo znati točnu brojku, ali barata se trenutno s 12 milijardi kuna (uključivo garancije). S obzirom na trenutnih 1.430.000 zaposlenih (uključivo ‘samozaposlene’ i poljoprivrednike; podaci u ovom linku su za siječanj, a stvarni broj sada je manji), to znači 8.400 kuna po zaposlenom. To znači da bi samo u ovoj rundi sanaciji svaki zaposleni, samozaposleni i poljoprivrednik trebao dati 8.400 kuna za sanaciju brodogradilišta, a nakon toga, kad su svedeni na 0, usmjeriti ih na još jedan takav ciklus? Imamo li te novce, i ako imamo, možemo li ih usmjeriti produktivnije drugamo? Brodograditelji bi se bavili brodogradnjom jer ‘tako zapošljavamo ljude’. Možda bi bilo prodktivnije da svi brodograditelji ne rade ništa, ili plešu i sviraju, a mi im plaćamo plaće kao do sada samo da ne rade ništa (i njihovi kooperanti)?

– Govor Rohatinskog možete naći ovdje.

Kategorije:Uncategorized

35 replies »

  1. Ne znam zašto imate potrebu objasnjavati se(osim ako mislite da ce vam ovo naskoditi u smislu da stvara losu sliku u javnosti o vama). U pravu ste. Nažalost u HR nemamo Ron Paula koji bi napravio ono sto vi zagovarate, tako da ja iskreno mislim da je puno vjerojatniji scenarij bankrot nego rezovi koji su potrebni da ga se sprijeci.

    I mala pogreška u tekstu : JL, ne VL

  2. U ovoj državi kao da većina ljudi živi i radi po principu ‘al’ smo se uvalili’, pri tome mislim kako na državni tako i na privatni sektor. Ljudi nisu spremni na promjene. Ne želim konkretnije ulaziti u razloge te nespremnosti, ali čini mi se da je to nekakva kombinacija straha i nesposobnosti. Treba se pozabaviti nekim mikroekonomskim pitanjima i težiti modelu tržišta kao što je savršena konkurencija (koliko god taj model bio utopija) bilo da se radi o tržištu kapitala, rada ili nečega trećeg. Ta konkurentnost bi dovela do pada ukupnih prihoda (dobitka) i plaća ili točnije do raspodjele tih varijabli između privatnog i javnog sektora koji se sada ponašaju kao duopol, s tom razlikom da ne surađuju nego jednostavno drže trenutke pozicije što ide na štetu privatnog sektora jer se ograničeni resursi koriste za pokrivanje troškova gubitaša (brodogradilišta), ali bi se dobila stabilnost.

    Spominju se i hrvatski menadžeri, da tu previše ne duljim – prema teoriji američkog ekonomista Williama J. Baumola – menadžeri su više zainteresirani za rast poduzeća i ukupni prihod, nego za dobitak. A upravo je maksimizacija dobitka temeljni cilj poduzeća tj. trebala bi biti.

    Ukratko – treba napraviti jednu dobru analizu prihoda i učinkovitosti te raditi po dobivenim rezultatima.

    Čekam nastavak blog posta. Pozdrav.

