Društvene paradigme

Ovo trebate pročitati

The $600 billion challenge

Nažalost, dok naša nacija grca u kolektivizmu i, naravno, ‘progresivni’ kolektivisti s visoka gledaju liberalnu demokraciju samo zato jer je trenutno dobila ‘upalu pluća’ (koja će se, naravno, izliječiti), evo kako razmišlja odlučujuća Amerika:

Bill Gates, Melinda Gates, and Warren Buffett are asking the nation’s billionaires to pledge to give at least half their net worth to charity, in their lifetimes or at death. If their campaign succeeds, it could change the face of philanthropy.

The letter of invitation, dated March 24, went to more people than could come. But the hosts and guests who arrived on May 5 certainly had enough economic tickets to be there: a combined net worth of maybe $130 billion and a serious history of having depleted that amount by giving money to charity. Leaving aside the semi-observers, Patty Stonesifer and David Rockefeller Jr., there were 14 people present, starting with the senior Rockefeller, Buffett, and Gates. The local guests included Mayor Bloomberg; three Wall Streeters, “Pete” Peterson, Julian Robertson, and George Soros; and Charles “Chuck” Feeney, who made his money as a major owner of Duty Free Shoppers and has so far given away $5 billion through his foundations, called Atlantic Philanthropies. When Feeney was dropped from the Forbes 400 in 1997, the magazine explained his departure in words not often hauled out for use: “Gave bulk of holdings to charity.”

http://features.blogs.fortune.cnn.com/2010/06/16/gates-buffett-600-billion-dollar-philanthropy-challenge/

40 replies »

  1. Da… ovo se moze prezentirati i na sasvim drugaciji nacin – podosta toga ovisi o kutu gledanja.

    A da ovaj put ne pretjerujem sa mojim promisljanjima, probat cu biti kratak – unatoc prokazivanju (to mi je jos i okej) i osudjivanju (e tu se vec podosta razlikujemo…) tako zvanih “kolektivista”, ne treba zaboraviti da na kraju price ostaje covjek. Cinjenica je da vecina ljudi u RH (pritome se prije referiram na MOD stat. vrijednost, nego na prosjek) zivi u prilicno teskim uvjetima, opterecen kojekakvim problemima vise ili manje standardnim Hrvatskoj, sa poprilicno relativno niskom neto placom, te iznimnom opterecenoscu dugom.

    Postovoani gospodine Bakic, ja sam svjestan da je objektivnost covjeka uvjetovano subjektivna na vecem ili manjem nivo. S tim na umu iznimno cijenim vas doprinos razvoju promisljanja i “ne-stajanja-sa-strane-i-zmirenja-na-probleme” u nasem drustvu. No, moram priznat da me malo zaboli kada mi se ucini da u zanesenosti idejama, zanemarite obicnog, malog covjeka – koji nema vremena/mogucnosti/sposobnosti pristupiti suvremenoj stvarnosti na nacin na koji vi ili vasi cijenjeni citatelji imaju. Ovime zapravo odgovoram na vasu izjavu “Nažalost, dok naša nacija grca u kolektivizmu i, naravno, ‘progresivni’ kolektivisti s visoka gledaju liberalnu demokraciju samo zato jer je trenutno dobila ‘upalu pluća’ (koja će se, naravno, izliječiti), evo kako razmišlja odlučujuća Amerika” koja je iznimno (u najmanju ruku) nezahvalna. Naime, liberelna demokracija STVARA i DOPUSTA taj vas “kolektivizam” i to po principu borbe za svoje interese. Nazalost (barem po meni), na malo drugaciju foru (inteligentnije, promisljenije, podmuklije i zamagljeno) taj isti kolektivizam su koristili/koriste svi gore navedeni “plemeniti” bogatasi u utjecaju na javne politike sto prodaju pod neznam kakvu pamet i “moedel” za “dobro svima”. Ti i takvi “kolektivisti” ne prezu pod posljedicama tih svojih utjecaja i uopce nacina djelovanja/poslovanja (vidi BP, vidi radnike u Kini, vidi najvece banke u RH i svijetu, …) dok god oni imaju korist. Zao mi je jer mi se cini da najvise svojih kritika (koje su vjerujem sa dobrom namjerom) upucujete na one najslabije. Mozda njihovi zahtjevi nisu najsretnija rjesenja, ali stvarnost kakva je i kakvu stvara ta “liberalna demokracija” (koju btw. nitko nemre tocno definirati sta zapravo znaci…) daje jedino mogucnost borbe sa ekstremnim zahtjevima. Jer, sve se na kraju svede na plitko politicko pregovaranje gdje se dobivena korist mjeri nekim kratkorocnim efektima, a ne dugorocnim posljedicama. Naravno, osim kod ovih “uspjesnih poslodavaca”, oni zasigurno itekako gledaju dugorocno i znaju sve potrebne manire psihologije upravljanja ljudima/informacijama/pregovorima/… , pa za to se skoluju, uzimaju najbolje ljude na trzistu, a da ne pricam da i medijsku potporu vlastitih “relevantnih i nezavisnih” medija – imaju pa prilicno dovoljno.

    Na kraju, nema napretka na razini osjecaja blagostanja covjeka (a to je ono najbitnije – dozivljaj zivota – a ne samo ferariji, jahte i sta-ja-znam-sta) dok se svatko bori za svoje interese… A dok je tako, vladat ce i drustvo parcijalnih kolektivizma, jer, to je (nazalost) jedini nacin na koji obican covjek moze dignuti svoj glas dovoljno visoko da ih cijenjeni poslovni manageri i direktori cuju u svojim penthausima na zadnjim katovima svojih zgrada i/ili “vilama” u podsljemenskoj zoni. Ponavljam, nazalost.

    Eto, nije ispalo bas kratko, ali nemam bas mnogo prilike podijeliti svoje misljenje sa ljudima koji su (po dosad vidjenom) dovoljno zreli za razmjenu ideja i drugacijeg vidjenja stvari. Svima lijepi pozdrav do drugog puta,

    Tomislav

    • Da ne bude zabuni, moram se unaprijed nadopuniti:

      Ne zastupam davanje prava svima i svakome, ne zastupam hrvatsku inacicu “socijalne drzave” i ne zastupam davanje place sluzbenicima koji ne rade (u dovoljnoj mjeri) svoj posao i/ili koji nemaju sto raditi na svojim pozicijama, sa neogranicenim rokom trajanja neovisno o trenutnoj situaciji u okolini.

      Zastupam drustvo odgovornosti (i posljedica) za svoje postupke – od velikih “riba” ka manjima , zastupam placu temeljeno na efikasnosti pojedinca te organizacijske jedinice u skladu sa ciljevima postavljenim ispred pojedinca i org. jedinice u kojoj radi, uskalđenu sa stanjem u društvu i tokovima gospodarstva. Na kraju, zastupam drustvo koje ima pristup svim relevantnim informacijama i koje ima pravo na odluku kakvu sadasnjost i buducnost hoce za sebe, uz maksimalno mogucu objektivnost i nezavisnost Drzave od parcijalnih interesa, kao donositelja odluka koje utjecu na sve nas.

      Pozdrav,
      Tomislav

      • Malo o Kini kada ju već spominjemo kao jedan neobični primjer.

        Možda ne znaju svi da je otac predsjednika Hu Jintao zatvoren, mučen i ubijen pod “sumnjom” da je “kapitalist”!?

