Društvene paradigme

Grafikon dana: uvoz-izvoz

Zašto je kriza i prilika i kako je krizni porez dobar.

Zanimljiv grafikon u novoj prezentaciji HNB-a:

Image Hosted by ImageShack.us
(izvor: HNB)

Kriza je prilika za svesti potrošnju na pravu mjeru. Nažalost, svi ćemo živjeti lošije jer je potrošnja financirana velikim dijelom zaduživanjem. Stvari su nam bile nerealno jeftine, s obzirom na našu produktivnost. To znači, sada već često spominjana: interna deflacija (negativan BDP deflator, dakle, između ostaloga i padaju plaće.)

Kad smo već kod plaća, dva su načina prilagdobe: smanjivanje plaća, ili otpuštanja uz re-zapošljavanja po nižim plaćama (ako ima potrebe za tim radnicima). Privatni sektor je radio što je mogao (smanjivanje plaća i otpuštanja), a državni sektor je odlučio isforsirati državu da da više otkaza (ne pristaju na smanjivanje plaća).

29 replies »

  1. većina svjetski uglednih ekonomista smatra da je uvijek bolja varijanta devalvacija nego interna deflacija. krugman, roubini, rogoff i mnogi drugi. to je manje bolan izlaz. bez obzira na zaduženost u stranoj valuti. bez obzira na potrese koje će prouzročiti. jer je interna deflacija dugotrajna i bolna a cijene( i plaće) teško idu dole! hrvatskom se nisu bavili, ali su se bavili latvijom koja je u gorem položaju od hrvatske budući ima veći vanjski dug. zaključak je bio bolje devalvacija nego pad od 18 posto, rast nezaposlenosti i godine beznađa. nisu ih poslušali, odlučili su se za teži put. nešto slično je bilo i sa argentinom. koliko godina će proći, koliko će samo radno aktivnog stanovništva godinama ništa ne raditi, koliko ćemo kao nacija biti stariji kad jednom izađemo iz krize,….

  2. Poštovani, zahvaljujem na komentaru. No, kako smo mi praktički eurizirani, više nismo vlasnici svoje valute, te bi devalvacija dovela do i većih lomova nego u Latviji . Zato je jedini put ovaj koji nam preostaje.

  3. Na deflaciju kao baba rogu gledaju oni koji ne mogu razlučiti realno od nominalnog. To su isti oni koji se vesele inflaciji jer su pročitali da u takvom okruženju rastu cijene dionica pa se računaju obogatiti…

    • da odgovorim obojici u jednom cugu! latvija ima vanjski dug oko 130% BDP-a( zapravo toliki je imala 2008., prije nego im je ekonomija pala 18% što bi reklo da je sada veći) . latvija nije amerika da joj je vanjski dug u domaćoj valuti. uglavnom je u eurima. hrvatski vanjski dug je manji od latvijskog. što bi reklo da bi bolje prošli od njih u istom scenariju.

      što se deflacije tiče da citiram krugmana : In fact, I’d be a bit more specific than Hugh: other things equal, a nominal devaluation and a real depreciation achieved through deflation should have exactly the same effect on debt service (unless some of the debt is in lats rather than euros, in which case devaluation would do less damage.)
      http://krugman.blogs.nytimes.com/2008/12/23/latvia-is-the-new-argentina-slightly-wonkish/
      a u slučaju devalvacije vjerojatno bi mogli sa MMF-om nekakav aranžman sklopiti, nekakav moratorij ili nešto.

      evo i roubinija:
      http://www.ft.com/cms/s/0/95df08fe-55f3-11de-ab7e-00144feabdc0.html

  4. Prvo napomena:
    Krugman usprkos nekoj Svedskoj 😉 nagradi što je dobio prica gluposti. Slušao sam video lika di prica da mu je zao spanjolske jer ne mogu printati lovu jer pazite ovo za razliku od grcke imali su razumne deficite, samo im “se dogodio” housing bubble.

    Da me ne bi napali da sam neki fanatican austrian- nisam, samo ako cu slusati nekoga onda je to Faber, ne Krugman.

