Društvene paradigme

Nezaposlenost i zaposlenost u Hrvata

Samo podaci o nezaposlenosti tek su dio priče – oni su i gori i bolji od stvarnog stanja: izgubljeno 133.000 radnih mjesta

Napomena 5.6.: Post je dorađen s obzirom na novi podatak o nezaposlenima, tj. posebni post ‘ažuriranje’ je ukomponiran u ovaj post. Sve analize su s obzirom na podatke s travnjem, osim broja nezaposlenih, koji je sa svibnjem.

+ + +

Ovdje prikazujem neke trendove nezaposlenosti, a nakon dodatnih podataka (primjerice, čekam podatke o desezoniranom BDP) ću biti hrabriji u projekcijama. Oni pokazuju da su podaci o nezaposlenosti samo dio priče, pogotovo ne-desezonirani koje nam serviraju mediji i politika, a za cjelinu treba proučiti i aktivnost stanovništva, strukturu zaposlenih itd. O nekim aspektima toga već je pisao Marko Rakar.

Usput je ovo zgodan kontekst za rasprave oko ukidanja spornog članka 262 ZOR-a. Koliko mi se čini, buku oko ukidanja neprirodnog prava da kolektivni ugovori važe zauvijek i ako ugovorne strane to ne žele (!?) dižu uglavnom (jako uglavnom) sindikati zaposlenih u javnim službama. Retorika je žestoka, a sindikati se prave kao da ne znaju da kad prijete Šukeru, u stvari prijete svima nama. Jer oni su jako nezadovoljni stanjem u kojem su Sanader ostavili državu, ali su jako zadovoljni time da su im on (ili tko već) dali nečuvena prava misleći da time ‘kupuju’ glasove … a kriza nije njihov problem, nego samo naš; tko nam je kriv što je 70.000 ljudi u privatnom sektoru izgubilo posao (vidi niže) … tko nam jer kriv što sada preostali radnici i poduzetnici (u kolapsu) moraju plaćati još više … jer oni imaju svoja ‘stečena prava’. A i turbo folk je na njihovoj strani, ono fakat autentično … jer dotična artistica zasigurno snažno puni državni budget (primjerice s ovog ‘eventa’ – pogledajte ovaj tekst u JL; ali nemojte gledati njihov iritantni video, možete ga vidjeti u originalu ovdje) i stoga ima naročita prava zahtijevati kako se njime upravlja!

1. A evo konteksta u kojem se sve događa, najprije nezaposleni (naime, oni koji su se zabilježili na HZZ da ne rade, a traže posao, o čemu detaljnije niže), brojka o kojoj se u zadnje vrijeme najviše piše (ovo je ujedno jedini grafikon koji završava sa svibnjem, ostali s travnjem):

Image Hosted by ImageShack.us

Izvorno, svi su podaci od HZZ, ali su preuzeti s DZS, desezoniranje je moje (objašnjeno na dnu).

Možda nešto jasniju sliku daje stopa administrativne nezaposlenosti

Image Hosted by ImageShack.us

Uočavamo, kao i gore, da se trend nezaposlenosti u stvari okrenuo u lipnju-srpnju 2008., što je bilo zamagljeno promatranjem izvornih podataka, a ne desezoniranih.

2. Prema gornjem, od početka iskazivanja krize kroz zaposlenost (ovo iskazivanje kasni za 3-6 mjeseci), nezaposlenih je oko 65.000 više. Zaposlenih je, međutim manje za oko 133.000, tj. točno dvostruko:

Image Hosted by ImageShack.us.

3. Trik je u sljedećem:

Image Hosted by ImageShack.us.

Dakle, polovica pada broja zaposlenih objašnjena je porastom nezaposlenih, a polovica smanjenjem ekonomske akivnosti stanovništva, vjerojatno na sljedeće načine:
– radnici izgube ili napuste radno mjesto, počnu raditi ‘na crno’ i ne prijave se na HZZ
– radnici izgube ili napuste radno mjesto, i defetistički se ne prijave na HZZ
– radnici odlaze u mirovinu (prijevremenu, ili redovnu – primjerice, oko 40.000 ljudi trenutno radi iako ima uvjete za starosnu mirovinu).

4. Čini se da zaposlenih u državnoj (uklj. lokalnu) upravi i javnim službama ima oko 250.000. Izuzmemo li njih, polazna točka pri preokretu trenda je bila nekih 1.300.000 zaposlenih. Što znači da je među nama ‘ostalima’, kojima se državni službenici postavljaju nasuprotno, deset posto izgubilo radna mjesta. No državnih službenika to naprosto nije briga. Njihova računica je jednostavna, valjda nekako ovako: neka preostalih 90% plaćaju 11,1% više poreza pa se opet ima za njihova ‘stečena prava’. Međutim, među tih 1.300.000 ima i mnogo zaposlenih u tvrtkama s većinskim državnim vlasništvom (ili, paradoksalno, manjiniskim, a gdje država ‘drma’, kao Podravka) koji su manje gubili posao nego zaposleni u privatnom sektoru. Onako odokativno, usudio bih se reći da je u privatnom sektoru izgubljeno svako 8. ili 9. radno mjesto (e, zato bi oni trebali davati 12-15 posto više kako bi državni službenici zadržali svoja ‘stečena’ prava).

