Društvene paradigme

Mirovine

Kako mirovinama promijeniti društvo

Zanimljiv članak u NYT: Payback Time – Europeans Fear Crisis Threatens Liberal Benefits.

Nedavno je i europska komisija izdala opsežan izvještaj 2009 Ageing Report: Economic and budgetary projections for the EU-27 Member States (2008-2060).

Uglavnom, zaključak je da smo u banani (uočite da su glavni rezultati gornjeg izvještaja napravljeni s pretpostavkama prije krize).

Mnogi zaboravljaju da su zdravstveni troškovi usko vezani s mirovinskima (starenje populacije), u vezi čega izvještaj kaže npr. “According to the “AWG reference scenario” (a prudent scenario which takes into account the combined impact of ageing, potential improvements in health status, and the effect of changes in the national income), public expenditure on health care is projected to grow by 1.5% of GDP (from 6.7% in 2007 to 8.2% in 2060) in the EU on average … The projected increase in health care spending is driven mostly by the change in the demographic structure of the population. Its impact is measured by the “pure demographic scenario” which projects an average increase of 1.7% of GDP. However, as empirical evidence suggests, it is the health status, rather than age, which is the predominant causal factor behind health care spending. Under more optimistic assumptions about the health status evolution (illustrated by the “constant health scenario”), the demographic pressure on health care expenditure could be reduced by over a half, to only 0.7% of GDP. Caution should be exercised; however, as there is inconclusive evidence that a strong improvement in health
status will benefit older persons, especially as regards chronic illnesses.”

U zaključku kažu: “The current situation must be used as an opportunity to combine determined efforts to overcome the recession with reforms that will restore confidence in the longer-term outlook for public finances, by strengthening investment in a more sustainable economy and society and by putting ageing-related spending on a sustainable path. This is particularly important if Europe wants to exploit the narrow window of opportunity – a period of about ten years during which employment growth remains possible – before dependency ratios begin to rise rapidly.”

U vezi s time, prijedlog je sljedeći: odmah i radikalno povećati izdvajanja za 2. mirovinski stup (recimo na 10%) i porezno rasteretiti 3. mirovinski stup, uz sljedeće prednosti:

  • krvarenje se može zaustaviti na mjestu krvarenja, ali i na dovodu: manji proračun bi lako natjerao vladajuće (Vlada – Sabor, tko god to bio) na kresanje troškova koji ‘su zadani’, ‘ne mogu se smjenjivati’
  • veća odgovornost prema porezu (kad Hrvat prestane razmišljati u terminima ‘neto’ plaće, napravili smo velik korak k rješenju dugoročnog napretka) i štednji
  • politički relativno lako za implementirati: narod se uglavnom povodi načelom najveće kratkoročne ugode (pa smo zadnjih godina vidjeli kako mnogi dugoročno štetni, ali populistički, potezi lako prolaze), a ovaj dugoročno težak potez kratkoročno ne boli
  • značajno veća odgovornost upravitelja mirovinskih fondova od države općenito: v. grafikon prinosa, ali uočite i preuzimanje odgovornosti u upravljanju tvrtkama gdje mirovinski fondovi imaju značajne udjele; doduše, Ministarstvo financija im svako malo mekano zavrne ruku da upišu državne obveznice, ali to je daleko bolja situacija nego da taj dio novca država potroši direktno (naime, da taj dio novca umjesto u MF-ove ode direktno u državni proračun)

    Image Hosted by ImageShack.us

  • razvoj tržišta kapitala

Krizu ionako moramo rješiti, rješenje će biti bolno, pa zašto ne početi u smjeru u kojem dugoročno ionako moramo ići? Došlo je vrijeme ubrzavajućeg utjecaja megatrendova, od kojih je ovaj možda i najvažniji, i svako rješenje koje ne ide u njihovom smjeru je znatno skuplje i teže.

11 replies »

  1. Imam tri susjeda policajca i mirovine su im u rasponu od 5-7000 kn. Ne trebam ni navoditi da im je školska sprema tokom životnog vijeka bila idi mi dođi mi na kratkom partizanskom kursu. Kad se to sagleda onda se postavlja pitanje zašto bi normalan čovjek radio. Da financira njihove mirovine?

