Društvene paradigme

Narav krize u Hrvata – ilustracija

Auti-zam

Ovo je ažuiraranje grafikona iz posta ‘Svi smo sad Hayekovci (htjeli ili ne)‘ (koji novim posjetiocima preporučam pročitati).

No, mislim da je ovaj grafikon sam po sebi vrlo važan (pogotovo zato jer svi mediji o prodaji automobila prenose samo površne mjesečne podatke).

Image Hosted by ImageShack.us
(Podaci su s travnjem.)

Iz ovoga možemo vidjeti potpuno iracionalan odnos Hrvata prema krizi i vrijednosti (stvaranju vrijednosti):

  1. Budući da naša zemlja dugo nije živjela s obzirom na ‘Račun dobiti i gubitka’ (nije bitno koliko u stvari zarađuješ, a pogotovo održivo zarađuješ), nego s obzirom na tok novca, Hrvati su dugo smatrali da su ‘imuni na krizu’ (novac iz kredita je dolazio i dalje)
  2. Začudni razmjeri ‘autizma’: pad EU tržišta (desezonirano) je počeo u siječnju 2008. (siječanj je inače slabiji mjesec, ali ovdje govorimo o desezoniranim podacima), a Hrvati ubrzavaju kupnju automobila na nevjerojatne razine: mjesečni broj prodanih automobila je (desezonirano) u prvih pola godine 2008. porastao 10%! Istovremeno je europsko tržište palo 9%. Ima se – može se!
  3. Ovo se nije moglo dogoditi bez aktivne kreditne politike banaka
    – Možemo li govoriti o bankarskom piru koji Hrvate gura u automobile iako su banke vjerojatno u cijelom društvu najsvjesnije krize?
    – Ili banke, kako su im se sve više otvarali profitabilni poslovi s državom (koja gubi sposobnost povoljnog zaduživanja u inozemstvu) shvaćaju da su ‘too important to fail’ (odnosno da će propasti jedino ako država propadne) i svjesno idu u ovom smjeru?
    – Ili – što je najvjerojatnije – je ovo klasični pimjer Tragedy of the commons (u široj interpretaciji, gdje je ‘commons’ opći kreditni potencijal i zdravlje zemlje): svaka banka zna da je ovo ukupno destruktivno ponašanje, ali svaka to radi jer ima pojedinačni interes da održi i poveća kratkoročni tržišni udjel i profit?
  4. Međutim, korekcija je brutalna: EU tržište je sada jako ‘slabo’ s padom od oko 9% s obzirom na vrh, te stanovitu dinamiku; hrvatsko tržište je u teškoj i ravnomjernoj depresiji na 55%-60% manje od vrhunca!
  5. I: je li ovo parabola (ili simptom) ukupnog stanja našeg gospodarstva?
  6. ILI je ovo pokazatelj, da Hrvati, htjeli ne htjeli, u skladu s radikalnim smanjenjem raspoloživog dohotka (sila Boga ne pita), polako odustaju od hohštapleraja i počinju živjeti u skladu s mogućnostima – što je pravi put oporavka za nas?

22 replies »

  1. Interesantne razlike, uzroke ne bih pogadao. No zanimalo bi me da li imate neke podatke o tome koliko ljudi uzima u HR a koliko u EU automobile na kredit? Naravno i sam postotak je mozda zavaravajuc jer nisu isti krediti koji su 15 ili 35% prihoda. A i koliko su prihodi sigurni…
    No zbog cega to pricam je sljedece- vjerojatno ima strucni naziv za to, ali stvar je u tome da ce ukoliko puno ljudi bude prisiljeno prodavati prakticki nove aute to biti katastrofa za njih jer ce ponuda biti velika=> izgubit ce puno novca za auto koji su koristili godinu dvije. A i proizvodacima ce biti prilicno problematicno prodavati nove aute po profitabilnim cjenama.
    Nadam se da je jasno na što ciljam.

    • Sori nemam. A slažem se da će tržište biti dugo u komi. Naime, neki možda mogu misliti da će tržište oživjeti jer će trebati kupiti aute koji se nisu kupili (a moraju se zamijeniti jer stare). Međutim, reducirat će se broj automobila i naći će se na tržištu mnogo relativno novih rabljenih.

