Politika

Nezaposlenost stabilno

Jučer objavljeni podaci HZZ za kolovoz, prevedeni u stopu nezaposlenosti, izgledaju ovako:

Image Hosted by ImageShack.us

Nezaposlenost ne pada: stagnira, ako ne i malo raste (desezonirano). Napominjem da je za stopu nezaposlenosti nužno imati i veličinu aktivne populacije, koju objavljuje DZS. Ta brojka nije konzistentna u raznim njihovim izvješćima, a za ovu svrhu uzeo sam najsvježije brojke iz mjesečnih Prioćenja i Statističkih izvješća.

Podaci o zaposlenima (zadnji podaci za srpanj koje je DZS objavio 31.8.) izgledaju ovako:

Image Hosted by ImageShack.us.

13 replies »

  1. Što znače desezonirani podaci kad se jasno vidi da je u “sezoni” turizma nezaposlenost smanjena ? Na koju sezonu se misli kada se “desezonira” ?

    • Znači da se desezoniranjem izbacuje ciklička komponenta (‘porast’ iil ‘pad’ zapošljavanja samo zbog sezonskih razloga), kako bi ostala samo sekularna.

  2. Meni kada vidim ovu “stagnaciju” nezaposlenosti, budi se barem nada da je onaj dojam koji već imam neko vrijeme ispravan. Da je dno našeg gospodarstva dosegnuto ovo ljeto, i da sada slijedi potencijalno “dugačka stagnacija, u očekivanju oporavak”. Ali tu sve ovisi o potezima naše vlasti obzirom da kroz javne financije, javnu potrošnju, fiskalnu politiku… određuju cjelokupni okvir.

    Kako god, obzirom da ne mogu ništa predvidjeti , niti mislim da imam puno koristi od toga, ja sam stava “nadam se najboljem, ali pripremam se na najgore”.

    U skladu s time sam čak napravio i mali turnover svog malog portfelja ovo ljeto. Prodao sam jednu bančicu (čiju kupnju već počinjem voditi i analizirati kao pogrešku) i to čak sa gubitkom (fala Bogu vrlo malim), te zajedno sa kešom od svih dividendi koje su došle “ove sezone”, i još ostalog keš-dijela portfelja kupio jednu vrlo malecku ali odličnu “turističku firmu” i jednog “brodara”: D

    Izvoznici, “turisti”, “brodari”… i po cool cijenama stečeni. Najveći dio portfelja mi je sad odličan i prilično otporan na kretanja u domaćem gospodarstvu, a na strana gospodarstva dovoljno diverzificiran, jedino nekakva globalna kataklizma… možda ne bi sjajno utjecala, mada portfeljno gledano niti to možda ne bi bila niti kratkoročno gledano katastrofa obzirom da bi za nekim proizvodima potražnja i cijene zapravo mogle i rasti u turbulentnim vremenima. Dugoročno – nikakva depresija ne može uništiti dovoljno dobre firme!

    U svakom slučaju, ulaganje u dionice podrazumijeva optimizam. Ja sam što se tiče svjetskog gospodarstva optimist, a hrvatsko… imam barem nadu.