  2. Hrvatska će u 2010. godini prikupiti 19,8 mlrd kuna. Isplate iz mirovinskog sustava iznose 34,7 mlrd, što je 15 milijardi manjka, odnosno pokriveno je tek 57% isplata.

    Broj zaposlenih u državi pada,dok broj umirovljenika raste.
    Rashodi na starosno (odrađene) mirovine čine samo 48% ukupnih rashoda za mirovine.

    jasno je da ja ovakva situacija dugoročno neodrživa.

    Sad je već teško krpati sustav, a s obzirom na trend porasta umirovljenika za 10 -tak godina, mirovine će nas pokopati, ako se ništa ne promijeni

  3. Odmah i radikalno (povećati izdavajanja za 2. stup) – trebalo bi i onima koji odlučuju o tome to postati jasno. U suprotnom smo u opasnoj situaciji.

    Očigledno je da je sustav generacijske solidarnosti neodrživ, a što prije ga ukinuti to bolje za društvo.
    Zato je važno je čim prije stvoriti preduvjete za POTPUNO ukidanje sustava generacijske solidarnosti a to i u najboljem slučaju neće biti brzo… zato se treba potruditi da kada ljudi (u većem broju) krenu dobivati mirovine iz 2. stupa da te mirovine budu dostatne za život i njima ukidanje 1. stupa da bude moguće – pa će onda postupak vjerojatno tako ići, tko ima 2. stup gubiti će prvi, u prijelaznom razdoblju tko nema 2. stup dobivati će iz “1. stupa” ali nužno je ograničeno na neke minimalne iznose i koji niti u kojem slučaju ne smiju biti veći od mirovina koje ljudi dobivaju iz 2. stupa (da ne bude problema sa ukidanjem 1. stupa).

    Paralelno sa ukidanjem sustava generacijske solidarsnosti bilo bi dobro razmisliti i o ukidanju ovakvog sustava zadrvstvenog osiguranja – mislim da je puno normlanije imati isključivo privatna zdravstvena osiguranja a socijalno ugroženima Država može i to privatno osiguranje subvencionirati, nema problema što se toga tiče.
    Bitno je samo da zaposleni ne moraju ništa izdvajati iz plaće prisilno za HZZO nego samo za svoje privatno zdravstveno osiguranje po izboru tako da znaju što plaćaju, zašto plaćaju, koliko plaćaju – i da je to sve posljedica njihovog svjesnog izbora i da su si sami odgovorni kada budu bolesni za to da li će i koliko će im toga pokrivati njihovo osiguranje a koliko će platiti sami. “Država ništa ne plaća”, to bi trebalo biti standard. Država evenutalno da uplaćuje premiju osiguranja u privatne osiguravatelje na račune određenih osoba koja se proglasi socijalnim slučajevima.

    Kada Država ne bude izdvajala za nikakve mirovine i nikome osim socijalnim slučajevima ništa u bilo kojem obliku plaćala za zdravstvo a javnih djelatnika bude minimalno i sa plaćama pod kontrolom… imati ćemo lijepši proračun.
    Cilj je da proračun bude što manji u rashodima (time i uravnotežno prihodima – time i nižim porezima…) tj. da se javna potrošnja, iz svih sfera prebaci u privatni sektor, uključujući i privatno zdravstveno osiguranje.