  3. da, brojka od 50 000 će ipak čini prevelika. međutim kriza ne mora pod svaku cijenu značiti otpuštanja ljudi. jer bez obzira na otpuštanja u privatnom sektoru, javni sektor servisira i one zaposlene i nezaposlene, i aktivno i neaktivno stanovništvo. djeca se i dalje školuju, bolesni idu doktorima. mogućnosti su stoga ograničene. i ukoliko je nužno smanjiti proračunsku potrošnju na zaposlene tada se kao alternativa nudi smanjenje plaća. razlog zašto hrvatska po meni treba otpuštati ljude su određeni viškovi. bez obzira jel kriza ili nije. primjerice u osnovnom i srednjem obrzovanju hrvatska je krajnje neracionalna, ima od 11 do 17% manje učenika po nastavniku nego što je slučaj sa europskim i OECD prosjekom. razlog su demografski trendovi. djece školske dobi je sve manje. pa je broj učenika na nastavnika 1993. bio skoro 20 a danas je 14,4. s druge strane u visokom obrazovanju je obrnuti trend.
    po statistikama policajaca također imamo daleko više od prosjeka. itd..itd..
    no prave uštede su na kapitalnim investicijama, socijalnim transferima. e sad pitanje koje se postavlja koju bi doktrinu u takvim okolnostima slijedili. nedavno je gligorov predložio da država, budući da je privatni sektor u kriznim vremenima zavučen u mišju rupu ,u skladu sa kejnzijanizmom, treba preuzeti potrošnju jer privatnici neće. no preusmjeriti potrošnju na nešto efikasno a ne po dosadašnjoj praksi. ako bi se odlučili na tu varijantu moguće je paralelno smanjiti porezna opterećenja, dakle i porezne prihode povećati državni deficit jer sam državni dug nije velik i može podnijeti nekoliko godina.
    tu se postavlja pitanje koliko bi efikasno to država provela. po meni to ovisi o kvaliteti političkih struktura. nedavno je barro izračunao multiplikatore državne potrošnje u americi i ako mu je za vjerovati očajni su. puste milijarde su, prema njemu, imale vrlo loš efekt( vjerojatno krugman ima drugačije mišljenje). a kako hrvatske političke elite mogu biti samo gore, nisam siguran da bi se radilo o kvalitetnoj alokaciji kapitala( najbolji je primjer nedavna vladina epizoda sa tržištem nekretnina). i pritom ne mislim na kriminal i slično nego jednostavno na sposobnosti.

  4. mislim da je dobro da ste dali intervju, jer o tome treba pričati, akademska i stručna javnost se moraju angažirati koliko mogu kako nas političari ne bi odveli u propast. danas su se u “nedjeljom u 2” čula slična razmišljanja, pa je i gosp. Stanković spomenuo vas i vaš intervju. jedan od zaključaka emisije je da ne postoji politička opcije koja je sposobna pokrenuti gospodarski zaokret. zato je dobro da svi koji imaju nekakve kompetencije i uspjeh iza sebe, istupaju i kažu što misle…i da kažu istinu. dosta je bilo zavaravanja…da se trivijalne teme maknu s devnog reda i da se govori o pravim temama.

  5. Noa je također bio brodograditelj, ali je Arku gradio za lijepa vremena.
    Sada je teško biti brodograditelj…

  6. “Možda bi bilo prodktivnije da svi brodograditelji ne rade ništa, ili plešu i sviraju, a mi im plaćamo plaće kao do sada samo da ne rade ništa (i njihovi kooperanti)?”

    – ja bih rekao da je ovo izvrstan prijedlog. Kao ulični zabavljači obogatili bi nam turističku ponudu (a i turizam je za sada… priča za sebe, “naša druga brodogradnja”). Meni se čini da eventualno Uljanik može profitabilno raditi brodove (premda i to nije sigurno) – ostali bi pjevanjem i plesanjem puno više doprinijeli našem društvu.

