Društvene paradigme

Zlatno doba bankarstva

Spread lijepo raste

Neki mediji su napisali kako je profit banaka u 2009. pao ‘čak’ 10%. Pazite ovaj ČAK. Za usporedbu, u Sloveniji, koja stoji bolje od nas, profit je prepolovljen. (Glavno pitanje je, naravno, u kakvoj državi živimo kad novine misle da mogu stavljati ovakve naslove? Novine osluškuju puls nacije (svojih čitalaca) i znaju kakve im priče mogu ‘prodavati’. Znači, novine znaju da bez srama mogu objaviti ovakve naslove.) Neki mediji gađaju u pravi smjer, vidimo što piše VL (članak zaista vrijedi pročitati), iako se i VL ne može suzdržati, pa u prvoj rečenici žali jadne banke (kaže da je pad profita od 10% u takvoj godini ‘dramatičan’ (halo ima li koga u avionu!?)). Primjećujem kako mediji dakle ne smatraju da je ovo skandalozno velik profit (s obzirom na stanje hrvatskog gospodarstva, tj. ukupnu dobit poduzetnika), a smatram da su banke prepametne da bi se hvalile ovime ili zahtjevale ovakve objave (pardon, sugerirale). Vjerujem stoga da se radi o udvorništvu i da je bankama u biti neugodno zbog ovakvih naslova i izjava.

Nastavno na gornje, pogledajte i ovu tragičnu vijest.

Zaštitinici banaka bi naravno mogli reći: ali njihovi profiti nisu stvarni, jer ne uključuju u potpunoj mjeri rizike u portfelju, što naravno ipak neće reći jer bi to značilo da su financijska izvješća banaka krivotvorena, tj. ne pokazuju pravo stanje. Dakle, ovi profiti su realni.

No, što želim reći. Nitko još nije objavio (osim samog HNB) ovaj zanimljiv podatak (iz zadnjeg biltena HNB-a), koji pokazuje spread (ovaj veći se odnosi na razliku između pasivnih stopa na kunske depozite i kunske kredite, a drugi na devizne depozite i kunske kredite s deviznom klauzulom). Ako dobro razumijem, ovo ne uključuje depozite (pozajmice) bankama od njihovih vlasnika (tj. centrala) koji vjerojatno idu po prilično niskim stopama, pa ako je to tako, stvarna razlika u kamatama je i znatno veća.

Image Hosted by ImageShack.us.

45 replies »

  1. Kada u statistici ili godisnjim izvjestajima pise da je dobit svih poduzetnika u HR 24 MRDKn onda treba oduzeti banke leasing drustva, osiguranja i HT. I koliko ostane ?
    Taj ostatak podijeliti na recimo 30000 poduzeca i rezultat je porazan. Problem je da proizvodi (ako ih uopce ima), stvaraju malu dodatnu vrijednost.
    Isto tako se pitam ako je EU morala koristiti Grcku da bi spasila banke onda se pitam u kakvom stanju su te iste banke. Pretpostavljam gorem nego US.

    • Poštovani, u gore linkanom tekstu u VL piše: “Prvi podaci Fine pokazuju da je prošlogodišnja dobit svih poduzetnika bila 4,27 milijarda kuna, a to je četiri puta manje nego 2008. godine.”

  2. sintagma skandalozni profit strašno sliči onoj o ekstraprofitima kao da postoji neka optimalna razina profita koje se drže svi oni pristojni kapitalisti a iznad toga se radi o zlim gramzivcima i parazitima. svaki biznis teži maksimizaciji profita i nikoga ne bi trebalo prozivati zbog dobrog poslovanja pa makar to i štetilo ostalim sektorima. to je protivno kapitalizmu! visoki udjel profita banaka može samo dati naslutiti da je dugoročno tako nešto neodrživo i da eventualno nije u interesu ni samih banaka. no do toga, ukoliko je točno, bi same banke trebale doći. inače upadamo u apsurdne situacije.

    • Poštovani, ovo što spominjete je naivno shvaćanje kapitalizma. Što se tiče racionalnosti na duge staze, sjetite se basne o žabi i škorpionu. Također potražite molim objašnejne pojma ‘tragedy of the commons’.

        • Poštovani, kad bi bilo kako Vi kažete, ne bi u društvima liberalne demokracije (kapitalizma) bilo agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, središnjih banaka i sličnoga. To je potpuno jasno … zbilja, postoje forumi za ovakva ‘nadmudrivanja’, ako ste primijetili ja često uložiom dosta napora u neke postove i smatram da nije korektno ovako provocirati. Hvala.

    • @Jozo

      …..
      [Napomena NB: Poštovani, izbrisao sam prvi paragraf Vašeg posta u kojem se spominjala riječ ‘kartelno’ kako se, ne dao bog, ne bi netko oko toga uzrujao. Nadam se da ostatak posta bez toga nije nerazumljiv.]

      Naime, ne može neka banka tek tako odlučiti “konkurirati ostalima” pa smisliti “e ja ću sada nuditi niske kamatne stope na kredite”, naime – da bi to uspjela mora nuditi i niske kamatne stope na depozite… a tko će joj onda ostaviti depozit kada drugi nude više?? Zato je to nezgonda industrija u tom pogledu… lako ispadne da nitko niti da želi ne može “protiv ostalih” nego htio ne htio postane poput člana nečega što sliči na [ *** izbrisano ***].

      Tome bi možda mogala doskočiti HNB ako bi mogla propisivati prikladne maksimalne pasivne kamatne stope? (jer je to specifična industrija… ima vrlo sličan input i output… ne može banka kao neko poduzeće iz realnog sektora “inovativno” smisliti novi način dobivanja svog proizvoda, koristiti druge inpute, na drugačiji način… pa tako kad postigne uštede u proizvodnji konkurirati cijenom outputa… ovdje novac dobije novac daje… i sve ovisi o aktivnim i pasivnim stopama a koje uglavnom mora nuditi slično ostalima da bi opstala i tu nema normalnog konkurentskog okruženja)

      No, ako je sve ovako kako je, vjerojatno bi nas “skandalozna dobit” banaka manje smetala kada bismo svih tih banaka vlasnici bili mi, “milijuni građana RH”, što direktno, što indirektno kroz vlasništvo drugih društava koja su dioničari banaka, kroz razne fondove (mirovinske i sl.)… ??

      Pa onda… neka banke fantastično posluju i u vrijeme najgorih kriza… i neka nam u vrijeme tih kriza isplaćuju rekordne dividende… da “pokrpamo ostale minuse”… zar to ne bi bilo prihvatljivo dobro, bez obzira tako “čudno” ne-korelirano ponašanje “realnog” i “finacijskog sektora” u našoj državi? (na kraju krajeva, zar nije u portfeljnom pristupu zgodno imati nekorelirane sastavnice?)

      Po meni je time glavni problem to što banke nisu u vlasništvu građana RH, a ne sama po sebi njihova dobit makar čak i kad bi bila rezulat kartelnog igranja. A za to se žaliti… primarna je jedna druga adresa, koja nije Banka.