        Imam osjećaj da i sin, nije puno drugačijeg svjetonazora, a i po struci je inženjer (elektro-) i sve to skupa mi pojačava dojam da taj čovjek razmišlja vrlo logički, “inženjerski”, pragmatično, i time svjesno da je kapitalizam, tj. neka njegova varijanta, pravi put.
        Kada kaže “socijalizam sa kineskim karakteristikama”, kao da je i sam svjestan da je to zapravo “kapitalzam sa kineskim karakteristikma”.

        “Sponatano” pretvaranje Kine u kapitalističku državu, za mene ultimativni dokaz superirornosti našeg sustava u pogledu stavaranja vrijednosti (napretka) u odnosu na bilo koji zamislivi drugi. Jer Kinezi su još odavno čvrsto odlučili “da nije bitno je li mačka crna ili bijela nego je glavno da lovi miševe”. Ako kapitalizam radi bolje od svega ostalog, oni će ga prihvatiti. A onda i cijelo društvo im ide dalje, u smijeru liberalne demokracije.

        Lijep novogodišnji govor:

    • Tomislave, priče na temu koja ti je upala u oko: upravo se tiču malog čovjeka!

      Oduvijek: krize se prelome preko leđa “malog čovjeka”. To je prirodno stanje (i ne može drugačije jer je “malih ljudi” više od “velikih” i sumarno mogu toga više podnijeti, a svako “podnošenje” im očito teže pada).

      Ove “filozofije” koje sagledavaju suštinu problema, daju ideje kako iz krize izaći i u krize ubuduće manje upadati upravo se time malog čovjeka najviše tiču.

      Malom čovjeku može biti koliko god teško (svjestan sam, i ja sam “mali čovjek”, i puno “malih ljudi” poznajem) – ali bit će mu i još teže! Osim, ako se stvari ne počnu raditi na drugačiji način, o tome se ovdje govori. O tom drugom načinu. I zato je to važno za malog čovjeka.

      Destruktivni “kolektivizam”, (osim u Kini, koji jedini nije potpuno destruktivan – a pitanje da li bi i tamo ti htio živjeti??), malog čovjeka će baciti u još veći i dugotrajan jad. Želiš li to? Mnogi nisu svjesni što žele.

      Na kraju, liberalne demokracije su suštinski pravedno društvo, a pravda je ono što čovjeka najviše zadovoljava. A u zemljama liberalne demokracije (Zapad i Sjever Europe) i mali čovjek uglavnom osjeća više blagostanja nego li u društvima duboko zaostalima u kolektivizmu (tipičan primjer: postkomounističke zemlje, jer svijest ljudi se ne mijenja tako lako kao i formalno društveno uređenje)

    • Poštovani, zahvaljujem na doprinosu. Ipak, ne slažem se s osvnim tezama. Napretka naime nema bez poduzetnika (u sadašnjem smislu svjetskog politčkog razvoja), gdje taj poduzetnik može biti u smislu liberalne demokracije ili u smislu prosvjetiteljskog apsolutizma, u kom slučaju je ‘poduzetnik’ u stvari apsolutist-prosvjetitelj (Kina npr. ovo dvoje u kombinaciji, naime prosvjetiteljski apsolutizam u kombinaciji s kapitalizmom, a kapitalizam je uglavnom sinonim za liberalnu demokraciju … u slučaju Kine naime možemi biti sigurni da će razvoj kapitalizma dovesti do liberalne demokracije). Uz sve mane ovih sustava, oni jedini mogu stvarati vrijednost – kolektivizam nikad ne stvara vrijednost nego ju usrednjivanjem uništava i uništava poduzetne. Kako da Vam objasnim .. primjerice .. automobile, kompjutere, umjetnost … nisu stvorili neki kolektivi, recimo ‘Amerikanci’ iil odbori ‘radnog naroda’ svojim naredbama, nego pojedinci, koji takve stvari ne mogu stvarati u sklopu kolektivnih napora (kolektivizma).

      Naravno, ovo je široka tema (možda i najoubuhvatnija) s mnogo dimenzija. Primjerice, kako u lieberalnoj demokraciji postići da (kako Vi kažete) ‘mali’ čovjek prođe dobro (dostojanstveno). U tu svrhu su možda dobar primjer za proučavanje skandinavska društva koja, iako liberalne demokracije (mnogima nevjerojatno ali istinito, Švedska je imala kejnezijanstvo i prije ‘službenog’), one su za ‘malog’ čovjeka daleko bolje od društava u kojima se procesi odvijaju kolektivistički.

      Dolazimo jasno i do sustava društvenog uređenja, a čini se da smo do sada iskusili društva koja se mogu podijeliti ugrubo u dvije dimenzije, a to je koncetracija moći i opće dobro. Znači treba diskutirati i diktature uz prosvjetiteljski apsolutizam u slučaju koncetracjie moći. S druge strane, što se tiče kolektivizma, on može biti ‘općeg dobra’, ali i dobra za malu kliku, i čini se da je neizbježno da se u biti on uvijek svede na koristi za malu kliku (povijest raznih naroda u našoj regiji npr. gdje kolektivizmu najčešće nosilac bude nacionalizam, koji onda nužno skrene u dominacjiu vladajuće klike: SSSR, Sjeverna Koreja, Kuba itd.).

      • Da sumiram sve na jednom mjestu,

        u jednom dobrom dijelu se slazem sa Vasim i misljenjem Lynx-a.

        Ali…:) Nemrem se nikak sloziti sa vizijom kapitalizma kao najboljom opcijom drustvenog uredjenja/funkcioniranja iz jednostavnog razloga – kapitalizam za funkciju (iliti osnovni cilj) ima kapital/profit/novac/materijalno i maksimiziranje istoga, a nema za cilj COVJEKA, tj. njegovu srecu i ispunjenje zivotom, sto bi zapravo bio razuman doseg drustva s obzirom na datu nam misao, svijest, razum i savijest.

        Da budem konkretniji, nikako se ne slazem da kapitalizam na najbolji nacin motivira pojedince da kreiraju najbolje inovacije (koje bi bile u korist opceg), iz prostog razloga – to cesto nije isplativo (ili najisplativije) s obzirom na osnovnu funkciju sustava. Smatram da upravo kapitalizam, u svojoj najciscoj verziji, sasvim pogresno usmjerava znanost i indivualni inovativni pristup u smijer sto boljeg/brzeg/veceg oplodjivanja kapitala, a ne u smijer inovativnog dijelovanja koje bi bilo optimalno za cjelokupnu okolinu tj. drustvo.