  7. Intervju je bio odličan,i ne razumijem zašto se kajete,pa to je valjda dužnost i odgovornost svih nas da istinu približimo ljudima koji ne razumiju što se to nama dogodilo-događa,tako isto pozdravljam i vidoševićev intervju kod stankovića koji je također bio jasan i vrlo razumljiv.U vašim razmišljanjima u JL sadržana je sva bit i real-gospodarska problematika hrvatskog društva i načelno se slažem sve što ste rekli.Međutim skrenuo bih pozornost na još jednu stvar koju mislim da kao “društvo svijesnih” malo ili nikako razumijemo.Slažem se sa vama da su nam javne službe “prenapumpane” za cca 20%,uz nisku razinu efikasnosni,ali tu ima jedan problem pri određivanju tajminga odpuštanja a to je sljedeće:Godinama smo stvarali gospodarstvo na potpuno pogrešnim i dugoročno neodrživim temeljima gdje je naša potrošnja,pri tome mislim na potrošnju građana i države,bila generator rasta bdp-a.Mislim da bi bilo potpuno pogrešno danas krenuti sa valom odpuštanja u javnom sektoru jer bi imali domino efekt,a znamo da nas čeka i veliki-najveći vrući krompir sa brodogradilištima.Bez stvaranja uvjeta i prepostavki za novim zapošljavanem besmisleno je ići u takvu avanturu jer bi više izgubili nego dobili.Mislim da smo mi još daleko od nekog novog investicijskog ciklusa koji bi generirao nova radna mjesta i sveobuhvatnu tranziciju našeg gospodarstva iz dominantno potrošačkog u proizvođačko gospodarstvo.Da bi ostvarili taj cilj mi moramo stvoriti kapitalu “jeftiniju ulaznicu” u one segmente gospodarstva koje mi odredimo kao strateški razvojni cilj,mi smo takve pakete mjera i olakšica trebali imati već “jučer a ne danas”,nažalost od početka krize mi smo se ponašali kao da je pala kiša i čekali smo da zasja sunce,bez imalo razumijevanja za činjenicu da je struktura našeg gospodarstva nakaradna i neodrživa i bez ove krize.Naravno danas nemamo drugih načina nego da pokušamo da uz što manje nezaposlenih napravimo značajne uštede i svedemo deficit proračuna na prihvatljivu razinu,srezati ga linearno cca10-15% i kao takvi pokušamo u što skorijem roku napraviti veliki paket zakona i mjera koje bi mogle u nekoj budućnosti donijeti novi investicijski ciklus i zapošljavanje,a to čak više ne ovisi o nama već o kapitalu izvan hrvatske.Najvažnije od svega je da shvatimo da nismo bogom dani i da u početku moramo strahovito puno dati da bi nešto dobili,a još je važnije da stvorimo društvenu klimu koja će cijeniti i poštovati svaku novu investiciju,a ne kao do sada da se prema stranom kapitalu odnosimo kao nužnom zlu ili kao državnom neprijatelju.Takva kriza svijesti i razina pismenosti nam je i najviše pridonjela da smo sada tu gdje jesmo,a činjenica je da smo danas mali, vulgaran,ksenofobičan,umišljen i prepotentan narod čija je razina znanja i pismenosti zaprepaščujuća na svim razinama od politike do struke…,trebati će nam i puno sreće,ali i pameti,a činjenica je da se veliki pomaci neće brzo dogoditi,pogotovo što mi danas nemamo ništa konkurentno spremno da ponudimo i tako barem ubrzamo stvar,a hrvatska mora napraviti ubrzano i novu strategiju useljeničko-radnu jer mi moramo osigurati da nam stranci rade za onih 200tis koji ili ne žele ili nisu sposobni da rade.nama je zacementirana nezaposlenost 200tis,tako da mi danas imamo 200tis koji neće da rade i ne traže posao,a stvarnih nezaposlenih je cca120tis,bez strane radne snage i velikog investicijskog ciklusa naš problem mirovinskog sustava je tek nešto što će nas u bliskoj budućnosti jako zaboliti….

  8. Još jedna stvar je nevjerojatna i nestvarna,a to je da mi dan danas nismo uspjeli postići sinergiju između fiskalne i monetarne politike koje će dugoročno odrediti smijer i pravac kuda i kako želimo ploviti,te politike su i danas, u krizi kao plus i minus,u vječnom ratu,i što mi onda uopće očekujemo od naše politike.Sva sreća da smo imali guvernera-oldtimera,jer da nije njega bilo do krize bi mi spržili i “kineske devizne rezerve”,a kamoli ne hrvatske,a danas bi se svijet “divio” visini unutrašnjeg i vanjskog duga,grčka bi bila mala beba…

  9. Intervju,poznate stvari ali dobro je ponavljati,
    Broj nastavnika u visokom školstvu,pa treba biti realan,imamo previše veleučilišta i inih sveučilišta,
    pa danas svaka županija ima neko velučilište,pa to košta…..
    broj policajaca ????
    imamo previše zaštitara, u kočnici to opet netko plača…

    Osnovni problem nemamo vlastitu proizvodnju, mi uglavnom kupujemo sve uvozno….
    Tome je doprinos i dao gospodin Vidošević pa on je predsjednik gospodarske komore.
    Problem je kako pokrenuti vlastitu proizodnju..
    Kao radna snaga je skupa, ali ima dosta firmi koje i uz ovakvu cijenu radne snage i državnu potrošnju rade,pa i neka brodogradilišta rade..
    znači moguće je, pa čak i uz ovaj tečaj koji pogoduje uvoznicima.