  3. LYNX,po meni ovo su razine na kojima se treba kupovati,burza se stabilizirala i već dugo kisimo na ovoj razini,nije isključeno da ćemo tu biti i za dvije,tri godine ali isto tako nije isključeno da će se na valu vijesti o eventualnom završetku pregovora sa eu i pozitivnim svijetskim signalima snažno povećati likvidnost.Kada govorim o kupovanju ne mislim na sve dionice već samo na one koje su jako fundamentalno podcjenjene,tu ja ne pravim veliku razliku izmeđe crobex-a i uporednog tržišta jer ako je po fundamentima neka dionica na posebnom režimu ili mtp-u 40- 50% jeftinija od onih na crobexu uopće ne dvojim što je danas bolje kupiti…,u momentu kada se javi interes investitora za dionice u crobexu tada će se i likvidnost preliti i na ostale jako podcijenjene dionice a njihov rast će biti puno veći…,naravno nekim sektorima koji su bili jako pogođeni ovom krizom koja još nije završila trebati će godine oporavka,znači treba dobro odabrati dionice koje su i unatoč krizi plovile mirnim morem,zdrave bilance omogućiti će im nastavak snažnog rasta pa čak i novih akvizicija,naravno tu treba uzeti u obzir i snažniju konkurenciju ali i moguća preuzimanja koja će se dogoditi ulaskom hrvatske u eu…mislim da je ovo vrijeme prave kupovine jer je na tržištu jako malo hrabrog novca koji je danas spreman ući na dioničko tržište hrvatske koja je u debeloj banani,naravno to je uvijek prilika pod uvjetom da taj novac možeš zaboraviti na duži period,jer staro pravilo kaže;kupuj kada nitko ne kupuje a prodavaj kada svi počmu kupovati…,Ja ću moj porfelj početi prodavati kada oni koji danas ni u snu ne pomišljaju ući na tržište promijene stav,kada taksisti i obični ljudi na ulici počmu pričati o fondovima i dionicama tada je:time to say goodbye!Naravno taj film skoro nećemo gledati ali ja sam ga spreman čekati…,jedini rizik od mogućeg pada je recesija sa dvostrukim dnom za koju se nadam da se ipak neće dogoditi u nadolazećem razdoblju a mislim da bi na hrvatsko tržište utjecaj uvođenja poreza na kapitalnu dobit i dividendu bio kratkotrajan i na ovim podcjenjenim dionicama beznačajan jer je taj diskont na njima već jako velik…,mislim da je dio toga tržište već ukalkuliralo u cijenu.SRETNO!

    • Zato sam i kupio dvije stvari u iznosu od čak 15 % portfelja (i prodaja jedne stvari u iznosu 5 % portfelja, ali za financiranje ovih kupnji i vjerujem jako dobra zamjena).

      Jer cijene smatram odličnima, ali prije svega izvoznika, turista i možda brodara (bar nekih, gdje cijena gubi svaki dodir sa realnošću i implicira ne dvostruko nego 3-struko dno :P). Ali cijene su (obzirom na vrijednost koju dobiješ, i rizik s time povezani) vjerojatno prije svega najbolje kod onih odličnih među njima . Turista sam kupio sa većim težištem na izvrsnost, a ovog moreplovca sa većim težištem na cijenu.

      Te odlične najčešće (ne uvijek) karakteriziraju niska zaduženost, velika likvidnost, visoke marže dobiti, veliki povrat na imovinu (i kapital, a koji će postati stvarno ogroman ako nekada malo iskoriste i polugu…) a redovito isplaćuju značajne dividende. A sve to je posljedica toga što svoj posao rade bolje od drugih. Ključno je to što izgleda da će i dalje taj posao raditi bolje od drugih, i da imaju mjesta i za nekakav daljni rast. Dakle dio zarada će se reinvestirati uz relativno visoke stope povrata, a ono što ne može… u dividende.

      A cijene ovakvih se također na našoj ZSE nađu po cijenama koje bi više odgovarale onim firmama koje su sramota svog sektora i samo što nisu bankrotirale. Ono, biram “vrijednost za novac”, kao kada kupujem trajno mlijeko u dućanu pa se odlučim za ono koje mislim da je najkvalitetnije, koje je u praktičnoj boci s kojom se lakše barata i smanjena vjerojatnost kvarenja ako dugo stoji otvoreno, zbog odličnog zatvarača boce.

      Nije uvijek fora kupiti najjeftinije, nego kupiti najbolje – a po cijeni koja je preniska i za ono najgore.

      Ma naravno da nije bitna kotacija, pa i moj “turist” je još i “bježao sa burze” (što bi mnoge zabrinulo :D), ali se vratio – meni da ga ulovim 😀
      Sad ako hoće slobodno može pobjeć za burze (kad bi mogao), možemo zatvoriti burzu, svejedno. Glavno da sam ja napokon kupio ono što dugo želim.

      Što se tiče poreza, porez na dividendu je loša stvar suštinski, ne zato što me se tiče na većini dionica, nego zato što je to dvostruko oporezivanje. Povećaj porez na dobit i tako jasno pokaži misliš, a ne raslojavati na uvođenje druge razine oporezivanja. Nećemo valjda uvijek od drugih preuzeti najgluplje stvari!