        Opet, kolektivizam kao nametanje misljenja nikako ne zastupam. Ali liberalizam je najgore (ili drugo najgore) moguce rjesenje (sto je razlog zasto nikad i nije nigdje u potpunosti zazivio) jer ostavlja sustav bez ikakvih pravila igre. A ja smatram da drustvo koje zivi u odredjenoj prostorno-kulturoloskoj stvarnosti IMA PRAVO postavljati sustav kako tom drustvu pase tj. sukladno zbirnim interesima pojedinaca tog drustva. Ja sam osobno za plenumski sustav na razini interesne sfere koju neka odluka pokriva (sto je vjerojatno s obzirom na trenutne tehnoloske mogucnosti jos uvjek neizvedivo ili barem preskupo). Npr. ako treba popravljati krov na zgradi zato jer je ruzno kak izgleda, onda se na razini zgrade dogovara/glasa da se popravi krov ili ne. No, ako je taj isti krov opasan za okolinu (npr. opcinu/grad, tj. za sve ljude koji zive u toj visoj interesnoj sferi) onda ta visa interesna sfera postavlja obvezu da se taj krov MORA popraviti. E sad, prebacite to na razinu krupnog kapitala i zapitajte se da li u danasnoj “liberalnoj demokraciji” pravila igre postavlja narod tj. Drzave koje ga zastupaju, ili enormno ogromne multinacionalne kompanije (ili interesni oligopoli) koje 1.uzimaju pod svoju ruku sav najbolji ljudski kadar koji se moze platiti novcem, 2.financiraju SVE pol. opcije, 3. jednim promilom svoje zarade mogu ‘podmazati’ bilo koji zakonski sustav. Da ne pricam opet o prodavanju pameti takozvanih nezavisnih strucnjaka (kao sto je primjer kod nas da nas pamet uce bankarski strucnjaci koji su uistinu strucni – za svoj dzep – kad uspiju kreirati 5 mlrd kn dobiti samo u RH… a kriza nikad veca u povijesti naroda… mos mislit). Nekako sumnjam da u sustavu gdje se kapital stavlja kao iskaz necije vrijednosti u drustvu, ti isti kapitalisti drze previse do opceg dobra i-sta-ti-ja-znam-cega. Mozda i drze, ali tek kada zadovolje svoj dzep… (vidi opet clanak o ‘filantropima’, to su sve multimilijarderi ak se ne varam).

        Na kraju, iznimno je sebicno i u dugom roku za drustvo opasno, kada se pojedincima pripisuje sva zasluga za ‘uspjeh’ (tj. enormnu zaradu) jer (opet) za posljedicu ima da se odabrani (valjda se misli intelektualno sposobni) postavljaju iznad svih ostalih, iako tih 5-10% (vlasnika- tvoraca ideja o tome kako zaraditi, managera, direktora…) ne moze nista bez ostalih 90% koji to fizicki i mentalno odrade. Ako to JE normalno, onda se nismo makli nista dalje od feudalno – kmetskih odnosa (iako istina, na visoj razini apolutnog dohotka (upitno i relativnog s obzirom na ukupnu razinu dohotka danas i onda), iako i dalje sa prisutnim nezadovoljstvom medju ljudima i ‘prelamanjem preko ledja malog covjeka’), a da ne pricam da ako taj sustav i dalje opstaje, pitanje je na kojoj to planeti ce nasa djeca i unucad zivjet s obzirom da kapital gazi sve moguce vrijednosti, bar dok se to ne skonta (a tada vec bude ugl. kasno – primjere sam dao u proslim postovima).

        Jer, maskimiziranje profita = maksimizranje privatnog profita/interesa = skrivanje stvarnih informacija (rejtin agencije, izvjestaji OPEC-a o kol. nafte u svijetu, …) = iskoristavanje ljudi = iskoristavanje prirodnih resursa = stvaranje neravnoteze u sustavu (prirodnom i drustvenom) = stvaranje reakcije unutar sustava (prirodnog i drustvenog) = nestabilnost =??? = odgovor/dogovor/rjesenje ili urusavanje sustava. E u toj smo tocki i mi danas, lokalno i globalno, susatav koji je izgenerirao nestabilnost koju danas imamo, nikako ne moze biti rjesenje te iste nestabilnosti. A Svedsku i sl. zemlje ne treba stavljati u isti kos sa ostalim liberalnim sustavima, jer Svedsku i sl. zemlje se po mnogim (barem drustveno – ekonomskim) principima ne moze staviti u ‘liberalnu demokraciju’, bar ne s obzirom na ono sto ta fraza na prvi spomen oznacava.

        Hvala na strpljenju sa ovim nepopravljivim osporavateljem kapitalizma:)

        Lijep pozdrav svima,
        Tomislav

  2. ‘homo homini lupus’ vrijedi dokle god se boriš za osnovne životne potrebe; altruizam u tekstu gore se javlja na nekim drugim razinama dohotka; u stvari znate što kažu psiholozi? da se altruizam javlja iz čistog egoizma, jer pomagati čini čovjeka zadovoljnijim i ‘diže’ mu ego; ili ako hoćete drugačije altruizam stupa na snagu kad proradi savjest… hmm, što to peče duboko u duši Buffeta, Gatesove i ekipu?

  3. Lynx,

    zahvaljujem na vasem misljenju. U vecini stvari se slazem, no primjetio par stavova na koje cu se referirati:

    1. “Tomislave, priče na temu koja ti je upala u oko: upravo se tiču malog čovjeka!

    Oduvijek: krize se prelome preko leđa “malog čovjeka”. To je prirodno stanje …

    Ove “filozofije” koje sagledavaju suštinu problema, daju ideje kako iz krize izaći i u krize ubuduće manje upadati upravo se time malog čovjeka najviše tiču.”
    Nisam siguran na sto tocno mislite pod ‘temom’ koju spominjete u prvom paragrafu (da li tekst objavljen od gosp. Bakica ili nesto drugo?), te na koje se tocno “filozofije” referirate u tecem paragrafu, pa bih vas molio jasnije objasnjenje.
    Sto se tice ‘prelamanja krize preko ledja “maloga covjeka” ‘, koliko god to bilo standardno stanje, ne prihvacam ga kao prirodno (ovo me podsjeca na jos jednu liberalno-ekonomsku paradigmu “prirodna stopa neazposlenosti” i ostle “prirodne stope” koje nimalo nisu prirodne vec posljedica stanja i djelovanja pojedinaca i drustva …:).

    2.’Drugi nacin’ – apsolutno stojim iza toga! i ja se zalazem za drugi nacin, a to je nacin odgovornosti i (daj Boze) pravednosti. Zasto je lakse odsjeci onima koji imaju manje umjesto da se prvo koregiraju trenutno postojece nepravilnosti u drustvu, javnom sustavu, vlasti i upravljanju Drzavom? Prvo, na odgovornost
    treba pozvati SVE ONE koji su postavili sustav koji generira tolike i tolike nepravilnosti u drustvo, ali to, oprostite, nikako nisu sindikati a ni njihovi vodje koji se shepure di god stignu. Bar nisu prvi na tom redu odgovornosti…

    Dalje, nevjerojatna kohezija i supostovanje krupnog kapitala i vladajucih (u vecem dijelu svijeta) dovodi u pitanje postenje/znanje/ sposobnost vodecih ljudi u Drzavi (vidi – Suker, banidc, dobar dio ministara), jer znamo da kapitalno sposobni uglavnom previse ne biraju sredstva za donosenje “pozeljnih mjera”, a i vladajuca kasta su, budimo realni, ljudi i dovoljno ih ima svoju cijenu da djeluju u smijeru “pozeljnih mjera”. A to ugl. ne prolazi bez posljedica po malog covjeka.

