Društvene paradigme

Tečajci

(drugi post danas, pogledajte niže za prvi)

I dalje su glasni mnogi koji spas vide u relaksiranju tečaja. Ili smatraju da je naš problem u dosadašnjem tvrdom tečaju. Domišljenih argumenata uglavnom nema, a diskusija se često svodi na papagajsko ponavljanje fraze preuzetih iz drugog konteksta (tako je, primjerice, jedan visoki dužnosnik, kad je kriza veće debelo bila u Hrvatskoj, rekao da je naš izlaz u većoj potrošnji).

Valjda bi sve trebalo biti jasno ako se i malo razumiju stvari prezentirane ovdje.

Ali postoji i element koji se nikad ne spominje:
– deprecijacija dovodi do tiskanja novca i inflacije (pogotovo u našim uvjetima visoke eurizacije)
– inflacija je indirektno oporezivanje (bolje prolaze oni bliski izvoru novca)
– ako su vlast i njoj bliski u zadnjih 10 godina i uz proračunska ograničenja uspjevali izmicati naš novac (direktno: kroz HAC, Skladgradnju i slične; i indirektno, primjerice kupovinu podrške zapošljavanjem i velikim plaćama u javnom sektoru), kako bi se tek ponašali da su imali štampariju novca u svom dvorištu?

Hoću reći: u ograničenim uvjetima ponašate se nekvalitetno, a onda treba smatrati da ćete se u neograničenim uvjetima ponašati kvalitetno? Recimo vozite neki solidan auto (što je dvodimenzionalno i znatno jednostavnije od trodimenzionalnog)
i slijećete uzastopno u jarak, ali smatrate da bi vam bilo daleko lakše voziti avion (trodimenzionalni problem) jer imate manje ograničenja!? (Samo što su u avionu s vama i putnici).

p.s. Bravo Šonje!

28 replies »

  1. IMHO… bojim se da nisi ni blizu suštini problema…

    p.s. on p.s.

    A study of economics usually reveals that the best time to buy anything is last year…

  2. odličan komentar…
    ako se ne varam, jedan visoki dužnosnik u Saboru (bivši nog. sudac) stalno napada g. Rohatinskog da ‘sruši’ kunu
    uz sve već navedeno, zaboravlja valjda i zakonsku dužnost HNB-a da brani stabilnost cijena, što sa štampanjem novca ne znam da je moguće…

  3. Hmm… mozete objasniti zasto je bitno drzati tecaj stabilnim. Ne govorim o printanju novca nego o tome da tecaj ne ovisi samo o kolicini novca, nego naravno i o stanju gospodarstva odredene drzave. Iskreno ne sjecam se tocno sto je to sve HNB radio za odrzavanje tecaja, osim sto mislim da su promjenili sastavo obveznih rezervi vise u korist kune. Pa opet standardna zamobla- ako imate viska vremena da malo napisete o tome zasto je po vama bitan stabilan tecaj.

  4. Načelno se slažem sa vašom konstatacijom,ali mi stalno zaboravljamo što je demokracija.Tko danas u hrvatskoj bez mmf-a može sprovesti smanjenje plaća,mirovina,soc. davanja za cca 15-20%?Najelegatnji način bi bila devalvacija kune za cca -15% ali i tu imamo problem jer kada jednom pustite duha iz boce tada je teško termostat naštimati na -15%,po mome mišljenju kuna bi odletjela na -30%,tu je osnovni problem zašto se tečaj ne smije dirati…,mi jako precijenjujemo mogućnosti vlade u ovakvoj investicijskoj,opozicijskoj i javnoj opstrukciji…,hrvatska ulazi u fazu opasnog življenja,bojim se da tek dolazi vrijeme ispoljavanja teških frustracija a tome u prilog pridonose i otkrivanje sve više afera koje dodatno opterećuju ovo društvo…,nadajmo se ipak najboljemu ali nas čekaju jako teška i neizvijesna vremena…,a izborna godina nam pada u najgorem trenutku tako da će neodgovorni političari sve više doljevati ulje na vatru…

  5. “Tečaj kune, shvaćen kao odnos produktivnosti nacionalnog gospodarstva i gospodarstva iz okruženja, nije više moguće održavati putem inozemnog zaduživanja. Vremenski horizont mogućeg održavanja tečaja kune imperativno zahtijeva razradu više scenarija kako politiku tečaja kune usmjeriti na dinamiziranje privredne aktivnosti.