    • Mislim da i bez podataka “intuitivno” vjerojatnim izgleda da je kod nas veći postotak ljudi koji uzimaju automobile na kredit (stanove i sve ostalo potrošački/nepotrebno) nego li u Zapadnoj Europi (prije sveg u smislu udjela rata takvih kredita u sumi prosječnih prihoda). Tamo će se čovjek zadužiti radi nekog posla, školovanja… nečega od čega očekuju povrat u budućnosti, a ne za nešto što se potroši (bačen novac).

      Jednostavno je to neko pravilo da što siromašniji to se više zadužuju (samo ako ikako mogu – kod nas je pristup kreditima vrlo dobar), manje ozbiljnim svoje kredite doživljava… misle onako djetinjasto “a nekako ćemo to otplatiti”.

      Imam jednu anegdotu, baš iz ljeta 2008.:
      Moj mlađi brat je išao sa mnom i mojim društvom na ljetovanje u Istru, gdje on stjecajem okolnosti nikada prije toga nije bio. I znate li što mu je prolaskom kroz Pulu prvo upalo u oči, i to na šokantan način? Automobili. Valjao se od smijeha gledajući “kakve automobile voze”, i totalno mu je bilo šokantno da u Puli (gdje ljudi navodno nisu baš jako siromašni) ljudi voze puno lošije automobile nego što ih svakodnevno gleda na Vinkovačkim ulicama – kaže on, da su ljudi tamo što se tiče automobila čudni “kao u Češkoj” (sjeća se nedavnog maturalca kako tamo imaju “koma vozni park”).

      Eto, dakle jedna stvarna članica EU (Češka), jedna iako ne stvarno ali mentalitetski članica EU (Istra)… voze “koma automobile”, voze prastare automobile ili ako su novi one iz najnižeg cjenovnog ranga… dok u jednim Vinkovcima, gdje je nezaposlenost skoro kao u BIH… pune ulice isključivo novih i uglavnom skupih automobila. Ovi najskuplji istina jesu u vlasništvu lokalnih (mnogobrojnih) tajkuna i političara te njihovih sinova, te lokalnih 100 %-tnih ratnih vojnih invalida (za koje nitko ne zna što im fali, ali da su invalidi papire imaju… i mirovinu za kupiti bijesni automobil) ali svi ovi ostali (novi) automobili su vlasništvu običnih ljudi – kreditima financirani!

      Da u BIH ima bar malo jeftinijih kredita… kladim se da bi njihov vozni park bio “još jači” nego li je naš. To je jednostavno tako – što siromašniji to skuplji auti, na kredit naravno (sirotinja ne može drugačije nego na kredit – a zbog kojega će jednoga dana i na prosjački štap kao finalnu fazu svog siromašnog života).

      U Zapadnoj Europi se toliko “boje” kredite da je upravo to i jedan od razloga (ne samo razlika rate kredita i cijene rente koja povećava životni standard, ne samo želja za većom fleksibilnošću seljenja…) zašto oni ne kupuju stanove/kuće kao Hrvati. Oni jednostavno (kao i mi) si uglavnom ne mogu kupiti stan za keš – a ako ne mogu za keš, kako će onda drugačije? Doživotno se zadužiti za gigantske sume novca (u odnosu na njihova mjesečna primanja) njima ne zvuči kao ugodna opcija. Npr. u Berlinu su stanovi i jeftiniji nego u ZG, plaće veće, a unatoč svemu puno manje ljudi ih je spremno kupiti (svi su podstanari…)

      Meni nije jasno što prosječan Hrvat misli kada kupi stan, zar njega nije nimalo “strah” činjenice da je odjednom, od malog običnog čovjeka postao dužnik cca. MILIJUN kuna?? Oni kao da nisu svjesni da su dužni jack-pot. Kada Hrvatima nije problem postati dužan za iznos jack-pota , kako bi im bio problem za iznos jednog automobila?

      Ljudima u Zapadnoj Europi takve stvari ne padaju na pamet. Oni neće dignuti kredit ako zbilja nije nužno, i uz to ako je rata kredita dovoljno mizerna da su uvjereni da će za tu ratu uvijek nekako čisto usput pored svih drugih životnih troškova moći zaraditi, makar ostali i bez posla da će toliko moći “nakupiti boca po 0,50 kn” :rotfl: Više od toga zvuči im poremećeno. Našim ljudima iz nekog razloga ne. Oni misle da nije problem biti dužan do grla.