    • Poznate stvari, naravno slažem se. Nego je cilj trebao biti nešto kao pogled na tu temu kroz ljudske resurse, dakle ne samo radnike, nego i managere. Pa je eto otišlo u tom smjeru.

  10. Mislim da ste rekli neke stvari koje nisu tako “poznate” ili ih ja još do danas nisam jasno čuo.Rekli ste golu istinu o spašavanju dva radna mjesta u brodogradnji,a gubitak četri na drugim stranama,rekli ste da nije grijeh malo raditi,već je grijeh živjeti iznad mogućnosti koje vam tolika količina rada može osigurati,rekli ste jasno što nas čeka ako se sindikalni čelnici nastave ovako ponašati itd,itd.Bili ste potpuno razumljivi i puno mojih prijatelja me zvalo sa pitanjem jesam li čitao intervju.Nešto slično govori i Vidošević,ali vi ste bili puno jasniji i brutaljniji u prikazivanju istine.Ovakvih razmišljanja nikada nije dosta,jer dao bog da ih imamo svaki dan u medijima,jer kada kažemo ljudima da treba rezati proračun pola ih još danas ne razumije što je proračun i kako se on puni…,većina ih ne razumije što je naš problem i još uvijek se nadaju da će kriza uskoro proći i da ćemo opet živjeti i raditi na isti način.Ljudi još naš vanjski dug ignoriraju i kažu “neka ga vraća onaj tko se zadužio,ja nisam.”,puno toga ovom narodu još nije razumljivo rečeno.

  11. Potpuno je jasno da mi imamo znanje napraviti brod,ali je ključno pitanje da li smo u stanju napraviti konkurentan brod,do sada smo radili brodove čija je cijena izgradnje trostruko premašivala njegovu tržišnu cijenu…,na takvo pitanje struka mora dati odgovor,a ne da mi danas raspravljamo da ili ne imati brodogradilišta,to je smiješna dilema,jer nitko sretnji od nas ako smo mi u stanju proizvesti panamaxa za cca 30 mil usa i pri tome nešto zaraditi,ako nismo u stanju manimo se ćorava posla.Ako danas nemamo struku koja može izračunati plan restrukturiranja i buduću cijenu izgradnje broda,jedina varijabla je cijena čelika za koju se ionako veže ugovor i cijena izgradnje od strane naručitelja,to je svjetska praksa,ako to ne možemo onda je bolje da sve ode što brže u stečaj i po cijenu da “doživotno” zbrinemo radnike…

    • 3. Maj (izvor) za zadnju godinu objavljenog izvješća (2008.)
      – prihodi 1362 miliona
      – gubitak 341 milion
      – troskovi osoblja 287 miliona.

      Pa pretpostavimo da su neto plaće zajedno s mirovinskim i zdravstenim bile oko 180-190 miliona (jer porezi na i iz plaća, budući da su na proračunu RH, je prelijevanje iz šupljeg u prazno). Slijedi da nas nas jedna plaća koju dajemo svakom radniku u 3. maj, to košta 2 puta toliki iznos! Zar nije bolje da sjede doma i ništa ne rade?

      RAST prosječne plaće neto po godinama u eurima (2004.,2005.,2006.,2007.,2008.) – izvor Poslovna Hrvatska: 510, 550, 580, 600, 720 (da, to je konzistentan rast od 41,2% u 4 godine!)

      I sad pazi VRHUNAC, napomene Uprave: ‘Gubitak je u skladu s PLANIRANIM’, ‘Likvidnost se rješava kreditima uz državna jamstva’

      Kumulativni uspjeh 3. maja je sljedeći: do 31.12.2008. je financijski dug bio oko 2,5 milijarde kuna, uz 4,3 milijarde izvanbilančnih stavki, o čemu ne kažu ništa (pretpostavimo najgore).