    Vezano uz tekst osobno je smiješno što državni sektor ucjenjuje vladu. Mislim da bi se nbakic slozio sa mnom (jer ako sam dobro razumio neke njegove tekstove cini mi se da se slazemo oko toga).
    Dakle “misaoni eksperiment”. Da sutra random odaberemo 1 radnika u drzavnoj sluzbi i urucimo mu otkaz koja je vjerojatnost da bi on u roku godine dana našao posao koji je placen 90% ili više od onoga s kojega je otpušten(pretpostavimo da se ne moze ponovo zaposliti u drzavnoj sluzbi)? Neću reći 0, ali rekao bih da je manje od 0.10.
    I sad ti sindikati mogu odbijati smanjenje place i slicno. Presmijesno. Nisu oni sindikat Google ili BMW inžinjera pa da su teško zamjenjivi.

    Npr. pogledajte ovo:

    Bez recesije u HŽ-u: Prosječna plaća 8282 kune, a 42% radnika nema srednju školu

  5. Devalvacija bi za hrvatsku bila porazna,oni koji pričaju da bi ona bila riješenje,ne poznaju strukturu i kapacitete hrvatskog gospodarstva.Jadan Rohatinski što sve on mora slušati…,kome to uopće pada na pamet?nažalost ima još mudraca koji spominju to kao spasonosno riješenje jer će se time “destimulirati uvoz,a stimulirati izvoz”.to ih je netko na faksu tako učio!devalvacija u modernim gospodarstvima nije požarni aparat,nego strategija u momentima krize,ali da bi mogli posegnuti za tim riješenjem morate imati takvu gospodarsku strukturu koja će odmah polučiti rezultat…,mi takvu strukturu nemamo niti ćemo je imati…,time bi samo nanjeli velike štete,kako građanima,tako i poduzetništvu…,to je jasno kao dan!

    • Učinak koji se obično previđa je snažan trk na banke. Devalvacija bi, jasno, značila trenutnu nemogućnost vraćanja kredita mnogih dužnika (osobe i tvrtke) i razumni štediše bi anticipirali probleme u bankama i otrčali po svoje novce. Jasno da bi se to proširilo kao plamen i za tjedan-dva bi bio urušen čitav bankarski sektor, ili štednja zamrznuta. Pa tko to voli ….

    • rohatinski je ekonomski autoritet samo u hrvatskoj, bojim se. čemu takvo idopoklonstvo? čini mi se da on pati od bundesbank sindroma i doktrine koja se pokazala pogrešnom. vjerojatno i mandat koji HNB ima utječe na to da se ne gleda kompletna slika. i ne radi se samo o krugmanu. ima cijeli niz uglednika koji drže da je prilagodba tečajem manje bolan izlaz. točno je da devalvacia u slučaju da se ne postigne nekakav moratorij znači nemogućnost vraćanja kredita. no upravo i interna deflacija to znači. osoba koja dobije otkaz baš nikako ne može vraćati kredit, a osoba kojoj je smanjena plaća teško.

  6. …ranije spomenuta predviđanja i bojazni se polako ispunjavaju…čini se da Grci malo po malo prerastaju u glavnog pretendenta za europskog Lehman Brothersa… tko se nije skrio …(kockarici Merkelici ni traga)…

    http://www.bloomberg.com/apps/cbuilder?ticker1=GGGB10YR%3AIND

    http://www.bloomberg.com/apps/cbuilder?ticker1=GSPT10YR%3AIND

    …S&P je odradio svoje… čeka se Moody’s i Fitch… temeljni preduvijet za učinkovito zalijeganje…

    btw. ne bih se složio da je kriza prilika, u pravilu je to obična demagogija… kao što niti jedan porez sam po sebi nije dobar, može biti samo dobro ili loše upotrebljen…

    • Gledajte, Njemci nisu kockari. Bit će Vam jasnije kako gledaju ako pogledate ovaj članak u Bildu. Kockari su Grci jer ne žele smanjiti svoja ‘prava’ nadajući se da je rizik prevelik za Europu (čitaj širenje na Portugal, Španjolsku, Irsku, Italiju), pa da će ih Njemci spasiti (čitaj dati im lovu). A zašto gledam da je ovo zaista prilika za nas. Da nije bilo krize, razumijevajući prosvjećenost naših političkih elita i nezajažnu želju za nezarađenom potrošnjom u našoj državi, dogurali bismo do 50 milijardi duga samo tako, te bi uz to jedno još barem 2 milijarde bilo ukradeno (kako kažemo eufemizmom: korupcija), što bi dodatno osnažilo stanovite strukture.