5. Zanimljivo je pogledati kretanja po segmentima zaposlenih. HZZ izvještava u tri segmenta: zaposleni u pravnim osobama, obrtnici i slobodne profesije. Njihovi udjeli u radnoj snazi su ovakvi:

Image Hosted by ImageShack.us
a trend ovakav (indeksno):

Image Hosted by ImageShack.us.

Znači:
– broj poljoprivrednika (u službenoj radnoj snazi, tj. onih koji plaćaju doprinose) se konstantno smanjuje (znači li to npr. da se oni većinom prijavljuju na HZZ kao nezaposleni, da li većinom pronalaz neki poslić ‘u firmi’ i u slobodno vrijeme rade na polju, ili se većinom radi o generičkom smanjenju njihova broja?)
– obrtnici i slobodne profesije su u stvari lakmus papir za gospodarska kretanja (iako postoji i značajan sekularni trend njihova smanjivanja … ali nemam vremena za dublju analizu).

6. I na koncu, mali doprinos raspravi o administrativnoj i stvarnoj nezaposlenosti. Zanimljivo je da svega 25% prijavljenih na HZZ dobija naknadu za nezaposlene. S druge strane, notorno je da ako tražite zaposlenika ‘s HZZ’, mnogi dođu na razgovor samo zato jer bi inače izgubili prava vezana uz HZZ. (To ljudi iz HZZ znaju i ne možemo ih smatrati odgovornima za to.)

A ‘članstvo’ u HZZ nosi razne beneficije:
– zdravstveno osiguranje
– prijevoz (npr. u Zagrebu besplatan prijevoz u ZET-u) i možda još neke,
– ali NAJVAŽNIJE, vjerojatno je to uvjet za dobijanje raznih socijalnih pomoći.

Iako je Hrvatska ‘socijalna država’ – ne razumijem što to zapravao znači, ali valjda da srazmjerno velik dio svog BDP-a daje za socijalnu pomoć ove ili one vrste i preuzima odgovornost za najugroženije – ključno je pitanje da li socijalnu pomoć crpe oni kojima nije namijenjena (recimo pjevačici država plaća mirovinske i zdravstvene doprinose, a ona po gažama zarađuje enormne novce, na crno).

Primjerice, jeste li znali da smo od Grada Zagreba za treće i svako iduće dijete dobijate 66.000 kuna bespovratne pomoći (da, šezdeset i šest)? Pitanja koja se nameću su naravno ne ‘Želimo li ‘mi Hrvati’ više djece?’, nego
– je li upravo Grad Zagreb institucija koja treba voditi pronatalne programe (ili se ovime kupuju glasovi, primjerice, je li ovo vezano uz motiviranje doseljavanja višečlanih obitelji bez zaposlenih u Sopnicu)?
– da li je ova mjera povećala broj obitelji koje imaju treće dijete ili su ovu subvenciju dobile uglavnom ljudi koji bi ionako imali treće dijete?
– i najvažnije, kako ovakvi nekoordinirani zahvati u socijalne subvencije utječu na tržište rada i socijalnu pravdu?

Konkretno, za neke ljude, optimalna strategija je:
– prijaviti se (bračni par – oboje) ‘na’ HZZ, ako se ima pravo na subvenciju HZZ; ako ne – dobiti samo plaćene doprinose (što se kod nas lažno naziva ‘osiguranje’), besplatni prijevoz
– dobiti od države razne oblike pomoći
– dobiti od lokalne samouprave razne oblike pomoći.

Problem, naravno, nije u toj pomoći, nego u neusklađenosti i nedostatku središnje evidencije; naime mogu li neke obitelji skupiti toliko socijalne pomoći, da još uz ponešto rada na crno (ili poljoprivrede) u stvari dobro žive, i time doprinose ne samo iskrivljavanju tržišta rada, nego i sustava socijalne pomoći.

Ovoga su, naravno, svjesni i u HZZ (gdje na sreću sada imamo daleko ozbiljne vodstvo nego u prošlosti), a potez je na državi.

Napomena:
1. Desezoniranje. Ključ gornjih analiza je trendovima koji se mogu vidjeti kroz desezonirane podatke (umjesto površnih analiza mjesečnih brojki), a za vašu informaciju, metoda desezoniranja koju sam koristio je prilično primitivna: odstupanja od ‘prosječnog’ mjeseca se dobiju tako da se usrednje vrijednosti za sve dotične mjesece u perioud 2003.-2009. Sljedeći grafikon prikazuje da je ova metoda prilično robusna, što se tiče promatranih varijabli i godina upotrebljenih za usrednjavanje (primjerice, dva grafikona prikazuju usrednjavanje s obzirom na period 2003.-2009. i 2005.-2009.).

Image Hosted by ImageShack.us

2. Zaposlenost. Broj zaposlenih objavljuje mjesečno DZS, međutim po isteku godine revidiraju brojke za cijelu prošlu godinu, što postaje službeni podatak.

