Društvene paradigme

Emirati investiraju u Hrvatsku

Možda naslov zvuči malo čudno, ali investitor iz UAE je postao najveći dioničar u većinskom vlasniku (u biti, možemo reći: vlasniku) najveće hrvatske banke.

Abu Dhabi buys €1.8bn stake in UniCredit
By Rachel Sanderson in London, Andrew England in Abu Dhabi and Giulia Segreti in Rome

Published: June 24 2010 15:02 | Last updated: June 24 2010 16:47

Aabar Investments, the Abu Dhabi state-linked investment vehicle, has become the largest voting shareholder in UniCredit after buying a stake worth €1.8bn in Europe’s third-largest bank by market value.

The acquisition of the 4.99 per cent stake by one of oil-rich Abu Dhabi’s newest and most active state-linked investment vehicles, is the latest stage in the diversification of Unicredit’s shareholder base as the bank has grown from its Italian roots across Europe over the past decade.

Cijela vijest ovdje.

Zasigurno ćemo vidjeti uskoro i ponešto velikih transakcija ili projekata na jadranskoj obali (ne nužno s te strane, ali priča se očito otvara). Pitanje je jedino hoće li država uspjeti aktivno upravljati tim procesom kako bismo zadržali rentnu poziciju (za punjenje budžeta, kojega vlastitom produktivnošću, pogotovo s obzirom na demografsku strukturu, ne možemo održivo puniti stvorenom vrijednošću) ili ćemo otići ‘za perece’. Kao što sam pisao ovdje.

18 replies »

    • Prvo, vijest je točna. Drugo, jest uglavnom šala u smislu direktnosti, ali indirektno sam zaista htio reći da je globalni kaital velik i fluidan. Jasno je da će investitori u Unicredito gledati na sinergije, ali se također i kroz prisniji odnos s bankom familijarizirati s prilikama. Jasno je također da mi (a) nemamo puno velikih prilika za monetizaciju i (b) jadranska obala jest velika prilika za monetizaciju. Uvjeren sam da ćemo uskoro od svih najava ipak doći do pokretanja realizacije nekoliko velikih projekata, a također da će u idućih 2 godine barem jedan veliki biti arapski.

      Ali i samo po sebi zar nije to zaista zanimljivo da konačni (indirektni) najveći vlasnik u najvećoj hrvatskoj banci bude arapski državni fond? Da pitaš prosječnog Hrvata o tome da li bi to bilo dobro ili loše, bio bi protiv ili bi bio za referendum. Ali ga se ne pita. Kapital jest globalan, kao što su i naši (ekonomski) problemi postali izvan naše moći. Oni upravljaju nama, a ne mi njima (pri čemu se možemo postavljati konstruktivno, ili pasivno agresivno, pri čemu se to ne tiče globalnog kapitala, njegov end-game će biti isti. Naš end-game može za nas biti bitno različit: da ipak imamo neki ekomski suverentitet ili da ga nemamo).