    Zaključno, imajući u vidu krizu, svi instrumenti ekonomske politike moraju se promatrati kao varijabilni instrumenti u funkciji razvoja, a ne, kao do sada, u funkciji stabilnosti tečaja kune i cijena. Usput rečeno, stabilnost tečaja i cijena je u najmanju ruku sporna.”

    Citiram tekst (ponovno, Guste Santini) jer bih se osjecao glupo da tudja promisljanja prodajem kao vlastitu pamet.

    A jos malo o tecaju, MMF-u i smanjenju drzavnih rashoda (ožujak 2010.):

  6. Zamišljam sebe u roli vlasnika kafića pri devalvaciji od 10%.
    Ja kao dobar i pohlepan gazda autom. dižem cijenu kave sa 7 na 9 kn. Ne idem na 10 kn iz ‘psiholoških’ razloga, jelte, hehe.
    E sad, dignitie takav način ‘privređivanja’ na viši nivo, na nivo jednog Konzuma ili HEP-a
    ili …

    Ili mislite da to nije realan scenarij, ili mislite da naši privrednici i/ili manageri ne-bi ‘poslovali’ upravo na takav način ?
    Da li vi zbilja mislite da to ne-bi bio konačan udarac …i ?

    • andrle,

      nekako mi se cini da svi koji su mogli dignuti svoje cijene su to vec napravili… Ono sto je poanta ‘tecaja’ jest da bi on u sustini trebao biti rezultat odnosa produktivnosti (iliti efikasnosti proizvodnje) medju drzavama. U srednjem i dugom roku pozicioniranje tecaja na (relativno) fiksnu razinu dovodi do stvaranja neprirodnih relacija.

      Ukratko: uz fiksni tecaj manje je rizika za plasiranje kapitala u RH – valutni rizik se zamaskira + cijena uvoza bez prirodne deprecijacije valute konstantno ostaje jeftinija opcija (dok god ima i onih koji ce nam ‘davati’ novaca za kupovinu unatoc tome sto nigdje vrijednost ne stvaramo). U sustavu izrazito otvorene male drzave sa enormnom relativnom niskom efikasnoscu to dovodi (je dovelo) do gasenja ind. proizvodnje (tehnoloski smo zaostali, a supstituta iz inozemstva koliko hoces), te visoke eurizirane zaduzenosti. Sto znaci da sada vise nemremo dirat tecaj (sto je u korist i vjerovnicima) i nemremo pustit da deprecijacija napravi svoj dio price (smanji nasu kupovnu moc za uvozno dobro i relativno pojeftini nas proizvod, a to se mozda moglo u ranijim fazama RH drzavnosti).

      Naravno, nikome inflacija nije svrha i selektivno pristupanje tecajnoj politici bez sireg konteksta ne vodi ka nicem. Efikasnost RH proizvodnje (iliti samnjenje troska RH proizvoda) mora se ili smisljeno sprovest (=smanjenje razine blagostanja) ili pustit da nas vitar nosi kud hoce, a onda nas nikakav tecaj nemre spasiti.

  7. Kako bilo što sprovesti u ovoj državi kada vidite danas kada je država pred kolapsom da oni koji već 15g drže vreću na vlasti kao hsls i ovaj smiješni lik u tijelu darinka kosora napušta vladu i time jasno i glasno govori što mu je važnije država ili stranka i slijedeći izbori.Kako što u ovoj državi napraviti kada je 850 tis ljudi potpisalo za kolektivni ugovor koji je nemoguće održati na snazi i time su odaslali vladi snažnu poruku da ako bude dirala njihova prava da će sakupiti i potpise za referendum o povijerenju vladi i novim izborima…,znači jedina je solucija devalvacija kune,pa u tome kontekstu je i rohatinski nastupio.Kako će vlada napraviti rezove kada je napustio hrelja i umirovlenici,sada kosor i hsls,a frišćić samo čeka krivi potez,on neće otići samo ako vlada ne dira u njegovo biračko tijelo,od podravaca,preko subvencija za selo do umirovljenika.Kome onda i kako vlada da reže?Ne branim ovu vladu,dapače mislim da je nesposobna ali isto tako mislim da niti jedna druga nema nikakvu šansu da uradi ono što više i svaki polupismeni čovijek zna da moramo napraviti ili smo gotovi…

