Uncategorized

p.s. Bolonja

Piše Medo1968 jučer: “Bolonja ili ne, ja često nailazim da sustav generira totalno nesposobne ljude. Primjer: član uprave HEP-a kupuje MW, a ne MWH prema članku http://www.vecernji.hr/vijesti/srbijanski-tajkun-vuk-hamovic-spasava-hep-jeftinom-strujom-clanak-146832.”

Mislim ipak da možemo zahtjevati neki minimum minimuma, a iako se mogu činiti kao sitnice, ne govore li one mnogo (svakako, treba krenuti od krupnih stvari koje nam govore puno, kao već pomalo zaboravljena afera na EFZG)?

Ali evo npr. ALU misli da se kaže ‘vodić kroz studij’. Dobro, možda ALU smatra da njegovi studenti nisu intelktualci (ja smatram da bi trebali biti), ali ipak bi sam fakultet morao usvojiti bar osnovoškolske standarde u gramatici (klik na ikonicu):

.

ALU se trudi i prodavati edukaciju strancima, ima raspisan natječaj za upis na engleskom. Ali za pretprošlu godinu!?

Drugi primjer je FPZ. Oni misle da su nastavnici ‘stuff’:

.

Znači, kod školstva, kao i kod znanosti, ne radi se o tome da li je netko ‘protiv’ ili ‘za’ znanost, nego što se za društvene novce dobiva.

Kategorije:Uncategorized

17 replies »

  1. Obrazovni sustav je iznimno bitno pitanje za odredjeno drustvo i smijer kojim ce to drustvo u buducnosti ici.

    Slazem se sa ocjenom generalne ne-svijesti o vrijednosti drustvenog/zajednickog interesa (= ne-svijest o drustvenim novcima…) sto se ponajvise manifestira kroz nedostatak odgovornosti ljudi koji sjede na visoko odgovornim funkcijama.

    ‘Bolonja u Hrvata’ kao takva je samo jedna od posljedica trenutnog stanja svijesti i vrijednosti u nas. Kako danasnja ‘Kriza’ ima za posljedicu smanjivanja priljeva (nezasluzenih) kolicina novaca, tako ce i politicari morati biti domisljatiji kako dobiti izbore – nego sto je to slucaj u politici Bandicevsko-Sanaderskog tipa (iliti populisticko ‘kupovanje’ glasova sa ‘svime sto su oni napravili za ovaj narod, sagradili nam ceste, arene, mostove,…’). Nekako se ujedno nadam i vjerujem da je ova kriza pocela (iako ne jos dovoljno) dijelovat i na svijest prosjecnog gradjanina o tome da se vrijednost (novac) mora prvo negdje stvoriti da bi se mogla transferirati u mostove, arene, drzavnicke place, ali i u nove aute, stanove, mobitele,…

    Dakle, ‘Kriza’ nam govori da smo jedno dovoljno dugo vrijeme isli krivim putem. Sto prije se osvjestimo i pronadjemo smijer ka pravim/realnim vrednotama (na osobnoj i drustvenoj razini), to cemo prije doseci putanje (realnog) rasta… U tom duhu, isto nas ceka i u skolskom sustavu. ‘Bolonja’ nas sama po sebi ne vodi nikuda ukoliko nismo sami spremni (i zeljni) da nas nekuda odvede. Ona je, na koncu, samo tehnicki pristup nastavi. Prvi korak bi bilo da strucne osobe koje su cijeli zivot obrazovane da se bave obrazovnim sustavom i u njemu rade i zive, da one snime situaciju i splaniraju relanu implementaciju novog sustava. Stovise, vjerujem da su to prave osobe i bile spremne napraviti, ali politicari se uvjek ubace i daju svoj ‘pecat’ svemu, pa tako i u ovom slucaju. Nazalost po sve nas. Politicka treba biti volja, odradjivanje treba prepustiti ljudima sa znanjem, voljom i iskrenim pristupom. A vjerujem da svi u svojoj okolini (profesionalnoj i privatnoj) mozemo prepoznati takve ljude…;)