  1. …da se puno ne ponavljam, stvari se otprilike odvijaju u smjeru kako je bilo i predvidljivo (drugo poluvrijeme)… situacija je sasvim drugačija od signala koji se daju iščitati i onog što bi se moglo zaključiti čitajući gore navedene observacije… čak se i u današnjem broju citiranog FT-a (osim navedenog članka o Aabar-u) može naći mnoštvo osvrta koje govore upravo suprotno, o strahu za EU bankarski sektor, o postojećoj potrebi za snažnim refinanciranjem banaka u slijedeće dvije godine, još uvijek skrivenim i neprikazanim gubicima i leverage-u znatno većem nego u američkim bankama… agresivno rezanje državnih deficita i dugova (% GDP) koji imaju eksponencijalno uzlazni trend, masovni planovi ozbiljne štednje i odbijanje plaćanja tuđih dugova (njemačka/Angela i EU odlučnost za dovođenje u red financija, kraj lažnih prikaza državnih dugova i dubioza (Grčka) i kretanje u suprotnom smjeru od američkih saveznika i podupiranja politike stimulansa) neće djelovati blagotvorno na bankarski i financijski sektor, pa ni na gospodarski rast… države nemaju više želje niti financijske, ali niti političke snage za bezrezervno podupiranje i financiranje privatnog bankarskog sektora… tzv. stress test najvećih europskih banaka (25 najvećih), javno publiciranje i iščekivanje rezultata, temeljeno na sličnoj provjeri američkih banaka, trenutno je najveća briga u EU… ulazak sovereign wealth fund (SWF) u vlasništvo talijanskog UniCredita nema veze s Hrvatskom, osim što markentiški blagotvorno djeluje na nervozne dioničare, netom prije objave konačnih rezultata testa… SWF su zapravo državni fondovi bogatih u pravilu (izuzev recimo GPF-a, AFF-a ili APF-a) arapskih (UAE, AbuDhabi, Saud.Arab, Kuwait, Qatar, Libya…) i dalekoistočnih zemalja (China, Singapore…) koji se tretiraju i prihvaćaju kao krajnje, nužno zlo u nedostatku drugih privatnih izvora financiranja i kapitala (sva priča o slobodnom toku kapitala je najobičnija hipokrizija)… povećanje udjela i ulazak takvih investitora, kao i Libijske centralne Banke (u vlasničkoj strukturi UniCredita) više se može može tumačiti da je dogorjelo do noktiju i da se spašava vlasita koža, tako da se to nikako nebi moglo vezati sa potencijalnim ulaganjem u jadransku i hrvatsku obalu ili ZABU…
    p.s. i moja malenkost se slaže da nema velikih mogućnosti ograničavanja kretanja kapitala, ali i da fluktuacija kapitala bez ograničenja i nadzora ne znači da to uvijek apsolutno nužno i po defaultu nosi samo benefite (vidi ” kolumbijske investitore”). To najbolje znaju oni koji najviše zagovaraju slobodan tok kapitala… sa figom u džepu… (ameri su hladno odbili sve kineske pokušaje kupovanja privatnih! američkih naftnih kompanija, bez obzira što je ponuđena cijena premašivala sva očekivanja, zapravo kupci su bili spremni dati koliko treba – razlog? ….jednostavno ne može!) Inače, analogijom vlasničke strukture, možda i Gadafi kao indirektni, hipotekarni vlasnik znatnih turističkih kapaciteta na jadranskoj obali dovede svoje deve i razapne svoje šatore u Poreču, Umagu ili na Brionima, a na koje temeljem indirektnog vlasništva raspolaže sa većim pravom od običnog, hrvatskog poreznog obveznika… uz dvije, tri loše turističke sezone ni to nije science – fiction?

    …wall wisdom …an optimist can always see the bright side of the other persons misfortune…

    lijep pozdrav…

    • Poštovani, hvala na zanimljivom komentaru kao i inače. Ipak, moje je viđenje drugačije.

      Ovo naime nije drugo poluvrijeme (što bi značilo da se nakon njega stvari razrješavaju), nego drugi čin.

      Problem banaka je takav kakav je, ni veći ni manji, a mislim da su financijska tržišta zadnjih godinu-dvije hiper-osjetljiva na negativne signale, dakle uvažavaju u najmanju ruku negativne scenarije. Znači rekao bih na osnovu toga (a i drugih stvari, jasno) da nismo na rubu kolapsa.