Primjerice:
– za 2007. je revidiran podatak oko 3% veći za sve mjesece osim 3,6% za siječanj;
– za 2008. oko 2,05% veći osim za siječanj 2,11%,
– za 2009. oko 0,62% manji osim za siječanj 0%
… na tragu toga, pretpostavljajući da su ove pogreške sve manje iz godine u godinu, sam dostupne brojke za 2010. ‘korigirao’ za 0%, tj. nisam ih promijenio. Tako sam došao do broja zaposlenih i iz njih izvedenih parametara.

41 replies »

  1. Odličan post. Ja već dugo razmišljam da je brojka zaposlenih daleko važniji indikator od brojke nezaposlenih. Činjenica da se broj zaposlenih ne može administrativno povećati (ili smanjiti) po želji političara. Ili je neko zaposlen ili nije, ili plaća poreze ili ne plaća… Nezaposleni se brišu iz evidencije ukoliko se nisu javili taj mjesec, što ne znači da su našli posao.
    Inidaktivan je mjesec travanj;
    1. U Hrvatskoj je u travnju bilo ukupno 1.416.459 zaposlenih, što je 4.214 osoba ili 0,3 posto više nego u ožujku, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).
    2. Broj nezaposlenih na mjesečnoj je razini smanjen za 3,1 posto te je u travnju bilo 308.675 nezaposlenih, što je 9.983 osobe manje nego u ožujku.
    Ovo su copy-paste rečenice iz medija. Jasno pokazuju zabludu pada nezaposlenosti : 4.214 osoba našlo posao, 9.983 osoba brisano iz evidencije. Dakle 55% od tog pada nezaposlnih je statistička greška!?!
    Naši poltičari a naročito mediji bi pod hitno trebali početi pratiti brojku zapolenih kao relvantnu za stanje u hrvatskom gospodarstvu

  2. Poceo sam pisati dugi odgovor i onda mi se mislim skršio FF (ili mi nije komentar odobren 😀 )pa samo kratko:
    IMHO:
    1) drzava se ne bi trebala petljati u odnos poslodavci – zaposleni
    2) prijetnje drzavnih službenika štrajkom su mi smiješne- ako se uzme u obzir koliko su nezamjenjivi 😛
    3) za natalitetnu politiku- glupo je da drzava uopce ima posla sa tim, nadalje glupo je da se roditeljima koji imaju 6 djece koja zive u dovratnim uvjetima daje poticaj za 7,8,9…

    • @Ivan

      Što se tiče natalitetne politike, ne bih se složio da je glupo da država ima posla s time, jedino što je glup način na koji to inače države rade.

      Loše je imati takve natalitetne politike koje rezultiraju povećanjem broja djeca u obiteljima koje se za tu djecu ne mogu dovoljno dobro skrbiti. To je kontraproduktivno.

      Cilj “dobrih” natalitetnih politika bi trebao biti povećati broj djece u “imućnijim obiteljima”, no to očito nije lako. Ali kad nešto nije lako, a “mora se” napraviti… ne preostaje nam nego se potruditi smisliti bolja rješnja…

      Pronatalitetna politika u Europi, koja rezultira povećanjem broja djece u našim “imućnijim obiteljima”, jedini je put za spas naše europske civilizacije od tektonskih promjena, na koje možda nismo spremni…

      Recimo ovakvih (nije tu sve potpuno točno, ali poanta je ispravna):

      (da se razumijemo, moje ideje o pronatlitetnoj politici nisu ideje “protiv bilo koga”, nego naša legitimna želja za održavanjem našeg tradicionalnog stanovništva ohrabrivanjem mladih ljudi u odluci na roditeljstvo… puno je bolje za cijelo društvo da se djeca rađaju u obiteljima koje se o njima mogu brinuti umjesto u mnogočlanim siromašnim imigrantskim obiteljima…)

      • Za islam se slažem da je problem, ali ne jer je “moj bog bolji od tvog” (ja nemam vjerskih uvjerenja i mislim da ih drzava (tj. vlast) ne bi trbala imati- tipa national day of prayer i sl. ) nego jer muslimani u velikoj vecini (koliko god to neki izbjegavali reci) ne zele prihvatiti sekularizam.

  3. poštovani svi,
    evo dokaza kako se ne misli ni na što kada se donose zakoni (uredbe) i da je ljudska glupost bezgranična (nadovezujem se na komentar g. Bakića o opremi za novorođenče):

    ZADAR- Gradonačelnik Zadra u svojoj odluci o „novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta”, koju je prošlog mjeseca usvojilo Gradsko vijeće, nije predvidio blizance.

    Iako je povećanje naknada za novorođene ostvareno predizborno obećanje gradonačelnika Zvonimira Vrančića, koji je po profesiji i ginekolog, za taj propust su krive pravne službe. Zato u gradskoj upravi ovih dana nisu odgovorili na nedoumicu jednog roditelja koji je pitao kako će se HZZO tretirati novčanu pomoć za blizance.

    Hoće li to biti prvo djeteta za koje se daje 2000 kuna ili drugo za koje ide 5000 kuna. No, kako u rođenju blizanaca nema podijele na prvo i na drugo dijete, logično ispada da bi roditelji „dvojčeka”, trebali dobiti ovisno o tome jesu li prije imali djece, samo dvije, ili samo pet, a možda i deset tisuća kuna, za novorođene blizance. Što, ako se dogode trojke?