    Eh, da. Jos bih volio primjetiti nesto o ‘besplatnom skolovanju/studiranju’. Znamo da nije besplatno za drustvo, ali za te pojedince, jest! U tom slucaju, znanje tih pojedinaca je barem u odredjeno vrijeme u vlasnistvu drustva koje ga je i obrazovalo. Sto prije Drzava pocne koristiti pojedince-profesionalce (u koje je toliko ulozila…), to ce nam drustvu biti bolje. Tim ne mislim da Drzava treba zaposljavati SVE koji su besplatno studirali, ali treba u najmanju ruku imati takovo pravo;)

    Eto, ovo drugo je velika tema, ali sad samo kratko spomenuh;)

    Lijep pozdrav svima,
    Tomislav

  2. Ah moja omiljena tema. Ja cu reci jednu “radikalnu stvar” 😛 , to je da slobodno trziste radi, centralno planiranje ne. I tako moze se napisati milijon izvjesca dok god prof. ne ovisi posao i prihod o kvaliteti posla. I dok studenti ne placaju studij pa se onda i trude iskoristiti studiranje da nesto nauce, a ne sam da imaju diplomu…
    moglo bi se tu detaljnije pisati, ali mene fascinira da vecina ljudi koji pljuju po sustavu rade na nacin: “ja znam bolje kako sve organizirati” umjesto da shvate da to ne postoji osoba koja to moze organizirati.

    • Poštovani Ivane,

      ne mogu ne ‘riplejat’ na tvoj komentar, jer obrazovanje smatram preozbiljnom temom, a cini mi se da su autor i sudionici rasprava na ovom blogu ozbiljni i intelektualno dovoljno sposobni za razumijevanje dubine bitnih tema.

      Kao prvo, slobodno trziste nigdje ne postoji. Naime, savrseno slobodno trziste vodi ka ‘podjunglavanju’ ljudske vrste kao takve. S obzirom na cilj koji pretpostavlja sustav slobodnog trzista (maksimiziranje korisnosti), rezultat bi bio – pobjedjuje (opstaje) onaj koji je najjaci. Mislim da je i bez ‘slobodnog trzista’ jasno da metode koje ljudi biraju za maksimiziranje vlastite korisnosti, nisu uvjek u skladu za drustveno prihvatljivim ponasanjem.

      Zasto slobodno trziste ne postoji, valjda je jasno – ipak smo mi ljudi stvoreni sa osjecajima, savjescu, srcem i dusom da prevladamo te primitivne razine borbe za samog sebe. Dugorocno blagostanje dolazi iskljucivo iz drustva di su ciljevi zajednicki, jer to pretpostavlja i zajednicko djelovanje u smijeru ostvarenja tog cilja. S obzirom na drugu stranu ljudskosti (prevrtljivost, licemjerje,…) bez odredjenog ‘rasta’ razine svijesti, dugorocnog blagostanja nema, jer, cini se, UVIJEK je netko spreman stavit u plan vlastiti interes ispred opceg/drustvenog (vidi politicare u zadnjih 15ak god, ali i banke sa svojim profitima u vrijeme krize, t-ht i sl. – u slucaju banaka i t-ht-a ne poricem legitimitet istoga).

      Na kraju, drustvo stoga mora odabrati kakve ljude zeli u svojoj okolini i prema tome odgajati (obrazovati) vlastitu djecu. Uloga Drzave (kao dogovorenog oblika upravljanja zajednickim dobrima) bi TREBALA biti holisticko sagledavanje problema i potreba svih sudionika drustva i maksimiziranje blagostanja drustva kao takvoga. Cinjenica je da to kod nas (a i sire…) Drzava ne radi kak treba, no prepustanje tako bitnog dijela drustvene stvarnosti (kao sto je slucaj i sa zdravstvom) ‘trzistu’, jedino moze dovesti do povecanja razlika unutar drustva i to- svi najbolji profesori koji se mogu kupiti novcem bili bi dostupni samo onima koji si to mogu priustiti i/ili najboljim pojedincima, ali koje bi onda opet regrutirale privatne firme koje bi ih zakupile kao klince (nije slucajna asocijacija sa stanjem u profesionalnom sportu).

      Lijep pozdrav,
      Tomislav

      • Fulali ste ceo kapitalizam 😀

        Dakle par stvari- slobodno trziste ne znaci bezvlasce. Nadalje ovo da u kapitalizmu samo bogati mogu dobiti X(X=zdravstvo, obrazovanje, kifla…) je krivo. Zapravo drzava kada organizira i “pomaze” dize cijene. Primjer je SAD gdje samo u jednom sektoru zdravstva padaju cijene-plasticna kirurgija-zato je drzava nije upetljana u to. Nadalje pomalo je ironicno da u zadnjoj recenici sami sebe demantirate- siromasni a talentirani bi lagano zavrsili skolovanje jer bi svojim radom lagano vratili ulozeno u njih.