      Kod nas postoje i ljudi koji se zaduže radi odlaska na ljetovanje… mi (moja obitelj) ne idemo svake godine na ljetovanje nego u skladu sa svojim mogućnostima (uglavnom meni i bratu daju da idemo, oni skoro nikada niti ne idu). Mnogi kod nas pak sasvim suprotno ne gledaju na mogućnosti nego troše kao da će to sve netko drugi umjesto njih jednom platiti.

      U jednoj Nizozemskoj npr., čak i relativno bogati građani ljetuju što mislite gdje? U kampovima. Vole takav oblik turizma? Neki da, pa imaju svoje kampere i sve… aali puno ih je koji se na takvu opciju odluče isključivo zbog npr. 10 % uštede u odnosu na alternative. Njima 10 % uštede (iako imaju novca) puno znači. Hrvatu (koji ima manje) ništa ne znači ni tih 10 % niti još 10 % kamate na to kada uzme kredit. Sve je stvar mentaliteta.

      • Poštovani, a što kažete ako je taj ‘jack pot’ od milijun kuna (10-30 puta veći od njegova net wortha) u ‘švicarcima’. Što je to onda, hedge fond?

      • Da bar, hedge fondovi navodno znaju što rade i njihovo kockanje možda nije (baš uvijek) obični Casino nego bar misle da su pametni i da će “nadmudriti tržište”. Imaju nekakve “replicirajuće portfelje” u odnosu na svoje pozicije… i misle da igraju “sigurnu igru”.

        Naši građani si niti ne umišljaju da mogu prognozirati tečajna kretanja a pogotovo ne da su se nekako osigurali od tih promjena – oni su doslovno otišli u Casino a uz korišenje poluge. A svi znamo da Casino nije fer igra. Hedge fondovi ponekad misle da su “vlasnik kuće” a ne gost tog Casina pa da je igra na njihovoj strani… građni koji se izlažu riziku promjene cijene svog duga, riziku promjene tržišne cijene svoje nekretnine (zapravo, tome se banke najviše izlažu :D) i riziku promjene razine svojih primanja su na sva tri fronta tek gost Casina i nigdje nemaju “osiguranje” bilo koje vrste… Možda bi naša Osiguravajuća društva mogla ponuditi građanima neke proizvode u zaštitu građana od promjena kamatnih stopa i tečajeva…? Pa proizvode vezane uz promjene cijena nekretnina koje bi možda banke koristile da osiguraju naplatu u slučaju plijenidbe nekretnina… Kad se svi tu već igraju hedge fondova neka igru još malo zakompliciraju! 😀

        Ja sam čuo da svi ti razno razni derivativi imaju primarnu svrhu smanjenje rizika… pa eto, našim građanima treba nešto za smanjenje rizika… bankama trebaju metode za smanjivanje rizika… svima treba nekakvo smanjivanje rizika – kako to da Osiguravatelji sebi tu nisu našli neku prikladnu poslovnu ideju? 😀
        Ako svi žele biti hedge fodnovi – neka onda to budu na ozbiljan način!

      • P.S. Kladim se da pola tih naših “građana-hedge fond menadžera” ne zna odgovor niti na pola ovih ( http://www.fer.hr/_download/repository/Zadaci_1MI_2010.pdf ) jednostavnih pitalica/zadačića iz područja nerizičnih investicija koje bi (mislim pola ovoga što se odnosi baš na obične kredite) svaki tko misli dignuti neki kredit valjda morao znati (da ga banka ne zezne tek tako :D) a kamo li da su spremni koristiti neke derivative koje bi im Osiguravatelji npr. ponudili da malo smanje svoj inače prekomjerni rizik – završili bi na kraju kao oni frajeri sa Wall Street-a što kupuju nešto što ne razumiju što je pa im onda prodavač (GS) na kraju kriv za sve… kriva je samo njihva vlastita glupost ili nepromišljenost (nepromišljenost je ok, ali treba prihvatiti snositi posljedice za nju!).

      • Lynx, napisao si svasta, uglavnom pogresno.

        Cim netko radi generalizacije poput “ljudi u zapadnoj evropi to i to” sumnjiv je.

        Naime, prosjecni Nijemac ili Nizozemac je zaduzeniji od prosjecnog Hrvata u odnosu na primanja.

        Takodjer, ljudi u siromasnijim zemljama u pravilu stede vise u odnosu na primanja nego u bogatijim (zbog nesigurnije buducnosti).