      Srž problema je tamo gdje je uzrok činjenice da je Držva banke prodala strancima umjesto građanima RH (koji tada nisu imali dosta novca za to? Zašto nisu imali?? Zar se moralo baš sve baš tako u potpunosti strancima… zar se nije moglo postepenije da nekako nešto i domaći građani mogu sudjelovati u dokapitalizacijama…?)… da nije bilo te nezgode… tada nam ova sadašnja situacija koja banke čini na ovaj način super-profitabilnima i u vrijeme krize ne bi bila tako tragična.

      Zato je po meni prava adresa na koju se glede ovoga treba žaliti: Država (i evenutalno HNB, ako želimo stvari rješavati drugačijom regulacijom…).
      Treba im reći: zašto ste praktički cijeli financijski sektor izručili strancima??
      Zar mi građani RH ne zaslužujemo taj vitalni sektor imati za sebe, sebi u korist?
      Izvolite gospodo ispraviti svoju grešku – ono što je ostalo, ostatke ostataka… privatizirajte tako da građani RH (i/ili pravne osobe iz RH u pretežnom vlasništvu građana RH) dokapitaliziraju te ostatke financijske industrije tako da postanu snažni igrači ove “u RH snažne grane gospodarstva” u korist nas malih dioničara građana RH!

      Nije toliki problem što konkurencija ponegdje ne funkcionira najbolje, problem je kako se tim neefikasnostima tržišta “upravlja”, tj. koliko se one iskorištavaju sebi u korist (dakle građanima RH u korist) a koliko “ispadnu” nekome drugom u korist (građana ostalih država)

      • ovo nema apsolutno nikakve veze sa kapitalizmom. domaće ili strane banke? kako je to relevantno? to se zove nacionalsocijalizam! ovdje se zapravo nameću apsurdne ideje. no, zbog čega se ograničiti samo na banke ? zašto ne bi organizirali centralno tijelo koje će određivati kada netko prijeđe dozvoljenu dobit? recimo ukoliko atlantic grupa ili agrokor ostvaruju dobit u krizi, a toliko ih istovremeno pati i ostvaruje gubitke, što ne bi centralno tijelo malo ograničilo tu njihovu skandaloznu dobit kako bi olakšali ostatku gospodarstva. pa ne mora konzum baš imati dobit koju ima, ne mora ni distributer poput atlantica imati toliku dobit. itd… zašto bi se na koncu držali samo kompanija? primjenimo isti princip i na fizičke osobe. uvijek možemo raditi redistribuciju bogatstva. da bude na društvenu korist. a što je društvena korist će određivati centralni komitet. 🙂

      • @Lynx

        Poštovani, mislim da ste otišli predaleko u tome što je ‘naše’ i slično. Ali država zasigurno ima alata za potaknuti tržišnu borbu. Jedan od jačih, o kojem se trenutno šuti, jest ukinuti naknadu za prijevremenu otplatu hipotekarnog stambenog kredita (ako se ne varam, takav propis postoji u SAD). Time bi se znatno povećala konkurencija u kamatnim stopama na stambene kredite, kao vjerojatno najlukrativnijeg proizvoda. Drugi alat koji je imala država (sad je kasno jer to više nije velika tema) je oporezovati kamatni prinos banaka (indirektno, kroz bilancu) koji se odnosi na kupnju automobila (dakle, u biti prosvjetiteljsko djelovanje prema narodu, koji očito nije bio dovoljno mudar da živi u okviru svojih mogućnosti). Itd.

      • @Jozo

        Ja nisam rekao da sam za nekakav protekcionizam ili takvo što….. naravno da moramo poštivati međunarodno preuzete obveze u pogledu slobodne trgovine i protoka kapitala…, jer to smo valjda i potpisali zato da bismo i sami mogli izvoziti, sami kupovati strane firme… Samo kažem da tamo gdje se i kako se uspije unutar postojeće legislative (rupama u zakonu ili kako već :D) povećati šansa našim građanima da u nečemu uspiju da je to dužnost države da napravi. Za koga će drugog raditi ako ne za naše građane? Zato i postoji Država. Svrha joj je da služi interesima (svih) pojedinaca koji imaju njeno državljanstvo (a nikakve obveze izuzev poštivanja eksplicitno preuzetih nema prema državljanima ostalih država).

        U kapitalizmu je pozicija kapitala jedina prava pozicija moći. Cilj je imati kapital. Cilj je imati kompanije a raditi u njima je tek kratkoročna stvar. O tome govorim. Nama je (svakom građaninu po na osob) puno bolje da sam nečega vlasnik nego da tamo “tek radim…”.

        Zato se zalažem da naši građani što više toga u RH (i inozemstvu! :D) IMAJU, pa tako (radi sektorske diverzifkacije :D) bilo bi zgodno da koliko imaju toga ostalog da imaju toliki dio i financijskog sektora a ne ovako, da preko 90 % nije u njihovim rukama.

        A htio sam reći da se možda i unutar poštivanja slobodnog protoka kapitala i što sve već… moglo postići da više toga dospije našim građanima i tako im se olakša ispunjenje potrebe za vlasništvom nad dobrim kompanijama i svim sektorima. A to je inače najveća potreba u kapitalizmu.

      • P.S. Nismo govorili o oporezivanju kompanija koje djeluju u zadovoljavajuće fer tržišnoj utakmici (a ATGR i AGKR djeluju, izuzev toga što im Podravka kao državna firma nelojalno konkurira) nego o specijalnom sektoru (bankarskom) u kojemu tržišna utakmica ne funkcionira, očito.

        Ali kao što si iz mog posta vidio, ja bih čak i preko toga prešao i ne bih niti njih oporezivao… (ako baš ne moram :D, jer poreze u načelu ne volim, sve bih ih smanjio a ne uvodio nove… osim tamo gdje je nužno, gdje je korisno našim građanima jer ih usmjerava u neka “bolja” ponašanja…) jedino što žalim što njihovi vlasnici nisu naši građani jer mi je “zbog emotivne povezanosti” puno draže da su ti koji zarađuju moji dragi sugrađani nego li neki tamo koje uopće ne poznajem, koji su iz nekih dalekih država s kojima nemam neke emotivne povezanosti…

        Dakle ja sam normalno sretan da svi zarađuju što više to bolje… bio banka ili bilo što – a da smo vlasnici tih kompanija JA, moji prijatelji, moji sugrađani… i općenito osobe “koje volim”… Neka su i “stranci” zašto ne… ako su pošteni ljudi onda ih cijenim, ali nekako su mi bliži ovi koji su mi emotivno stvarno blizu nego ovi koje na apstratktnoj razini poznajem kao “dobre i poštene dioničare Intese San Paolo” i koga sve već ne – osobno ne poznajem niti jednog dioničara Intese. Ali eto, neka čovjek zarađuje… valjda je zaslužio 😀 Ali ako se kod nas pokaže da fin industriju treba još dodatno regulirati… poglavito da li HNB može još nešto napraviti… da se poboljša tržišna utakmica u tom sektoru… ja sam za. Tržišna utakmica je ono što tražimo.