    • Slobodno tržište i “osjećaji, savijest, srce, i dusa” nisu u nikakvoj suprotnosti.

      Ove stvari koje ti navodiš nemaju veze sa tržištem: slobodnim a ne-slobodnim pogotovo!
      To su stvari koji proizlaze iz samih ljudu tj. njihovih “civilizacijskih dosega”.

      Slobodno tržište ti može omogučiti fer utakmicu u kojoj ukoliko si sposoban “sebi priskrbiš materijalna dobra”, a koja tada po svojoj “savijesti, duši, osjećajima, srcru” možeš i “drugima” distribuirati kao pomoć/poklon… onima kojima misliš da je potrebno ili iz bilo kojeg razloga ih želiš darivati…

      Na kraju krajeva “socijalna država” je ta (zato plaćamo poreze!) koja onima najslabijima omogućava minimum za život, dok privatno dobrovoljno “društveno korisno djelovanje” (donacije…) predstavlja samo još dodatnu dobrovoljnu pomoć onim najslabijim članovima društva i kao takva, dobrovoljna, posebice je značajna i govori o stupnju našeg “civilizacijskog dosega”. Pomagati najsalabijima naravno da je civilizacijski doseg koja treba cijeniti, ali pogrešno je smatrati da su “većina ljudi slabi” i da je tako puno tih kojiam treba pomagati… to je besmisleno.

      Što se tičke konkretnog primjera, “besplatno obrazovanje”, naravno da je moguće imati efektivno besplatno za one kojima je to potrebno i ako “službeno” nije besplatno… recimo tako što oni “koji trebaju pomoć i zavrijedili su je” dobiju nekakve stipendije… koje će im pokrivati troškove obrazovanje.
      Neke stipendije može davati Država, neke će davati privatne firme kroz svoje programe društveno-odgovorog djelovanja… to je bolji način, “po zasluzi” da je besplatno, nego po defaultu da je besplatno.

      • Postovani Lynx,

        sa prvim dijelom se jednostavno ne slazem. Volio bih znati sto podrazumijevate pod fer utakmicom… i da mi pokazete barem jedno trziste na kojem se takva utakmica “igra”…:)

        Drugi dio price o stipendijama mi ima smisla – uz napomenu – ja se nikako ne zalazem za besplatno studiranje sve svima. To je iznimno opasno za drustvo i moze nas jako kostati u budncnosti, puno vise od 200-300mil. kn potrebnih za besplatno studiranje svih.

        LP,
        Tomislav

      • Pod slobdom u tržišnim (i društvenim) odnosima podrazumijevam slobodu djelovanja svake osobe (fizičke, pravne, suverene) na svim poljima od interesa dotične osobe (gospodarski, “društveni”…) koja je ograničena samo slobodom druge osobe i ničim više (pogotovo ne nečim “umjetnim”, nepotrebnom regulacijom…).

        Regulacija treba biti minimalna, sa jedinom svrhom stvaranja okvira unutar kojega se realiziraju te slobode, odnosno formalnog (zakonom) utvrđivanja gdje se one sudaraju i koja je to kompromisna razina da “sudarene” strane “dobivaju jednako” (tj. ravnopravne su, “sustav je pošten”). Uglavnom je to nedvosmisleno, očigledno, a za složena pitanja je tu pravosuđe kao institucija koja se bavi time, da svojim mehanizmima provede postupak u kojemu se utvrđuje ta (“zakonom propisana”) crta razgraničenja koja bi trebala biti “maksimlano objektivna”.

        Fer utakmica znači jednaka pravila za sve, pa gdje “rezultati” pojednih osoba ovise isključivo o trudu, “sposobnostima”… “sreći” (Božja pomoć? :D) pojedinih osoba. Čime ti rezultati (obzirom da su osobe vrlo različite po cijelom nizu faktora…) mogu ispasti i drastično različiti a što je dobro i dokaz da sustav funkcionira.