        Ima toga jos… narodna mudrost je u ekonomskim pitanjima uglavnom u krivu. Moras gledati podatke.

        Npr podaci bi vjerojatno pokazali da u Puli imaju vise auta per capita nego u Vinkovcima, da imaju bolji vozni park, te da su zaduzeniji. Nemam te podatke ali spreman sam se okladiti s tobom :-).

        Price o mentalnom clanstvu u EU su price za malu djecu.

      • Simun, u generalizaciji ponekad nema ništa loše, induktivna metoda je legitiman način istraživanja 😀 Ali da ne upada u negativne konotacije slobodno nazovimo moju retoriku “uprosječnjivanjem opaženih pojava”.

        Inače, hvala na primjedbama.

        Sada bih ja tebe zamolio da svoje tvrdnje dokažeš. Ja za svoje niti nisam rekao da mogu dokazati nego da se radi o zapažanjima, “dojmu”. Taj dojam (nadam se opravdan, u suprotnom se ispričavam na uvođenju zabune!) stječem promatranjem ljudi, njihovog načina života, načina razmišljanja/stavova… i moguće da jedno takvo “sociološko istraživanje” napravljeno na ovako amaterskoj razini ima puno pogrešaka… drago bi mi bilo da neke od njih argumentirano ispraviš – spreman sam učiti nove stvari – uvijek! 😉

        P.S. Nikako ne mogu ovo o Nizozemcima progutati, molim te pronađi mi takav podatak… naime oni su stvaarno da ne kažem škrti, jako (što nije nešto loše, dapače). Dobro, nije nužno “generalizirati”, ali to je ovako čisto sociološki gledano ipak nekako dio njihovog mentaliteta, način života, imaju čak i neke za naše pojmove čudne običaje npr. kada dolaziš u goste nekome na ručak normalno je da mu platiš za polovicu namirnica npr. Oni “ne vole” trošiti novce, a pogotovo ne one novce koje nemaju (pa ne mogu zamisliti da mogu biti zaduženi kako ti kažeš, oduvijek su još od davne povijesti pa do danas štedljivi kao građani, dok im država istina ima s vremena na vrijeme sasvim drugačije ponašanje… pa joj onda oni posuđuju, građani dakle kupuje njene obveznice – jer obožavaju kamatu! ;), i to tako već stoljećima! :D). To je dio njihove kulture… e sad ako ima toliko i onih drugih ekstrema (npr. među imigrantima… kojih je jaaako puno!) da su statistiku nabili na svoju stranu, pokvarili opću sliku… pokaži mi to! (iako nisam o tome govorio, nego o ovome prvom, “mentalitetu”, njihovom, tradicionalnom) Inače što se tiče Nizozemske kao svojevrsne kolijevke suvremenog europskog kapitalizma, za upoznavanje njihove povijesti, tj. izvora i tog današnjeg “mentaliteta” predlažem knjigu: http://books.google.com/books?id=R2CR1qhZ1c8C&lpg=PP1&pg=PP1#v=onepage&q&f=false

        P.P.S. Što se tiče Pule i Vinkovaca. Da, po broju komada automobila per capita su uvjeren sam i ja nešto iznad, ali što se tiče starosti i cijene automobila… u tvoj “dojam” bez jako dobrih dokaza ne mogu povjerovati, na jednostavnoj opažajnoj razini… na ulicama stvar izgleda sasvim drugačije – ali, možda griješim (razuvjeri me)