      Od tih “fiskalnih” stvari mene ovdje najviše tangira ona renta za turističko zemljište… ali kada imaš vjerojatno najbolji kamp u hrvatskoj, najviših cijena, najprofitabilniji i svih predispozicija da to tako ostane i “trajno”… čak te ni naša Vlada ne bi mogla ubiti kao “kravu radi šnicle” (kao da ne podnose mlijeko… a nisu čuli za ono mlijeko smanjenog udjela laktoze :P), tako može “samo” smanjiti profitabilnost – ili čak i ne – ako se dovoljno poveća broj noćenja kada kampovi u okolici bankrotiraju pod pritiskom cijene rente za zemljište 😛 Najbolja firma je najbolja firma – za nju vrijedi platiti i malo više! 😉

      Disclaimer: imam od gore implicitno spomenutih TUHO-R-A, LPLH-R-A, LURA-R-A.

  4. Naravno,mislim da će vlada paziti da te poreze ne uvede prije nego se dogodi značajnji rast i porast likvidnosti na burzi,a tada će već taj rast neutralizirati eventualne negativne učinke uvođenja tih poreza…,tako da bi najgori mogući scenarij bio pad na ovu razinu…,Naravno teško je bilo što reći sa sigurnošću ali čovjek mora imati neka svoja promišljanja i predviđanja,bez toga je besmisleno ulagati na burzu…

  5. Ima još jedna stvar koja nije beznačajna,pri uvođenju poreza na kapitalnu dobit moguće je,to je praksa nekih drugih zemalja polazala,da vlada uvede porez na kapitalnu dobit samo na one dionice koje su kupljene nakon donošenja tog zakona,isto tako je jako značajno da se porez na dividendu neće odnositi na dobit koja je ostvarena u predhodnom razdoblju,znači da bi jako cijenovno profitirale firme koje imaju značajna sredstva u zadržanoj dobiti.I o tome treba voditi računa u kontekstu današnjih promišljanja jer ne pada mi na pamet kako bi se i na koji način mogla odrediti kapitalna dobit na dionicama koje su stečene 90-tih mimo burze,kupoprodajnim ugovorima,razna prava itd,itd…,po meni to je nemoguće!Tko to može ubaciti u informatički sustav?Ako to bude tako onda je današnja kupnja više nego poželjna…,naravno teško je reći što mi sve možemo izmisliti ali po meni je ovo gore navedeno logično…

    • Porez na kapitalnu dobit ima smisla samo ako se shvati kao porez na “špekulacije” tj. porez se plaća ovisno o vremenu proteklom od kupnje do prodaje. Što je ono kraće to je veća stopa poreza, a za dovoljno duga držanja je stopa poreza 0 %. A broj tih godina koje treba držati da se porez ne plati bi trebao biti razuman. Dakle dionice koje su stečene tako davno nikako ne mogu biti predmet bilo kakvog oporezivanja. To bi bilo smiješno.
      Onaj tko dionice drži duže vrijeme, taj ne bi trebao imati brige sa porezom “na špekulativnu zaradu”.