    3. “liberalne demokracije su suštinski pravedno društvo, a pravda je ono što čovjeka najviše zadovoljava. A u zemljama liberalne demokracije (Zapad i Sjever Europe) i mali čovjek uglavnom osjeća više blagostanja nego li u društvima duboko zaostalima u kolektivizmu”

    Volio bih znati koji to tocno kolektivizam prokazujete kao los, a kao koji dobar? Zar nije udruzenje poslodavaca kolektivizam u smijeru ostvarivanja ciljeva koje oni proklamiraju? Volio bih jasniju definiciju tog negativnog kolektivizma i kome se ono tocno pripisuje? Pri tome se ispricavam ako je to vec negdje objasnjeno jer ocito sam predvidio.
    Nadalje, ‘zemlje liberalne demokracije (Zapad i Sjever Europe)’ je toliko upitna izjava i valjalo bi (opet) jako dobro paziti na sto se onda tocno misli pod ‘zemlja liberalne demokracije’ jer stvari tu nisu bas crno-bijelo poslozene. Recimo, zemlje Sjevera Europe (a ja tu ubrajam Dansku, Švedsku, Norvešku, …) se uglavnom zovu socijalnim drzavama – kao npr. Danska nazvana u clanku: http://www.bankamagazine.hr/Projekti/Indekssre%c4%87e/Indekssre%c4%87evijesti/tabid/373/View/Details/ItemID/60176/ttl/Tajna-danske-srece/Default.aspx

    Uostalom, ajmo prvo sagledati cilj. Meni je cilj da u Drzavi svatko ima prliku za zadovoljavajuce uvjete zivota. O nacinima se da raspravljati, ali tek kad se jasno utvrdi cilj na razini drustva (da li je i to kolektivizam – ako drustvo kolektivno zeli da njima svima kolektivno bude bolje? Ako je, eto, ja taj kolektivizam podrzavam). E sad, da li ta ‘liberalna demokracija’ moze generirati takav sustav? Cini mi se da ne, jer u liberalnom okruzenju SVE je dopusteno dok se ne utvrdi da je djelovanje toga stetno (banke i njihova enormna profitabilnost; naftne kompanije; zakasnjeli razvoj obnovljivih izvora; GMO(?); kloniranje; farmaceutske firme i upitan razvoj svakakvih lijekova; radno vrijeme od 10-12h dnevno – svasta sam sad tu nabrojao, ali samo da dam bolju sliku). I time se zapravo dopusta parcijalnim interesima da definiraju stanje u drustvu, ne uzimajuci (bar ne na vrijeme) u obzir trajne poremecaje koje takvo stanje posljedicno kreira. Kako se to desava? Prodavanjem pameti s visoka i vrlo jednostavnim manipuliranjem ‘politickom elitom’, time posredno i ljudima. Pa tko je kreditirao Grcku? Hrvatsku? Tko je i kako kreirao globalnu financijsku krizu? Tko je kreditirao Hrvatske gradjane koji jedva spajaju kraj s krajem? Tko proizvodi kucanske aparate/automobile/… koji imaju rok trajanja odredjen broj godina, a perilica mojih roditelja iz 1985 radila 20 godina, a od 2005. smo promjenili vec dvije?

    Postovai Lynx i svi ostali koji ovo citaju, nevjerojatno je koliki kolektivizam postoji na ovom svijetu, ali puno mocniji, i razorniji za ‘malog covjeka’ nego sto mozete misliti, a na koji gotovo nitko ne upire prstom. Eventualno netko kao gosp. Bakic uoci nepravilnot (profitabilnost najvecih RH banaka u krizi) i zato ja i danas citam njegov blog, jer znam da je namjera pisanja ovoga bloga iskrena, a ne vec spomenuto ‘prodavanje pameti’.

    Na kraju, poduzetnici i poduzetnistvo, Drzave, banke, automobili, … svi ti proizvodi i usluge postoje (bar u nekoj filozofsko-teorijskoj ideji) da bi poboljsali zivot covjeka. Zivot SVAKOG covjeka. Ne samo odabranih 5-10% koji ne biraju nacina i modusa djelovanja i kojih ce u svakom drustvu postojati i koji ce stanje koje kreiraju prozvati “prirodnim” bez obzira koliko ono neprirodno bilo. Dok god je kao cilj u drustvu postavljen “maksimiziranje profita”, do tada ce ljudi sluziti radu, Drzavi, bankama, (pojedinim) poslodavcima, a ne obratno. Eto, tu je ta kvaka 22 koja stvara ogromne razlike unutar drustva. A ogromne razlike, pri dovoljnoj informiranosti, stvaraju nestabilnost u drustvu/sustavu. A konacno, nestabilnost nikome nece donjeti dobrog, vec moze samo dovesti do zrtava. Zato, ipak treba gledati “malog covjeka” i uzeti njegovo neznanje/neinformiranost/nerazumijevanje sa dovoljnim razumijevanjem. A potom, nadam se, i sa zeljom i voljom da mu se unatoc “manjoj” sposobnosti ne oduzme pravo na zivot, vec sa zeljom da se kreira sustav u kojima svi imaju pravo radit i biti pravedno placeni, zivjeti u normalnim uvjetima. A toga, dragi moji, bez odgovornosti i pravednosti prvih medju nama – nema.

    • Da kratko odgovorim na sve, puno si toga dotaknuo da bih ja cijelu knjigu napisao da idem sve obrazložiti kako bih htio.

      Tema na koju se pozivam: “osuđivanje kolektivista”
      Filozofija na koju se pozivam: “kapitalistički sustav (liberalna demokracija)”

      “Prelamnje” sam nazvao prirodnim zato što izvire iz zakona prirodnih znanosti (u ovom slučaju matematičkih, metaforički bi se moglo prevesti i na zakon očuvanja mase, energije… objasnio sam i zašto, jer “malih” ima više od “velikih”, sumarno više imaju… i sve, svaka devalvacija i sl. kako se prelome krize završi preko njih, ne zato što bi to netko htio, nego zato što je matematički nemoguće drugačije).

      Odgovornost i pravednost nudi jedino liberalna demokracija (ili ono kao u Kini, tamo imaju diktaturu, ali “mudre i pametne diktatore”, što je priznajmo: do sada rijetko viđen slučaj pa ne bih zagavarao širenje ovog pristupa na druge dijelove svijeta)

      Kolektivizam je za mene po definiciji negativan jer pristup gledanja “šireg dobra” neprirodno odvaja od individualnog dobra. Jedini smijer koji funkcionira je obratan. Suma pojedinačnih dobara daje opće dobro i jako teško da može drugačije (osim u vrlo centraliziranim, apsolutistički vođenim društvima, ali to se povijesno pokazuje kao lošiji pristup, danas samo u Kini imamo nešto takvo da funkcionira, ostala uspješna društva su upravo liberalno-demokratska).

      Svaka držva potpuno implementirane liberalne demokracije, zdravog kapitalističkog sustava, mora biti socijalna. To je ono što mnogi prečesto previde. A i jedino bogato društvo uopće i može biti “socijalno” (u smislu brige za najslabije). Liberalna demokracija nudi najbolju platformu za razvoj pojedinaca, i time društva u cjelini, a svaka država ima instrumente pomoću kojih radi potrebnu distribuciju (porezi).

      Nije mi jasno tvoje protivljenje “maksimizaicji profita”. Ja pod tim podrazumijevam “dugoročnog profita” (suma svih budućih profita, diskonitrano na današnje vrijeme). Naravno da je loše ganjati kratkoročne profte ne misleći na budućnost, ali to nije problem “sustava” nego pojedinaca koji se loše u njemu snalaze. Oni će proći loše, oni mudriji bolje… zar to nije upravo sjajno? Da oni najmudriji, najodgovorniji… najbolji… prođu najbolje? (evo ti indikativan primjer u gornjem članku: dva, inače jako kvalitetna čovjeka, slučajno postala dva najbogatija čovjeka na Planetu. Zar nije zanimljivo?)
      Profiti su tu da se dijelom reinvestiraju u daljni razvoj, dijelom da od njih živimo… da se oporezuju pa od njih živi i onaj koji ne može samostalno bez pomoći društva…

  4. Buffett-a sigurno ništa ne peće 😉 Dovoljno sam ga dobro proučio da ga znam u dušu 😀

    Njegov primarni motiv zašto planira do kraja života (i/ili posthumno) ostaviti veći dio bogatstva u društvo je to što ne želi toliko puno ostaviti djeci. Smatra da novac koji nisi sam zaradio ti ne može donijeti puno dobroga, i pogotovo da nije dobro da kapital bude pod upravljanjem onih koji nisu sposobni ga dalje adekvatno oplemenjivati. To je društveno kontraproduktivno. A onda ostatak toga što ne ide djeci, nema kamo drugo nego “u društvo”, i sa čime je on zadovoljan ukoliko ta distribucija nije kontraproduktivna, što inače distribucije dugoročno gledano skoro uvijek jesu.