      • Da li netko razumije dovoljno politiku da mi objasni kako itko može biti toliko lud da Grcima da novce? Ja shvacam tu ideju da ne žele izazvati kolaps, bla bla. Ali Grčka nikad, pa čak ni 100 godina poslije nikad 😉 nece biti u stanju otplacivati dug. I što dulje to odugovlace veci ce kolaps biti. I naravno moral hazard je ogroman:
        (meanwhile in PIIGS\G)
        ak se Grci prave ludi možemo i mi…

        Mislim da bi Merkel trebala parafrazirati ovo 😉 :

      • …eh, ne da nije kockarica… ovisnik je… to u Bildu je deja vu, apsolvirano… linkano je na ovim stranicama još prije mjesec ili dva dana i od moje malenkosti, ali kao simpatično nabacivanje blatom i rat žutilom Grka i Švaba… to su sve poznate stvari… ali nije sve tako banalno… ne misli se valjda da su Švabe limitirani ili da im je najbitnije „naučiti pameti“ raspojasane mediterance… ili kako kaže ekonomski Mourinho (B.Š.) „Financijeri grčkih deficita očito su ispravno procijenili da će EU, ako zatreba, eventualno nakon malo natezanja, ipak stati iza Grčke“… no, ogromni ulozi su u pitanju, sve je na staklenim nogama i igra je mnogo kompleksnija… treba se zapitati između ostalog tko su grčki kreditori i tko bi još s njima potonuo… upravo se definiraju presedani, zakonski okviri i automatizmi za slijedeće vrlo ozbiljne pacijente (Irska, Portugal, nedajbože Španjolska… ili Italija), ali vjerojatno simuliraju sve opcije (uključujući i izbore u North Rhine-Westphalia) i ozbiljno pregovara o tome kakva mora biti koncesija za europske političke patuljke sa moćnim, debelim novčanikom koji kao uvijek najviše podmetnu leđa? …ili netko misli da to trebaju napraviti po default-u, free of charge, spašavajući €, bratstvo i jedinstvo EU? … prvi rok je 19. svibnja, do kada se treba riješiti osiguranje sredstva (45b € ?), za prvu nadolazeću tranšu grčkog duga, ali do tada tko živ tko mrtav… a s protekom vremena, raste i specifična težina (koncesija) donatora, obrnuto proporcionalno od davljenika… recimo da se moglo s izvjesnom sigurnošću pretpostaviti eventualni kompromis u zadnjoj sekundi… nešto kao koš crno-bijelih… ali tko može biti 100% siguran? Do današnjeg dana, od početka godine „plasirana“ su barem tri „konačna“ dogovora o spašavanju Grčke… a panika nikad veća… to su pokazali i zadnje špekulativne igre oko obveznica, ali i €… i tko bi se kladio da je tu kraj svemu…

        Zašto je Merkelica kockarica?

        http://www.piie.com/realtime/?p=1521

        http://www.nytimes.com/interactive/2010/05/02/weekinreview/02marsh.html?ref=weekinreview

        …eh, kakav bi to bio domino efekt… Lehman bi bio piece of cake…

        If I seem unduly clear to you, you must have misunderstood what I said…

  7. Komentar o stanju nase brodogradnje:
    http://www.jutarnji.hr/brodogradilista-u-svjetlu-zabluda/739221/

    Mozete li napisati nesto na temu “Razvoj RH”. Koje bi bile vase mjere izlaska iz krize?
    Ako sami nemamo sto izvoziti mozemo li racunati na transfer tehnologije izvana?
    Sve zemlje mogu ponuditi uredjene poslovne zone. Mozemo li mi ponuditi VSS radnu snagu kao komparativnu prednost?
    Mozemo li nekako stvoriti jos jedan Ericsson Nikola Teslu?

    Ovakav blog je nesto sto je jako nedostajalo u nasoj zemlji.