        Hrvati ne moraju biti “škrti”/štedljivi kao Nizozemci… ali ako se bar malo urazume… biti će to veliki napredak. Upravo ono što ti kažeš “siromašni štede” spada u mainstream teoriju, ali stvarnost ju često demantira (ja sam navodio primjere takvih slučajeva, takvi primjer smo mi, Grčka i druge države gdje građani i država svi troše više nego zarađuju – ako trošiš više nego zarađuješ: dužan si!, ili prodaješ “obiteljsko srebro”, što je u konačnici opet isti efekat – i to je ono što ne vodi nikamo, vodi samo daljnjem osiromašivanju – siromašni postaju sve siromašniji – često zasluženo, bogati sve bogatiji – također uglavnom zasluženo – o tome govorim, preokrenimo taj trend: počnimo “se bogatiti”, a ne svjesno osiromašivati!). Prvi korak u procesu “bogaćenja” je da počnemo zarađivati više nego trošimo i tu čim-veću-to-bolju razliku čim-bolje ulagati. I kupnja državnih obveznica (nizozemska stoljetna praksa) je bolje išta nego ništa, ali ako ćemo taj novac usmjeriti u privatni sektor umjesto državnog – puuno bolje! Naime dovoljno nam mirovinski fondovi prisilno ulažu u državni dug, radije ulažimo u nešto bolje a državu skresajmo u njenoj rasipnosti! To su stvari na kojima svatko od nas može raditi, svatko može odlučiti ne imati vlastiti deficit, a glasom na izborima ne dopustiti političarima da nam državu vode u smjeru kojega ne želimo. Pa kada svi skupa budemo financijski odgovorni – napraviti ćemo prvi korak ka izlasku iz siromaštva. Siromašan upravo je siromašan zato što se ponaša na način koji uzrokuje siromaštvo – kada se promijeni “ponašanje” promijeniti će se i druge stvari. Mentalitet je ipak duboki (“fundamentalni”) uzrok svega što ovdje promatramo.

      • @Simun,

        Posipam se pepelom.

        Pogriješio sam (jako!) glede Nizozemaca… naime u zadnjih 20-ak godina su opet malo “poludili” (dio grafa se vidi ovdje, to je zbog nekretninskog balona došlo do ovoga odstupanja od “povijesnih navika”… naime radi se o stambenim kreditima – e pa svašta :rotfl: ):

        Ponavlja im se priča o tulipanima:
        http://en.wikipedia.org/wiki/File:Tulip_price_index1.svg

        Dakle, jedina stvar na ovome svijetu je sigurna: baloni! 🙂 Jednom tulipan, jednom nekretnine… ali uvijek nešto. I očito: “nitko” nije imun 😀

  2. vrlo zanimljivo razmišljanje i sklon sam ga podržati, no htio bih pitati (bez obzira na globalne mehanizme i to što smo na par milisekundi od velikih burza) da li postoji mogućnost da je kao i sve ostalo i kriza kod nas zakasnila a da je radi strukturnih problema ona dublja nego drugdje? to bi također moglo objasniti gornji graf (premda, bankari bi morali svoje rizike podešavati daleko brže i neracionalno je zašto su to tolerirali)

    • Kako to mislite? Euro pada u zadnje vrijeme, ali pada i prodaja auta. Osim toga, mnogi auti se rade u Europi, a i oni koji ne, se prilagođavaju europskim cijenama.

  3. Mislim da pocetak grafa pokazuje kako kriza kod nas dugo nije bila shvacena kao izrazito bitna stvar koja zahtjeva brzu i odlucnu promjenu nacina zivota kod gotovo svakog covjeka. Odgovornost za to svakako ima svatko od nas tko nije reagirao na vrijeme, ali moram reci i da su reakcije vodecih ljudi (vlada, ali i mnogi utjecajni ljudi, od ekonomista do novinara) su neadekvatno reagirali u to vrijeme.

    Za nastavak grafa mislim da pokazuje kako to postaje jasno sve vecem broju ljudi i da ako i nismo zaustavili brod, barem ga je znacajan broj ljudi sami u svom dvoristu pocelo zaustavljati.

    Mislim da ce ponasanje svakog “malog” covjeka u ovoj situaciji na kraju biti i odlucujuce za neki zivot koji cemo imati za 5-10-20 godina, i koliko cemo imati razuma da sto prije svatko od nas krene u rjesavanje vlastitih problema, pocne raditi na svome znanju, strucnosti, traziti svoje mjesto u svjetskom trzistu, to ce nam sanse biti bolje. Najvecu opasnost pak vidim u ocekivanju da to netko drugi (europa, vlada, poslodavci, svemirci) rijesi za nas.

    U toliko bih vama (a i nekolicini drugih utjecajnih ljudi koji su nedavno dali opsirne razgovore za novine) zelio zahvaliti na otvorenom govorenju o problemima i poticanju ljudi da ih pocnu rjesavati. Jer velim vjerujem da ce reakcija svakog “malog covjeka” na kraju biti kljuc izlaska iz krize ili dubokog, dubokog potonuca.