      Brodosplit-brodogradilište (ne mogu naći izvješća, FINA javne objave ne radi, pa zašto i bi, ipak je to državna firma, pa evo podataka s Poslovne Hrvatske), 2008.:
      – prihodi 293 miliona eura
      – gubitak: 74 miliona eura
      – zaposlenih 3001., prosječna neto plaća 710 eura, dakle ukupna masa neto plaća oko 26 miliona eura (dakle, dali smo 74 miliona eura za 26 miliona neto plaća)
      – RAST prosječne plaće po godinama (2004.,2005.,2006.,2007.,2008.): 590, 600, 650, 670, 710 (da, to je konzistentan rast od 20,3% u 4 godine!)
      – Bilanca (u ovom slučaju također pokazatelj kumulativne uspješnosti): kapital 0 (nula!), obveze 650, izvanbilančne stavke 682 (miliona eura)

  12. Nenade, intervju je naravno bio dobar, ergo ne ispičavaj se.

    Istina da je upitno pametno prvi javno reči istinu. Zato samo prvima idu zasluge. Ostali su “sljedbenici”.

    Ipak, ako nitko javno ne reagira na iznesene teze proći će nezapaženo.

    Ukratko, bilo bi super da netko uđe u javnu raspravu s Tobom na tu temu. Makar Te to ne veselilo.

  13. Možda nam mogu pomoći tuđa iskustva. Naime, Brazil je koncem devedesetih godina prošlog stoljeća prolazio kroz ozbiljnu ekonomsku krizu, sličnu ovoj koju mi danas imamo. Tada je njihova vlada bila prisiljena vući teške i nepopularne poteze. Upitan da li je nužno uvođenje tako teških ekonomskih mjera tadašnji guverner centralne banke Brazila Gustavo Franco dao je zanimljiv odgovor:

    „You don’t question the quality of the water when you’re in the midst of fighting fire.“

  14. što se brodogradnje tiče, nažalost gubici su puno veći od ovih. valja uračunati i subvencije koje plaćamo. valja uračunati i trošak državnih jamstava i to ne samo ono što ćemo platiti nego i oportunitetni trošak. po kojim uvjetima oni dobivaju te kredite, koje su to kamate samo budući da država jamči za njih. mnogi bi ubili za takve kamate.
    ono što je najčešći argument zagovornika održavanja brodogradnje jesu multiplikatori. navodno kažu oni budući da se radi o izvoznom sektoru multiplikativni efekt brodogradnje jest 3. valjalo bi provjeriti metodologiju izračuna. valjalo bi pogledati kakav multiplikativni efekt imaju druge industrije. sve ima multiplikativni efekt. jel u računicu uračunato i sve ove negativnosti koje sam gore nabrojao?
    meni je nekako suludo održavati nešto što kontinuirano jede svoj kapital.

  15. Ovo izvješće za 3.Maj što ga je g.Bakić prikazao je izviješće za 2008g,najbolju godinu u povijesti brodarstva…,strašno!

  16. Kao kontra-primjer gornjim brodogradilištima:

    Uljanik d.d., ista godina (2008.):
    – prihodi 2283 milijuna kn
    – dobit 45 milijuna kn
    – troskovi osoblja 323 milijuna kn

    Uljanik d.d., 2009. glodina
    – prihodi 2568 milijuna kn
    – dobit 23 milijuna kn
    – troskovi osoblja 327 milijuna kn

    Dakle, može se kad se hoće.
    Uljanik se sam restruktuirao, i kažu da mogu dalje raditi pozitivno…
    Njima možda treba povjerovati i dati im drugu priliku.
    Ostali (koji planiraju gubitke od 340 mil kn i sl.) jedino što su zaslužili: prijekor i prijezir.
    Ne treba njima dati plaću a da ništa ne rade, makar bilo isplativije, nego dati im tek socijalnu
    pomoć, ako neće ništa raditi. Plaću mogu dobiti ako se odluče na plesanje i sviranje!

  17. kad se uzimaju podaci za Uljanik, valja uzeti prosjek zadnjih 5 godina. bolji su od državnih brodogradilišta ali su svejedno očajni. kad im pribrojiš subvencije u prosjeku su godišnje ostvarivali 200 milijuna kuna gubitaka. brodogradnja je generalno loša industrija. i sve nekad velike brodograditeljske nacije odustaju od nje, svode je na ostatke ostataka i prepuštaju proizvodnju azijcima. koji i puno duže rade i produktivnije i imaju prateću industriju koja stoji iza brodogradnje – gigantske čeličane, elektroniku itd.. a brod je samo finalni produkt toga svega. hrvatska nema ništa od prateće industrije, a nikad neće ni imati POSCO ni Samsung.