  6. LYNX, tvoj porfelj mi je jako dobar iako nemam niti jednu od tih dionica…,dugo sam proučavao tržište i financijska izvješća i gledam da kupim ono sto je stvarno najeftinije na tržištu,mislim da i lura-r-a i lplh-r-a spadaju u širi popis takvih dionica…,nabrojao bih ti neke vrijednosnice ali zbog moga interesa za dokup ne želim ih dodatno reklamirati…,ali mogu ti nabrojati samo neke gdje sam već zadovoljio svoje ambicije i odgovara mi čak i rast cijene.To su:mmtz-r-a,po meni najeftiniji građevinar,bezobrazno jeftin i zdrav u odnosu na prezadužene građevinare,ima veliku disperziju poslovanja i ničemu nije nalik na naše građevinare koji su u predhodnim godinama zagrizli prevelike kolače a tržišna kapitalizacija joj je ravna ugovorenim poslovima u maloj firmi montmontaži-greben-korčula sa hrvatskim mup-om o isporuci 104mil kn patrolnih brodova,o vrijednosti lavčevića,nekretnina u povezanim društvima,plinskog businesa i otvaranja poslova u tom businusu da ne govorimo,spomenuti ću samo janaf,lng terminal,južni tok,u toj firmi se nešto mora dogoditi,ili preuzimanje,dokapitalizacija strateškog partnera i uvrštenje u višu kotaciju,jednostavno mora se nešto dogoditi.Možda se varam ali jako vjerujem u tu priču…,druga dionica na kojoj mi također odgovara rast cijene je zaba,ona po sadašnjim fundamentima nije u kategoriji jeftinih ali kada se pogleda njena zadržana dobit od 9milijardi kn,to je da se prepadneš a još je interesantnije pogledati dividende od 2001-2004g…,naravno nije ni zanemariva ova dividenda na sadašnjoj cijeni od cca 7,5-8%…,i kao treća je dionica vlho-r-a o kojoj sam već pisao a njena tržišna kapitalizacija je za primjer manja od vrijednosti jednog novosagrađenog hotela la croma u Dubrovniku,taj hotel je koštao 280mil kn a valamar se danas trguje na tržišnoj kapitalizaciji od 230-260 mil kn i ima zadržane nekonsolidirane dobiti cca 80mil.kn i već je prije dvije godine pokazao ambicije vlasnika za dividendom a o mogućem preuzimanju,ambiciji vlasnika da na drugi način uveća vrijednost same dionice ili možda strateškom partneru da ne govorimo,to je više nego bezobrazno jeftino,samo treba čekati…,o vrijednosnici pkmi-r-a nebi trošio riječi,bilo bi dobro pogledati njene financijske pokazatelje i tržišnu kapitalizaciju….,mnogi se kod takvih i sličnih vrijednosnica boje squeze out-a ali pitam se ja koji će sudski vještak procijeniti tu firmu na današnjoj tržišnoj kapitalizaciji pa čak i 100% većoj jer ta firma samo u bilanci skoro nosi plus dvostruko veći od današnje tržišne kapitalizacije,pa da vidimo koji bi to neovisni sudski vještak mogao argumentirati današnju cijenu na p/e4,4 i p/b 0,39 a dugoročne obaveze te firme su 10mil kn,što je jako jako malo…,to su samo neke vrijednosnice koje posjedujem u mome porfelju,iz razumjivih razloga ne želim otkrivati ostatak porfelja jer sam neke tek počeo kupovati,a kod ovih gore nabrojanih sam relativno pri kraju zadovoljavanja mojih porfeljnih ambicija iako i tu razmišljam o dokupu ali više ne trebam ganjati cijenu i mogu lagano dokupljivati ako bude prilike na padu…,tako da mi podjednako odgovara i pad i rast cijene…

    • O građevinarima opčenito ne znam… Meni jedino zanimljivo što sliči na “građevinara” je Dalekovod, ali nedovoljno znam o njemu i ne proučavam ga detaljno, tako da i od njega ništa 😛

      VLHO je jako jaako zanimljiva stvar, koju stalno gledam, i sad mi je bila u najužem izboru, ali ja sam se slijedom svojeg načina razmišljanja ipak (praktički “za dlaku”) odlučio za ono drugo, no još nije isključeno da to (“lagano”, jer nemam puno keša) “diverzificiram” kupnjom i VLHO.

      Shvaćam da je na VLHO potencijal ukupnog prinosa veći nego što se tiče mog prvog izbora (normalnom čovjeku bi se to učinilo sasvim očiglednim kada vidi “6-7 puta većeg turista” a manje market cap :P), ali ja se za sada ovdje ipak sve u svemu nekako osjećam sigurnije.

      Da mi je portfelj ozbiljno diverzificiran, tada ne bih dvojio niti seknude, ovako ne smijem ništa raditi ako “nisam siguran”.
      Proučavam, razmišljam… i kad/ako smislim, i ako mi cijene ne pobjegne, tada možda i ja tu uđem.

      Što se tiče “turista”, ima ih još zanimljivih, najrazličitij vrsta… npr. meni je vrlo intrigantan i ACI-R-A, ali i tu imam puno nepoznanica…

      Tvoja PKMI je na prvi pogled isto vrlo zanimljiva stvar 🙂 Čini se da ti imaš stvarno fora dionice, ali eto – ne preklapaju nam se izbori 😛