    Takve mogućnosti nismo otkrili u navedenoj odluci u kojoj se o novčanoj pomoći za novorođene govori isključivo u jednini.

    izvor:
    http://www.057info.hr/vijesti/2009-10-25/kolika-je-gradska-pomoc-za-novorodene-blizance

  4. Neki dan je na tv-u povjesničarka umjetnosti,ne znam kako se zove,u sučeljavanju sa igorom zidićem rekla o horvatiničićevu projektu “da nama ne treba elitizam u zgb,a ako netko želi elitizam neka ide u geto pa neka ga tamo radi”,neki dan je jedan građanin rekao da bi on pristao na smanjenje plaće u državnoj službi ali tek onda kada se bogatima uzme sve i kada i oni dođu na njegov standard i plaću,u nastavku je dodao:pa neka mi onda uzmu i 30% ali sada im nedam ništa…,sve je jasno,igra se isti film samo se glumci mjenjaju.Narod želi da svi budemo jednaki.Da se mene pita ja bih im dao referendum “nacionalizacija ili ne”…,malo se šalim ali to je u biti to…

    • smiješno ako uzmemo u obzir da horvatincic nikom ne otima novce(osim ako je potplatio za dozvole), a ta povjesnicarka umjetnosti je (s 90+% vjerojatnosti) parazit na drzavnom proracunu.

    • “Who is John Galt?”
      (During the main storyline of the book, Galt has secretly organized a strike by the world’s creative leaders, including inventors, artists and businessmen, in an effort to “stop the motor of the world,” thereby bringing about the collapse of the collectivist society.)

      • Ah AS, mozda bih ga i procitao da nema 5 kila. 😀 Uz to Ayn mi je kao osoba antipaticna. 😀
        BTW kad smo kos AS, ako ne znate za Greenspana i Rand to je zanimljivo – IMO da je Rand živa vjerojatno bi AG nazvala najvecom izdajicom svih vremena. 😀

        • AS nije naravno obavezna literatura onima koji razumiju stvari, i ne dao bog da ljudi baš tako razmišljaju. Ali bi trebao biti obavezna literatura za hrvatski narod u cjelini. Ako se počne s The Fountainhead, koji je više kao revijalan (a i manji), onda se lako u zaletu pročita i AS.

      • Valjda mislite “obavezna”, a ne obavezna jer nekako mi je ironicno da AS bude obavezan. Takoder nadam se da me niste krivo shvatili- meni je Rand kao osoba antipaticna, i ne slazem se ni filozofski potpuno sa njom, ali da mogu birati izmedu sadasnjeg sustava i njenog objektivno 😛 mi se cini da bi ogromnoj vecini bilo bolje u Randilandu. 😀

        • Ima smisla što govorite, ali nacije nedorasle stvaranju vrijednosti i demokraciji trebaju prosvjetiteljski apsolutizam. Ako ništa drugo, a ono kad dođu pred bankrot pa im vjerovnici (u ovom slučaju EU) počnu upravljati, a vodeća osoba je tim bolja čim preciznije, i ne nužno s vizijom, obavlja nužne poteze (mnogo bolje nego manično, kao neki drugi).

    • Novi mladi sugrađani nam trebaju!!
      Ali “uz red i analizu”, istina, to je najvažnije.

      Govori se ovdje o zaposlenosti, nezaposlenosti…
      Budući omjer zaposlenih i nezaposlenih ovisi direktno o tome koliko ćemo u budućnosti imati sugrađana i/ili imigranata sposobnih za zaposlenje… i bitno je: imati gdje ih zaposliti 😀 Nikakva korist ako ih imamo a svi opet kao i umirovljenici “neaktivni”…

      Prava borba sa stopom aktivnosti stanovništva i pronatalitetna politika idu rukom pod ruku.

      A kako je kapital osnova svega. Recimo pravi način brobe protiv budućih neravnoteža u sferi aktivnih-uzdržavanih bi upravo mogao biti na tragu nečega ovakvog:

      Za novoređnčađ ne poklanjati kao do sada novac kojim će se doslovno (kupnjom pelena) obirasti guzica, i gotovo, nego bi taj novac trebalo uložiti u budućnost te djece.

      Npr. slično po principu mirovinskih fondova, osnovati fond koji bi se npr. zvao “fond mladih”, i da država svakom novorođenom dijetetu uplati na njegovo ime neki (čim veći to bolje) ulog u taj fond… kojim će to dijete npr. po navršenju recimo 22. godine moći raspolagati a do tada će se taj udjel oplemenjivati na korist budućeg mladog čovjeka koji će time imati neki “počenti kapital” za otvoriti npr. neki svoj biznis (samozaposlenje!), koji će mu biti osnova neke buduće perspektive… jer kapital: alfa je i omega. Ako želiš nešto napraviti, moraš imati obrazovanje, i poželjno je imati kapital, to je jedna velika prednost, koji je dobro našim budućim generacijama omogućiti.