    Zaklada Billa i Melinde Gates je prema njegovom mišljenju, obzirom na svoj program (gdje je npr. značajan dio usmjeren u otkrivanje novih lijekova za bolesti koje inače komercijalno nisu zanimljive, liječenje stanovništva u zemljama trećeg svijeta i sl.) upravo takvog tipa da sredstva neće otići tamo gdje je besmisleno ili kontraproduktivno, nego da će to stvarno učiniti neka “dobra dijela” za društvo (“neke ljude”).

    Gates i Buffett su po mnogo toga različiti, ali veže ih sličan način razmišljanja o filantropiji i zato zajedno pokreću ovu akciju.

    To se može doživjeti čak i malo nametljivo, oni bi sad htjeli ostalim kolegama milijarderima nametnuti svoj pristup filantropiji, ali vjerujem da nitko neće biti osuđivan s njihove strane ako se ne odazove, pa time ovo nije nepristojno nametljivo nego tek njihova plemenita želja da i druge motiviraju ovakvom društveno korisnom djelovanju.

    • ok već kad ste tako pametni, onda mi odgovorite (navedite) nekog poznatog filantropa u nas hrvata!

      hajde, ima ih ‘loaded with money’ kol’ko hoćeš… Pavić, Hanžeković, čika Toda, Tedeschi, Vlahović, Cuccurin,…

      ili još uvijek gore navedeni i slični njima nisu dovoljno bogati da bi bili ‘velikodušni’?

      da li je možda koji od njih član neke od mreža ‘poslovnih anđela’?

      samo govorim: sve u svom ‘prostor-vremenu’, sine

      pa i Ameri su prvo iscrpili naftu na svom jugu, pa koljenima rabili crne berače pamuka, prije toga doslovce ukrali zemlju indijancima, sad glume ‘svjetskog policajca’ (u Afganistanu ima tri puta više ruda nego što su prvotno izmjerili, ma vidi bogati!)

      • g. Vlahović je definitivno filantrop u pravom smislu riječ!

        On je osobno, tiho i samozatajno kakave je i inače osobnosti, radio puno donacija stalno.
        Rekli su mu da ta samozatajnost nije nužno najbolji izbor, da bi trebalo to raditi “javno” da svi vide i možda se netko ugleda nja njega i time onda radi veću korist društvu.

        + + +
        [komentar skraćen, NB]

    • Misliš da Buffeta ne peče savjest. To je teško za vjerovati. Novac se vrlo često zarađuje na nemoralan način, a dioničari vrlo često zatvaraju oči. Npr. ulagao je dosta u privatna zdravstvena osiguranja za koja jako dobro znamo kako su zarađivali novac. On je bio svjestan da je sustav loš za korisnike a dobar za vlasnike. Isto je i sa duhanskom industrijom u kojoj obojica imamo udjele. Ljudi umiru od raka pluča a mi zarađujemo kao vlasnici dionica.
      Zarađivanje novca i filantropija jednostavno ne idu ruku pod ruku. Na kraju kad su čitav život posvetili ganjajući zaradu i novac shvatili su da život nema smisla. I sad kupuju čistu savjest novcem.
      No ipak lijepa gesta, recimo više poruka svima ostalima da ima važniji stvari u životu od novca.

      • vedran:
        ‘Zarađivanje novca i filantropija jednostavno ne idu ruku pod ruku…
        … ipak lijepa gesta, recimo više poruka svima ostalima da ima važniji stvari u životu od novca.’

        lijepo rečeno vedrane, ovo ću odsad citirati, nadam se da imam Vaš ‘copyright’ 😉

      • @ Zed

        Naravno, ne bih čak rekao da sam to ja prvi napisao. Siguran sam da je to u povjesti ponovljeno već bezbroj puta, samo što čovjek funkcionira jedino ako nauči na svojoj koži. Ove neke mudrosti ne padaju na plodno tlo jednostavno.
        Čovjek je zadovoljan kad stvara, a novac bi trebao biti posljedica rada i stvaranja, a ne tuđe nesreće i siromaštva. Jedino što sa samo dvije ruke nije moguće zaraditi baš mnogo novca, a nikako ne onoliko koliko su ovi milijarderi zaradili.

  5. Osobno, da imam milijarde, kupio bih neku otočnu državu i bio tamo diktator. Ili komad pustinje, stavio gore par nuklearki, desalinizacija, navodnjavanje, posadio kupus, doveo naseljenike, objavio rat susjedima, tako to…

    Filantropija je za penzionere 😉

  6. Liberalna demokracija je samo rezultat političkih i industrijskih procesa u razvoju čovječanstva i kao što je nastala tako će i nestati.Naravno postavlja se pitanje kada i u kakvim okolnostima,to je jasno i buffetu i gatesu.A što se tiče njihove darežljivosti to je prirodni refleks pametnih ljudi koji nakon stvaralačkog ciklusa uviđaju da je preveliko bogatstvo došlo u ruke pojedinaca i da je vrijeme da ga na neki način preraspodjele siromašnima.Vrlo lijepa gesta reći će neki ali to im je ostao kao jedini logičan izbor jer na koncu konca neće to bogatstvo nositi sa sobom na onaj svijet a bilo bi prerizično da toliko bogatstvo ostave svojim nasljednicima,ostaviti će im sasvim dovoljno da im ni praunuci neće biti opterećeni novcem ali opet ne toliko da ih to opterećuje i već možda sutra donese velike probleme u životu.Pametni i odgovorni ljudi na vrijeme shvaćaju da je preraspodjela nužna…,najveći problem današnjeg kapitalizma je što na tržištu postoji na stotine tisuća proizvoda koji nikome više nisu neophodni i da su oni uzrok što se čovjek pretvara u konja-robota.kada to čovjek shvati doći će do urušavanja sustava…,naravno ne trebamo se bojati da će se to sutra dogoditi!

  7. Navesti ću samo jedan primjer:proizvodnja igračaka za djecu je danas u svijetu ozbiljan busines,iz osobnog iskustva mogu reći da poslije svakog rođendana ili imendana u kući imam brdo plastike koje trebam baciti na smeće,igračke koje su zamišljene kao darovi imaju doslovce tu funkciju par sekundi prilikom otvaranja,nakon toga 99% njih postaje smeće i ne samo to već diječije sobe postaju nalik na prodavaonicu igračaka a djeca više ni ne znaju cijeniti dar niti im je 99% tih darova uopće interesantno ili im nešto znače.pitanje je dana kada će takva navika i potrošački mentalitet postati prošlost,pa valjda ćemo shvatiti da je to besmisleno…,jednog dana promijeniti ćemo navike…,mi danas imamo na tisuće sličnih proizvoda koji nikome više ne služe,oni su samo u funkciji održavanja naše potrošačke bolesti i dokaz našeg postojanja na način “imati”,što nam se više nudi to mi više kupujemo…

  8. tomislav08, moze samo jedno kratko pitanje:

    koje ste znanosti: prirodoslovac, tehničke ili socijalne, ili nešto treće
    pitanje je čisto vašeg promišljanja radi, da vidim u kojem ste vi ‘košu’ (btw. s 90% vaših promišljanja se slažem)

    • Zed,

      studij ekonomije, smijer gospodarska analiza i razvoj (zvuci ‘fancy’ al zapravo sestrinski smijer makroekonomiji) – EFZG.