      • LYNX,svi mi imamo svoju ulagačku strategiju,moja je strategija danas da kupujem ono što je po trenutnim fundamentima najeftinije,ne ono što mislim da će najbrže rasti ako tržište krene prema gore jer tržište je jako nepredvidivo i još uvijek postoje veliki rizici u oporavku svijetskog gospodarstva pa tako i burzi…,dionice na crobex-u po meni nisu jeftine,ok da se malo korigiram nisu jeftine u odnosu na neke koje su na burzi i ne mogu u njih zbog zakonskih ograničenja ulaziti fondovi,većinom su to jako nelikvidna izdanja sa malom tržišnom kapitalizacijom…,u jednom trenutku pada burze i najlikvidnije dionice su bile bezobrazno jeftine,sjetimo se adrisa na 140kn,ht-a na 185,ericsona itd.međutim tu su se uključili fondovi i krenuo je rast tih dionica i po meni su danas cijene u odnosu na fundamente tih kompanija jako realne,naravno to ne znači da sutra te kompanije neće imati bolje rezultate ali kao što sam rekao jako puno je rizika u svijetu a naročito kod nas…,na taj rizik i nelikvidnost ja smatram da moram dobiti veliki diskont na cijenu,upravo neke dionice trenutnom cijenom daju tu mogućnost…,i na kraju,taj diskont kod nekih dionica je veći a kod nekih manji,moja strategija je da kupujem ono što je najeftinije u tom trenutku…,neki dan sam kupovao firmu koja je potpuno zdrava i ima zadržanu dobit iz prethodnih godina koja je veća od tržišne kapitalizacije,u bilanci nosi plus nešto malo ispod tržišne kapitalizacije a današnji je p/e5 i p/b znatno ispod 1,to je meni nešto što je bezobrano jeftino a dali će ta dionica uskoro rasti to ne mogu reći ali sam na burzi naučio da samo strpljivi dobijaju,nekada se to dogodi jako brzo a nekada jako sporo i trebaju proći godine ali mislim da u nekom dugoročnom periodu burza i događaji oko nje uvijek u konačnici pokaže pravu vrijednost pojedine dionice…,dali će takve dionice uzletiti na porastu likvidnosti ulaskom stranog kapitala po ulasku u eu,pojačanom aktivnošću naših fondova ili pak nekim preuzimanjem ili dokapitalizacijom strateškog partnera i sl.,to je teško predvidjeti ali zasada me zadovoljava spoznaja da sam po mome mišljenju i količini znanja kojim raspolažem kupio dionice jako,jako jeftino a tržište će uvijek na kraju odlučiti koliko sam bio u pravu…,mislim da sam jedan od rijetkih koji je kupovao ht na cca 185-220kn jer tada su prekonoćne kamate dostizale i 30% i mnogi profesionalci su me odgovarali od toga,ali tada sam razmišljao na način;ako kamate ostanu na tim razinama onda naše gospodarstvo neće ni “postojati”,tada će biti potpuno svejedno dali sam stavio novac u banku ili ht…,jer i ht drži novac u hrvatskim bankama i ovisi o hrvatskom gospodarstvu,jedina alternativa je bila držati novac u čarapama a ja sam se odlučio za ht,kasnije za adris,ericson jer su to bile kompanije koje nisu prezadužene i kapital im u tom momentu nije bio potreban,imali su ga sasvim dovoljno na računima da mogu izdržati i puno jači udar krize…,naravno na burzi se ne događaju logične stvari ali logiku treba znati čekati,po meni ona se mora dogoditi,za godinu ili pet,ali mora se dogoditi…,kao što je važno kupiti jeftino isto tako je važno ne pretjerivati sa apetitom i prodati u momentu kada procjeniš da to više nije jeftino…,za to je potrebna jaka samodisciplina što nama svima ponekad jako nedostaje jer je jako teško kupovati kada tržište pada a prodavati kada tržište ludo raste…,sretno!

      • Ja na dionice gledam kao jedan sasvim jasan udio u kompaniji.
        Jedna dionica mi vrijedi onoliko koliko mi vrijedi cijela kompanija podijeljeno sa efektivnim brojem dionica.