      • @Lynx
        hrvatsko društvo je bilo vlasnik sve te imovine….jel onda bilo bolje? jesu banke bolje poslovale? jesu bolje alocirale kapital? pa baš i nisu! naravno da bi danas bilo bolje da su hrvatski fondovi vlasnici OVAKVIH banaka i da su vlasnici većine tvrtki koje dobro posluju. jedini način na koji bi hrvatsko društvo imalo koristi od vlasništva nad tom imovinom je ukoliko bi do nje došlo prirodnim kapitalističkim putem – kupovinom! za što treba imati kapital. sve ostalo, zakonskim mjerama ili nečim drugim što bi dovelo te kompanije u vlasništvo hrvatskog društva neće dovesti do neto benefita za hrvatsko društvo.

      • @Jozo

        Kakvo hrvatsko društvo?? Nikada (od 2. svjetskog rata na dalje… a ne znam točno što je bilo prije, ne znam dosta povijesti :D) hrvatsko društvo nije bilo vlasnik domaćih banaka. Bila je vlasnik Država, a to je birokratska tvorevina a ne kapitalna. Država nije dioničko društvo čiji su vlasnici građani – nažalost je tako, i to moramo shvatiti i prihvatiti. Stoga, nikakvog govora “da smo mi ” nečega posredno bili vlasnici ako je vlasnik država – NISMO. Moramo biti malo direktnije i opipljivije vlasnici, a sve što ide “preko države” – bolje da ne ide!

        Da je nekakvo domaće dioničko društvo u vlasništvu mnoštva nas građana bilo vlasnik… to bi bilo drugo… ali nije.

        Dakle ja govorim da su banke trebali dati hrvatskim građanima da ih dokapitaliziraju, bar neke… bar onoliko koliko su hrvatski građani imali novca… a neki bi se sigurno odrekli i kruha, na par godina, samo da mogu sudjelovati u dokap – jer to je ulog u nešto trajno a ne požderani kruh od kojega kada ga probaviš više nema nikakve koristi. Ponekad treba otići na dijetu radi zdravlja i drugih koristi.

        Nije istina da hrvatski građani (i diončka društva u vlasništvu građana RH) nisu imali baš ništa… a pogotovo sada… sada u RH ima i više nego dosta kapitala za sve što poželimo – samo ga treba usmjeriti na prava mjesta. Mnogi domaći investitori se slično kao i strani BOJE ulagati u ovakvoj anti-poduzetničkoj klimi, u ovakvo nefukncionirajućoj državi (neprestano mijenjanje zakona/propisa/poreza, a ne funkcioniranje pravosuđa, korupcija na svim razinama… bezglava država koja kao muha bez glave ne zna kamo ide i što radi… za investiranje treba “sigurna klima” – i tada sve može procvjetati, što se tiče kapitala, itekako ga ima, i u RH i domaćeg, samo što on nema uvjete za rad)

        Recimo sad za početak bi bilo pametno da netko konačno shvati da HEP treba privatizirati, i da se to učini tako da ga se pooootpuno raščisti od svega što ne valja, svih dubioza/kriminala…, te onda izda bar 100 % novih dionica, koje bi na IPO-u kupili građani, firme, fondovi… po razumnoj cijeni…
        A HEP bi ta sredstva iskoristio za očajnički mu potreban investicijski ciklus u proizvodne kapacitete.

        Naime mi već danas uvozimo 1/3 sve potrošene električne energije, a s vremenom ćemo, otprilike sličnom stopom kao stopa rasta BDP-a (vjerojatno, to je jako otprilike) trošiti sve više i više… (tu niti ne brojimo one futurističke ideje o elektro-automobilima i sl.) i onda sve više i više će nam faliti… a možemo sami proizvoditi struju jeftinije nego li će nas koštati uvoz… samo da investiramo u proizvodnju. A sigurno bi dobar dio tih poslova dobile i domaće firme (KOEI…) tako da bi od tog investicijskog ciklusa dijelovi našeg gospodarstva imali koristi i već trenutno, svi ostali dugoročno, uključivo i sve te silne dioničare HEP-a, koji će se tada možda i manje žaliti na cijenu kada se izjednači sa EU cijenama, jer će barem to dijelom (a netko i više – koliko tko uloži 😉 ) si povratiti kroz dividende…

        Kao i sada, da su banke u vlasništvu milijuna građana… manje bi se žalili na kamate kada bi dobivali dividende… oni koji su najodgovorniji pa se sada ne zadužuju previše po skupim kamatama, a onda su se kruha odrekli samo da sudjeluju u dokap… sad bi uživali zasluženu dobit.

        Građanima i njihovim društvima (domaćim d.d.-ovima) ako i fondovima (mirovinci…) treba pružiti priliku da bar ovo što je ostalo za privatizirati privatiziraju sami, sebi u korist.

        Mi imamo neke mentalitetske probleme (naši građani se ne mogu raskrstiti od socijalističkog modela), upravo ovakvi postupci uključivanja građana u dioničarstvo (između ostaloga kroz privatizacije s njima kao glavnim akterima privatizacija), educiranje građana o tome kako se novac zarađuje… može pomoći i postepenoj promjeni mentaliteta a koja nam je za dugoročnu održivost nešto najvažnije.

      • dobro, neznam koliko ima smisla odgovarati i pisati duže komentare pošto bakić briše one sa kojima se ne slaže. zato kratko: država, to smo svi mi. većina imovine je u bivšoj jugoslaviji i prvih godina samostalnosti bila društvena zatim državna pa se njome nije kvalitetno upravljalo. možemo uspoređivati kompanije u hrvatskom i stranom vlasništvu i mislim da je najmanje bitno u kakvom je vlasništvu. bitno je da stvara dodanu vrijednost. uspješna kompanija u stranom vlasništvu je svakako poželjnija od neuspješne u domaćem vlasništvu. to je u svemu najbitnije . a dividenda koja bi ostala u hrvatskoj je samo šlag na tortu. to zapravo nije bila bit moje kritike međutim kako autor bloga ne dozvoljava pisati o tome neću ni započinjati.

        • @Jozo

          Poštovani, kao što znate, Vaš samo jedan post nije pušten, a iako se s većinom Vašeg pisanja ne slažem, svi ostali su pušteni u izvornom obliku. Taj Vaš post nije pušten jer ste oduljili s diskusijom navodne moje teze da sam za centralno planiranje i ograničavanje cijena (?) (što je svakome jasno da nisam), pa iako se ne vrijeđam na takve anonimne izjave, mislim da su takve diskusije s izmišljenim tuđm tezama samo za neko imaginarno ‘poentiranje’ irelevantne za čitaoce, tj. ono što se kod nas naziva forumaškim pisanjem (odnosno na JL i VL zaita imate puno prilike za takvo pisanje). Kao što vidite, tome ste inače skloni jer ovdje navodite da ‘bakić briše one sa kojima se ne slaže’ što sam ovdje obajsnio da nije istina. Znači: molim Vas da se pridržavate nekog reda, inače ste na razini provakacije. Da ne govorim o nekom elementrnom poštivanju sugovornika (u ovom slučaju evo čak i zaršavate svoj napis neistinom kojom ste započeli, a za koju jako dobro znate da je neistina). Molim Vas da ne zamjerite i ne shvatite ovo na osobnoj razini, radi se o uredničkim stavovima. Također Vas molim da uvažite da se nećemo ‘nadmudrivati’ oko ovoga, pa Više neću trošiti Vaše, moje i ostalih vrijeme na ovakva objašnjenja.