      O trećem činu sam već htio pisati, ali nemam hrabrosti o tako ozbiljnim temema :). Ali neki dijelovi su:
      – treći čin svakako uključuje važnu stvar, a to je da je prvi put u povijesti rad postao ‘razmjenjiva roba’ (tradable); to je zato jer silna količina usluga i proizvoda koji dolaze iz jeftine i sada i produktivne Azije čine ne samo te konkretne robe i usluge razmjenjivima (pa na njih globalno utječu azijske cijene), nego – a ovdje je jako bitno da se i spektar konkurirajućih roba znatno unaprijedio, pa rad ugrađen u njih uključuje i vrlo sofisticiran te uključuje većinu sektora rada – skoro sve segmente rada. Zbog subsitituta na tržištu rada svake pojedine zemlje je na koncu i sav ostali rad pod pritiskom konkurencije azijskih zemalja
      – to znači da neće kao prije cijena rada u svijetu u razvoju i u nastupanju (emerging markets) se primicati cijeni rada u Zapadnom svijetu, nego su sada jaki i pristisci u drugom smjeru
      – to znači da će Europljani raditi više i moći si priuštiti manje
      – prethodno tome dolazi djelomična sanacija pasive na podnošljivu razinu, kao i uvom dealu s Unicreditom
      – dugoročno će ipak tržišta azijskih zemalja generirati veću internu potrošnju i rast plaća koji će – zanimljivo – biti generiran iznutra, a ne konvergencijom ka zapadnim plaćama
      – …. itd.
      – najbitnije je naravno da li će prilagodba moći biti na takav način da narod osjeća da je stvar pravedna (nije bitno koliko se žrtava traži, bitan je samo osjećaj pravde) i da stvar ne popuca po političkoj liniji, za nas je naravno krucijalno da EU opstane
      – još dugoročnije, ogromne rezerve u produktivnosti će se izvući iz novih tehnologija, ali i uštede iz sada već očito nadolazećeg portfelja substituta za fosilna goriva (čak ne uzimajući u obzir radikalne promjene, kao što je moguća fisija), ova perspektiva držat će cijene nafte na uzdi, tako da će rast biti jednostavniji.

      I još na koncu (ako razumijete, razumjet ćete), kejnezijanski pristup nije ništa nego stvar koordinacije (zamislite zatvoreni sustav u kojem se proizvodnja i razmjena roba intenzivira monetarnim impulsom – zatim (misaono, jasno) apstrahirajte novac (zaboravite ga) kao koordinacijski i vlasnički element), tako i kontrakcijska faza u kejnezijanskom smislu nije ništa drugo nego stvar koordinacije (u kojem će netko izgubiti manje, netko više – ali ukupnim gubtikom se može upravljati – ideja je da ‘deltu’ pokriju upravo ovakvi invstitori).

      • …odmah na početku, jednoglasno prihvaćam primjedbu o poluvremenu, II čin (II iste predstave, a koliko ih ima tek ćemo vidjeti) je manje determinirajući izraz i puno prikladniji… i dakako nema riječi o bilo kakvom ireverzibilnom totalnom kolapsu kompletnog bankarskog sektora, nego samo o tome da će biti prvo znatno lošije nego što bude bolje (vjerojatno će u čišćenju isplivati sve što do sada nije, spašavanje će biti otežano i s manje milosti zbog prezaduženosti pojedinih EU država, ameri su tu već iskusni – Failed Bank list USA 2000-2010 http://www.fdic.gov/bank/individual/failed/banklist.html , posebno je indikativna kolona closing date), da će zbog ljuljanja najviše nastradati mala nerestrukturirana i neprilagođena gospodarstva ovisna o inozemnom financiranju… da se promjene neće odvijati preko noći, da će to sve potrajati …i to polako svima postaje sve jasnije…
        …slažem se (kroz ovaj kratki izlet u filozofske vode, o fosilnim gorivima, nafti i fisiji bi mi trebalo puno više prostora) i da procesi idu u smjeru da će u nadolazećem razdoblju (u prosjeku) u Europi trebati više rada za (u prosjeku) manje priskrbljenih dobara… jednostavno, osim nametnute štednje, globalizacijom i metodom spojenih posuda nije više moguće očekivati da će ista razina kompleksnosti posla biti vrednovana u rasponu od šake riže do nekoliko tisuća dolara (ni Kinezi više nisu veverice – iako još nisu iscrpili sve ljudske resurse)… to više nije realno očekivati ni sa ovom, postojećom razinom tehnološke povezanosti i otvorenošću za protok roba i kapitala… a pogotovo s obzirom na budući razvoj tehnologije (Moore`s law) i sve snažnijom tendencijom ukidanja trgovinskih barijera… očajnička niša leži u usvajanju i primjeni novih znanja i tehnologija koje mogu biti pojas za spasavanje i jezičak na vazi u novoj preraspodjeli posla na globalnoj razini (mission impossible za ove prostore, Finci su tu mali, ali moćni) i upravljanju prirodnim resursima (izbjegavanje bolivijskog slučaja, a Norvežani kao svijetli primjer)… inače slijedi konobarenje i nošenje koktela s kišobrančićem na plažu nafutranim Kinezima… no do tada tko živ tko mrtav…
        “Long run is a misleading guide to current affairs. In the long run we are all dead. Economists set themselves too easy, too useless a task if in tempestuous seasons they can only tell us that when the storm is long past the ocean is flat again.”
        …i na koncu…više je nego jasno da sam razumio …