        A obzirom da je ipak ne preuzimam cijelu, razmišljam kao da je preuzimam ali s nekim ograničenjima u raspolaganju, konkretno: ne uzimam u obzir koliko kompanija vrijedi danas u likvidaciji ili nekim “specijalnim scenarijima” nego isključivo podrazumijevam neograničeno poslovanje i time vrijednost kompanije izvodim iz budućih zarada kompanije svojim vlasnicima kroz to neograničeno poslovanje. Što znači da ponekad kompanija može danas i vrijediti dosta, ali da dugoročno vrijedi manje jer ju oni koji je kontroliraju recimo neće danas likvidirati nego će do sada zaređeno npr. negativnim poslovanjem uništiti… Jedino iz sadašnjosti što priznajem u sadašnju vrijednost je neto keš prisutan u bilanci, dakle dugotrajnu imovinu koja služi za obavljanje djelatnosti zanemarujem. Jedino ako je nešto određeno za prodaju kao nepotrebno za obavljanje djelatnosti, takvu imovinu također priznajem. A sva ostala vrijednost izvire isključivo iz budućih slodobnih novčanih tokova.

        Dakle velik broj dionica ja već “u prvom prolazu” odbacim kao “nezanimljive”.
        Važno je pronaći one kompanije koje će “trajno poslovati odlično”, koje će svojim vlasnicima kontinuirano generirati solidnu zaradu.
        I ključna je stvar da je ta buduća zarada “jednostavno i pouzdano predvidiva”, jer ako nije… mogu jako pogriješiti, zato i u “drugom prolazu” gomila dionica kao od šale otpadne, jer mi se za mnoge ne čini da mogu nešto razumno reći o budućim iznosima FCF.

        Tek za onaj mali podskup svih kompanija, za koje “dovoljno čvrsto vjerujem” da će trajno poslovati, trajno uspješno, i dovoljno pouzdano znam “najmanje koliko uspješno” tek za njih mogu si zamisliti da sam “procijenio” sve buduće slobodne novčane tokove koje tada samo diskontiram na današnju vrijednost… i to je za mene vrijednost kompanije (zajedno sa već prisutnim neto kešom u bilanci + evenutalno očekvanim skorim kešom od prodaje nepotrebne dugotrajne imovine). Pri “procijeni” budućih novčanih tokova sam “skroman”, mislim da je uvijek bolje nisko procijeniti nego pretjerati na drugu stranu. Radije si ostavim mogućnost pozitivnih iznenađenja nego onih drugih.

        I kada dobijem vrijednost komapnije, izraženo po dionici, ja naravno da niti po toj cijeni ne želim kupiti tu dionicu nego želim “popust” (kao dodatnu “maržu sigurnosti”). I onda ih uspoređujem… gdje se nudi veći popust na moj svuda “konzervativno” procijenjeni DFCF, ta mi je dionica zanimljivija za kupnju.

        Kako znati za neku kompaniju da će npr. nastaviti poslovati uz određeni (ili rastući, i koliko rastući?) nivo zarada? Jako teško… ali srž svega je da se treba raditi o “odličnom biznisu”, za koje je vjerojatnost tih optimističnih scenarija najveća.
        A odličan biznis gledam kroz trajno održive konkurentske prednosti koje on ima… Potencijalno dobri biznisi se danas ogledaju kroz svoje velike marže koje ostvaruju, kroz visok povrat na imovinu… i uglavnom je zgodno vidjeti nisku zaduženost, i u smislu “ako je danas firma nisko zadužena – ima puno prostora za buduća zaduživanja u svrhu povećanja rasta… što daje mogućnost dodatnih pozitivnih iznenađenja”. Ali ovi su samo “potencijalno dobri”. Treba shvatiti zašto im je to danas moguće i da li je to isto realno da će vrijediti i u budućnosti pa na dalje omogućiti dobre performanse… O odgovorima na ova pitanje jako ovisi kakvim držati buduće novčane tokove.

        A odličan biznis, bez “barem dobrih” ljudi koji ga vode (jer ipak: ne preuzimam cijelu kompaniju pa da ih mogu mijenjati) neće trajno biti takav. Dobro je imati dobru upravu, koja ima šansu dugo ostati na svojoj poziciji, i poželjno je da je vlasnički jako involvirana što je dodatni jamac za njihov rad u interesu kapitala Društava, iznad svih ostalih interesa, bezuvjetno.
        A ono ključno je da su ljudi moralno izvrsni, jer u suprotnom niti sudjelovanje uprave u vlasništvu nije jamac da će i manjinski dioničari dijeliti zaradu ravnopravno.