  3. G.Bakiću što mislite o elkl-r-a,koka-r-a?elkl-r-a je jedna od onih koja je najviše pala,cijena je bila 1600kn,a sada je cca 250kn.mislite li da te dvije firme imaju dioničarsku budućnost.malo sam nadokupio ali ne neke ozbiljnije količine,ali se nećkam i mislim da su jako podcjenjene.Ne mislite da je navlačenje jer imam 20 dionica nego želim čuti vaše mišljenje,a toga će biti na prodaji…

  4. G. Bakić,

    mislim da ovaj put niste u pravu.
    Naime mene već neko vrijeme mući ta medijska pompa oko toga da nas banke ‘eksploatiraju’ pa stoga sa zanimanjem pratim poslovanje domaćih banaka u odnosu na matice. Usporedite li npr. Unicredito i ZABU, vidjet ćete da gotovo u svakoj godini prije krize matica ostvaruje (značajno) viši prinos na vlastiti kapital (najbolje mjerilo uspješnosti poslovanja banke). Ista stvar je i sa SocGen-om. Druge nisam ni gledao jer je razlika bila toliko velika da smatram da pobija bilo kakvu priču oko toga da banke kod nas ostvaruju ekstra profite. Jasno kod nas je veći (očekivani) rast nego na zapadnim tržištima pa se to donekle anulira ali opet…

    Što se tiće aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, to je opet opravdano s obzirom da je stopa obvezne rezerve kod nas višestruko viša nego u matičnim zemljama, a to je ‘mrtvi’ kapital. Tako npr. na 6% pasivne kamatne stope, banka mora zaračunavat 7% aktivne, samo da bi pokrila trošak obvezne rezerve. Na to idu opći troškovi, dobit…

    A i ovo da starne banke zaračunavaju niže kamatne stope ne stoji s obzirom da strane banke domaćim zaračunavaju nekakav EURIBOR + maržu koja uključuje inflaciju (koja je viša kod nas) i rizik države koji je sigurno nekih 2%-3% na dugoročne kredite. Iz toga također izlazi da i ova pasivna stopa od cca. 4% djeluje malo.

    • Poštovani, za početak molim da ovaj natpis ne svrstavate u ‘medijsku pompu oko eksploatacije od strane banaka’. Ja sam ovdje naveo uglavnom činjenice, uz nešto malo interpretacije.

      Za početak neke ispravke i činjenice:
      – EURIBOR je nominalna stopa, dakle uključuje (očekivanu) inflaciju
      – EURIBOR je trenutno od 0,36% (1 tjedan) do 1,26 (12 mjeseci)
      – stopa obvezne rezerve u RH je svega 13%
      – uzmete li u obzir da je hrvatski spread oko 2%, dolazimo vjerojatno do 3,50%-4,00% koje matice zaračunavaju hrvatskim kćerkama (moja procjena), što bi značilo da im je trošak financiranja iz inozemstva i domaćim deviznim depozitima sličan
      – prema podacima HNB su u ožujku kamatne stope na odgovarajuće kratkoročne kredite bile u prosjeku 8,72%, a na dugoročne 8,28%, te odakle taj spread.

      Oko te priče s ROA, ROE (koju je udruga banaka neko vrijeme prilično gurala van) — trebaju se gledati relativno s obzirom na preuezeti rizik. Ne bih o tome duljio ovdje, tko razumije, njemu ne trebam objašnjavati, a az druge ovo nije odgovarajuće mjesto. Samo za ilustraciju: što se tiče kunskih kredita, veći spread se može opravdati jedino većom očekivanom inflacijom, odnosno deprecijacijom (jer kreditni rizik zemlje ostaje isti). Naravno, ovo dvije su vezane varijable (veća inflacija, odnosno deprecijacija jako utječe na stabilnost sustava, pa se povećava i kreditni rizik). Ali, ‘obranu’ tečaja ne rade komercijalne banke, nego HNB u ime, i s resursima, svih hrvatskih građana, tj. države. Što znači da ovaj rizik u biti uglavnom ulazi u opći rizik, tj. ne leži u bilancama banaka, pa nema ni opravdanja za tako veliki spread u kunama.

      I dolazimo do biti stvari:
      – zar nije neobično da bankama dobit praktički ne padne, kad čitav ostatak gospodarstva (nakon što se oduzme jedna profitabilnija firma) potone u minus?
      – zar nije ovo svakako iznimno zanimljiva tema (vidite, čak i post na mom skromnom blogu je pobudio Vaše zanimanje), pa kako je moguće da novine ili uglavnom ignoriraju to (s izuzetkom VL) ili histerično brane banke (ima li tu nečega kad novine ničim izazvane tako neuvjerljivo i histerično brane banke?)

    • Postovanje,

      moram priznati da sam neuk glede toga kako banke posluju, pa se unaprijed ispricavam ako ovo stro slijedi nema smisla.

      No zar inozemne banke matice ne posudjuju kcerima u RH znatan dio novaca koje one dalje kod nas plasiraju kao kredite? Ako je tako, rekao bih da tada matica ima jedan lijepi mali gumbic s kojim moze prilicno regulirati kolika dobit se pise u matici a kolika u kceri?

  5. Kad već govorimo o bankama, i kad sam ja već posebnu pozornost obratio na vlasničku strukturu banaka… ova aktualna vijest je možda zanimljiva – istiskivanje manjinskih dioničara Erste Banke:

    Click to access 02YKeOZYgQCKLyn52bGjhA==.pdf

    Tu sam čak i osobno indirektno pogođen. Jadroagent kojega imam u portfelju ima nešto dionica RIBA koje će mu sada oteti… Inače mi je taj koncept istiskivanja omražen, ne vidim pravde u tome da te netko natjera da nešto “prodaš prisilno”, bez obzira kakva cijena bila. Ne ulazim čak niti u to da često cijena i nije baš pravična… a što se tiče ovoga slučaja, baš mi se i ne sviđa “ponuda”… ali kojoj se vjerojatno neće nitko uspjeti suprotstaviti, svi će kao satisfakciju za tu otimačinu dobiti 450 kn… pa koliko god se to nekom sviđalo ili ne, i gotovo. Tužno.