        lijep pozdrav…

        • Inače je meni ovo skroz očito da imamo novu paradigmu da je rad postao “tradable” i da je to u pozadini svega, a s druge strane nisam to vidio da itko govori. Što mislite, griješim li?

      • ”- to znači da neće kao prije cijena rada u svijetu u razvoju i u nastupanju (emerging markets) se primicati cijeni rada u Zapadnom svijetu, nego su sada jaki i pristisci u drugom smjeru”

        Po Vašem mišljenju, kako će se izvesti to primicanje cijene rada između istoka i zapada? Slabljenjem valute u zapadnim zemljama ili sa stabilnom valutom i smanjivanjem radničkih prava?

        Pozdrav!

        • Poštovani,

          zašto bi primicanje cijene rada imalo veze s radničkim pravima? Nije ‘pravo’ imati veliku plaću? A dogodit će se smanjenjem kupovne moći; naime kombinacijom smanjivanja plaća i odnosima valuta: zapadni radnik će naprosto moći kupiti manje za svoj rad. Ima samo jedan aspekt gdje možemo govoriti o smanjivanju ‘prava’, a to je kasnija dob umirovljenja. Ali i to relativno, u biti se ovdje ne govori o pravima: ne mogu svi imati prava u odnosu na sve. Znači, da bi radnik imao koliko-toliko dobru mirovinu, radit će duže, ali ne zato jer mu je netko uzeo njegove novce (‘pravo na dobru mirovinu’), nego zato jer u budžetima (u onim zemaljama u kojima mirovine nisu u potpunosti kapitalizirane) neće biti dovoljno novca. Neki ili mnogi radnici će raditi i više prekovremeno, ali ne zato jer bi im netko ukinuo ‘pravo’ da ne rade prekovremeno, nego zato jer će htjeti donekle održati svoj standard.

      • Poštovani,

        dobro malo sam se krivo izrazio… po struci sam strojar pa mi je citav pogled na ekonomiju malo drukciji… u biti cijeli kompleksni sustav ekonomije je dobro objasnjen pomocu prirodnih zakona… po meni, priblizavanje cijene rada istoka i zapada ce se postici zajednickim smanjenjem vrijednosti valuta… dolar, euro, frank, itd… ne samo da cemo smaniti cijenu rada nego cemo relativno smanjiti dug u tim valutama, a time tjeramo kapital da umjesto stednje ide u investicije, jer se vrijednost novca topi… dakle rjesavamo vise problema istovremeno… naravno kratkih rukava ce ostati ljudi koji znaju zaradit novac ali ne znaju ga sacuvat (stedise)… al to za njih ne bi trebao biti problem, jer ako su ga do sada znali zaraditi znat ce ga zaraditi i u buducnosti… po meni na mirovinu se ne treba oslanjat… i toga treba biti svjestan… jednostavno vecina ce radit do kraja zivota ako ce htjeti imati pristojan standard…

        mislim da ce europa vrlo brzo postat svjesna da prica oko smanjenja deficita ne prolazi… jednostavno preveliki je politicki rizik koji ce izazvati mjerama stednje sto se dobro vidi na primjeru grcke… zato sve ove price oko smanjenja deficita vidim kao igrokaz za pozicioniranje velikih igraca… kad se zauzmu pozicije slijedi na doba devalvacije, inflacije i slicnih radosti za nas dionicare…

        Pozdrav!

  2. @stallkerman

    Slobodno kretanje kapitala je dobro za kapital, dakle njegove vlasnike. Zato nam se sloboda kapitala treba sviđati (jer se uvijek treba staviti u poziciju vlasnika kapitala – sve drugo vodi u propast).