    • Zanimljivo, upravo sam gledao na Discoveryju kako su gradili ovaj brod. Brodogradilište koje ga je sagradilo ima 3.000 radnika, kao i Brodosplit? Zapravo, zaboravio sam: nama treba 3.000 radnika zbog ‘multiplikatora’ i glasova.

  18. Mislim da je glavni problem što Hrvatska nije mijenjela gospodrsku strategiju još od Josipa Broza.
    Dakle odkad ja znam za sebe (1971g) pa do danas gospodarska strategija Hrvatske se bazira na tri godspodarake grane; turizam poljoprivreda i brodogradnja.
    Sva tri područija spadaju u niskodohodovna i niskoprofitabilna. Koda nas su dvije od tri (strateške! sic!) grane i kronični gubitaši.
    Nije čudo da smo tu gdje jesmo.

  19. Pogledajte ovu hajku na zakon o golfu,predvodnik je klasični kreten gosp.Čičak koji ne razumije o čemu govori,ali mu je važno da govori.zakon o golfu se mora donijeti jer u protivnom mi imamo ljude polukriminalce koji otkupe parcelu u sred golf igrališta i onda ucjenjuju investitora i traže milijune eura da mu prodaju kupljenu parcelu,ljudi se time profesionalno bave.a priča o gradnji je degutantna i smiješna jer bih ja osobno dao svakome besplatno zemljište ako želi sagraditi hotel nivoa 4 zvjezdice na više kao i vile i apartmane,a stvar je lokalnih zajednica što će mu dopustiti graditi i kako…,zar nama nije interes više turista,više pdv-a,građevinski zamah?ako ovako nastavimo mi smo opasno nagrabusili,ovo društvo se pretvara u kočničare razvoja,pa ako su za socijalizam neka to javno i glasno kažu i to je legitimno…,oprostite na riječniku,ali ovo više od gada ne mogu gledati…,dok se cijeli svijet tuče za investicije u nas polupismeni majmuni koji nikad nisu ni kunu zaradili u privatnom poslu nego cijeli život se šlepaju kroz nevladine udruge i državni proračun i žive vrlo,vrlo ugodno,stopiraju svaki projekat u začetku.od družbe adrie,preko cvijetnog do golfa….,sramota,a vjerute mi hoteli su nova brodogradilišta,taj posao je daleko od profitabilnog…

  20. Stalno kukamo i jadikujemo da će nam zemju pokupovati stranci,a imamo zemlje za 100mil ljudi,možemo dio kine naseliti,i sada ta zemlja stoji u drači.dao bog da četiri miljiuna europljana napravi vikendicu ili apartman u hrvatskoj,bdp bi se utrostručio,a na nama je da odredimo gdje i kako smiju graditi,a ako nismo u stanju zaštititi obalu i krajolik onda uvezimo struku koja to zna.a najveći devastatori prostora smo mi domicilni hrvati,od otoka,preko priobalja do kontinenta,sve ružnije od ružnijega…,da nam stari nisu ostavili preljepe građevine,danas bi dalmacija izgledala kao predgrađe meksiko city-a,tako nova naselja i izgledaju…

  21. Potpuno se slažem s Vama da je u javnom sektoru nužno smanjenje broja zaposlenih. Međutim, smatram da je veliki problem neracionalno korištenje sredstava putem prenapuhanih, fiktivnih ugovora kojim se “izvlače” ogromna sredstva. Takvi se računi, jasno, plaćaju prije roka dospijeća (za razliku od ostalih koji se plaćaju i 150 dana nakon roka dospijeća) pa smatram da državne institucije, ukoliko to žele naravno, mogu vrlo lako prepoznati kamo odlazi novac poreznih obveznika. Nužno je da institucije rade svoj posao pa bi se dao podnijeti i nešto “napuhaniji” javni sektor.