    • Mislim da je razočaravajuć. Naime, uglavnom je prepisao neke osnovne teze iz MMF-ova izvješća. Nije uočio neke glavne stvari (recimo, da u našem platnoj bilanci – koja je naravno jako loša – ne treba gleadti samo uvoz-izvoz, nego i druge stvari, npr. turizam i transferi). Dobro je primjetio trend oko stanovništva, o čemu sam (čini se, jedino u RH) pisao u postu https://trzistakapitala.wordpress.com/2010/05/09/hrvatska-zemlja-rentijera-ili-bezperspektivnih-siromaha/.

      Naravno, niti i jedan moj, ili nečiji drugi post nije kompletan pregled situacije (i to se ne očekuje od nekoga tko dobacuje razne teme), ali ovdje, gdje je on probao napraviti pregled, to je zaista trebalo kvalificiranije.

      No, ono što je bitno u cijeloj priči je zapravo ambicija i nedoraslost Jutarnjeg lista, koji ga je, s tim pristupom, probao prikazati kao zvijezdu i relevantnog da nam ispriča našu priču.

  8. Taj lik Darinko Kosor je bio za ZOR,pazite a sa druge strane je za jak rebalans proračuna a nikada nije izašao i javno,glasno rekao da svaki ozbilniji rebalans nije moguć bez smanjivanja mirovina,plaća i soc.davanja…,super mi stojimo kada vidimo kakvu iskrenu i trgovačku koaliciju imamo.Što nije napustio hsls kada su trgovali pozicijama za učešće u vlasti,što tada nije napravio svoju stranku?Ovo mi je najpodlji i najgnjusni potez u hrvatskoj politici koji sam vidio,a čovjek čak ni ne shvaća da mu je politička karijera sa ovim zauvijek zamrla…,zamislite da ovakav vodi državu,zato kažem da mi super stojimo tko nas godinama vodi a kosor je još najbolja od najgorih…

  9. Slušam baš gosp. Ivana Šukera u Dnevniku HRT-a i ne vidim baš da on razmišlja o bilo kakvom rezanju državnih rashoda. Spomenuo je kako se očekuje da će se gospodarstvo pokrenuti što će povećati prihode u proračun pa više neće biti potrebe za smanjenjem rashoda (a spomenuo je da bi se to trebalo dogoditi sljedeće godine)…tako da imho nećemo vidjeti nikakvo drastično smanjenje rashoda, već zaduživanje koliko je god moguće, čekanje da se gospodarstvo nekako pokrene i tek onda ako ne bude drugog izbora, pozvat će se MMF…čini mi se da je vlada odabrala tu taktiku. A možemo li očekivati da će bilo koja druga stranka učiniti drugačije? Mislim da neće…a bilo bi super da do tada, do dolaska MMF-a, barem budemo u eurozoni, pa da izbjegnemo deprecijaciju kune.

    Jedino što je naveo kao razlog pokretanja gospodarstva je prodaja državne imovine koja bi se tada trebala efikasnije koristiti i uklanjanje prepreka stranim investicijama. Naravno svi bismo bili sretni da ti potezi stvarno pokrenu gospodarstvo. 🙂

    • Nisam to gledao – ali ako je tako, onda je to stvar za ozbiljno se zabrinuti.

      Imamo šansu se oporaviti – a oni bi čini se htjeli posljednju šansu za spas prokockati??

      Gospodarstvo se neće pokrenuti samo od sebe. Da bi se pokrenulo treba ga “malo pogurati”, a oni, kažeš, bi skroz obratno? Da se gospodarstvo prvo samo od sebe oporavi pa da ono njih/proračun “pogura”? To nije realno za očekivati.

      Eto jedino ako su stvarno ozbiljni sa ovom nakanom da nastave privatizaciju… Npr. baš danas , malo za podsjetnik, čitam Prospekt Končara, i znakovito za pročitati, još onda, prije više od 7 godina, govore u Prospektu kako “privatizacija kasni” što se negativno odražava na poslovanje Končar-a i perspektive budućeg razvoja… i gle, sve ove silne godine: privatizacije još nema, koliko to onda danas već “kasni”??