        Razlike među ljudima su normalna stvar, stvar koju treba cijeniti i stvar koja može donijeti jako puno dobroga.
        Kada postoje različiti uspjesi, oni koji su manje uspješni teže postići nešto više… “kao oni neki drugi”… i javlja se zdrava konkurentska klima koja cijelo društvo vuče prema naprijed, upravo po sličnom principu kao sport gdje se ide iznova i iznova “obarati rekorde”… i sve više i više je sve boljih i boljih rezultata… gdje je uvijek netko najbolij, netko drugi… netko N-ti. Pri čemu nije sramota biti N-ti, jer “važno je sudjelovati”, a pobijediti je ideal, kojemu se teži… ali kao i svakom idealu “nikada” ga se ne može dostići ali sama težnja k njemu je produktivna, čovjeka ispunjava… čini sretnim… čini boljim… koristi.

        Eto sport je takav primjer, ali nije savršen (doping…), tržište kapitala je takav primjer, ali nije savršen (inside informacije…)… opčenito gospodarski sustavi nekih država iako daleko od savršenog (od slobodnog i fer) su ipak koliko-toliko na visokom nivou (Zapadna i Sjeverna Europa, USA…) ali ništa nije savršeno, nigdje nema potpuno “fer utakmice” jer je to IDEAL kojemu se teži i kojemu se možemo jedino truditi približavati ali nikada nećemo moći reći da smo postali savršeni – uvijek ima mjesta za daljnji napredak.

      • Lynx,

        zahvaljujem na vasoj spremnosti za razmjenu razmisljanja i sto se ova (nazovi) rasprava ne svodi na samo puko prozivanje – ‘ja sam u pravu ti nisi’, vec se pokusava svoje misljenje obrazlozit i argumentirat.

        Mislim da ste idejno (teorijski) lijepo poslozili stvari sto se tice slobodnog trzista. Naglasak na – teorijski;). U doljnjem komentaru Ivanu dao sam jos neke opaske o slobodnom trzistu pa vise ne bih o tome na ovom mjestu. Osobno mi se takodjer cini da su sport i trziste kapitala dobar primjer, ali za suprotnu poantu od one koju vi iznosite:)

        No, tu stajem sa svojom pricom, iako me drzi zelja da ‘dokazujem’ i dalje svoje misljenje.. mozda nekom drugom prigodom!

        Pozdrav,
        Tomislav

  3. Poštovani Ivane,

    prvo napomena da je moj komentar moj stav iznesen na temleju mog (vrlo kratkog) zivotnom iskustva i ne predpostavljam ga kao konacnog i najtocnijeg.

    S tim na umu, nije mi namjera davit ovaj cijenjeni blog sa svojim idejama, ali da neostane neobjasnjeno:

    Ideja slobodnog trzista znaci trziste bez zapreka u bilo kojem smislu. Postavljanje zakonskog i inog okvira vec je mjesanje u trziste i zato kazem da ono kao tako (hvala Bogu), ne postoji. Implikacije i razvoj cak i ‘slobodnog’ trzista (kao dio liberalnog/neolib. pristupa) empirijski dokazano vodi ka povecanju razlika izmedju struktura stanovnistva (necu dublje, ali mogu na pvt-mail ako postoji potreba za razradom).

    Plasticnu kirurgiju kao zdravstvenu disciplinu (ispricavam se, ali je tako:) ) ne uzimam kao relevatni pokazatelj stanja u zdrav. sustavu SAD-a. A da se Drzava gubi u svojoj ulozi i znacenju, to potpisujem odmah. No Drzava (kao rezultat teznje da se efikasnije rijese zajednicki interesi) ima ulogu omogucvavanja nuznih (minimalnih) uvjeta za sve stanovnike, a pod tim podrazumijevam pravo na osnovno zdravstvo, obrazovanje, te hranu i vodu (s tim da i ova prica ima svoju dubinu…). Sve ostalo, ISKLJUCIVO ako to drustvo treba i zeli, a Drzava MOZE efikasnije rijesit. Dakle, ja se ne zauzimam za Drzavom upravljano gospodarstvo (bar ne na nacin koji je to komunizam nametao) vec za Drzavu kao teznju da se odredene stvari (poput recimo vode i struje, sto je svima bitna) naprave zajednicki-jeftnije/efikasnije, nego sto to svaki pojedinac moze sebi sam napravit. Jasno, argument ce biti – neka se pusti trzistu da ‘osjeti’ potraznju i rijesi ju, ali pravo ‘neoliberalno’ trziste da bi postojalo mora imati nesmetan hod informacija, ljudi, resursa, a tome nikako nije slucaj. Rezultat toga je iznimna neefikasnost u koristenju resursa (govorim na opcoj razini trzista, ne pojedinih uspjesnih firmi; vidi naftu) , te u neadekvatnom sudjelovanju u blagostanju i njegovom rastu od strane stvaraoca istog. Sve skup – znaci neravnotezu. A neravnoteza vodi ka nestabilnosti. A nestabilnost ima svoje zrtve… I tako to ta prica o trizistu:)