      Mozda da malo objasnim da bude preciznije: na EFZG-u postoje 2 studija: studij poslovne ekonomije sa smijerovima financije, poslovna organizacija i management, marketing, trgovina, turizam, …, te studij ekonomije sa smijerovima makroekonomija i gospod. analiza i razvoj – e tu sam ja bio:)

      Drago mi je sto se slazete s dijelom mojih promisljanja, al bi mi bilo jos draze da iznesete onih 10% oko kojih se ne slazete. Smatram da je kritika najefikasniji nacin intelektualnog razvoja i sagledavanja sto sire slike;)

      Hvala i pozdrav,
      Tomislav

      • pa 10% neslaganja moram ostaviti jer bih vas inače morao etiketirati ‘utopistom’; ovako najbliže bi bilo ‘revolucionar’

        šalu na stranu, imam slične stavove vašim i često me u društvu gledaju onako kako su takve, slične nama, gledali u Americi 40-ih godina (razdoblje McCarthyjevog ‘progona vještica’)

        drago mi je samo da ima još takvih koji se ne mire s ‘terorom kapitala’ nad ostalim sastavnicama zdrave ekonomije, pa ako ste k tome još i mlađi, ima nade…

        spread the word… you’re not alone

  9. Ok post, samo se ne slažem sa ovim:
    “(koja će se, naravno, izliječiti)”
    Mislim u dugom roku ce mozda sve biti OK, ali prije toga mora biti malo defaulta drzava i mrvicu inflacije. 😀

    P.S. Vec vidim komentare avg Hrvata:lako je njima dati 600 mlrd kad imaju 3 puta toliko…

  10. Snažan osećaj kolektivizma i jednakosti u Danskoj nije samo rezultat državne socijalne politike, već ima duboke korene u danskoj kulturi. Danci imaju običaj za sebe da kažu: „Mi nismo narod, mi smo pleme!“ Svakog novajliju brzo će upoznati sa svojim „Jante“ zakonom, odnosno skupom zapovesti koje je u 10 tačaka formulisao početkom XX veka skandinavski pisac Aksel Sandemose ( Axel Sandemose ). On je zapravo samo podario konačan oblik rasprostranjenoj tradicionalnoj socijalnoj etici karakterističnoj za skandinavske narode, a koja je utemeljena na ideji kolektivizma, u kome niko ne treba da odskače u odnosu na druge („Nemoj da misliš da si nešto posebno“, „Nemoj da misliš da si bolji ( važniji, pametniji… ) od nas“ itd). Ovaj „jante“ zakon je i danas veoma važan faktor socijalizacije u Danskoj, a u decu se još od jaslica usađuje ideja da se svako isticanje, iskakanje u odnosu na većinu ne podržava i smatra nepristojnim. U Danskoj zato nema agresivnih biznismena i političara koji se trude da iskorače ispred drugih, da se izdignu iznad društva i pokažu vođstvo – odgovor na to bio bi samo podsmeh i ironija većine. U svakodnevnoj komunikaciji, izlažete se ozbiljnoj opasnosti da vas gledaju kao idiota ukoliko pokušate da se ponašate ili oblačite kao da ste spešl . U poređenju sa kulturama kao što je, na primer, naša, gde se svaka društvena prilika koristi za grupnu terapiju ličnih frustracija i kompleksa, suptilno nadriblavanje oko toga ko je veća faca, i štedro prosipanje sopstvenih životnih mudrosti i iskustava, Danci deluju začuđujuće „zdravo“ i neopterećeno, sigurno u sebe, ali bez ikakve želje da ostave neki utisak na vas, ili, uostalom, na bilo koga

    • Poštovani Vaša diskusija je točna u svemu, osim u ključnoj stvari. Naime diskutirate o pojmu kolektivizma, navodeći kao primjer veličanstvenu naciju, tj. pobrkali ste pojmove zajedništva i socijalno odgovornog društva s kolektivizmom. Danci nisu kolektivističko društvo kojeg pogoni ‘uravnilovka’, nego društvo liberalne demokracije. Skandinavska društva (a pogotovo čini se da je Danska danas među njima društveno superiorna) svakako trebaju biti uzor. Ali nemojte društva koja su socijalno napredna zvati ‘kolektivističkim’ društvima. Znači: kolektivizam na ovom blogu, a i uglavnom inače znači: etatizirana društva u kojima se teži zeejdničkom, državnom upravljanju, koje je fundamentalno različito društvo od Danskoga, koje je društvo bazirano na privatnom (a ne državnom) poduzetništvu, a ne uništavanju privatne inicijative.

      Kolektivistička društva odlikuje još jedna stvar, a to je nedostatak odgovornosti. Sjetite se samo u staroj Jugi i kasnije u RH uzrečice ‘to je društveno, dakle ničije’ ili ‘nitko me ne može platiti toliko malo koliko ja mogu raditi’. Kolektivizam je još i karakteriziran zavišću: ‘bolje da svi imamo manje i jednako, nego oni uspješniji više od manje uspješnih’. Lijep opis kolektivizma (i njegovom prirodnog puta u diktaturu) imate u Životinjskoj farmi.

      Znači, nije dobro upotrijebiti termin ‘kolektivizam’ u dva potpuno različita značanje i time probati izjednačiti jedno društvo kao što je Danska s Kubom, SSSR-om, Sjevernom Korejom ili sugerirati da je njihov mentalni sklop sličan nekim nama bliskim društivm baziranima na kolektivizmu ‘nacije’.

      Telefon, lijekove, auto, kompjuter … nije izmislio ‘kolektiv’. Ako ste bili u Danskoj, a čini se da o njoj nešto znate, znate da Maersk, Lego i ostalo nisu ‘zajedničke’ kompanije ‘kolektiva’ nego privatne poduzetničke inicijative. Ključno je pri tome da one stvaraju vrijednost cijelom drušvu, ali ‘kolektivisti’ takve stvari ne priznaju nego tvrde da bi se takve stvari ‘same napravile’ i bez poduzetnika.

      • Postovani gosp. Bakic,

        moram priznat da sam osobno ocigledno pogresno razumio te posljedicno i krivo upotrebljavao frazu kolektivizam. Mislio sam da kolektivizam oznacava kolektivno (zajednicko) djelovanje u smijeru dosezanja nekoga cilja.

        Kolektivizam kao ‘drzavno upravljanje’ u smislu nametanje apsolutisticke i centralisticke volje i ogranicenja pojedincima u djelovanju nikako ne podrzavam. Ali, kolektivno, tj. zajednicko djelovanje u ostvarivanju zajednickih ciljeva na razini interesnih sfera podrzavam i smatram to daleko efikasnijim i dugorocno odrzivim od pristupa ‘tko jaci – kaci’.