      Hvala Bogu, Končarevci su se nekako snašli kroz sve ove godine, uspjeli su upravljati poduzećem na način “kao da je privatno” i bez uplitanja države, ali mislim da je konačno vrijeme da se sve, pa i ovo, a pogotovo ono što ne može na normalan način funkcionirati u državnom vlasništvu – končano već jednom privatizira!!!

  10. Ako ste jučer u dnevniku saslušali pažljivo šukera onda ste mogli čuti dvije ključne stvari;prva je da svi u hrv pričaju o terminu javna potrošnja i da je treba smanjiti a da nitko ne govori kako je jedino moguće ostvariti,druga ključna stvar o kojoj ja pričam već godinu dana, šuker je to isto jučer rekao da je ključno pitanje;Dali je moguće takve uštede u hrvatskoj sprovesti?Očigledno je da ova vlada pokušava to učiniti ali se susreće sa opstrukcijom na svim nivoima našeg društva;od seljaka preko javnih službi,preko zdrastva do javnih službi i poduzeća…,Nemojmo biti naivni i misliti da je nepismen narod potpisao referendum a da jadan nije znao koji je cilj i koja snaga opstrukcije referendumskog pitanja,to je bio referendum za “status quo” a ne za zor…,nemojmo biti naivni i misliti da ovakvi likovi koji se godinama rotiraju na političkoj sceni ne odgovaraju ovome narodu…,Opstrukcija na najnižoj razini je najveći problem ovoga društava a mi toga još u dovoljnoj mjeri nismo ni svijesni…,neki dan mi je rekao jedan taksista u dalmaciji slijedeće;”Ja imam 4 razreda osnovne škole,zarađujem u ljetnom periodu novac kakav prosjećan nijemac na godišnjoj razini može sanjati a on radi od jutra do sutra,posjedujem stan,vikendicu i 5000m2 zemlje.Prijatelju moj ne postoji država na svijetu u kojoj je takvo što moguće jer sam ja živio vani i sve to vidio.”To je nešto najistinitje i najiskrenije što sam čuo u životu!Taj taksista sa četri osnovne vrlo dobro zna da su dva i dva četri,tako su to i znali svih 850 tis. koji su potpisali referendumsko pitanje.Mi stalno mislimo da je narod prevaren,dapače ja mislim da su rijetki čestiti, pošteni političari dobrih namjera prevareni i dovedeni u zabludu kao onaj doktor iz “prosjaka i sinova” kojega je matan manipulirao a on je trebao biti pacijent…

    • Kažu da narod ima vlast/političare kakvu zaslužuje. To je zapravo: “narod ima onakvu vlast kakvi su i sami” (što je valjda logično, političari su “iz tog naroda”, nisu pali s Marsa) tj. mentalitet naroda i mentalitet političara su slični. Pitanje je samo zašto točno su slični, tko na koga utječe? Obostrano u jednakoj mjeri ili netko vodi?

      Možda se to može gledati i ovom najnovijem “naopakom” američkom pogledu na TK gdje kažu: “nije istina da tržište kapitala reflektira kretanja iz gospodarstva, nego suprotno: gospodarstvo se kreće pod utjecajem kretanja na TK”.

      Prevedeno na ovo narod-političari (gdje možda i nije tako “naopako”) bi glasilo: “ne mora biti da su političari onakvi kakvi su i građani koji su ih izabrali, nego građani postaju onakvi kakvi su političari”, što bi moglo značiti da ipak postoji šansa! Ta ideja da “lideri” kao nekakvi “uzori/modeli” utječu na svoj narod… možda ipak nije besmislena, ako pogledamo malo povijest, a i ljudsku psihu, socijologiju – to ima smisla.

      Pa onda dakle samo treba promijeniti političare, i kada se njih zamijeni sa novima drugačijeg mentaliteta onda će to povratno utjecati i na promjenu mentaliteta građana! U tom slučaju cijelo društvo nam može naprijed.

      Pitanje je samo kako u okviru demokratskog sustava postaviti takve političare (koje građani ovakvkog još uvijek “neprimjernog” mentaltita teško mogu izabrati, dakle dolazimo do problema kokoš-jaje).