      Taj novac uplaćen u takav fond kao poklon budućem mladom čovjeku nije u međuvremenu zamrznut, dapače, jedan takav fond sa tako dugačkim investicijskim horizontom bi trebao biti sklon vrlo rizičnim investicijama i kao takav bi ulagao praktčki 100 % u vlasničke udjele, i po principu private equtiy-ija, ulagao u start-up-e, dokapitalizacije, dakle tražio dobre prilike na svakom tržištu na kojemu nađe, primarnom i sekundarnom bez diskrimanacije, uvijek gledajući maksimizirati dugoročnu korist, ne obračajući se na kratkoročne fluktuacije… a kako bi svom djetetu što više doprinijeli u tom budućem “početnom kapitalu” roditelji bi imali pravo (što bi se poticalo…) svom djetetu na njegov račun u taj fond uplaćivati novac i dalje… a to što je smijer samo jedan: može uplata, ali isplate nema niti na koji način niti pod kojim uvjetom do navršenja propisane godine života, a i kada se ulog ne mora povući nego samo “napokon ima pravo” (npr. što bi svatko za sebe odlučio u skladu sa možda i savjetom svog “investicijskog savjetnika”…)

      Eto to bi bila neka prava politika, koja bi omogučila da imamo nove mlade sugrađane – ali bogate nove sugrađane, koji će nakon što završe svoj B.Sc. taman mogli podići svoj “počteni kapital” kojega bi im bila dužnost (ugrađena odgojem i obrazovanjem…) što bolje iskoristiti na svoju cjeloživotnu korist… ulaganjem u neki privatni biznis… ili što već procijene u skladu sa svojim mogućnostima, znanjem,… da je pametno.

      I ta politika koliko god da je izdašna, možemo mi svakom djetetu dati i 100.000 kn jednokranto u taj fond, potrošiti time 5 % proračuna godišnje na tu novorođenu djecu… to ne bi bio “trošak”, to je de facto prava čista investicija koja ima pozitivne efekte već danas (jer bi fond s time “racionalno raspolagao”, ulagao u ono što ima smisla…), a na veeliku korist budućim mladim ljudima koji po završetku studija neće biti osoba koja dolazi na tržište rada tražiti posao nego osoba koja po završetku studija ide otvarati posao za sebe i još po nekoga kako uspije biznis ili ne… a mladi su, neka riskiraju, i ako mnogi od njih izgube… nije problem. Oni koji uspiju će što se tiče sumarno “to fino nadoknaditi”.

  5. Evo i danšnje vijesti:
    Do kraja svibnja bilo je 296.438 nezaposlenih, a mjesec ranije 309.000. Od svih novozaposlenih 30 posto otpada na sezonsko zapošljavanje, izvijestila je danas na sjednici Vlade premijerka Jadranka Kosor.

    Opet nema brojke ukupno zaposlenih.

  6. A evo i vijesti iz Amerike :
    Ispod očekivanja: U SAD-u otvoreno samo 431.000 novih radnih mjesta

    Dakle Ameri broje novootvorena radna mjesta, a ne broj prijavljenih u zavodu za zapošljavanje …

    • Ne želim da ispada da se pravim pametan, ali u SADu je je preko 400 k od tih 431k poslova census workers. Tako da ništa posebno dobro se ne dogada u SAD.

  7. Euro se raspao…,sva “sreća” da novi podaci o zaposlenost u americi nisu u skladu sa očekivanjima jer bi već sljedeću sedmicu razmišljali o 1:1,1…,sada je jedno sigurno,burza će sljedećih godina biti volativna do boli jer će nam stalno visiti jedna grčka,američki deficit,kineska inflacija,neka banka…

  8. neću se pokušati pravit pametan, samo ću reći da obožavam vaše duhovite zaplete jer se u tim trenucima stvarno iskreno nasmijem.

  9. g.Bakicu.

    Mi se na ovom blogu bavimo dijagnosticiranjem problema umjesto trazenjem rjesenja.
    Mozemo mi pricati trebalo bi ovako onako.
    Koji su konkretni prijedlozi.
    Predlazem da otvorimo jednu temu sa ciljem pronalazenja rjesenja izlaza iz ovakve situacije.
    Vise je nego ocito da je Jaca jos uvijek u zemlji cudesa i da se ne snalazi i nece se snaci jos neko vrijeme. I nakon neke kvalitetnije rasprave, izaci u medije sa prijedlogom rjesenja sa ovog bloga.

    • Drzava je organizacija, naravno nešto kompliciranija od neke “proizvodne” ili business orjentirane organizacije. Što se radi kada je organizacija u krizi -> novi management i točka. Pita li se radnike tko će voditi organizaciju od sutra NE. Dakle što RH nedostaje, nedostaje joj nova politička “elita”, nova stranka koja će izači na izbore , napričati bajke biračima da je izaberu a potom odraditi prave poteze. Problem je samo u tome što u javnosti ima koliko hočeš teoretski sposobnih za takav poduhvat ali valjda nemaju dovoljno ambicije, tako da ćemo i na slijedečim izborima gledati utakmicu iz 1. HNL a Hrvatski Mourinho će ostati doma i analizirati i komentirati po forumima. “Pametnima” je odavno sve jasno a ostalima nikada neće biti i netko ih treba voditi.