    Arapske zemlje, makar bitno drugačija društva/kulture od naših, svoj su kapital ipak “na pošten način” zaradile i zato je pošteno na njega gledati sa simpatijama.

    Arapski državni fodnovi traže prilike kako svoj kapital dobro uložiti – i ja im želim puno uspjeha u tome!

    Mi se prije svega trebamo brinuti kako svoj kapital uložiti.

    Kada je netko ispred tebe: jedini način kako ga preteći je da trčiš brže od njega!
    Zato je za RH presudno da budemo od svih svojih uzora (Zapada Europa, Sjeverna Europa…) u svakom aspketu bolji, pametniji… i time zasluženo jednog dana dođemo u njihovo društvo, u društvo visokrazvijenih gospodarstava, zemalja prosperiteta za sve svoje građane…

    Sramota je da nas, tobože demokratsko društvo, takve apsolutističke države (Kina, pojedini emirati i sl.) šišaju u osnovnoj stvari: brizi za svoju budućnost!

    Njihovi apsolustički vladari su se počeli ponašati kao poduzetnici koji upravljaju svojim državama/emiratima kao privatnim firmama, nastojeći maksimizirati kapital firme… a što u njihovom slučaju u konačnici će imati pozitivne efekte i na sve njihove “podanike”…
    Ovo su slučajevi kako jedan sasvim drugačiji princip društvenog uređenja, postaje funkcionalniji i od naše velebne hrvatske demokracije.

    Npr. zašto u susjednom emiratu, Dubaiju, Sheikh Mohammed bin Rashid Al Maktoum radi to što radi sa turizmom (makar ponekad i sa malim teškoćama :D), ne iz neke iracionalne megalomanije, nego zato da stvori gospodarsku granu koja će svom narodu dugoročno stvoriti neku prespektivu. Slično tako Abu Dhabi, zapravo još sličnije Norvežanima sa onim svojim mega-fondom, svoj kapital želi sačuvati i oplemeniti za buduće naraštaje.

    A kako turizam nikome nije jedina grana od koje se može živjeti (važno i za nas!), kao presudno dođe opća promjena svijesti, usmjeravanje ljudi ka poduzetničkom razmišljanju…, što također pokušavaju:

    Oni se, u svoma sustavu kakav je da je, ipak birnu za svoju budućnost!
    Malo bi se i mi u RH trebali ugledati i na njih umjesto da ih se možda “bojimo” (ili još gore mislimo da možemo mi imati neke naročite koristi od njihovih ulaganja u RH, oni ulažu za sebe a ne za nas, mi možemo samo usputno pokupiti neke mrvice, a mrvice ne bi trebalo biti ono što nas najviše zanima). Od svakoga se nešto može naučiti, bilo iz njegovih uspjeha ili iz grešaka.

    • …vidi, ideja da se sve može kupiti novcem je u najmanju ruku dvojbena… slijedom navedenog i implementacijom matematičke indukcije, teorija da se nekom bezuslovno, po default-u treba sviđati svaki slobodni kapital… pada u vodu… a o ukusima, kako je već neko rekao … De gustibus non est disputandum…

      lijep pozdrav…

      • Ja samo želim reći da nije pošteno prema njima vršiti neku “diskriminaciju”.
        A razlog zašto neki “volimo” slobodni protok kapitala, može biti i vrlo pragmatičan… jer i sami želimo svoj kapital plasirati slobodno. Ako ćemo sami diskriminirate neke izvore kapitale, na temelju čega očekivati da prema nama kada želimo negdje investirati svoj kapital drugi neće uzvratiti istom mjerom?
        To je ona najstarija “ponašaj se prema drugome onako kako želiš da se i drugi ponašaju prema tebi”.

  3. poštovani g. Bakić,
    pošto vidim da smo zagazili u ‘neke druge vode’: da li bi bili ljubazni za preporučiti neke autore (naslove) ekonomista-futurista?
    i mene zanima (kao i sve nas ovdje, prepostavljam) zajednička budućnost, pa i našeg malog ‘zupčanika u stroju budućnosti’…
    hvala unaprijed!