    Zar ne bi bilo lijepo da naši umirovljenici za 40 godina lijepo dobivaju svoju vlastitu (nikome drugom ukradenu) mirovinu iz 2. stupa (i eventualno 3.) i da sa tom mirovinom bez ikakvog problema nekom svom odabranom Osiguravatelju mogu platiti i neko “najjače” ako treba zdravstveno osiguranje (koj im pokriva sve što se zamisliti može, u svim klinikama u zemlji i inozemstvu ovisno gdje su pojedine usluge moguće za obaviti…) i da im ostane dovoljno novca za lagodan život, nekoliko puta godišnje posjećivanje naše lijepe jadranske obale… i da tako uživaju u zlatnim godinama? Zar to ne bi bilo lijepo?? A to je sasvim moguće ukoliko se DOVOLJNO izdvaja za 2. stup.
    U tom slučaju nam umirovljenici za 40 godina ne bi bili teret društva nego jedna od zanimlijvih skupina potrošaća koja bi imala što trošiti i tako doprinosila našoj domaćoj potrošnji (toj komponentni BDP-a)

  4. Zašto radnik razmišlja o neto plaći?
    Pa to je valjda jasno. Jer je to ono što DOBIJE. Nitko nije čuo da se prijavljuje na minimalac, a ostalo na ruke? Sigurno? I s tim očito moraš biti sretan, jer ti je alternativa pašteta ili bon. I to ne samo bon vlastite firme, nego i neke druge koja duguje tvojoj. Znam iz prve ruke, nije moja firma, ali firma partner. Čisto mi je čudno da je pašteta bila vijest za novine.
    Ovo o privatnom osiguranju ne bih baš podržala. Da se razumijemo, imam ih sve – i državno i dopunsko i privatno. Ali… Ovo što zagovara Lynx imamo u Americi. I vidimo kako to funkcionira. Baš sam znatiželjna tko bi platio super-skupe lijekove (ono 200K godišnje) nekome tko NIJE socijalni slučaj… Već vidim privatne osiguravatelje koji stoje u redu… Ako te već imaju kod sebe onda ili “nije pokriveno policom” ili će te po provjerenom američkom sistemu zavlačiti dok ne umreš.
    A tek ostalo? Ovako HZZO indirektno sprečava divljanje cijena lijekova i pomagala. U SAD-u su farmaceuti valjda najbogatija branša.
    A o 2. stupu sam već postavila pitanje, ali mi nitko nije odgovorio. Koliko će taj stup vrijediti za 20-30 godina i tko mi to garantira? Zašto se to zove štednja, kad je riječ o klasičnom investiranju (niskog rizika)? Ispravite me ako griješim…

    • draga Kockice,
      privatizacija ovlasti i zadataka HZZO i HZMO je samo pitanje vremena; jedini razlog zbog kojeg to nije već učinjeno je stoga što ‘država’ ubire ali mnogo važnije i dijeli taj novac, i ima moć da odlučuje kome (u saboru kad se donosi proračun); što prije se I stup MO ukine i povećaju izdvajanja za II stup, to bolje

      obrazac je svugdje isti: baci se ‘mamac’ preko medija, objave se (naj)crnji scenariji neodrživosti, na kraju se nađe kao neki kompromis, zlatna sredina

      da, u američkom modelu ekstremni slučajevi loše prolaze, kod nas npr. možeš čak i ne plaćati zdravstveno (poslodavac ti je blokiran) i opet imaš jednaku skrb kao i manager s plaćom 30-tak tisuća neto

      umjetnicima npr. mi (profitni sektor) podmirujemo i zdravstveno i mirovinsko, što bi se npr. Seve mučila s tim (srećom je u dobroj formi pa ne vjerujem da baš obilazi šaltere po bolnicama, ali kad ode u mirovinu to je već druga priča, tko pjeva – dugo živi!)

      šalu na stranu, još nitko nije našao zlatnu sredinu: skandinavci su mislili da imaju dobar sustav dok nisu došli izbjegli i prognani s balkana: čudno je to da npr. gore možeš imati dva, tri automobila i možeš biti socijala, ali već ako imaš TV – ne!