    Htio sam jos nekaj o skolovanju al ne stignem ovom prilikom.

    Postovani gosp. Bakicu, ispricavam se ako moji komentari prevrsuju mjeru; mjesto i vrijeme, uistinu su samo dobronamjeran pokusaj dopuni raspravi oko tema koje obradjujete na vasem blogu.

    Lijep pozdrav svima,
    Tomislav

    • Primjera radi pogledajte npr estoniju- uveli su flat tax(zao zao zao) pa im je GDP strasno rastao, prakticki nemaju duga uopce, okolis je 20x bolje zasticen nego za vrijeme “kada je društvo pazilo na sve”. A ovo da poslodavci kao izrabljuju siromašne- slobodno vi otvorite svoju firmu i nemojte ih izrabljivati. Ja vjerujem da ako je rijec o dobrovoljnim odnosima to nikako ne moze biti izrabljivanje.
      A ovo da dovodi do vecih razlika- točno, ali zaboravljate da su te razlike relativne. Npr. Kuba je rasturila USA na jednoj ljestvici kvalitete zdravstva jer su u kubi svi više manje jednako u banani sto se zdravstva tice. Dakle opet je stvar vidljivoga i nevidljivoga- vi cete vidjeti u slobodnom kapitalistickom drustvu velike nesrazmjere u primanjima, ali necete vidjeti to da bi “siromašni” bili još siromašniji kad bi se igrali socijalizma. Da karikiram-
      socijalizam: 100% ljudi vozi FIAT
      kapitalizam: 20% ljudi Ferrari 80% ljudi vozi VW

  4. Ivane,

    nadam se da nije ispalo da ja zastupam drustveno uredjenje ala Kuba ili sl.

    Kako cemo ocjenjivat koji drustveni sustav prvenstveno ovisi o ciljevima koji pred njega postavljamo i kako ‘on’ te ciljeve ispunjava…

    A efekte kapitalizma (i vrijednosti koje on promice) gledamo danas, a vidjet cemo jos vise ‘sutra’. U tom je i poanta moje price – kapitalizam je neefikasan sa pozicije opceg dobra kao cilja – jer akumulira ogromne neravnoteze (ne zaboravite najbitniju cinjenicu da su resursi ograniceni, da ne pricam da nekonrolirano koristenje istih nije bez posljedica)

    LP,
    Tomislav

    • Ako implicirate da je kapitalizam uzrok trenutne krize- nije. Ako mislite da cisti kapitalizam pogoduje velikim firmama onda je bas cudno što npr. Paul nije bio njihov kandidat, nego Obama i McCain. “Vlast koja se brina za narod” najviše odgovara velikim firmama jer ih tada njihovi frendovi iz vlade mogu spasiti kad su pred bankrotom, mogu napisati neke tamo zakone koji uništavaju malu konkurenciju, dižu barijere ulaska…
      Nemojte misliti da sam ja za totalnu slobodu tipa da se ne smije zabraniti nekome da vozi stojadina koji oneciscuje više nego 10 novih auti ili da ima tvornicu koja oneciscuje kao one u Kini.

      I da po meni kapitalizam ne promice nikakve posebne vrijednosti osim slobode. Ili sloboda promice kapitalizam. 😀

  5. 1. ne postoji potpuno slobodno trziste kao ni potpuno slobodno drustvo kao ni potpuna demokracija. to su nedostizni ideali. bitan je smjer kretanja. cilj je sam po sebi nedostizan.