        Takve kompanije je teško naći, ali moguće je pribižno takve, i moguće je učiniti i neke male kompromise na neke od ovih stavki… pri čemu je cijena ono što presuđuje. Ako negdje moram činiti neke kompromise onda očekujem veći “popust” na procijenjeni DFCF (obzirom da je veća šansa da sam ga krivo procijenio).
        I naravno da svijet nije tako crno-bijeli, da postoje kompanije koje možda danas nisu izvrsne, ali postoji određena značajana šansa da će to uskoro postati… pa uz određenu posebnu cijenu i takve mogu biti zanimljive, kao jedan malecki udio u portfelju… Čak i trajno “manje dobre kompanije”, ali po “jako jako dobroj cijeni” mogu biti zanimljve, cijena je ona koja uvijek presudi.

        Eto, ja tako razmišljam. Pitanje je samo koliko dobro primjenjujem svoja teorijska promišljanja.
        U neku ruku se moj pogled na dionie može smatrati “gledanjem dionica kao kuponskih obveznica beskonočnog dospijeća a kupona promjenjivog, jednakog odgavarujećem FCF”.
        I zato mene stvarno ne zanima kako će tržište vrednovati dionicu, jer dio te vrijednosti ću dobiti kroz dividende, a dio koji se zadrži biti će opipljiva vrijednost u bilanci, koja će služiti daljnjem rastu, budućim još većim dividendama, a tržišno ta vrijednost kad-tad koliko-toliko fer vrednovana.

        Eto, ja se evenutalno u svojim procjenama držim malo “preoprezno”, puno toga sasijećem kao “nepouzdano” i u budućim novčanim tokovima preskromno eveidentiram (“da izbjegnem rizik precijenjivanja”) i zato za neke stvari dobijem manje današnje vrijednosti nego što bi neki drugi “realniji” ljudi… ali ja se držim svoga, “bolje kompaniju podcijeniti nego precijeniti”, te bolje skromiji prinos koji “je pouzdan”, nego onaj koji se čini potencijalno višim ali uz teško mjerljivu vjerojatnost njegovom ostarivanja. “Ne želim se petljati tamo gdje mi je situacija ipak nejasna, ma kako na prvi pogled se činilo dobro”.

  7. Ima još jedna stvar koja je jako važna u kontekstu promišljanja o tržištu kapitala u hrvatskoj:Ako pratimo kamate na štednju u hrvatskim bankama tada možemo uočiti da su kamate u kontinuiranom padu što dovodi do zaključka da kapitala na tržištu ima i više nego dovoljno,međutim banke i investitori su sada u fazi konsolidacije,banke se još uvijek teško odlučuju plasirati sredstva a investitori osluškuju gospodarske vijesti i teško se upuštaju u nove investicijske cikluse,slično se događa na hrvatskoj burzi gdje smo se ukopali na 1850-1900 i ništa se značajno već dugo ne događa,međutim ta inertnost kako gospodarstva tako i burze ne može trajati beskonačno,mora se dogoditi momenat koji će preokrenuti trend,on može biti i prema dole ali puno je veća vjerojatnost da se sa obzirom na količinu kapitala kojima banke raspolažu trend okrene prema gore.Povijesno gledajući burze reagiraju uvijek barem 6mj. prije početka novog investicijskog ciklusa,naravno ovo nije bila normalna recesija već najveća financijska kriza novijeg doba i strahovi su još jako veliki.Činjenica je da kapitala ima i da se nešto mora dogoditi,pozitivno ili negativno ali nešto se jednostavno u nadolaećem periodu mora dogoditi,puno je veća vjerojatnost da će doći do početka novog investicijskog ciklusa nego da neće…,naravno puno toga ovisi i o državi koja ne smije opet usisati sav novac hrvatskih banaka za podmirenje svojih potreba…,mislim da će na bolje raspoloženje investitora ipak utjecati kada se pojavi statistički podatak da smo izašli iz recesije,nadam se da će se to dogoditi u prvom, drugom ili u najgorem slučaju trećem kvartalu 2011g i uz snažan vjetar u leđa koji nam se može dogoditi sa završetkom pregovora možemo očekivati preokret trenda kako na burzi tako u gospodarstvu,naravno pod uvjetom da se stvari u svijetu znatno ne pogoršaju i ne potonemo novu recesiju….

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.