    • Poštovani, predlažem da ovo shvatite kao izrazito povoljnu okolnost, s obzirom na oportunitetni trošak. Naime, sada ćete dobiti premiju od oko 30% s obzirom na prethodnu tržinu cijenu, što – iako je lako moguće znatno ispod ‘fer’ vrijednosti – Vam omogućava da uložite novac u druge još potcijenjenije prilike.

      • To ima smisla gledajući ovako kao izolirani slučaj, ovaj konkretno u konkretnoj situaciji na tržištu, i pod uvjetom da dioničar tako razmišlja – da vidi podcijenjenije dionice i želi tako reinvestirati taj novac… Ali sam princip istiskivanja smatram nepravednim.

        Nije uvijek situacija takva da malom dioničaru odgovara istiskivanje (kao što bi npr. nama na LURA-R-A možda odgovaralo… premda i to ne bi sigurno bilo po cijeni koja je “fer”, i nije moja želja da se to dogodi… ja bih radije da poduzeće reinvestiranjem raste na vanjskim tržištima dokle rasti može… , dok ne zaokruži regiju JIE u skladu sa planovima, pa onda neka krenu dividende… a istiskivanje: nikada!), a neki dioničari možda niti nemaju racionalan razlog nego naprosto iz “kolekcionarskih potreba” žele imati neku dionicu – da li je pravedno tu njihovu potrebu smatrati manje važnom pa reći istiskivanje je ok obzirom da si npr. dobio “fer” cijenu? Ako on ne želi novac nego svoju dionicu i ništa više?

        Uglavnom ovdje, za konkretni slučaj, i pretpostavljajući racionalne investitore (a oni to “moraju biti”!), ovo sa boljim reinvestiranjem bi trebalo poručiti Jadrogantovcima 😉

        Doduše njihov posao nije da ulažu u dionice, oni imaju svoju jasnu osnovnu djelatnost… tako da onda neka to što dobiju, taj milijunčić i nešto, zajedno sa svime ostalim – pametno ulože u biznis, u skladu sa (ambicioznim?!) “kratkoročnim planovima” iz GFI:

        “akvizicija društava koja su u trenutnim problemima (kadrovske ili financijske
        naravi), ili upošljavanje stručnjaka, koji mogu povećati obujam poslovanja
        Jadroagenta”

        – eto, dobiti otpremninu od nečega što nema veze sa tvojom osnovnom djelatnošću, u ovakvim slučajevima možda i nije takva katastrofa, jer će biti više keša za investiranje u osnovnu djelatnost.

        Ali princip je princip – da su ponudili ponudu za otkup, pa tko hoće da prihvati… to bi bilo pošteno. Ovako na silu je legitimno ali nepravedno jer nam je zakon takav.

  6. Kamata za stambeni kredit ne smije biti preko 5% i o tome u opće nema diskusije. To je neka socijalna kategorija ili nije? Tu država mora reagirati makar i đonom jer samo idioti imaju manju ktu na automobile od stambene. Novine treba prestati kupovati pa neka ih banke financiraju. Radikalna rješenja su izlaz.

    • “Kamata za stambeni kredit ne smije biti preko 5% i o tome u opće nema diskusije. To je neka socijalna kategorija ili nije?”
      Oh socijalne kategorije… Po meni nije u redu da se meni (preko subvencija) ili vlasnicima banke(preko prisile) oduzima novac. Ako vi mislite da su kamate previsoke slobodno posudite svoju ustedevinu po 4.5%.
      Nadam se da ovo necete shvatiti kao provokaciju- cesto ljudi kada im kažem istu stvar: “pa slobodno(tj. “slobodno” jer je katastrofa otvoriti bilo što u HR) ti napravi bolje i ponudi bolju uslugu” misle da se pravim grbav i da ne mislim ozbiljno.

  7. Glede obvezne rezerve – kod nas je 13%, u Poljskoj je 3%, Češkoj 2%, Eurozoni 2%. Samo to vam daje 1% dodatnog spreada između pasivne i aktivne.

    EURIBOR sadrži euro inflaciju ali ne i RH inflaciju koja je povijesno viša, i očekivanje inflacije je više. Također zanemarili ste i tečajni rizik. Uostalom mislim da je RH bolji dužnik od ZABE a RH se trenutno zadužuje po 4,0% -5,5% na 1 do 3 godine. Zašto bi Unicredito posuđivao lovu ZABI jeftinije nego RH? Nema logike. Zbog svega ovog moja je procjena da se domaće banke zadužuju kod stranih po 4,5%-5,5% na 1 do 3 godine. Znači slično kao i kod građana. Sad dodajte na to 1% spreada i dobijete 5,5% do 6,5% koji je minimum koji banke mogu zaračunati. Opet velim na to idu plaće, opći troškovi, dobit i dr. Pored toga ja bih i rekao da su domaća poduzeća rizičnija od stranih poduzeća zbog iznimne zaduženosti i vrlo lošeg korporativnog upravljanja.

    A ovo ROE/ROA je ključna stvar. Naime banke u RH zarađuju manje nego banke na zapadu i preuzimaju VEĆI rizik!!

    Da rezimiram. Moje je stajalište da su banke u RH loše vođene, da su neprofitabilne te da su dijelile šakom i kapom kredite kad nisu trebale i da je to upravo razlog zašto smo tu gdje jesmo.

    • Poštovani, hvala na doprinosu. Kad govorimo o kreditima s deviznom klauzulom, a na njih se odnosi spread preko 4, onda nema veze hrvatska očekivana inflacija, nego samo kao dio sistemksog rizika. Kad govorimo kunskom riziku, onda ima veze razlika očekivane inflacije, ali – kako vidim da ste obrazovani – i Vama je potpuno jasno da nas očekuje razdoblje apsolutne, pa i relativne spram EU, deflacije u RH (da ne duljim, objasnio sam u jednom od prethodnih postova).

      Kao što sam rekao, zašto je poslovanje bankama u RH manje rizično nego u mnogim drugim zemljama, neću ovim putem (siguran sam da Vam je jasno). Zaista Vas molim da uvažite to.

      Također, imate grešku u računici, jer imobilizacija oko 10% veća nego u EU na ovako malim razinama, čini efektivnu stopu zaduživanja većom desetak posto (11,1% bi konkretno bilo kad bi oni imali 0, a mi 10%), što znači nekih 0,5% u spreadu s obzirom na nominalnu stopu od oko 4%, a ne 1%. No, to je manje bitno.

      I na koncu, opet za kraj, ključna primjedba je, kad je to sve OK, dolazimo do biti stvari:
      – zar nije neobično da bankama dobit praktički ne padne, kad čitav ostatak gospodarstva (nakon što se oduzme jedna profitabilnija firma) potone u minus?
      – zar nije ovo svakako iznimno zanimljiva tema (vidite, čak i post na mom skromnom blogu je pobudio Vaše zanimanje), pa kako je moguće da novine ili uglavnom ignoriraju to (s izuzetkom VL) ili histerično brane banke (ima li tu nečega kad novine ničim izazvane tako neuvjerljivo i histerično brane banke?).