      • Kako ne, postoji, naravno da postoji – samo je treba izabrati.

        Postoji “stranka” koja ima iza sebe relativno svježu teoriju, ali ima prije svega i praksu (ima jednu Općinu kao case study, na kojemu se teorija može analizirati i potvrditi, što priznaju čak i oni iz nešto drugačije filozofske škole: http://www.youtube.com/watch?v=Bgx50RiX7yg)

        Problem je u tome što ljudi nisu spremni na promjene, radije biraju ono što im je poznato, ne žele riskirati sa “novotarijama”… a tko ne riskira… taj ne profitira 🙂

      • Ne zelim zvucati pesimisticno, ali ja ne vidim nikakve nade da ce se HR opametiti. Ja bi to ovako opisao(ako hocete tragedy of the commons :D) svi su za ispravne stvari, samo dok njih ne diraju- na kraju sve se svodi na netezanje “prava” i subvencija i od kapitalizma ni k. 😀 I onda svi lošije žive nego da je država 5% GDPa i da se ne petlja u ekonomiju.
        Mislim ovo pesimisticno nemojte shvatiti da cu glasati za HDZ ili SDP – ili necu glasati ili cu glasati za nekog tko nije budala- npr. iako se ne slažem sa potrebom za prosvjetiteljskim apsolutizmom 🙂 da se nbakic kandidira odmah bi glasao za njega. Ja i ukupno 5 ljudi. Ostalima bi bio zastupnik izrabljivaca radnika, a izrabljvacima radnika bi bio problem jer im bolje paše ovakva “socijalno osjetljiva” vlast.

  10. Dobro i ja sam krivo krenuo. Vec sam u prijasnjem javljanju naveo par stvari za koje smatram da bi ih odmah trebalo uvesti. Mozda sam malo radikalan, ali ne znam kako drugacije napraviti reda.

    Najjaci mi je Suker koji je koliko ono 10 godina na vlasti pa kaze da ce on sada uvesti red. toliko nesposobnosti i lijenosti u jednoj vladi ne postoji nigdje na svijetu kao kod nas.

    Jos jedna cinjenica koju ne treba smetnuti s uma je da samo oko 70000 od ukupno zaposlenih oko 1 200 000 zaradjuje preko 8000 Kn netto.
    Preko 20000 Kn netto zaradjuje manje od 10000 ljudi. Od toga je vecina zaposlena u drzavnih firmama i jedinicama lokalne samouprave. Znaci da poduzetnici koji imaju koliko toliko solidan prihod su zaista u malom broju.
    Kad oduzmemo lijecnike, sudce / pravnike koji zaradjuju za HR prilike mnogo. Pitam se tko zaista privredjuje u ovoj drzavi.
    I koliko privredjuju.
    Mislio sam da ce banke zavrnuti pipu drzavnom proracunu i otvoriti je poduzecima, ali niti to se nece dogoditi. Tako da ne znam sta nam slijedi.
    nadam se bankrotu i to cim prije.

  11. Kada govorimo o zaposlenosti, evo jedan pozitivan primjer koji nam slikovito prikazuje što je potrebno za stvaranje radnih mjesta, Končar D&ST, od kada je kriza počela (2008.) do danas:

    Broj zaposlenika:
    2008.: 368 (+11,85 % u odnosu na 2007.)
    2009.: 389 (+5,70 % na godišnjoj razini)
    2010q1: 397 (+2,06 % u samo jednom kvartalu)

    Dakle i u vrijeme najozbiljnije recesije od osamostaljenja RH, izvozno orjentirana kompanija (preko 80 % prodaje izvoz) zbog takve svoje orijentacije, pa i unatoč tome što je kriza i svjetskih razmijera (pa se u trajna dobra/postrojenja slabije ulaže…) i bilježimo “povijesno veliki” pad međunarodne razmijene na globalnoj razini gledano (i opčenito), zato što je vrlo konkurentna, i u takvim uvjetima kada ne može na domaćem tržištu (gdje pada strmoglavo, jer su domaće investicije zamrznute): raste u izvozu, toliko jako da i više nego nadoknađuje pad na domaćem tržištu!, time ima potrebu za novim zaposlenicima… pa zapošljava, pošteno plaća svoje radnike, plaća poreze, i najvažnije od svega: sve bolje i bolje zarađuje!, reinvestira zaradu u nove pogone, laboratorij, ljude (R&D)… (premda ne zaboravlja i svoje dioničare kojima već 15. godinu za redom isplaćuje kvalitetnu dividendu… unatoč krizi: već godinama rastuću!) kako bi i dalje bila sve konkurentnija i na dalje i poslije krize i u nekoj novoj krizi unatoč svemu (pa i teoretski “cikličnosti” svoje industrije :D) zadržala svoj (održivi 😉 ) rast, trajno povećavajući udio izvoza u ukupnoj prodaji… jer, mi smo mala zemlja, naše kompanije ako žele biti uspješne moraju biti globalno orjentirane (kao npr. komapnije jednog malog Luxemoburg-a).
    To je jedini recept za dugoročni napredak ovako male zemlje, posebice ako želimo stvarno postati netko i nešto na ovome svijetu, jer i male države mogu biti vrlo ugledne i cijenjene – ako taj ugled zasluže!
    Kada bi imali više ovakvih kompanija, bili bismo nešto poput Švicarske, i tada nam sigurno veličina ne bi bila prepreka za biti iznimno cijenjen član međunarodne zajednice.