  8. MAURO,siguran izlazak iz krize je sposobnost nacije da troši u skladu sa svojim mogućnostima,naravno zadatak vlade je da stvori niz pogodnosti i pozitivno ozračje za novi investicijski ciklus u kojem bi se izrodili novi ericsoni itd,međutim ključni preduvjet svega toga je da proračun svedemo u realne okvire i da on bude razvojni…,u prijevodu to znači da proračun bude stimulator razvoja,a ne kao sada neracionalne potrošnje koja guši privatni sektor i obrnuto je proporcijalan u odnosu na one privredne grane koje mi moramo razviti da napravimo održivi rast…,tu prije svega mislim na proizvodnju i turizam koji automatizmom podižu i građevinski sektor i sve ostale djelatnosti, i eto nas u zraku.Međutim,to sigurno nećemo uspjeti ako dodatno opterećujemo poduzetništvo koje mora financirati neracionalnu javnu potrošnju,naprotiv tu moramo rezati i taj novac usmjeriti u stimulanse za pokretanje gore navedenog…,ključ cijele priče je dali smo kao društvo spremni na kratkoročno odricanje od dosadašnjeg nerealnog standarda da bi napravili okvir za održivi rast,ovo što sada radimo je siguran put u slijepu ulicu,i nemamo baš puno prostora i vremena do kraja ulice…

  9. Na koji način mi mislimo privući nove ili zadržati postojeće investitore u proizvodnju,ako nam susjedna Srbija ide sa programom stimulansa od 10tis eura za svako novotvoreno radno mjesto u proizvodnji?Danas morate pomno pratiti iz dana u dan što vam to konkurencija u okruženju radi ,pa i čitav svijet, i morate brzo reagirati nizom mjera i protumjera jer će vam inače svi vlakovi pobjeći sa perona.Nisam siguran da mi danas imamo u vladinom timu “dnevne analitičare i promatrače” koji se tom problematikom bave i koji kao takvi alarmiraju vladu za potrebom brzih i efikasnih reakcija…,svijet je postao jako dinamičan i samo sposobnost država da prepoznaju prilike u samom začetku donosi odličan rezultat…,zar burza nije to isto?kada svi već sve znaju,prilika je propuštena i treba vrebati novu…

  10. Silni novac trošimo na promociju turizma,a te naše promocije izgledaju kao “proslave velike gospe u čavoglavima”,nemamo brendiranu zemlju i niti jednu destinaciju,a to je ključ uspjeha u turizmu.Imamo toliko neiskorištene državne zemlje da je to strašno.Kako nikome do sada nije palo na pamet da pokušamo naći 30 ljudi iz svjetskog jet seta,da im ustupimo na jadranu besplatno zemljišta i infrastrukturu za njihove rezidencije a da za uzvrat samo tražimo da njihovo ime,lik i djelo,možemo koristiti u promociji zemlje,tv spotovima itd.Eto posla za hrvatsku diplomaciju…,ovo je samo jedno od mogućih kreativnih mjera,a sada zamislite da imamo ljude koji se samo time bave i dnevno kljukaju vladu sa ovakvim i sličnim prijedlozima…

  11. ROBNA razmjena. ROBNA razmjena.

    Hrvatski mediji godinama inzistiraju na robnoj razmjeni, često čak izostavljajući “robna” i navodeći samo da nam je izvoz upola manji nego uvoz.

    Radi se o (vjerojatno nenamjernoj) obmani, odnosno prezentiranju samo jedne polovice priče. Naime, Hrvatska, za razliku od mnogih drugih zemalja (zapravo većine zemalja) ima jak izvoz usluga (turizam) pa jednostavno niti ne mora imati u ROBNOJ razmjeni pokrivenost 1:1.

    Doduše, mi smo neto uvoznici kapitala i kad se uračunaju usluge, ali svejedno smatram da je inzistiranje na ROBNOJ razmjeni pogrešno.

    Dio je većeg uzorka koji čine fraze o nužnosti proizvodnje, reindustrijalizaciji, itd.

    Usmjeravanje Hrvatske prema uslugama je dugoročni trend koji ne može zaustaviti čak niti Vlada sa svim svojim subvencijama i poticajima industriji i poljoprivredi. Tržišni signali su prejaki i s vremenom će nadvladati sve ostale.

    ROBNI izvoz se vjerojatno više nikada neće izjednačiti s ROBNIM uvozom.

    Inače, pokazalo se da je naš turizam koji je pao 10-ak% robusniji na ovu krizu od njemačkog, japanskog (ili bliže: slovenskog) robnog izvoza koji su pali bitno više.