      Vidim da ste obrazovani, i vjerojatno iz bankarskog sektora, te i sami znate kako su banke ovdje aposlutno ‘top dog’, čak dotle da su i vodeće poslovne novine toliko u strahu, iil u želji da se svide, da mogu izjaviti ovako nevjerojatne stvari kao što sam istaknuo 3 retka više.

      A zašto smo tu gdje jesmo, to je jedna interakcija naroda, države (politike), banaka. Primjerice, banke su vrlo rado profitatabilno iskreditirale enormnu kupnju automobila koje si narod u biti nije mogao priuštiti (ovo je samo detalj). Znači, mi smo zemlja koja živi na ‘đemdo’, preko svojih mogućnosti, i jasno je da će kvartovski posuđivač novca dobro proći. Znači, moj stav je da su banke dijelile šakom i kapom kad nisu trebale, da smo stoga gdje smo (osobna potrpšnja je veliki generator zaduženosti, ali i čitave spirale tečaja, niske potrošačke inflacije i visoke proizvođake i znatno smanjenje konkurentnosti), te da su zbog toga banke relativno (spram realnog gospodarstva) enormno profitabilne. Nerealna potrošnja države i građanstva (uz par drugih ‘detalja’, kao što je neefikasna alokacija kapitala – u krive ruke – kroz pretvorbu, ili neefikasna alokacija managementa kad se nema zainteresiranog vlasnika (Pliva, Podravka itd.)) glavni su uzroci prve razine toga gdje smo. Druga razina naravno je na razini prosvjećenosti naroda i sustava vrijednosti itd. I još je jedan ključan element koji se tiče bankarskog poslovanja koji, kao što sam rekao, ne bih ovim putem.

      • Samo kratak komentar. domaćim bankama je najjeftiniji izvor avista depoziti (0,25%) zatim krediti izvana (osigurani od stranih osiguravajućih kuća u razini LIBOR, EURIBOR + spread 1-2%) ili krediti matica (EURIBOR+spread 2-3%), zatim su tek oročenja (no tu banke imaju kontrolu kroz mehanizme mijenjanja kamata).

        A što se tiče profitabilnosti, banke su iznimno profitabilne jer su uspješno sav rizik u doba krize uspješno prebacile na klijente kroz mehanizme promjene kamate (banke naime odlučuju same o visini kamatne stope u 90% svojih plasmana).
        Jedino što ih muči je ogroman kreditni rizik, no i tu zasada dobro plove jer su gotovo svi krediti osigurani sa kvalitetnim instrumentima osiguranja (ovdje konkretno ne mislim samo na vrijednost osiguranja već da je najčešće osiguranje hipoteka i to jedina, pa je onome tko otplaćuje kredit tek zadnja opcija default kad je stjeran u kut, a dotle ga dobro iscjede).

  8. Kada se već govori o deflatornim pritiscima u hrvata,kao i cijeni novca u bankama,nikako ne možemo zanemariti potencijalnu veliku opasnost od rasta kamata u svijetu zbog toga što SAD u 2010g treba cca 10% bdp-a novih zaduženja,Velika Britanija 14% ,Francuska 8,6%,Njemačka 5,6%,Španjolska 11,6%,Indija 6,5,Kina 3,3%.Iz ovakve velike potražnje na tržištu kapitala kojih se zemlje ne mogu odreći postoji velika opasnost od rasta kamatne stope zbog već unaprijed ugrađenog očekivanja veće inflacije naročito za jednogodišnje ili dvogodišnje posudbe …,postoji velika opasnost od poskupljenja refinanciranja…,mislim da je ova opasnost vrlo realna.

  9. Mislim da niste u pravu kada kažete da su profiti realni jer još ne možemo znati što je sa reprogramima,počekom,produženjem rokova otplate itd,itd.još uvijek ne možemo sa sigurnošću reći što se stvarno krije u bilancama banaka.meni to izgleda sjajno i nestvarno.Zanemarujemo hotelske i stambene porfelje,puno je tu napravljeno reprograma ili pokušaja prolongiranja otplatnih rokova.pitanje je načina kako to banke prikazivaju i što će se na kraju od toga naplatiti.pogoršava se stanje i u sektoru stanovništva a o realnom sektoru dovoljno govori podatak maloprodaje za travanj od -8%…,iskreno ne vjerujem da financijska izvješća odražavaju pravo stanje stvari…,masa je tu reprograma i prolongiranih rokova otplate koji nisu prikazani kao rizični plasmani…

    • Poštovani, kažem samo da banke same tvrde da su profiti realni. Jer ako imaju ‘evergreene’ kako ste opisali (tj. u biti non-performing kredite, koje onda maskiraju tako da ih prolongiraju i kapitaliziraju kamatu) u većoj mjeri; tj. ako bi se loši krediti prikazivail kao dobri, onda financijska izvješća ne bi odražavala stvarnu poziciju, pa bi bila lažirana, a vjerujemo da su to preozbiljni ljudi 🙂 .

  10. Prolongiranje rokova otplate ne znači da se banke neće naplatiti ali ne znači i da hoće.Uzmimo samo stambeni porfelj gdje su banke financirale kupnju zemljišta i gradnju po tržišnim uvjetima 2005-2008g,pitanje je koliko i u kojoj mjeri je to naplativo.tu je jako rizičan i hotelski porfelj koji je danas u situaciji da ne može ni kamatu otplaćivati a kamoli glavnicu…,svakodnevno ljudi ostaju bez posla i banke dolaze u probleme otplate kredita prema stanovništvu.Ne zaboravimo da još američke banke nisu na čisto sa svojim bilancama iako je država na sebe preuzela lošu i nelikvidnu imovinu…,moje je mišljenje da tek u dolazećem razdoblju banke mogu procijeniti što je naplativo a što nije…,malo je stečaja proglašeno u hrvatskoj a procjene su da 80tis ljudi radi a ne prima plaću…,rezovi će se početi provoditi na svim razinama,od lokalnih jedinica pa dalje,takve stvari se moraju odraziti na poslovanje banaka…,po vijestima iz austrije najveći gubici hypo banke su ostvareni upravo na leasingu u hrvatskoj…

    • Poštovani, to s hotelijerima baš nije tako očito (da moraju biti loši). Pogledajte npr. RIVP-R-A. Doduše posluju u sastavu Valamara koji je u RH naročito uspješan, ali
      – u 2009. su imali gubitak od 51 m., na prihode od 592 m. (malo jači gubitak)
      – MEĐUTIM, tok novca od operacija 96 m. (16% prihoda).
      Slično 2008.
      Dakle, ti biznisi mogu biti profitabilni, te k tome čuvati rentnu poziciju.