        Nadam se da ce citatelji uzeti u obzir moje nerazumijevanje izraza, no uostalom mislim da sam dovoljno jasno dao do znanja da ja zastupam razumijevanje drugoga (bliznjega) i ravnomjernu raspodjelu dobara kao jedan civilizacijski doseg drustva, a ne namtenut sustav vrijednosti. Ujedno, smatram da je put do njega ne kroz sukobe oko toga tko ce sebi vise, nego kako zajedno mozemo stvoriti sinergijski ucinak da svima koji za to imaju interes bude bolje, a bez negativnog utjecaja na okolinu. A time se stvara i pozitivna energija u djelovanju pojedinca i drustva, te izravno uspostavlja lanac odgovornosti. Jedino tako se moze stvoriti drustvo bez enormnih razlika medju ljudima, a time i drustvo bez nejednakosti, zavisti i nepravde, bez parcijalnih interesa – drsustvo bez sukoba. Drugo je pitanje da li su ljudi za to kao pojedinci ali i kao drustvo, optereceni svojim privatnim i parcijalnim interesima (interes firme/drzave oznacen kao profit/suficit/veci izvoz, bez obzira na posljedice po okolinu) spremni i sposobni…

        • Mislim da se slažemo u potpunosti. S time da bih dodao jednu stvar. Kao ni Vi, nisam za ekstremno ‘libertijanska’ društva gdje su ‘uspješni’ na vrhu, a ostali na dnu, bez socijalne dimenzije. Iz više razloga, naravno. Prvo, uspjeh ne znači meritokraciju. Drugo, element sreće je bitan. Treće, tkivo društva se ne smije uništavati: narod mora imati osjećaj pravednosti.

          (Ima naravno još jedan veliki problem s meritokracijom. Čak i pravom. Ljudi koji nisu na vrhu uvijek smatraju da ‘nisu imali sreće’, ‘nije bilo pravde’ itd. Zamislite da imate 100% meritorkratsku društvo. Što bi tada mogli reći oni koji žele biti na vrhu, a nisu, recimo da su u sredini ili na dnu. Mogu li onda oni zaključiti da su mediokriteti (ako su u sredini), ili luzeri (ako su na dnu). A kaže se: ‘Da se glave kotrljaju, svak’ bi za svojom trčao’. Znači, skoro nitko ne misli da je ispordprosječan, dapače. I kako bi onda funkcioniralo 100% meritokratsko društvo?)

          S obzirom na postojeću razinu razvoja društva, smatram da su najbolja društva skandinavska ili Švicarska. Znači, vjerujem da se slažemo podosta oko toga. Ali mislim da u ovom trenutku u Hrvatskoj u ‘miksu’ nedostaje liberalnog dijela, ekonomski gledano ono što bi bila ‘asutrijska škola’. Naravno, pri tome ne mislim na ‘poduzetnike’ tipa rentijer koji su bez rizika stekli nešto (dilajući s državom ili uz njenu pomoć) i nisu preuzimali rizik i ne preuzimaju ga ni sada. Ali ono što je ključno je da mi kao narod nismo shvatili odgovornost: trošiš koliko imaš, moraš stvoriti vrijednost i nema više na ‘đemdo’. Jer znamo i sami: da se raspiše referendum da li ćemo: poevćati mirovine, imati besplatno zdrasvsto i školstvo, živjeti 100 godina u prosjeku i svi voziti Mercedes, vjerujem da bi većina stanovnika bila ‘za’.

  11. 720.028,sve je jasno svakome tko želi razumijeti smisao prikupljanja potpisa,ovo je svojevrstan referendum i snažna volja naroda kakvu hrvatsku želi.niti jedna vlast ne može ignorirati takve frapantne brojke,mimo svih očekivanja.vlada bi trebala odstupiti ili dati na referendum prijedlog o nacionalizaciji svih firmi pod kolektivnim ugovorom i ako referendum prođe prenjeti sve dionice na 4,5 mil. hrvatskih građana.Tada ćemo dobiti ono što stvarno želimo a kolektivne ugovore ćemo potpisivati sami sa sobom.Eto na praznika demokracije!Ma koliko god mi šutali o tome,to je istinska demokracija i naša želja…

    • Postovani,

      odlična ideja, ALI. 90% svih kolektivnih ugovora (osim onih gdje im je doseg samostalnom uredbom proširio ministar) se odnosi na javni sektor.

      Inače, mislim da Vam je ovo zaista jaka ideja. Sam sam htio objaviti pozive na neke druge referenduma, ali možda bi zaista bio najjača ekstrapolacija Vaše ideje. Potpisivanje za referendum za promjenu društvenog uređenja!

  12. Oni u javnom sektoru su bili darežljivi i odrekli su se božićnice…,ovaj hrvatski patent-izum 21st. stopiranja reformi mogao bi imati nesagledive posljedice kako u zemljama regije pa i šire.Puno sam pisao o opstrukciji na najnižoj razini,ovo je sada upravo ta energija koja se razbudila…,nema tu kraja a tek nam stiže “družba adrija”…

  13. A Rumunji koliko su “blesavi” pristali na rezanje plaća 25%,odnosno mirovina za 15%,plaće su im prije toga bile u prosjeku 300eura,a mirovine 180eura a danas im nakon toga najavljuju nove porezne namete.i sada meni neka netko kaže da hrvati nisu pametan i obrazovan narod,pa nama ni radijacija ne može ništa i ne znam zašto se bojimo nuklearki…

  14. Kosor je rekla da će poštovati volju građana i raspisati referendum ali da on košta 170 mil.kn i da će vlada morati rezati za taj iznos i neka prava koja nije planirala…,kapa dolje jadranka,dobro ti govoriš ali ja još ne vidim da si prešla sa riječi na djela…

  15. Tomislave,ne bih se složio sa tobom o priči o jadnim i nedužnim građanima koji su žrtve nesposobne i korumpirane vlasti.Evo i zašto:mi smo demokratska država i biramo na parlamentarnim izborima upravo one kakve zaslužujemo.recimo da su ti kakve zaslužujemo ukrali 2 milijarde eura ali se postavlja pitanje tko je potrošio ostalih 80 milijardi eura.Škegro je potpuno u pravu kada je rekao da je zadnjih 10g bio praznik demokracije,on kaže da je narod želio standard sad i odmah a da je birao vlast koja mu je to obećavala i uredno ispunjavala.to je jedino točno a sve ostalo je zavaravanje.Otuda i stotine lokalnih zajednica,gradova,otuda potiču i sva ova prava od branitelja preko javnih službi,subvencija,prijevremenog umirovljenja do lažnih mirovina,otuda ideje ljudima da sa 3000kn plaće uzimaju kredite za stanove od 200tis eura,o autima da ne pričamo,da je samo dio toga novca uložen u busines mi bi danas bili kuvajt ali mi hoćemo prvo stan,ludo auto a neka se država brine za posao,tako nam je bilo lakše,toliki je pritisak bio na državne firme i javni sektor da su se čak i familije svadile ako stric nije htio “pomoći” nećaku,pritisak je bio toliki da su se morala izmišljati radna mjesta,zbog zasluga u ratu,zbog stranačke aktivnosti,zbog ribe na moru,zbog janjca u lici,zbog krova na kući i konačno zbog 10tis eura u koverti.Mi nikako da shvatimo riječi predsjednika raifeisen banke koji nam je neki dan rekao “da svaki put kada dođe u hrvatsku ne može shvatiti od čega mi zapravo živimo i da mu nije jasno kako su naše plaće poslije slovenije najveće u okruženju.”Poduzetništvo ne stvara vlada već ljudi a uloga vlade je da stvori preduvjete za to poduzetništvo.Niti smo mi imali takvu vladu niti smo imali volju poduzetnika da se bave nečim drugim osim nekretninama i trgovinom,čast iznimkama ali oni su bili jako mala manjina,kao česi u hrvatskoj…,mi smo mentalno ostali u socijalizmu a ušli smo u kapitalizam.Jedina razlika je što su nam onda bili krivi srbi a sada tajkuni i nesposobna vlast koju smo mi birali…,kada imaš krivca sve ti je oprošteno.Osvrni se malo oko sebe pa vidi na kojem mentalnom i intelektualnom nivou funkcionira ovo društvo,moram ti priznati da se svako jutro probudim i kažem sebi da mi super stojimo sa obzirom na kojem smo mi mentalnom nivou.varaš se ako misliš da je manjina glasna pa je nadvikala većinu,upravo suprotno većina manjini ne daje ni šansu da se čuje…,potpuna je zabluda da je narod bolji od vlasti,ja već godinama tvrdim da je vlast puno bolja od našeg gmt-a.