    Globalna konkurentnost domaćih poduzeća je jedini put za dugoročno povećanje zaposlenosti i u konačnici životnog standarda hrvatskih građana.

    Što se tiče “politike”: sve što može pomoći našim poduzećima da postanu konkurentnija (manji porezi na/iz plaću, ukidanje poreza na reinvestiranu dobit… nekakve subvencije za ulaganja u R&D, i bilo koja slična dosjetka…) dobre su mjere, sve ostalo je tek kratkoročno gašenje požara (koji će ponovno izbiti i nastaviti harati).

  12. @Lynx,

    Prvo dobro jutro.
    Drugo, da nam je vise takvih firmi kao Koncar, ne bismo se nalazili ovdje i razglabali kako izvuci zemlju.
    Napisi molim te konkretno koji su tvoji prijedlozi.

    • Pa napisao sam u zadnjem odlomku.
      Podizanje poreza ne može izvući gospodarstvo iz krize i povećati zaposlenost, to je smiješno. Moji prijedlozi, kako god ih sročio, suštinski predstavljaju: smanjenje poreza! (onih koji se tiču poslodavca direktno pa utječu na izvoznu konkurentnost, porezi na potrošnju/PDV se mogu povećavati, ako baš moraju, privremeno, da nadoknade dio gubitka u ostalim porezima )

      Da je porez za plaće bio manji, bruto plaće bi bile nešto manje i dobit prije oporezivanja bi bila veća, a da porez na zadržanu dobit je ukinut a više od pola se zadržava, uspjelo bi se zadržati i time više, i na kraju da se daju obilati poticaji za ulaganja R&D, i na to zadržano, na onaj dio koji je tako reinvestiran još bi kapnulo i nekog “poticaja” iz proračuna (treba poticati takve stvar a ne gubitaške) i posljedicom svega toga firma bi mogla više i bolje ulagati, bolje se pozicionirati na svjetskom tržištu i u konačnici još radnika bi morala zaposliti posljedicom povećanja obujma posla.

      Dakle: smanjivanje poreza! Pa pogledajte samo što jedna Irska radi, tako se izvlači iz krize, a ne ovo naše. Sreži javnu potrošnju nemilice, koliko god bilo teško, ali sve za najsvetiji cilj: niskih poreza poduzećima!!

      Što se tiče poreza, baš sam pročitao lijep članak o tome:
      http://www.tportal.hr/biznis/novaciulaganje/70672/Zasto-Hrvatska-propada.html

      P.S. A što se tiče domaće potražnje, naime nismo pretežno izvozno orjetnirana zemlja još uvijek… pa nam je za kratkoročne efekte i to nužno: učinimo ono što je i kratkoročno i dugoročno puni pogodak!! Snažno dokapitalizirajno HEP (preko IPO-a), tako da država padne ispod 50 %, a HEP kao čista i normalna privatna firma sa tim silnim prikupljenim kapitalom hitno pokrene veliki višegodišnji investicijski ciklus u proizvodnju (i ostalo što treba: prijenos…) i to će zaspoliti dobrim dijelom i domaće firme, stvoriti domaća radna mjesta… a dugoročne koristi su nevjerojatne kroz uštede u uvozu struje koji će sa sadašnjih 33 % skočiti na preko 50 % vrlo brzo (ako nešto hitno ne poduzmemo!), a od takvog novog HEP-a sigurno će jednog imati koristi i kroz zgodne dividende i svi ti mali dioničari, mirovinci…

      Dakle moj je prijedlog: hitno započeti mega-investicijski ciklus u energetici (financiran domaćim kapitalom naših građana budućih dioničara HEP-a) + niski porezi (omogućeni drastičnim uštedama u javnoj potrošnji).

  13. odličan post

    veliki problem Hrvatske je što svi govore o nezaposlenosti, a malo njih govori i zaposlenosti što je daleko veći problem

    svaka čast i za isticanje apsurda poput plaćanja doprinosa Severini dok ista kupuje stan od nekoliko stotina tisuća EUR u centru zagreba

    a,apsurd ili idiotizam teže vrste je plaćanje subvencija roditeljima trećeg djeteta u zagrebu

    Zagreb ionako “usisava” stanovništvo, ne samo regije, već i cijele države i ovim se samo to potiče (a, to je definitivno negativna pojava)

    pronatalitetna politika bi se trebala voditi na razini države,a ne gradova

    i u tom slučaju bi se trebalo pomagati, tj. poticati na djecu obitelji koje žive u prvom redu na otocima, pa zatim u nekim zabitim krajevima gdje djece definitivno fali

    ovako, dodješ u zagreb radi posla i bolje plaće,a onda ti još plaćaju za djecu

    pa ko bi ostao ne nekom otoku?
    sa lošijim uvjetima života i bez ikakve pomoći??

    p.s.
    Lyns, sve 5 za prijedlog, ali pada ti na prvoj stepenici
    a di smanjio utjecaj države nije dosta da HEP bude ispod 50%
    i u podravci je država ispod 50%,ali svejedno Friščić bira upravu

    • Podravka je žalosni negativni primjer, koji nas zbilja mora upozoriti da sa našom državom nikada ne možeš biti na čistu. I kada su tu svi uvjeti za “normalno ponašanje”, oni nađu način kako se ponašati nenormalno.