      što se tiče pitanja II stupa i štednje: pretpostavljam da sa štednjom ne možeš raspolagati do umirovljenja, dok s bilo kojom investicijom možeš bilo kada (eventualno izgubiš ‘premiju’ ako raskineš neki terminski ugovor)

    • A tko dobije onaj ostatak do bruto?? Isto on (i pored njega od tog njegovog novca i svi oni koje on sufinancira/subvencionira a da toga možda i nije svjestan… no dobro, radnik je time možda zadovoljan – voli pomagati drugima, neovisno o tome koliko “su zaslužili”….) – ali (a što je problem!) to i na malo drugačiji način: tako da se usput malo od toga “pokrade” kroz neefikasnosti na svakoj od razina “sustava” kroz koje taj novac prolazi, gdje to ima i svojevrsne “multiplikativne” efekte pa je šteta i gora nego se na prvi pogled misli, te kroz usput možda i neku korupciju i sl. koja je samo još ulje na vatru. A kod nas toga ulja ima puno, a vatre pogotovo – sve skupa: katastrofa!

      Da je veći dio toga bruto došlo direktno radniku pa da sam gleda kamo će s time umjesto ovako preko “loših posrednika” tada bi stvari bile drugačije… zato inicijativa za “smanjenje države”, dakle njenih troškova svih vrsta – pa time potrebe za ukupnom sumom poreza, doprinosa… Dakle poanta je ista sredstva prebaciti iz jednog sustava (“javnog”) koji je neefikasan u drugi (“privatni”) koji bi trebao biti efikasniji što u konačnici za cijelo društvo zapravo znači “bolju alokaciju kapitala” gledajući agregatno na razini države a što znači bolji i zdraviji gospodarski rast i u konačnici dugoročno bolji životni standard građana i budućih naraštaja pogotovo.

      Što se tiče prijave na minimalac i isplate “ostatka” na crno… naravno da ti je građanska dužnost to prijaviti nadležnim institucijama koje moraju provesti zakone RH.
      Međutim, dok to ne učiniš… iskoristi priliku u onom smislu “svako zlo za neko dobro”! Naime ako si to dobila na crno, znači da na taj dio nisi platila poreze, doprinose… tj. dobila si više nego bi inače, tj. “neefikasna država” je dobila manje… pa ti imaš savršenu priliku to u svoje ime sama za sebe uložiti (onaj dio koliko si manje uplatila u 2. stup tom manjom osnovicom npr.) u neki drugi fond npr. i “bolji”… recimo indeksni fond. Time si ti zapravo na dobitku. Ako gledaš sebično (koliko češ osobno uštedjeti za mirovinu sama za sebe…) tada ti ove isplate na crno odgovaraju jer imaš priliku sama alocirati svoja sredstva na bolji način nego li to čini država… No ako si legalist, poštivanje zakona ti je ideal iznad svega… naravno da ćeš se potruditi, unatoč tome što ti odgovara dobivati plaću na crno, ako ikako možeš to prijavti institucijama!

      “Super skupi lijekovi po 200.000 kn godišnje” – a tko ih sada plati? Ne padaju valjda s neba?? Pa isto ih platimo svi mi ali na način gdje “okolo curi na sve strane” (pa u konačnici platimo više za istu stvar…) ono što ja predlažem upravo je potaknuto željom za izbjegavanjem tog “curenja na sve strane”. Platiti će ti tvoje osiguranje – ako si takvu policu koja to pokriva izabrala – sve moguće police bi na tržištu bile dostupne, sve ovisi o tome koliko se dobro želiš osigurati i to platiti…

      HZZO da sprejačava divljanje cijena…?? Svi koji rade nešto sa državom – znaju da je država “krava muzara”, svi državi naplaćuju stvari skuplje nego bi inače mogli. Recimo bolnice često jedan te isti prehrambreni, higijenski i sl. artikal plate znatno više a ponekad i po nekoliko PUTA više nego što hotel plati taj isti proizvod… Kako?? Pa tako što je u državnim sustavima to uvijek tako, o čemu god se radilo. I u “najboljim državama”, ne samo našoj i to je jako teško izbjeći i onima najdiscipliniranijim društvima (a mi čak i nismo među njima!).