  11. Upravo sam jučer analizirao gradnju jednog hotela na jadranu kapaciteta 200 soba,ukupna investicija će premašiti 50mil eura.informacija o visini investicije je više nego provjerena i ljudi koji rade na nadzoru su uvjereni da će visina investicije premašiti 50mil jer vlasnici ugrađuju opremu i inventar po sistemu što skuplje to bolje.Po mojem izračunu pošto se radi o hotelu sezonskog karaktera, na jednom otoku ,maksimalni godišnji prihod može biti cca 20mil kn.Ne mogu nikako razumjeti tko kreditirao tu izgradnju i kakva je to računica.u ovome slučaju dolazimo do jednostavne matematičke računice,a to je da ukupan prihod hotela približno jednak bankovnoj kamati.jedino još ne znam tko je to kreditirao?

  12. G.Bakiću Rivijera nema velika zaduženja sa obzirom na veličinu porfelja koji imaju,međutim već im je babin kuk u dubrovniku u banani jer su strahovito premašili troškovnik a kao što znate i imaju spor sa izvođačem radova.Gledajući nekretninski porfelj zaduženja su mala,međutim gledajući prihode koje taj porfelj može ostvariti zaduženja su velika…,ključno je pitanje dali će se taj porfelj nakon ove krize vrednovati po cijenama nekretnina ili po mogućem prihodu i dobiti koje se mogu ostvariti.meni je sve to naučna fantastika…,naročito izgradnja novih hotela koji mogu biti popunjeni 120 dana u godini.pogledajte bilancu i račun dobiti excelsiora u dubrovniku i puno toga će vam biti jasno…,puno je takvih hotela!

    • Puno je i onih gorih od Excelsiora…

      S druge strane, ako netko radi malo razumnije, ne koristi toliku polugu za biznis tako slabog povrata, nego ako ima keš ulaže keš… u suprotnom bira neki drugi biznis… i ako je dovoljno priseban da shvaća kako je popunjenost alfa i omega poslovanja hotela, da se na vrijeme pobrine da može taj hotel popuniti… tada bi, uz tako produženje sezone, bilance i računi dobiti i gubitka jadranskih hotela mogli sličiti npr. onima Hotela Dubrovnik d.d. ovdje na Trgu Bana Jelačića. Štoviše uz istu popunjenost bi ovi na Jadranu zapravo imali i bolje financijske rezultate!

      Sve je stvar toga da li netko taj hotel može ili ne može popuniti – tako jednostavno, za reći 😀

      Ne možeš izgraditi hotel sa 5* na nekom bezimenom otoku i očekivati ga popuniti sa preko 60 % npr. (a što bi bio neki minimum za normalno poslovanje, a kojega kod nas na obali nema nitko! Popunjenosti su im duplo manje, oko 30 %!)
      I u pravilu moraš izgraditi više takvih, cijelu destinaciju dovesti na tu razinu, i ne samo “infrastrukturno” nego cjelokupnom “ponudom” to mora biti na nekom nivou, i onda… što očito svi zaboravljaju: koliko si uložio u te zgrade… još toliko (kroz sljedećih par godina raspoređeno doduše, ne jednokratno) treba uložiti u marketing! I na dalje trošak za marketing će igrati trajno značajnu ulogu u računu dobiti i gubitka – jer gosta treba upoznati sa ponudom koju nudiš, neće on sam od sebe doći. Tko gosta “ne pozove”, tome gosti neće doći… Gosti ne dolaze bez pozivnice. Ovdje je marketing ta pozivnica.

      Oni koji misle raditi hotele bi trebali dovoljno samokritično procijeniti jesu li za to sposobni ili ne. To je jako velik posao kojega nije lako odraditi kako treba niti onima najboljima, koji imaju i keš i sve ostalo… a kako je tek onima ostalima… ostali su osuđeni na propast.

      Opasno je kada netko tako zahtjevan posao kao što je napraviti profitabilan hotel (i destinaciju, kod nas i cijele destinacije tek treba oblikovati) shvati olako, tada nastaju katastrofe (kao na Hvaru…)

  13. Naravno da se današnji vlasnici hotela neće izgubiti,njima je bitno da banke žele financirati takve projekte,a vlasnici ili bolje rečeno upravitelji će naći način uzmu veliki dio kolača za sebe.nije red da sada na ovakav način objašnjavam kako to oni rade.

  14. Kompleksna tema. ROE je samo dio slagalice. Svakako bih volio cesce citati analize bankarskog sektora, jer ono sto dospije u medije je trenutno prilicno lose kvalitete (povrsno).

  15. Poštovani g. Bakiću,

    Prvo pohvale vašem blogu koji čitam od početka.

    Pokušat ću malo razjasniti situaciju s kamatnim spread-om jer mi se čini da vam nedostaje dio informacija za potpunu interpretaciju:

    Trošak KOP-a (kunske obvezne pričuve) proizlazi iz održavanja 13% kunskih depozita kod HNB-a uz kamatu 70%0,75% + 30%*0%. Za aproksimativni izračun možete koristiti multiplikator 1,13. Znači, depozit koja Banka plaća 5%, mora naplatiti 5,67%. Napominjem da što je veća kamata na depozit, veći je i apsolutni regulatorni trošak.

    Trošak DOP-a (devizne obvezne pričuve) i Minimalno potrebnih deviznih potraživanja (koji vidim da niste uzimali u obzir) daje multiplikator od otprilike 1,4, opet zavisno o kamati na depozit. Trošak DOP-a je veći nego što se čini na prvi pogled jer 75% se održava u HRK-u, tako da se primjenjuje kunski oportunitetni trošak (npr. Zibor). Na DOP izdvojen u devizi HNB ne plaća kamatu.

    Regulatorni trošak je bio i puno veći u prošlim razdobljima (npr. GOP, visoka razina ZIBOR-a u 2009…)

    Zaduženje od „mama“ banke plaćaju dosta jeftinije od domaćih depozita. Euribor/chf Libor + CDS je trenutno dobra aproksimacija.

    Visoki spread u Kunama u grafu koji ste prikazali ne pokazuje cijelu priču. U 2009 nije bilo novih plasmana u HRK zbog problema s likvidnosti na tržištu i neizvjesnosti o kretanju tečaja. Intervencija HNB-a kojom brani tečaj zapravo povlači kune s tržišta i tako diže kamatne stope. 1m Zibor je početkom 2009 došao preko 20%, držao se oko 8-9% skoro do kraja 2009, kada dolazi do značajnijeg popravljanja HRK likvidnosti na tržištu. Zibor inače predstavlja „risk free“ krivulju pa nema smisla klijentima plasirati sredstva jeftinije od njega i preuzimati kreditni rizik za đabe. Također, struktura kredita u kunama je takva da se tu radi uglavnom o gotovinskim, potrošačkim i kreditima po karticama, i sa bitno manjim udjelom stambenih nego u EUR-u i CHF-u pa je kamata na HRK veća zbog veće premije za kreditni rizik.

    Pad profita banaka od 10%, također ništa ne znači. Banke su veće nego što su bile 2008 pa se mora gledati neki relativni pokazatelj (npr. ROE). U ovoj krizi banke ne gube profite zbog kamatnog rizika (osim u hrvatskoj zbog kuna), već prvenstveno zbog kreditnog rizika, a i premije za likvidnost. Kod nas će efekt pojačanog kreditnog rizika biti vidljiv tek u 2010. Banke su napravile i značajnije rezanje troškova u 2009. što popravlja rezultat.