    2. kod svih tih rasprava o socijalnim pravima i zdravstvenim pravima zaboravlja se da je medicina razvijana prevenstveno kao nesto namijenjeno bogatima, a ne siromasnima. odn. sve napredne stvari krecu od gore prema dolje. uzmite bilo koju tehnologiju ili vjestinu (iako vjerujem da postoji pokoja iznimka, ali mi trenutno ne pada na pamet) i vidjet cete da su sv e one bile namijenjene prvenstveno bogatasima pa su se s vremenom spustale niz ljestvicu. ne bismo nikada imali MR, lasersku kirurgiju i sl. da se ocekivalo da ce to placati prosjecni gradjani virovitice, tigru muresa ili sevastopolja.

    3. razlika izmedju centralnog planiranja i slobodnog trzista (koji predstavljaju krajnje tocke jednog kontinuuma) je u stupnju decentralizacije u donosenju odluka. slobodnije trziste ce gotovo uvijek biti u prednosti jer ce trebati manje vremena da informacija prodje kroz sustav prije donosenja odluke. kod centralnog planiranja, dok neki birokrat donese neku odluku, prodje vlak i odluka postaje nepotrebna. ovo sam pojednostavio dakako.

    • Poštovani, mislim da ste u ovoj diskusiji zaboravili glavni argument. (prvenstveno se to tiče liberalne demokracije vs. kolektivizma, prvenstveno socijalizma, komunizma). A to je da je napredak (a njega možemo shvatiti dvojako: kao ‘progres’, ili kao nužni razvoj svih sustava potrebnih za održavanje stanje (alternativa je dekadencija, jer sustavi troše sve više i rastu zbog broja stanovnika itd.)) nužan.

      Taj ‘napredak’ je u biti neprekidan niz inovacija (tehnoloških, poslovnih itd.), koji je moguć samo uz motivacjiu kreativnog potencijala POJEDINCA. A to je moguće samo ako on ima viziju uspjeha (novac, slava, atrakivnost drugom spolu …). Pojedinac u socijalizmu tu viziju može znatno manje ostvariti: štoviše, može znati da će mu mediokriteti prisvojiti kreaciju i, k tome, mrziti ga. Pri tome također, u takvom sustavu su slabije razvijeni svi ostali slojeli nužni za cjelovitu implementaciju inovacije (financiranje, ljudski resursi, marketing itd.).

      Dolazimo jasno i do alternative, što su autoritativna društva (bilo prosvjetiteljski apsolutizam, ili dikatura), gdje se može argumentirati da azijski narodi uspjevaju imati balans održavajućeg društva i bez poduzetništva. Ali možete zamisliti što bi bilo s Kinom, da nije najprije preuzela ogrnomno tehonološko nasljeđe Zapada, a kasnije i usvojila koncept ekonomskih sloboda za poduzetnike.

      • A inovacija sama po sebi, jedno je od temeljnih svojstava čovjeka kao bića.

        Evenutalno još neke vrste primata pokazuju znakove inovativnosti – gledao sam jednom dokumentarac o sposobnosti čimpanzi u uporabi “primitivnih oruđa”, neka jedinka nešto otkrije…, pa onda to druge od nje vide i cijela skupina nauči tu novu metodu.
        Čak postoje otkrića da osim inteligentnog korištenja oruđa (= čovjek iz starijeg kamenog doba) neke čimpanze i prave oruđa i oružja (= čovjek iz mlađeg kamenog doba!).

        Dakle društvena uređenja koja bi smanjila ispoljavanje inovativnosti toliko su “neprirodna” da same ljude čine ne samo manje ljudima, štoviše čine nas uopće i manje primatima, postajemo sličniji onim vrstama nižeg ranga u životinjskom carstvu.

        Inovativnost je ljudska potreba i ljudski izvor napretka. Poticati inovativnost nešto je najrazumnije što mogu zamisliti, urediti društvo na način da inovacije zamiru – nešto je katastrofalno (po to društvo). Stoga tipovi društava poput komunizma, bez ikakvog “idelologiziranja”, s pravom možemo nazivati sumrakom čovječanstva.

        Kinezi idu stopama kapitalizma, i to je jedan pokazatelj kako je to najbolji održivi sustav, jedini koji stvara uvjete dugoročnom napretku i kojega oni stoga moraju prihvatiti jer si ne žele priuštiti propast. Kultura stara 6000 godina da “propadne”… kineska komunistička partija očito ne želi biti za takvo nešto odgovorna – zato ove hrabre i mudre promjene. Pitanje je vremana kada će kineska komunistička partija raspisati i slobodne višestranačke parlamentarne izbore i time dovršiti transformaciju svoga društva u nešto održivo.