      “Farmaceuti u SAD-u najbogatija branša” – ako tako misliš, i da bi tako bilo kod nas… zar to nije fantastično?? Kada to znaš tada postani farmaceut! Ako nisi “jako bogata”, tada ti je bar lako (za razliku od onih koji su “high net worth”) proizvoljan udio vlastitog kapitala plasirati upravo u “farmaceutiku” (zdravstveni sektor…) recimo kroz udjele u takvim dioničkim društvima što je za nas male koji ne možemo osnovati svoju cijelu firmu idealno… – a mi mali smo upravo i u toj prednosti da nam je lako manevrirati, ukrcati se u bilo što želimo bilo kojim udjelom… niti nas likvidnost sprječava niti bilo što… Možeš biti sretna što znaš “koji sektor” je Bogom dan i da možeš se njemu u potpunosti izložiti 😉 Pa kada i ne bi zdravstvene usluge pojeftinile… pa zar nije bolje da u tom slučaju ti kao mala dioničarka firmi iz zdravstvenog sektora lijepo zaradiš umjesto da te iste novce “pokradu” iz državnog proračuna??

      Koliko će vrijediti tvoja ušteđevina tj. ulog? Naime to možeš uglavnom doživljavati sinonima – jer i za ušteđevinu u banci ti nitko ne garantira apsolutno… banka propadne i gotovo… garantira ti samo država do određenog osiguranog iznosa… a u Državu… nikada se ne pouzdaj! “Kada dođe do propadanja” pitanje koliko bi ti korisitla ta garancija… Ušteđevina u banci je sigurna koliko je sigurno gospodrstvo kao cjelina odnosno konkretnije financijski sektor… a ništa nije apsolutno sigurno i ova tvoja ušteđevina u u 2. stupu nije (obzirom na dužinu perioda držanja) uopće rizičnija od “klasične štednje”.

    • Koliko ćeš na kraju imati? Pa ovisi o prinosu… zato se založi (na nekom prosvjedu ako nemaš nikakvo drugo sredstvo? Ljudi za svašta prosvjeduju a za ono što bi trebalo to ne…) da se mirovincima omogući “rizičnije ulaganje”! Ovisi naravno i o tome koliko uplaćuješ… (zato se založi i za to da se poveća uplata u 2. stup) i ovisi o tome koliko dugo štediš… zato će tvoja djeca sa 45 godina mirovinske štednje odlično proći!

      Ti si nažalost u situaciji da štediš samo koliko? 25 godina sve skupa do umirovljenja?? Pa recimo ovako, recimo da fond ostvari prinos u prosjeku nominalno 7 % godišnje (moguće, ako se struktura ostavi ovako loša/obveznice), recimo da izdvajaš u 2. stup 400 kn mjesečno… pojednostavljeno gledano jedna uplata od 4.800 kn godišnje (i recimo da će ti plaća rasti po stopi 3 % godišnje tih 25 godina…), to ti je nekih: cca. 428.000 kn. Što baš nije puno ako misliš živjeti beskonačno dugo nakon mirovine… jer beskonačna renta na ovo ti je nešto mizerno… ali to je problem što nisi dovoljno dugo ulagala, što je prinos osrednji… a i niti godišnje izdvajanje nije za pohvaliti… Druga stvar ako ti i tvoj mirovinski osiguravatelj procijenite da nećeš imati potrebu za beskonačnom mirovinom pa ćeš dogovoriti neki tip isplate gdje ćeš ovih 428.000 kn moći prikladno iskoristiti kroz razumnih recimo 30-ak godina umirovljeničkog života…

      Da si ulagala 40 godina, stvari bi bile drugačije: recimo uz iste uvjete cca. 1,5 milijuna kn!! Tvoja djeca će uz npr. 40 godina štednje imati toliko… ili duplo više ako se udupla izdvajanje… ili 3 puta više ako se utrostruči izdvajanje… ili i još puno više ako se prinos poveća bar za 1 postotni bod… a to je moguće promjenom strukture ulaganja…