    • Poštovani, hvala na doprinosu. Pokušat ću kasnije odgovoriti temeljitije, ali evo samo nekih natuknica:
      – spread nije bitan s obzirom nove kredite, radi se o UKUPNOM spreadu, dakle ponajviše na stare
      – kao što znate, valjda jedino u Hrvatskoj se smatra normalnim da banke (i to sve banke, kao po dogovoru to se nekako podrazumijeva, tj. nije predmetom tržišne borbe) mogu na skoro sve plasmane dignuti jednostrano stope; kako je hrvatsko tržište došlo u takvu poziciju?
      – ovo nije samo teorijski, nego banke to rade, a način kako one to doživljavaju je zaista zanimljiv; evo mog iskustva: iako imam prilično dobar status u svojoj poslovnoj banci (naime za neke moje tvrtke), baš što se tiče q1 2009 što se dogodilo. Pošalju oni nama faks (ovako nekako, nisam siguran za datume) 15.4. da s 1.4. dižu stope. Mi naravno pitamo kako to, oni kažu da imaju pravo na to i da nema problema u tome što dižu nakon 15 dana jer je to ‘isto obračunsko razdoblje’ (baš me zanima što bi rekli da u restoranu u sred ručka poskupi jelo koje su naručili iz jelovnika po cijeni koja je bila jasno navedena i da im konobar kaže da ne vidi problem jer je to isto obračunsko razdoblje). Napominjem da se ne radi o zločestim ljudima, mislim kao osobe su mi zaista simpatični i dragi, oni naprosto doživljavaju da to tako treba ići. Možda i njihov najznačajniji klijent (nakon države, valjda) čiji je predsjednik uprave i odličan osobni prijatelj predsjednika uprave banke je dobio sličnu obavijest
      – ROE (za strane vlasnike) treba gledati relativno, s obzirom na zahtjevanu stopu povrata na njihovim tržištima, tj. trošak kapitala
      – eventualni rast aktive treba gledati s obzirom na distribuciju marginalnog rasta, pri čemu je vjerojatno najveći rast prema državi (najmanje rizično).

      Itd.

      Sve u svemu, kao što rekoh, da u nekoj zemlji koju naše novine prate (recimo Njemačka) bude tako da banke ostvare toliku dobit, a da sve ostale firme (izuzme se recimo jedna veća pozitivna koja ima posebnu poziciju) ostvare gubitak, to bi zasigurno sve NAŠE novine prenijele, postavile pitanja i interpretirale (zasigurno vrlo negativno). Možda je to čak i OK (s obzirom na narav hrvatskhi slabosti, koje su veliki dijelom generirane potrošnjom lakog novca, možda je i dobro da se spread povećao), ali teško da je zaista OK ovako ekstremna situacija. ( Naravno, moj frend Zoran iz udruge banaka sad će razvaliti s ROA, ROE 🙂 ). I sad vrlo znakovita šutnja medija (ili ulizivačka obrada teme) o rako radikalnoj situaciji. Primjerice, da na Trgu izraste tulipan od 17 metara, i mediji prešute ili kažu da je ‘malo veći’, ne bi li Vam bilo sumnjivo da je nešto čudno s tulipanom? Bilo bi Vam vjerojatno sumjivije nego da mediji opišu i objasne to čudo. Sve ovo je vrlo neobična priča i siguran sam, budući da su naši vodeći bankari vrlo pametni ljudi, da oni sad u čudu gledaju na sve ovo.

      • Poštovani,

        i mislio sam da ćemo doći do administrativnih stopa 🙂

        Posebnost hrvatskog tržišta je to da nema tržišta. Npr. dugoročni kunski krediti nisu financirani iz dugoročnih kunskih depozita jer takvi naprosto ne postoje u dovoljnom iznosu. Izdanje obveznica od strane banaka još nije zaživjelo, a prije su bile i opterećene Posebnom obveznom pričuvom.
        Gdje bi plasirali kratkoročne depozite?

        Znači, preko administrativnih kamatnih stopa se na klijente prebacuje ne samo kamatni rizik, već i rizik likvidnosti. Dugoročni krediti su financirani kratkoročnim depozitima i promjenu cijene depozita banke prevaljuju na kredite. A tu je rast Zibora bio vrlo važan čimbenik i na postojeći portfelj.

        Analogija s restoranom je prilično popularna, ali krivo korištena. Stvar je u tome da dok ne završi ručak restoran ne zna koja mu je nabavna cijena hrane i koji će porez (regulativa) biti važeći u kojem trenutku. Zato na cjeniku piše cijena -promjenjiva.

        Da li to banke rade transparentno i “pošteno”? Ne bih o tome.

        Zamislite situaciju da se banke ponašaju kao zapadne i bar teoretski matchiraju ročnost kredita i depozita i daju dugoročne kredite uz fiksnu stopu. Kolika bi bila nominalna kamata?

  16. Čitam danas u Lideru opasku kolege iz Trigranita kako su kod nas banke istovremeno kreditirale investitore, izvođače i kupce u stanogradnji te kako nužno slijedi pad cijena na tržištu nekretnina ali i otpisivabje dijela aktive… Srećom je guverner Rohatinski uveo toliku obveznu rezervu bankama jer su interni rizici kod nas toliki da su usporediv s onima vani zbog izloženosti derivatima i sl. Plus veličina hrvatskog tržišta, itd. To je poznata priča mali ansambl-velike fluktuacije. Postoje jaki razlozi zašto do pucanja (odnosno) zamrzavanja tržišta dolazi tako često u segmentu nekretnina ali o tome drugi put. Kad nema postupne prilagodbe e onda nužno poslije nekog vremena
    slijedi jedna ali gruba, kod nas ne bankroti ali otpis dijela pasive da sigurno. Risk management u našim bankama-veži konja di ti aga kaže!!

  17. A pogledajte ovo:
    http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Ekonomija/Dobit-istarskog-gospodarstva-2-15-milijardi-kuna

    Premda nemaju u Istri registriranu niti jednu veliku banku (a i to što imaju malih nije se ponašalo po ovom obrascu, nego je dobit pala preko 20 %), ukupna dobit njihovih poduzetnika nije pala za 50 % kao na razini RH, nego je smanjena za “samo” 6 %!

    Ja dakako nisam zadovoljan i dalje, dokle god je pokrivenost robnog uvoza izvozom manja od 100 %, zahtijevam napredak! Nema veze što je sa izvozom usluga (turizam) to debelo preko 100 %, ja želim da i robni izvoz bude još jači, i da ovo bude pravi primjer ostatku Hrvatske.

    Ako nemamo jednu uzornu regiju, onda ništa od cijele Države, kada se ostali nemaju na koga ugledati, kome zaviditi i sl., ovisno kakav je tko čovjek, ali bitno je da je netko dobar to ona može i druge malo motivirati da pokušavaju biti poput njega.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.