  22. Meni se jako svidio razgovor u JL pa sam svratio i na blog.
    Svidio mi osim sto dijelim dobar dio iznesenog i zbog vrlo jednostavne (zdravo-seljacke) pameti na koju vrlo rijetko naidjem ne samo u medijima vec i u razgovoru s ljudima.
    Zapravo je u biti prilicno jednostavno, ako netko (pojedinac, kompanija, drzava, cijelo ljudsko drustvo) trosi vise nego sto ima, zapada u stanje duga i prije ili poslije na razne nacine to dolazi na naplatu.
    Ne moraju svi zeljeti i biti materijalno bogati, ali je to onda zdravo prihvatiti i zivjeti u skladu sa tim izborom.

    Inace sam vise prakticiram „radi manje-imaj vise vremena“ , pa mi se svidjelo da naidjem na neka vrlo slicna razmisljanja od nekoga tko, kako mi se cini, ne zivi na takav nacin.

    Nije mi jedino jasno ovo pojasnjenje „50.000 otkaza’: ovo je urednik stavio u naslov, a nisam rekao. Rekao sam da država treba smanjiti broj zaposlenih za 20%. Iako je ovo matematički gleadno slično, u poruci se znatno razlikuje.“.
    Poruka je po meni ista samo je drugacije zapakirana, pa na prvi pogled ljepse- ali i neiskrenije- zvuci postotak.
    Jeste li za otpustanje toliko ljudi ili niste?
    Osobno vise cijenim direktno izrazavanje i stajanje iza tih misli, nego marketinski lijepo zapakirane poruke koje tek kada se realiziraju pokazu svoje pravo znacenje.

    Ne smatram da su izgovori Grcke ili Portugala za preveliku administraciju i pravi razlozi sto je ona prevelika. Vise mi se cini da je i kod njih mentalitet „uvaliti se“ i zaposljavanje „rodjaka“ vise utjecao na to.

    Vrlo dobro je objasnjeno kako zadrzavanjem glomaznog drzavnog aparata i spasavanjem radnih mjesta u brodogradni , dobijaju jedni, a gube drugi…

    Sve skupa izvrstan razgovor.

    • Poštovani, hvala na komentaru. Ipak ima razlike u ovih 50.000 i 20%. Jedno je podijeliti 50.000 otkaza, a drugo smanjiti broj zaposlenih (manjim dijelom, doduše) kroz prirodni odljev i ostatak kontrolirano: najaviti smanjenje broja, upravljati očekivanjima, dati stanovite (ne prevelike) otpremine, i slično.