      Recimo da netko (tvoja kćer?) krene sa bruto plaćom od 10.000 kn i 10 % izdvajanja u 2. stup i da nam gospodarstvo super napreduje (u skladu sa mojim maštanjima :D) pa joj plaća bude rasla po stopi npr. 5 % godišnje (nominalno) i da se ulaganja fondova učine slobodnijima pa da njen fond ostvari prinos od npr. čak 8,5 % kroz 45 godina (produžit će se radni vijek/izjednačiti po spolovima)… tada će tvoja kćer imati po odlasku u mirovinu cca. 11,27 mil kn a što uz pretpostavku inflacije od 3 % (razumna pretpostavka, pogotovo obzirom da ćemo živjeti u EU gdje je ECB “ideološki” čvrsto usmjerena ka niskoj inflaciji… i zapravo nižoj od toga, ispod 2 % – ostavljamo mogućnost da “malo” promaše…) je “kao danas cca. 3 milijuna kn” a to je novac od kojega umirovljenik može živjeti ako treba i beskonačno dugo od “beskonačne rente”.

      Zato ima smisla, ako ne već radi sebe onda radi svoje djece snažno se založiti za veće izdvajanje u 2. stup, i za slobodniju politiku ulaganja mirovinaca (na tako duge periode svaki postotni bod prinosa čini ČUDA). Eventualno to sve možete nadoknaditi (nedovoljna ulaganja, slabe prinose) tako da sami ulažete u npr. indeksni fond svaki mjesec jednake iznose kroz 45 godina: DISCIPLINIRANO, to neka vam je prvo što čete napraviti, a onda za sve ostalo (za jesti!) “koliko ostane”!

      Svi si možemo osigurati ako treba i ogromne (i potencijalno vremenski beskonačne!) mirovine – ali samo ako se već danas oko toga pobrinemo, već sutra krenemo sa mjesečnim uplatama u indeksni fond (ili 3 .stup) dok čekamo rasplet situacije sa promjenama visine ulaganja u 2. mirovinski te politike ulaganja koju želimo relaksirati.

      P.S. Recimo tvoja kćer ne mora živjeti beskonačno (možda to niti onda medicina neće omogućavati ili ona to neće htjeti…) ali ako ima ušteđevinu koja omogućava “beskonačnu rentu” tada može živjeti koliko god hoće od kamate a da glavnicu ne dirne… pa kada umre svojoj djeci, tvojim unucima, može tih 11,27 milijuna kn ostaviti u nasljeđe… Jako je dobro imati veliku mirovinsku ušteđevinu – a to je moguće, samo treba poduzeti navedene korake u tom smjeru!

  5. Neću komentirati članak već blog generalno koji poprima čini mi se neke nove konture u zadnje vrijeme. Naime dojma sam da je blog otkad je spomenut u VL i otkad je značajno populariziran dosta izgubio na kvaliteti. Ne mislim pritom na članke autora bloga već na veličinu komentara koji u zadnje vrijeme debelo premašuju napisani članak, a da pri tome ne nose posebno zanimljiv i originalan sadržaj. Nek se nitko ne ljuti no osobno sam stava da se zanimljive stvari i komentari mogu jednako kvalitetno iznijeti bez pisanja romana. A za pisanje romana svtko uvijek može pokrenuti svoj blog. U najboljoj želji da se komentari kvalitativno i kvantitativno vrate u stanje od prije par mjeseci, bez nepotrebne demagogije, lijep pozdrav.

      • Bravo Lynx, rijetko vidjeno, suprotno našem menatalitetu.

        Sto se demografskih trendova tiče oni se neče promjeniti osim nekim radikalnim useljavanjem, a što opet nije blisko našem svjetonazoru.

        Vidim da se dosta zastupa teza “dajmo gradjaninu sve u ruke i on će najpametnije odlučivati”. Bojim se da je ta teza preoptimistična i da sada upravo zivimo posljedice toga sto su gradjani odlucili. I do sada su imali prilike odluciti, indirektno doduse putem izbora i to su vecinom grjesili od nacionalnog do lokalnog nivoa.
        Ono “malo” neto dohodka sto su imali u rukama su takodjer dobrim djelom pogresno potrosili ili investirali.
        Zaključak smatram da će nam još dugo vremena trebati drzavna ruka da pametnije ali i manje korumpirano brine o masi.

        Ima li primjera da je u zadnjih 20 godina neka drzava odradila drugacije?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.