    Ukratko: graja oko prevelikog uvoza je pretjerana i u većem dijelu neopravdana. Vidi se to na prepolovljenom uvozu automobila, na čemu je “ušteđeno” preko pola milijarde eura i što samo po sebi objašnjava dobar dio pada na grafikonu. Ako ljudi imaju novca, uvoze, ako nemaju, ne uvoze.

    Treba se koncentrirati na sređivanje državne potrošnje, a uvoz i izvoz prepustiti tržištu.

    • Poštovani, ovo sve što govorite ima elemente istinitosti, ali uz nekoliko pogrešnih pretpostavki, pa onda mislim da VAm je i zaključak pogrešan. Naime:
      1. Nisam vidio da itko (a u svakom slučaju ne ja) inzistira na pokrivenosti robne razmjene. No, moj glavni argument u ovoj temi (u prijašnjim postovima) je da je upravo prevelik deficit u robnoj razmjeni jedan od 2 najveća uzroka (simptoma-uzroka, vidite objašnjenje niže) naših problema. Toliki deficit ne možemo napraviti ‘izvozom’ usluga.

      Kako je to ‘jedan od dva’ i istovremeno i simptom i uzrok? Gledajte, glavni problem je u potpuno neodrživoj strukturi naše potrošnje: veliki troškovi inputa, koji su uzrokovani suludo velikom i neefikasnom državnom potrošnjom, te ‘potrošnjom’ koja je u stvari kupovina glasova i podmetanje pod tepih (politika umirovljenja i mirovina, zapošljavanja u državnoj službi, neefikasne investicije radi krađe, direktna krađa …). Sve skupa je financirano vanjskim kapitalom, koji je omogućio da se zaostajanje u produktivnosti (pogledajte raniji post i usporedbu našeg BDP deflatora s nekim zemljama), ne reflektira u smanjenju plaća (pri čemu je značajan faktor i istisikivanje na tržištu rada od strane države) – drugačije kazano, Hrvati su imali nerealno visoke plaće. Te visoke plaće, uz nerazumnu porošnju čak i povrh toga, je jedan od glavnih pokretača tog debalansa platne bilance i vezano s time vanjskog duga.

      Znači: ne govorimo o izvozu kao fetišu (on će doći sam od sebe po povećanju konkuretnosti – prventveno padu plaća i smanjenju državnih nameta – bilo tako da mi upravljamo time, ili da kriza kroz slom upravlja nama), nego o nekoj razumnoj razini deficita platne bilance (ili, još bolje, suficita, kako bismo se riješili barem dijela duga).

      2. Što se tiče automobila, vjerujem da ste ovdje i mogli imati vidjeti jedinu temeljitu studiju tog utjecaja. Upravo o tome se i radi. Uvoz je pao najprije od straha krizom općenito, dodatno je malo pao (i štoviše, što je teže, osato na niskim razinama – zato sam usporedio s EU, gdje se tržište značajno oporavilo), a uzrok toga je i najprije psihološki učinak kriznog poreza i nakon toga stvarni učinak u značajno smanjenom raspoloživom dohotku. Krizni porez je značajno smanjio raspoloživi dohodak.

      • Slažem se s vašom analizom problematike plaća. Distorzija je posebno vidljiva i ružna u perifernim dijelovima zemlje gdje su državne plaće od 4-6.000 kuna i duplo veće od lokalnog prosjeka.

        Moja je poanta da je ova kriza zorno demonstrirala kako je uvoz prilagodljiva stvar. Na smanjenje raspoloživog dohotka je reagirao snažno i gotovo trenutno. Zato robni uvoz ne smatram kroničnim problemom ove zemlje. Ne smatram ga uopće problemom… na primjer, ne vidim ništa loše u uvozu kapitala iz Njemačke kako bi se kupovali njemački automobili.

        U medijima je stalno prisutno moraliziranje o društvu koje previše troši na uvoz umjesto da više proizvodi (propovjednici sanjaju plamene zore, dim iz dimnjaka) a ja to smatram besmislenim.

        Ne treba se zamarati izvozom i uvozom, to se balansira samo od sebe, treba dovesti državnu potrošnju u red, smanjiti distorzije koje ona unosi u gospodarstvo (a koje su velike) i pustiti tržište da radi svoje.