    • Sto se tice buducnosti, kljuc je u megatrendovima, o cemu mozete nesto (ili dosta) vidjeti ovdje http://www.21school.ox.ac.uk/.

      Sto se tice ekonomije, korpus znanja se oblikuje dnevno, osobno nisam nasao relevantnih kompletnih izvora, nego svoje stavove oblikujem prema tekucim vijestima i komentarima. Naravno, FT i WSJ i razni manje popularni sajtovi koje nalazim pomocu agregatora. The Economist je zaista lame, ali je recimo ‘dovoljan-dva’ za neko povrsno pracenje (iako po mom sudu nikad nema dublji uvid, a kad se trudi, jako promasi).

    • Ako želiš proviriti malo u budućnost: http://www.youtube.com/watch?v=M52yPHBdec8&feature=related
      Nisu Maye uzalud kukuruz štovali kao božanstvo! 😀
      Po njima 2012. počinje nova era, vjerujem da će u toj eri njihovo božanstvo igrati značajnu ulogu: polja kukuruza će nam biti izvor hrane (za ljude i životinje/ribu koju ćemo uzgajati si za hranu), izvor sirovine (plastika, od koje pravimo sve…), a neko vrijeme i energije (etanol koji će se miješati sa fosilnim gorivima, da ih se što manje troši… dok se potpuno ne zamijene električnom energijom iz nuklearki i drugih čistih izvora).
      U sljedećih 20-ak godina se prinosi kukuzra planiraju još jednom udvostručiti, a novi hibridi pogodni za uzgoj na sve raznolikijim tlima će omogučiti i veće površine zasijane pod ovom kulturom zlata vrijednom… pa će ga biti dosta za sve, pri određenoj cijeni 🙂

      Nafte se moramo osloboditi i kao izvora energije, i kao sirovine za plastiku… 🙂 To su osnovne crte budućnosti koju ja vidim. A vjerojatno je takvom vidi i CIA (iz svojih razloga, gledajući geo-politički…) i zato je “Obamin plan” sav tako zelen… glavni izvor tom zelenilu je želja za odvikavanjem od ovisnosti o nafti, koja dugoročno nije dobra za USA i geo-strateški odnos snaga.

      Problem sa predviđanjem budućnosti je u tome što treba znati i tko je sve tu budućnost predvidio jer o tome ovisi njegova reakcija koja tu budućnost može izmijeniti. Recimo Amerikanci su možda iz trendova izveli jedan scenarij, pa koji im se ne sviđa – i sad rade stvari u cilju da taj scenarij promijene 🙂

  4. nbakic // 25.06.2010. at 21:46

    Ocijeni

    Inače je meni ovo skroz očito da imamo novu paradigmu da je rad postao “tradable” i da je to u pozadini svega, a s druge strane nisam to vidio da itko govori. Što mislite, griješim li?

    _________________________________

    …nema više opcije replay-a ?

    …paradigma da je rad „tradeable“ (ako sam je dobro shvatio) je čini mi se stara koliko i najstariji zanat… usluge i roba su predmet trgovine oduvjek … jedini progres koji se desio da su IT i transportna komunikacija doživjeli takvu evoluciju (i drastičan pad cijene) da i usluge postaju sve pristupačnije bez obzira na udaljenost, a samim time konkurencija rada nesmiljena.. .tako da nisam siguran da bi to mogao patentirati kao novu ideju… najdegutantnije je da se dalekoistočnjaci iznajmljuju čak i da igraju on-line videoigrice i skupljaju virtualne bodove i levele za male, lijene, američke debile … naravno, ima i usluga kao zanat sa početka priče, koji prakticiraju i dalje upotrebu konvencionalnih komunikacijskih kanala… tu je ugrozba dampiškim cijenama minorizirana… 🙂

    lijep pozdrav…

    • Rad po naravi stvari nije bio tradable, nego neki proizvodi u koje se ugradjivao. On sam po sebi nije bio ‘tradable’ (recimo u zadnje vrijeme veazno na pricu iz Azije) iz vise razloga: – odnosio se na samo neke proizvode (nisko placeni industrijski rad) u kojima ‘pool’ rada na Zapadu nije bio jasko povezan s trzsitem rada u cjelini (naime ti radnici su gubili posao, sto nije bilo direktno, nego samo indierktno povezano s ‘naprednijim’ segmentima) – kolicina ugradjenog rada je iznimno brzo rasla, znaci ovo sto sada vidimo kao izvoz ugradjenog rada je toliko vece da mijenja i njegov kvalitativni doprinos