      Ja kao “nepopravljivi optimist” bih odmah ukazao na suprotan primjer, Končar Grupa, koja je u većinskom vlasništvu države (a ne tek 26 % kao Podravka) a ponaša se gotovo kao skroz normalna firma (neke članice Grupe, i kao potpuno normalne firme!) već i danas dok još nije privatizirana (čemu se isto toplo nadam da će čim prije!), pa bih se nadao da bi tako i HEP sa 49 % države pogotovo mogao… ali istina, ne možeš sa našom državom biti na čistu… no ako “se prihvati moj prijedlog”, ako je intencija imati normalnu privatnu firmu, onda na kraju krajeva nije problem iz predostrožnosti državni udjel smanjiti na ispod 20 % (idealno: 0 %).

      Ako se i ne može učiniti baš tolika dokap u ovim uvjetima (ali sve ovisi o cijeni, moža se i može! :D), onda se može napraviti dokap do pada na 50 %, pa onda još nekih 25 %+1 dionicu nekome prodati… i eto, postignut je i dodatni cilj: punjenja proračuna za neki iznos… za koji se onda može dodatno smanjiti ubiranje poreza privremeno.

      Niski porezi za poduzeća, velike investicije (u nešto što dugoročno ima smisla!) u kojima kao pobjednici tržišne utakmice rade i domaće firme… jednostavan su recept koji elegantno spaja kratkoročne koristi sa dugoročnim…
      Nije teško izreći ovaj recept – teško ga je provesti, a oni koji su na vlasti imaju taj zadatak. Što im ja mogu, neka se potrude. Ako je nešto teško: moramo početi odmah i jako se potruditi a ne samo žaliti se!

  14. Nevezano uz ovu tematiku zanima me slučaj Đakovštine i moguće rješenje stečajnog postupka, možda kakva analiza poput Ad plastika?

  15. G.Bakiću,svatko razuman podržava ove rezove koje je najavila eu,ali me jako interesira kako će se to odraziti na svijetski oporavak pa i socijalni mir unutar eu,to je potpuno drugi model od američkog.Znači imamo dva različita puta ka oporavku…,nije mi jasno kako pomiriti te dva puta?Koje je vaše mišljenje?Ja mislim da postoji realna opasnost da zaronimo u novu recesiju,ne kažem da sam siguran ali opasnost je velika…,mislim također da je njemačka kroz svoj primjer dala posljednje upozorenje gdje je njen posljednji prag tolerancije prema rastrošnima…,i biti će vrlo neizvijesno kako će se to odraziti na odnose pojedinih članica eurozone i dali će biti ispadanja iz eurozone zbog nemogućnosti ispunjenja onoga što se od vlada traži…

  16. Baš mi je sjeo članak, kao da je netko stavio na papir moja stajališta, o kojima ne stignem pisati.

    Osvrnuti ću se na detalj pronatalitetne politike. Ttočno, mi iz srednjeg sloja koji bismo željeli imati 3 dijete to ne možemo, iz jednostavnog razloga jer bismo isti tren pali u “socijalnu” kategoriju.
    Dok god želimo živjeti od svoga rada – ne možemo imati treće dijete. Jedina alternativa bila bi da otac zarađuje dovoljno da financira sam cijelu obitelj. Iako na tome radimo, sumnjam da ćemo do kraja naše reproduktivne faze ostvariti cilj :).
    Uvjet da bi se mogli odlučiti sada, dok i ja kao majka privređujem veliki dio kućnog budžeta, bio bi taj da zarađujem dovoljno da uzdržavam još jednu ženu. Dakle morala bih zarađivati više ne samo za još 1 dijete, nego i za 1 dadilju. Ili bih se morala sama posvetiti 24h/dan djetetu, što znači da bi otac morao zarađivati za sve nas.

    I još ću reći – nakon korištenja mirovanja radnog odnosa do 3-će djetetove godine, izgubila sam sva prava koja se inače dijele šakom i kapom osobama koje nakon porodiljnog ili bilo kojeg drugog razloga ostanu bez posla. Dakle, sa 2 male djece ostala sam bez prava na bilo kakve naknade do pronalaska novog posla, bez naknada za samozapošljavanje itd. Kao ups – omakla im se rupa u zakonu…

    Nitko od medija na žalost, još nije skužio tu “pronatalitetnu” rupu u zakonu, da se barem malo piše o tome. Znači oni koji svojim rukama žele podići svoje dijete do 3 god., i nakon toga ih poslodavac ne želi natrag na posao – nek se paze…

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.