      Ali činjenica je i to da su Hrvati prilično nezainteresirani za bilo kakvo (društveno) djelovanje pa i izlazak na izbore… i tu je možda šansa. Kada imamo tako mali relativni odaziv, otvara se prilika da i manji broj nas drugačijeg pogleda na svijet bismo mogli izglasati vlast sličnu sebi, a onda će i ta većina s vremenom poprimiti neke crte našeg mentaliteta preko tih novih političara koji će na novi način upravljati državom i tako utjecati na cijelo društvo i sam mentaltiet društva. Time je razbijen kokoš-jaje problem!

      Naravno nisu niti svi stari poličari “za baciti”… recimo da se okupi tih par starih, koji npr. izlaze iz svojih stranaka jer su nezadovljni njihovom nerazumnim ponašanjem (najnoviji primjer: Čehok), pa se udruže sa nekim novima… možda bi mogli oformiti jednu novu snagu u hrvatskoj politici koja će onaj dio posla koji je nažalost nužno na Državi, kada bi osvojili vlast, odraditi na pravi način!

      A dok imamo staru vlast sa starim političarima, možemo se samo nadati da će biti dovoljno pametni da shvate da imaju zadnju šansu po nečemu dobrom ostati zapisani u povijesti. Jer ako se sada ne potrude nešto kako treba napraviti, povijest će ih pamtiti isključivo u negativnom kontekstu – zar su tako glupi da propuste šansu za barem djelomično “iskupljenje”??

    • Ja imam 4 razreda osnovne škole,zarađujem u ljetnom periodu novac kakav prosjećan nijemac na godišnjoj razini može sanjati a on radi od jutra do sutra,posjedujem stan,vikendicu i 5000m2 zemlje.

      E moj Antune ….. i taksist ……
      Ne znaju ti ljudi koliko su zapravo siromasni.

      Prosjecan nijemac ide u mirovinu sa 350-400 000 € na racunu, naglasavam prosijek.

      @tema
      Narod ima vlast kakvu zasluzuje. Jaca a i ovaj lijepo popunjeni su mogli dati ostavke davnih dana ako su htjeli prosvjedovati protiv politike DrIve. Zasto nisu ?
      Mislim da uopce nisu svjesni situacije u kojoj se nalaze a mozda je i bolje tako. Iskreno, ne vidim tko bi bio bolje rjesenje.
      Narod je birao, neka snosi posljedice.
      Samo, sto se duze ceka, posljedice ce biti teze. Pokusavam vidjeti svjetlo na kraju tunela, ali sve vise mi postaje jasno da smo mi zaista u spilji.
      Svaka proizvodnja je zatrta, narod oglupio i neobrazovan od uvoza tudje robe. Osim par pojedinaca, hvala Bogu, ima ih jos.

  11. Kjučno je pitanje dali mi uistinu želimo red,rad,pravnu i discipliniranu državu?Mislim da nemamo kritičnu masu koja to želi…,nama još nije jasno da mi to podsvijesno ne želimo ma koliko mi šutali o tome…,u takvoj državi mi se moramo odreći svega što nam je tradicija i navika a to je jako,jako teško.Zamislite da preko posla ne možemo do dućana,zamislite da moramo selektirati smeće,zamislite da zbog imovinskog stanja ne možete koristiti diječji doplatak,zamislite da morate na sizu prihvatiti svaki posao koji vam se nudi jer u protivnom gubite socijalno osiguranje,zamislite da na produženi vikend ne možete stići na avion ili vlak jer vam se ne dopušta da izađete iz službe prije kraja radnog vremena,zamislite da za tri kašnjenja dobijete otkaz,zamislite da ne možete uzeti bolovanje kada više nemate dana za godišnji odmor,zamislite da živimo u nekom drugom svijetu gdje nema jutarnje kave u obližnjem kafiću,zamislite da zbog prijevremenog umirovljenja morate svake god na komisiju radi provjere radne sposobnosti…,Dali bi se vi da radite u javnoj službi ili poduzeću svega ovoga odrekli?