    Da zakljucim s poveznicom na uvodnu temu ovog zapisa – automobili. Donekle mogu razumjeti (iako to smatram drskim) prodavace automobila koji traze pomoc drzave da se prodaja vrati na razine iz prethodnih godina. Ali za novinare koji takvim njihovim zahtjevima daju prostora u javnim glasilima bez ikakvog kritickog osvrta o stetnosti i apsurdnosti takvih zahtjeva, zaista nemam rijeci. Mislim da graf koji ste priredili govori i o tome kako obicni ljudi mozda jesu ponekad lakovjerni i zeljni necega sto im nije realno dostupno, ali ipak imaju puno vise zdravog razuma od onih koji bi svojim mislima trebali biti ispred njih (u ovom primjeru novinari).

    • Što se tiče novinara i prodavača automobila: ako je auto branša veliki oglašivač u novinama, hoće li novine odbiti objaviti njihovu tužnu priču?

  4. Mislim da bi najbolji graf bio onaj koji pokazuje broj autosalona na postotak stanovnistva.Mislim da tu uvjerljivo vodimo.
    Druga stvar je sto se tice pojma konkurentnosti koji je kako je lijepo Krugman objasnio jednostavno glupost stvorena od politickih vucibatina radi zamagljivanja javnosti.Da ne duljim:

    Click to access Krugman(1994).pdf

    • Poštovani, ovaj članak ima smisla, međutim, s nama nema veze. ‘Konkurentnost’ ima mnogo značenja, a što se nas tiče, bitno je da budemo konkurentni na način da zaustavimo deficit i zaduživanje jer već pucamo; ili proglasimo default i živimo 50% slabije kao društvo (znači na postojećoj razini konkurentnosti) – nažalost, to ne znači da bi svi živjeli 50% slabije, nego bi neki, uglavnom siromašniji, stradali više … velika nezaposlenost, zapljena imovine itd.

  5. Točka 3 pripisuje bankarima nešto kompleksnije razmišljanje nego što su skloni rabiti. Preoptimistično je reči da su bankari “vidjeli” dolazak recesije. Jednostavno su nastavili s istom politikom kreditiranja u prvom polugodištu 2008. Uobičajenom bankarskom metodom analize – gledaj u retrovizor i vozi naprijed- tada zaista nije bilo razloga za brigu. Pad prodaje automobila u Europi doveo je do niza akcija i pogodnosti koje su ohrabrile kupce. Kupci su kupovali, a banke financirale. Samo tako. Bez velikih misli i šema u pozadini.

  6. Mislim da nema tu neke zavjere i misterije. Banke nisu predvidjele krizu. Prosjecni Hrvat se takodjer ponasao relativno logicno. Place su do kraja 2008 rasle, cijene nekretnina takodjer, ljudima je neto vrijednost rasla, krediti jeftini, itd.

    Europski pad bi vjerojatno bio veci da najveca trzista nisu uvela subvencije. Vidis na kraju grafikona da je smijer opet prema dolje.

  7. Interesantan bi bio i omjer u kategorijama automobila između nas i EU jer tamo dosta ljudi putuje na posao te im je vozilo neophodno dok je kod nas nezaposlenost puno veća. Ne kažem da nezaposlenom ne treba auto za snalaženje ali snalaziti se možeš i sa manjim autom. Puno je tu parametara koje bi se trebalo ugraditi da bi se došlo do stvarne slike. Dalje možemo nastaviti priču sa kućama i stanovima jer je evidentno da su smo u tim standardima počeli šišati i Skandinavce koji mrtvi hladni mogu živjeti u drvenim kućama dok mi to ne možemo. I td. i td.
    U glavnom plaćamo puno poreza za budale.

  8. ne samo da su hrvati dizali kredite za nepotrebne stvari, ne samo da su ugovoarali kredite u drugim valutama i preuzimali valutni rizik, nego su još na kraju i banci potpisali opciju da mijenja kamate kako god želi.

    pogledajte tekstove u nacionalu i poslovnom od jučer.

    ono što ste tvrdili da su bankari svjesni krize, mislim da ste u krivu, posebno ako ste mislili na uprave banaka, ja mislim da jedino čega su oni svjesni je da će ovaj eldorado još kratko trajati i da treba uzeti što se još uzeti da.

    pohlepa ništa drugo.

    možda malo pretenciozna osuda, ali teško mi je vjerovati da nitko u ovoj državi pa tako niti HNB nije znao što se događa. klasična pljačka na hrvatski način.

Odgovori na Simun Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.