        Evo zabavna konverzacija između zapadnog kapitalista i kineskog “tržišnog fundamentalista” kako ga je nazvao na kraju prethodnog clip-a:

        (u 48. sekundi je ono “zabavno”)

        P.S. Malo o kineskoj inovativnosti, koje ne bi bilo bez prihvaćanja tržišne ekonomije:

        http://www.bug.hr/vijesti/detalji-zivot-znace/102141.aspx

  6. Kada već govorimo o alternativi,onda se u potpunosti slažem sa g.Bakićem,međutim skrenuo bih pozornost na jednu stvar koja je u današnjem kapitalizmu dugoročno neodrživa.Nemoguće je razvijati društvo kroz skup raznovrsnih zajednica,čitaj država,a da pri tome većina ili neka društva godinama generiraju trgovinske deficite i to do 50%.matematički i ekonomski neodrživo stanje jer smisao uspješne ekonomije je trošiti koliko imaš,odnosno svesti trgovinski deficit pa čak i suficit što bliže nuli.Tada ćemo imati održivi rast i neće postojati strahovi od dužničkog kolapsa…,npr.ako eu ima uravnoteženu trgovinsku bilancu,a jedna njemačka veliki suficit,a sa druge strane jedna grčka golemi deficit onda nebi trebalo biti čudno da njemci i ostali svako malo spašavaju jednu grčku ili hrvatsku…,bez takve ravnoteže mi stalno igramo poker gdje netko gubi a netko dobija,a ovaj što dobija ako želi dalje igrati mora spašavati drugog igrača da ima sa kime igrati jer ako ga ne spasi “the game is over”…,ako znamo da je to tako onda dolazimo do saznanja da smo u virtualnom svijetu…,naravno da bi banke trebale biti te koje paze gdje i kako plasiraju novac i one bi trebale biti taj regulator,međutim vidimo i danas da to nije tako i da smo se doveli do točke gdje jedna kina kroz spašavanje amerike kupnjom njihovih obveznica spašava i svoje gospodarstvo.tako se danas ponašaju i banke i naša priča opet ide utabanim stazama…,spas američkih banaka od strane država nije loša odluka i bila je jedina moguća ali mi još dan danas nemamo ni sliku o tome kako dalje.motor je zakrpan,ali generalna nije napravljena…,mi danas imamo i države, i firme koje reprogramiraju kredite ali ni danas nitko nije izašao i rekao kakav je otplatni plan i koje su to mjere koje će dovesti do otplate toga duga.Hrvatska recimo ima dug 44milijarde eura,a ja još nisam čuo nekoga da je rekao koliki će taj dug biti 2020g,bez takvog pristupa i po meni smiješnog pa čak i manipulacijskog utvrđivanja kreditnog rejtinga ovakav sustav je dugoročno neodrživ i živjeti ćemo od potresa do potresa…,cijela priča se svodi na rast po svaku cijenu i to mi sliči na odnos velikog kupca koji ne plaća svoje obaveze,a mali proizvođač mu nastavlja isporučivati robu jer nema drugog izbora,alternativa mu je da zatvori proizvodnju…

  7. Već danas se veliki dužnici oglašavaju i prozivaju njemačku da se od uvođenja eura najviše okoristila jer je upravo njemačka najviše plasirala robe na tržište eu.Puno sam takvih razmišljanja čuo od poduzetnika koji danas ne plaćaju svoje obaveze i koji danas bez pardona kažu svojim vjerovnicima:”malo bolje pogledajte u prošlost koliko sam vaših roba i proizvoda kupio pa ćete zaključiti na čemu je raslo vaše carstvo i zato je bezobrazno od vas da me tako pritišćete,platiti ću vam kada i ako budem imao”.zaključak je da su se sada stvari okrenule naopako jer dužnici sada optužuju vjerovnike.Neki dan sam čuo zanimljiv komentar jedne osobe koja ima stambeni kredit i sažeto je rekao da on nikada ne bi uzimao kredit da ga propaganda,primjeri drugih ljudi nisu na to “prisilili” jer zašto da on ne uzme kredit kada su ga uzele sve njegove kolege sa posla.i još se hvali da ga je on zadnji uzeo jer je bio “oprezan”…Za sve su krivi vjerovnici!

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.