  12. Moj dobri Petre,koliko naše društvo razumije stvari govori činjenica da se mnogi prisjećaju 80-tih i markovićevog “blagostanja” a tada je država bila defakto u predbankrotnom stanju pa je marković dobio novac od amerikanaca da stabilizira državne financije i u zamjenu za to raspiše demokratske izbore…,često možemo danas čuti ljude koji kažu:tko se zadužio taj neka i vraća,ja nisam i neću vraćati!Kada ljudima pokušaš objasniti da su upravo nerealno visoke plaće glavni generator našeg uvoza i trgovinskog deficita nailaziš na nerazumijevanje “jer plaće su bezobrazno niske i ne može se živjeti sa njima!”Ovo društvo se ponaša kao fiksni tečaj kune,mi si zacrtamo standard kojim “moramo” živjeti i nas više ne interesiraju ni ekonomski ni gospodarski podaci,jednostavno mi želimo živjeti na nivou koji smo zacrtali i vlast nam to “mora” omogućiti jer ako ne, mi ne želimo takvu vlast…,sutkinja jednog općinskog suda je rekla mome poznaniku;Mogla sam birati između odvjedničkog posla i ovog sada,izabrala sam ovaj posao jer u odvijetništvu ima puno više novaca ali put je puno trnovitji i duži,puno više se radi a ja sam sretnija sa manje ali slađe,imam jako puno vremena za sebe i obitelj.Tko je želio raditi ide u odvjetnike a tko želi imati lagodan život bez puno novaca taj je pošao u suce.Ja sam se odlučila za ovo drugo i nije mi žao…,Ovaj primjer je vrlo indikativan i upravo govori o selekciji ljudi koji biraju određena zanimanja,takvo je stanje u poduzetništvu i svim ostalim zanimanjima.Mi nismo dostigli kritičnu masu da imamo više onih koji bi izabrali odvijetničko zanimanje i rizik koji to nosi,tu je cijeli naš problem inertnosti kako poduzetništva tako kapitala…

  13. bravo antune!
    pogođena bit stvari.
    ja to pokušam okolini ovako opisati kad krene ‘pljuvanje’po nesposobnim i korumpiranim političarima;
    – da li bi dao policajcu na cesti 100(200) u džep da ti ne naplati zasluženu kaznu od 500?
    E ako bi – šta se onda buniš…

  14. ANTUNE, KNUTE
    pa nemojte biti strogi: sve što je ta gospođa sutkinja rekla je da bi radila manje i za manje novca da bi mogla biti više s obitelji

    ili da kopiramo slogan ‘neke se stvari ne mogu kupiti novcem’

    razlika između onih o kojima vi govorite i nje je u stanju svijesti, da li to stvarno želiš ili je to tako jer po inerciji netko ne može (ne zaslužuje) bolje?

    svi smo mi jedno veliko energetsko polje i moralo bi nam biti stalo do toga da povećamo našu frekvenciju (ili ako hoćete svijest); trenutno je ona u RH vrlo niska sudeći po posljednjim događajima…

  15. Moj dobri Zed,istina je da se sreća ne može kupiti novcem ali se postavlja pitanje zašto onda živimo iznad svojih mogućnosti…,sutkinja je možda u pravu i njen odabir je sasvim ok,ali me brine što najveće probleme ovom društvu uvijek čine ti ljudi koji su odabrali “lagodnji” i komodnji život…,u tome i jest ključ svih današnjih problema,ne žele se javni službenici odreći dijela svojih primanja da taj novac možemo uložiti u razvojne projekte koji će uposliti tisuće ljudi nego prisiljavaju državu da se i danas zadužuje za njihove plaće dok u realnom sektoru ljudi završavaju na ulici…,tu je kvaka cijele priče,javni sektor je zaštićen kao polarni medvjed a ljudi u privatnom sektoru koji hrane javni sektor su ovce za šišanje…

  16. Ako se javne službe i poduzeća ne žele odreći dijela svojih primanja onda je nemoguće ići u rezanje soc.prava i mirovina koje su još veći zalogaj i izazov za svaku vladu i društvo.a bez toga nema razvoja i značajnjih ušteda u proračunu…,slijedom toga osuđeni smo na zaduživanje dok ne udarimo u zid…,a tada će račun biti jako,jako veliki,puno veći nego što je danas…

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.