  23. Gosp.GOST,u državnim službama mora biti toliko ljudi koliko naše gospodarstvo može podnjeti u tržišnim uvjetima i svijetu u kojem živimo,mi samo trebamo trošiti na te ljude koliki su europski standardi,a da ne govorimo kako je na Novom Zelandu,proučite malo njihov javni sektor.Vi i dalje prakticirajte “radi manje i imaj više vremena”,tome svaki pojedinac na svijetu u konačnici teži i to je legitimno,ali se nemojte buniti kada vam za deset godina standard bude 50% ispod kineskog.kada govorim o standardu mislim i o školstvu,zdravstvu,infrastrukturi,kulturi itd.nemojte se onda prisjećati prošlosti i žaliti za starim dobrim vremenima.i afrikanac ima najviše slobodnog vremena,to treba poštovati,ali se onda ne treba buniti zašto njemac živi pet puta većim standardom od hrvata,zašto mu je zdravstvena zaštita tri koplja iznad itd,itd.Možemo mi povećati plaće u javnom sektoru na razinu 2000eura,pa da onda ti ljudi kupuju,mercedese,opele,plasme,stranu odjeću,idu na skijanje itd,žive kao njemci,ali ima jedan “mali” problem netko iz vana vas treba doživotno kreditirati da vam to omogući.to je kao što znate nemoguće jer vam to nitko neće dati kao što neće danas ni Grčkoj,zato morate i za stranu pastu za zube proizvesti i izvesti nešto u vrijednosti te iste paste.vidite,mi to svih ovih godina nismo bili u stanju, taj deficit nismo u stanju proizvesti i pokriti ni 50%.Vidite kada kupite neki strani lijek za vas ili vaše djete tada to netko mora i platiti.Osvrnuo bih se na vaš dio rečenice “kako mi se čini,ne živi na isti način”,g.Bakić je napravio firmu iz ničega i plasirao je na vanjsko tržište i ostavio taj novac u hrvatskoj,on je zlatni primjer uspješnog čovjeka koji se nije okoristio na način da je nešto prodao državi,nego je uspješno svoj “proizvod” plasirao vani.Naravno da g.Bakić živi drukčije od vas,naravno i da je legitimno da vi živite svoj život koji ja također poštujem,jer ne trebamo svi težiti ekstremnom materijalnom bogatstvu,ali je vrlo važno u toj cijeloj priči da svi znamo koliko sa svojim radom možemo sebi priuštiti,odnosno da znamo da ne smijemo letvicu podići na nerealno visoku razinu,jer je jednostavno bez upornog rada i treninga nećemo moći preskočiti,”može Blanka to za nas napraviti i desetak puta”,ali ne može za nas ni ona preskakati cijeli život…,priča je vrlo jednostavna,samo treba znati dobro računati,a kada to znate život vam postaje jako predvidiv,tako da sa vašim načinom života možete izbjeći i stres…,samo naučimo dobro i korektno zbrajati i oduzimati jer kada kažemo da nama “ništa osim stana,auta,ljetovanja i zimovanja ne treba” onda izračunajmo koliko smo mi to sa našim radom u mogućnosti ostvariti…,i zapitajmo se jesmo li mi toliko vrijedniji ili pametniji od kineza,bugara,rumunja ili slovaka koji u većini to ne mogu imati…

  24. počelo se malo previše šibat po malim ljudima. Što sa riječima, što sa mjerama, a trebalo bi ipak malo razmisliti nisu li političke elite odgovorne za trenutno stanje, te da li su stvarno odabrali prave mjere za riješavanje situacije. Mislim da ovaj članak iz večernjeg dobro opisuje bit problema ili barem dobar dio: http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvati-neradnici-ne-kulturu-nerada-stvara-lose-upravljanje-clanak-130166
    Ovoj vladi počet ću vjerovat možda onda kad zamijene svoje lađe od automobila tipa A6, A8, skromnijima, kad ublaže namete prema tvrtkama koje ih onda zauzvrat varaju skrivajuću prihode i dobit, kada se uvede porez na dividendu i sl.
    Ovo lupanje po sirotinji i nazivajući obične ljude lijenom stokom ne da nema smisla nego je krajnje nehumano.

  25. Bravo za istup u JL. Nema se ovim analizama ništa za dodati. Prema trendovima osobne potrošnje u prva tri i pol mjeseca bojim se da će nam jadničak od GDP-a još jednom tresnuti ove godine.

  26. Gospodine S zaboravljate jednu noturnu činjenicu,a ta je da niti političari ,niti poduzetnici ,nisu “vanzemaljci” oni su upravo dio ukupnog korpusa i građana ove zemlje.Na koncu konca “mi” smo birali tu istu vlast,a poduzetnici su naši sinovi,braća,rođaci,poznanici,prijatelji…,tako da takve podjele nisu nešto što će nas u budućnosti razveseliti,ovdje se radi o krizi svijesti čitavog društva u cjelini,kako političara na vlasti preko poduzetnika do radnika…,jednostavno nedostaje nam kritična masa koja ima svijest,znanje,spoznaju,odgovornost,sposobnost odricanja za opće dobri,marljivost, samokritičnost itd i kao takva nas usmjeri na pravi put,jedini mogući.to vam je kao odgoj,da bi nešto mijenali u “generacijskoj tradiciji” morate biti svijesni i spremni na osobni preobražaj,ako nemate tu spremnost i spoznaju ne možete ništa promijeniti…,mi zasada tu spremnost nemamo,ili je ja ne vidim?

  27. Na koncu konca iza nas stoje i brojke,imamo preko 40 milijardi eura duga,spiskali smo uz to još toliko novca od privatizacije a još danas nemamo ni g od gospodarstva,i sve je tako transparentno i jasno…,to smo mi,ne vlast…

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.