      Sada imamo situaciju da se izvozi puno veci i siri ‘pool’ rada, pa tako izvoz utjece i na trzista u cjelini. Primjer: prij 5 godina za radnika u Ericssonu nije bilo bitno je li Wallmart proizvodio stvari u Kini; dapace, kupovna moc mu je rasla. Ipak, danas cijena rada u Huaweiju mora utjecati na cijenu rada u Ericssonu.

      Slicno, recimo pravnik u drzavnoj sluzbi, nije ni indierktno bio pod utjecajem konkuercnije iz Azije. Danas konkurencija u naprednim priavtnim sustavima (Ericsson) cini da pravniku u Ericssonu (koji je dobio otkaz ili mu se smajnuje placa), konkurira radniku ujavnom sektoru.

      Svega je ovoga u nekoj mjeri bilo i prije, ali razmjeri sada mijenjaju kvalitetativne elemente.

      • Zgodna priča koja se nadovezuje na ovo o radu/Aziji…
        http://www.poslovni.hr/vijesti/beskrajna-noc-u-kineskoj-tvornici-151173.aspx

        Koliko ljudi u RH uštedi 500 kn mjesečno od svoje mjesečne zarade??

        Kinezi trpe, ali to rade sa ciljem – za bolje sutra.

        On je mali kotačić u tom velikom (i teškom) gospodarskom stroju, ali mali kotačić sa 500 kn/mj. štednje, takvih kotačića nema baš puno u ovoj našoj “5 puta skupljoj” RH.

        Ovaj dečko možda nekome izgleda kao “jadnik” – ali taj dečko će za 10-ak godina (ako novac ne drži baš u čarapi, nego ga izloži bar nekom malom riziku) skoro i nominalno biti bogatiji od većine našeg “srednjeg sloja”, da ne govorimo tek prema PPP (Kina).

        Kada čovjek zna zašto se žrtvuje – patnja mu je slatka.
        Imam osjećaj da u ovom članku jedno 500 puta više “kuka” sam novinar, nego li akter priče.

        Došao je tu jer su “više nadnice” (mjesečno puno više nego li mu je mjesečna potrošnja), kada ne bude zadovoljan tražiti će drugi posao, a iza sebe imati neku ušteđevinu.

        Kinezi su jaki ljudi i u duši pravi kapitalisti. Svaka im čast.
        Super mi je ovo na kraju “Obično čita knjige o poslovnom upravljanju ili gleda televiziju”.
        Moguće da je onda i dovoljno pametan da novac ne drži u čarapi i da će mu se sva ova patnja stvarno isplatiti!

        Da naši ljudi malo stisnu zube, pokušaju uštedjeti mjesečno 500 kn kao Kinez, plasiraju ih npr. svaki mjesec u indeksni fond, i za zabavu”čitaju knjige o poslovnom upravljanju” – imali bismo jednoga dana bolju naciju. Ovako ćemo postati komunisti, a Kinezi pak kapitalisti kakvi mi nikada nismo bili niti ćemo ikada postati ako nastavimo ovim putem nerada, razbacivanja, nesklonosti štednji i investiranju, i općenito ne razumijevanju stvaranja vrijednosti tj. ne razumijevanju “funkcioniranja biznisa” (našim bi građanima možda dobro došla neka od tih knjiga koje mladi Kinez čita, a sigurno onaj crtić koji mislim da sam već spomenuo jednom http://www.smckids.com/episodes , a naše ministarstvo obrazovanja bi se trebalo ugledati na Njegovo Veličanstvo, mladog prijestolonasljednika, šeika Hamdan-a, u promoviranju poduzetništva među djecom i mladima kao u linku iz ranijeg posta)

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.