  12. Eh, da, umalo mi je promaknulo ovo da je “krizni porez dobar”. Krizni porez nije dobar. Sa smanjenjem uvoza nije imao prevelike veze jer se uvoz strmoglavio prije uvođenja tog poreza.

    Radi se klasičnoj redistribuciji bogatstva, ništa više.

    • simune da ti odgovorim ovdje jer gore ne mogu. da latvija je preživjela. sa – 18%. kako bi izgledalo da nije preživjela? 🙂

      • Intenzivno sam pratio razvoj situacije u Latviji (preko balticbusinessnews.com) jer sam smatrao da su baltičke zemlje slične nama samo pomaknute u fazi 6 mjeseci unaprijed. Imao sam i plan što napraviti ako devalviraju 😛

        Nemali broj svjetskih ekonomista je samouvjereno tvrdio da nije uopće pitanje hoće li biti devalvacije, nego kada. Latvijci su im pokazali da su bili u krivu.

        Kao što znaš ni jedna ni druga opcija nisu lijepe. Smanjenje standarda se moralo dogoditi, samo je pitanje podjele tereta.

    • kad ti ekonomija padne 18%( !!!!!) a za ovu godinu se predviđa pad od 4% onda je to prava pravcata katastrofa. kad ti mase glavinjaju nezaposlene a takvo stanje će ostati još godinama onda je to kataastrofa!!! baš su im pokazali!!:)

  13. Ne zaboravimo još jednu stvar,turistička privatizacija se izvršila na potpuno pogrešan način,kao i sve ostalo.Evo i zašto;kada smo krenuli u privatizaciju nismo vodili računa o konačnim efektima na kvalitetu hrvatskog hoteljerstva i mogućnosti investitora da napravi kvalitativan pomak i konkurentnost u odnosu na našu konkurenciju.Slijedom toga nismo tražili investitore koji neće iznose za kupnju hotela automatizmom prebaciti na zaduženja samog hotela.Tu je napravljena ključna pogreška jer smo u startu dobili hotele koji su u “banani” i time smo omogućili kokošarima da ih se dočepaju.Nakon eventualnog uređenja i dodatnog zaduženja,dobili smo prezadužena poduzeća koja više nisu mogla financirati i motivirati “kvalitetnu radnu snagu” već smo dobili hotele slučajeve koji vraćaju kamate a glavnica im je uvijek ista,a da ne govorimo o malverzacijama i pljački koja se događala prilikom uređenja i investicije u sam hotel što je postao specijalitet kokošara,a tu su prednjačili građevinari koji su postali vlasnici hotela.Troškovi su se prikazivali udvostručeno,a novac je curio u svim pravcima.Kvalitetni ljudi su nam odlazili u inozemstvo,rad na cruzerima itd,jer naši hoteljeri su bili toliko opterećeni troškom kamate da im je taj trošak u nekim slučajevima dosegnuo i polovicu prihoda,naravno da onda nisu ni mogli plaćati stimulativnu plaću.Procjene govore da nam 70tis ljudi iz ugostiteljske i hotelske branše radi vani.Puno bi bolje bilo da smo hotele dali i za jednu kunu,nego da smo novim vlasnicima na natječaju kupuju hotele a istovremeno ih opterećuju sa tim dugom.Sada imamo to što imamo,i eto odgovora zašto niti jedna respektabilna hotelska kuće iz top ten nije ušla u hrvatsku.Privatizacija je bila namjenjena kokošarima,naravno čast iznimkama,adris je jedan vrlo pozitivan primjer kako se na pravi način investira i osmišlja hrv turizam.Koliko je to dobro za dioničare adrisa,to je već druga priča…

  14. Mislim da se ovdje (Simum npr.) prilično precjenjuju mogućnosti našeg turizma kao cjeline.

    Moj pogled je ovakav:

    Turizam, ovakav kakvog imamo (neprofitabilan), teško da može dugoročno biti dobar oslonac našem gospodarstvu i da može kvalitetno nadoknađivati nedostatak robnog izvoza. A kao takav (nikakav povrat na kapital) predstavlja “uništavanje” kapitala kojega i tako “nemamo na bacanje”.

