Čovjek bi ovakvo baratanje ključnim pojmovima oprostio u nekom kvartovskom kafiću, ali zaista ne možemo vodećim medijima. Čini se da su ipak i oni velik dio uzroka naše krize.

Načuli su naši mediji da je sada moderno pričati o porezu i trošku države. Pa imamo danas u Jutarnjem duplericu o temi potrošnje državnog (javnog) novca: Ovdje i ‘infografika’ (!?) ovdje.

Inače vrlo pohvalna tema. Ali ne razumiju u Jutarnjem osnovne elemente poreza i financiranja države. Tako, kad računaju trošak neke osobe ili institucije, uzimaju u obzir njegovu ‘neto’ plaću. Taj vražji ‘neto’ kao socijalistički izum. Stvarni trošak, je, naravno, 5-6 puta veći.

Evo primjerice Pero čija se plaća financira iz proračuna i ima ‘neto’ od 12.000, pa ukupni bruto (u Zagrebu) od oko 24.300. Dakle, dvostruko. On također ima i podržavajuće osoblje i neka ih je minimalno (jedan podržavajući za jednog aktivnog), pa neka je podržavajuća plaća pola Perine. Time se Perin trošak penje na 36.000. Neka je overhead svega 75%, što je za državu jako jako malo. Dolazimo do 63.000. Trošak je, dakle, barem 5 puta veći. Kakav diletantizam! Ne bih se toliko bunio da se ne radi o jednom od najvažnijih medija koji obrađuje presudnu temu u presudnom trenutku!