  16. Što se tiče vila i jahti nemam ništa protiv toga,dapače to pokreće građevinu i brodogradnju kao i naše marine i ugostiteljstvo.Ključno je pitanje zašto porezna uprava i ministarstvo financija ne provjeravaju porijeklo imovine,tu je samo sporno jedno pitanje dali taj novac ima legalno porijeklo.I više je sramota da se služimo tako prizemnim i primitivnim floskulama o vilama i jahtama.Ako tako mislimo stavimo u ustav da je sramota biti bogat u hrvatskoj a na granične prijelaze napišimo “bogatima i psima sa skupom ogrlicom ulaz zabranjen.”Smisao ovoga društva kojega danas baštinimo je da što više ljudi postane bogato,naravno na legalan i zakonit način i odmah u startu je jasno da svi neće uspjeti kao u tenisu…,meni se čini da je kod nas smisao što manje raditi i što lagodnje živjeti,i to je legitimno ali ne mogu ti onda bogati biti krivi što imaju puno više od tebe.O kapitalizmu bi mogli pričati šest godina ali niti smo ga ti i ja izmislili niti ćemo ga mi moći mjenjati…,shvatimo da su pravila igre takva i pokušajmo odigrati najbolje što možemo,a priče o vilama i jahtama nas neće odvesti nigdje,konačno dobili smo ustav u kojem nema zastare u pretvorbenom kriminalu pa neka se time bave oni koje smo birali i koji su za to plaćeni,a ne da se danas portiri na portama bave privatizacijom a radnici iz željeznica im ispred nosa prenose ukradenu naftu u kanisterima…

    • ma gledajte, dragi antune,
      zakoni se usvajaju u hrvatskom saboru; otprilike to ide tako da morate imati interesnu skupinu, dobro izlobirati, i zakon o porezu na imovinu neće proći godinama
      zašto? zato jer recimo niste osobito poduzetni pa novac koji ste ‘zamračili’ na privatizaciji bili ste sposobni ulupati jedino u ciglu, a tu je povrat na najmu nekih 3-3,5% (podatak zadnji za Sloveniju), što je red veličine inflacije

      i sad se ‘Šuki’ sjetio kad je vrag odnio šalu i gleda prihode od gospodarskog korištenja imovine (7% godišnje od NV za jahte i zrakoplove, 5% za apartmane)

      a biser najveći: koliko sam čuo raspravlja se o takvom prijedlogu za nekretninu da se uvodi institut ‘primarne nekretnine’ (umjesto paušala u m2); tako da, dragi moji, Kulmerovi dvori neće donijeti ni lipe novih poreza!?

      ja znam da je čika Toda pokrenuo domaću proizvodnju, ali što je previše je previše: Belje po 1 kunu, krediti Hypo-a kad su rijetki mogli dobiti sredstva, otpisi dugova prema proračunu, da ne govorim o konstantnoj progresivnoj nelikvidnosti koju generira čitav njegov poslovni sustav

      dakle, referendum je plebiscit protiv dosadašnjeg načina vladavine i da, protiv prelamanja (opet) svega na radniku, koji je ionako obespravljen (odbijam ocjenu da je ovo referendum samo državne administracije, stvar je principa!)

  17. Zed ti spadaš u kategoriju ljudi koji misle da se preraspodjelom postojećeg može doći do blagostanja i uspješnosti našeg društva.To jednostavno nije moguće jer bi bilo prejednostavno,ništa preraspodjela ne riješava jer radna mjesta npr. u proizvodnji kao i novu vrijednost stvaraju pojedinci ili male grupe koje imaju ideju i tržište.Mi se stalno bavimo audijima,vilama itd,a nitko ne misli tko će platiti 5 milijardi eura mirovina godišnje,tko će nahraniti seljake,brodogradnju,zdravstvo,javne službe i to na način da jedan radi za još jednoga u hrvatskoj.Možemo mi zed uzeti bogatima i zadnju lipu iz đepa ali kada se ujutro probudimo imati ćemo isti problem,opet nezaposlenost,antipoduzetničku klimu,ljude koji su mentalno u socijalizmi i opet ćemo imati ovo što danas imamo…,a što se tiče poreza na nekretnine pa mora ti biti jasno da bogati ne žive u pet kuća,a da novac mogu ali i ne moraju držati ili investirati baš u hrvatskoj i da bi uvođenje toga poreza najviše naštetio srednjem sloju ali izgubio bih puno vremena da ti sve konzekvence objašnjavam a inače nisam protivnik takvog poreza…Ako mi mislimo da ćemo stimulirati ideje i poduzetništvo na način da stalno vičemo da su oni lopovi i tajkuni onda nešta sa nama nije ok,pa tko će otvarati radna mjesta i puniti naš proračun,pa ako neće tajkuni i lopovi tko hoće,možda da se vratimo u diktaturu proleterijata,nemam ništa kontra toga ako je to volja naroda ali onda to recimo glasno i jasno i promijenimo društveno uređenje,to bi bilo poštenije nego da se ovako natežemo sami sa sobom…

    • slažem se ja s vama, Antune u potpunosti:
      država ne može otvoriti radna mjesta, može samo osigurati bolje uvjete za poduzetnike, međutoa kao što i najavljuju, ovi ‘imovinski’ porezi ni neće ići odmah, like ‘sutra’, već kad kriza (navodno sama od sebe) prođe

      upravo i govorim o gluposti vladajućih da su se sada, kad je vrag odnio šalu, približili jednakosti svih, kao da je neka druga opcija na vlasti

      i slažem se da smo nastavili s mentalitetom iz samoupravnog socijalizma: samo, gdje je nestala puna zaposlenost? Prvomajske, Đuro Đakovići, Borova, Ferimporti i sl. (Sloveniji npr. Gorenje nije propalo, a isto se radi o ‘socijalističkom mastodontu koji u novim uvjetima poslovanja na tržišnoj ekonomiji morao propasti’ kako su govorili naši cijenjeni ekonomisti)

      dakle, imate pravo, već kad se referiram na Sloveniju, kriv je mentalitet: oni kod preuzimanja firme gledaju imovinu koja se da upregnuti da stvori novu dodanu vrijednost, a kod nas se gleda rentna pozicija zemljišta, ako ima koja zgrada na njemu, to bolje

      zadnji primjer: zemljište Lipa mill-a, kod Kvatrića, kad sam zadnji put upitao, cijena je bila preko 3,5 k eur po kvadratu; samo tko će to kupiti kad ni u državnoj upravi više nisu sigurna radna mjesta?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.