    Problem skupoće radne snage jedan je od osnovnih razloga nekonkurentnosti našeg turizma i taj problem neće biti lako riješiti.
    Jedan mogući (ali ne lak!) put je stvoriti usluge visoke razine (cijene) koje će omogućiti i plaćanje “hrvatskih plaća” našim zaposlenicima – ali to ne može svatko.

    Turizam (kakav je nama potreban, obzirom na cijenu radne snage koju neće biti moguće baš npr. prepoloviti…) si ne mogu priuštiti “siromašni”. A Hrvatska nije bogata država.

    Turizam je prije svega radno intenzivna djelatnosti, a onakav kakav nama “jedino” može opstati je i izuzetno kapitalno skup. To može samo onaj koji može iz vlastitih sredstava (kako ne bi prošao na kraju kao Dubai) financirati te skupe projekte. Dubai nije mogao čekati vrijeme kada će moći popuniti svoje kapacitete i tada biti profitabilan – stisli ga krediti! Onaj koji nema kredita čak i može čekati na pozitivnoj nuli…

    To većina Hrvatske ne može ostvariti (osim na opasan način koristeći prekomjernu financijsku polugu). A da nam to dođu raditi stranci… isto nema previše veza s nama (to je prije svega njihov interes, “naše” su mrvice).

    Iz toga proizlazi da turizam nije i ne može biti (dobar) “oslonac” hrvatskog gospodarstva; osim tamo (mikrolokacije) gdje postoji domaći kapital koji to može činiti i “dovoljno je lud” da je voljan to činiti (npr. Adris grupa).

    Recept za turizam koji može dugoročno opstati “u našim uvjetima” (skupoća poslovanja na svim razinama; ne postojanje jeftine imigrantske radne snage…) je: izgradi hotel 5*, i napuni ga (jer ćeš tada biti zadovoljavajuće profitabilan). Prvo je “skupo”, drugo još puno teže. Ako ne uspiješ u ovom drugom: debakl (Dubai, Sunčani Hvar…). Dakle vrlo rizična igra – koja nije za svakoga i na kojoj se ne može temeljiti “cijela Hrvatska”, to je samo za one koji su spremni značajno riskirati VLASTITA sredstva. Taj rizik će u skladu “sa zaslugama” u budućnosti biti nagrađen (kod nekih očekivane stope povrata; neki drugi će pak izgubiti).

    Svaki poduzetnik za sebe mora odlučiti kakve i kolike rizike je spreman poduzeti. I ne bi bilo dobro da svi radimo istu stvar, svatko treba poduzimati vlastite “vrste rizika” pa da nam je gospodarstvo u konačnici dovoljno diverzificirano.

    P.S. Dakako (da ne ispadne da “u budućnosti RH” nema ništa osim 5* hotela), postoje i “niše” (sada su značajni dijelovi naših kapaciteta, ali u budućnosti bi to kada bi stasao ovaj drugi tip turizma postao finanicjski gledano mali segment) u kojima se može i sa ugodnijom kombinacijom kapitala i rada postići zadovoljavajuće rezultate npr. kampovi određene kvalitete na mnogim područjima RH (pa i u blizini “elitnih destinacija”, što čak može biti i prednost) po mom su mišljenju jedan jako dobar put. Npr. male “satelitske lokacije” destinacijama “višeg ranga” mogu profitirati u ovom segmentu postepenim istiskivanjem tog segmenta iz svojeg susjedstva a čija blizina je pak i jedan od činitelja atraktivnosti te lokacije. Dakle u neku ruku su nam najbolje ove “krajnosti”, dok je “sredina” (a koje je sada najviše) zapravo dugoročno najproblematičniji dio.

  15. Ja mislim da je sa strane države bolje da se ne pača u planiranje strategije turizma, recepte za uspješan turizam, promociju turizma, subvencije turizma, itd. Smatram, recimo, da treba ukinuti ministarstvo turizma.

    To hoće li sezona trajati 3 ili 5 ili 12 mjeseci, hoće li dolaziti klijentela u dvorce sa 5 zvjezdica ili Česi sa paštetom, koga briga?

    Turizam nam donosi jako puno deviza i ima vidljiv utjecaj na robni uvoz i izvoz, ali to nećeš čuti u medijskim propovjedima o slabom izvozu.

    Forsiranje robnog izvoza je po mom mišljenju promašena politika, mlaćenje prazne slame i gubljenje vremena 😉

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.