Društvene paradigme

Nezaposlenost p.s.

Zaposlenost još znatno gore

Evo piše Jutarnji da je nezaposlenost u zadnjih 15 mjeseci porasla za 56.000 ljudi. To baš nije dobra usporedba zbog sezonalnosti, prava brojka bi bila oko 48.000.

Međutim, još puno važnije, zaposlenost je u tih 15 mjeseci pala za 127.000 (prema mom modelu, kojim predviđam brojku za listopad, koja još nije objavljena), odnosno desezonirano oko 105.000. Napominjem da procjenjujem da je zaposlenost u listopadu bila nešto niža od 1.400.000, ekvivalentno razini iz rujna 2003.! Zaista, ako je nezaposlenost veliki problem u RH, zaposlenost (udjel aktivne populacije i zaposlenih) je puno puno veći.

23 replies »

  1. Bez proaktivne imigrantske politike ovdje neće biti dinamike i ozbiljnog razvoja,to je valjda svakome jasno.Polako i to će doći na dnevni red ali jako me brine eventualni dolazak mmfa,dali to znači da nas čeka sudbina nekih baltičkih zemalja???

  2. Uspješna gospodarstva (bilo to USA, ili manje zemlje kao npr. Švicarska) imaju udio zaposlenih u ukupnoj populaciji preko 50 %.
    Mi obzirom koliko nisku aktivnost stanovništva imamo… da stopu nezaposlenosti spustimo i na nemogućih 0 %, i dalje bismo mogli i trebali smatrati da nam je zaposlenost (time gospodarstvo) u banani, jer i dalje ukupno bi nam “falilo zaposlenih” građana čak 20 %.
    Dakle obmanjujuće je ovo što se u RH stalno govori o nezaposlenosti i ovih 300.000 ljudi. To je varijabla koja ne treba biti u centru pažnje. Netko može imati stopu nezaposlenosti od 20 % (kao npr. USA u Velikoj Depersiji) ali da je to i dalje bolje nego naših 20 % obzirom da se radi o većoj aktivnoj bazi (pa je ukupan broj zapslenih u odnosu na populaciju i dalje povoljniji, kao npr. USA u Velkoj Depresiji što su bile gotovo pa u boljem stanju nego RH danas…)

    Kod nas bi trebalo govoriti o zaposlenosti i time priznati ne da nam je “samo” 300.000 ljudi bez posla, nego još barem toliko i onih koji trenutno još nisu niti svjesni “da bi i oni trebali raditi”. Ovdje bi trebalo zaposliti sve registrirane nezaposlene + 10 % neaktivnih nekako prebaciti u aktivne i također ih zaposliti – težak problem!

    Razlog za ovo strašno stanje bez ikakvog napretka je izgleda očit – u RH se ne provode nikakve ozbiljne mjere usmjerene ka oporavku gospdorastva, a neke prave reforme nikome niti u primisli. Ja sam se očito preoptimistično nadao da će se ipak nešto početi raditi, čak sam vjerovao da smo što se tiče nezaposlenosti pri dnu, ali očito nismo… jer nezaposlenih treba doći još dosta a uvjeti za zapošljavanje su sve gore umjesto da bude oštrog zaokreta prema naprijed na tom polju!

    Naši političari čak niti ne lažu o tome da će povući poteze, priznaju da ih neće (i hvale se time!). Svi smo bezbroj puta čuli priče o zaštiti “socijalnih primanja”, kako su to zadnje stvari koje bi se “rezalo”, a kod nas je upravo izvor svih problema to da ljudi u Hrvatskoj ne mogu raditi jer ne funkcionira tržište rada a koje ne funkcionira zato što prevelik dio potencijalne radne populacije ima “socijalna primanja” koja ih demotiviraju za rad tj. tako umjetno dižu cijenu rada gledajući i kroz neto plaće koje oblikuje “potražnja” obzirom da ih zaposlenici tako gledaju čime su onda poslodavci “demotivirani” za nuđenje posla i to je to, totalna blokada. Jer kada onaj koji bi nudio posao ne može ga nuditi, onaj koji bi primao zaposlenje ne isplati mu ga se primiti imamo totalni kolaps cijelog tržišta i time cijelog gospodarstva. Vrhunac svemu tome (povratno vezan i sa ovim prvim uzrokom) je to da još i država svojim porezima na s jedne strane neprihvatljiv neto (neprihvatljiv za obje strane) napuše to do još neprihvatljivijeg bruto i time sve potpuno do kraja krahira jer se u Hrvatskoj gotovo nikome ne isplati zapošljavati a niti radnicima raditi niti po tim cijenama s kojima poslodavci ne bi bili zadovoljni. To je pat pozicija iz koje nema drugog izlaza osim da se hitno i drastično smanje porezi/doprinosi za zaposlenike + značajno smanje socijalna primanja (i sumarno, a pogotovo ciljano ona koja negativno utjeću na zapošljavanje) te da se smanje plaće (i zaposlenost) u javnom sektoru koji ne samo da direktno gutaju novac kreiran u realnom sektoru nego svojim plaćama dodatno na sve one gore spomenute deformacije deformiraju tržište rada i time već u startu guše taj realni sektor a koji bi ih trebao financirati.

    A sigurno da postoje i brojne “krizne mjere” kojima se može utjecati na broj zaposlenih i na kratkoročnoj/privremenoj bazi (što bi u slučaju značajnih otkaza u javnom sektoru + ovi što će još propasti u privatnom, zapravo nam bilo vrlo važno za kratkročnu stabilizaciju). Npr., mada nisam ljubitelj “pretjerane regulacije”, recimo i kroz “radno zakonodavstvo” gdje se npr. može jako ograničiti radno vrijeme/tjedan, uz nezgodne propise o prekovremenim satima i sl. da se poslodavcima npr. više isplati zaposliti 2 čovjeka na po pola radnog vremena umjesto 1 na puno… i eto recept kako jednim potezom povući velik broj ljudi sa tržišta rada (dakle i ovih koji bi na njega došli otkzima u javnom sektoru…) u radni odnos. A ljudi koji budu morali će se već nekako naviknuti i na “pola plaće” … ako ne mogu dobiti cijelu, a bez tih pola da bi umrli od gladi obzirom da socijalni prmanja “više ne bude”! Misilm da je u ovakvim situacijama gdje imamo jako puno ljudi koji ne rade (i koji još dodatno neće raditi ako se provedu potrebne reforme) i od kojih mnogi dugotrajno ne rade ipak bolje imati privremeno više ljudi sa malim plaćama nego manje zaposlenih a sa velikim dok ostatak “ništa radi”, gubi naviku rada, stječe naviku življenja od socijalne pomoći…

    A onda kako gospodarstvo bude raslo, kako se radna mjesta budu otvarala, mnogi ovi sa “pola radnog vremena” (koje bi recimo postalo gotovo pa “normalan” obilik rada) s vremenom bi nalazili (onako “ko u Americi”) drugi posao, treći posao… pa bi stvatko radio koliko želi: netko “normalnih 4 sata”, netko 8, netko 12… i svatko u skladu s time plaćen.

    Dakle recepet je trivijalan, samo što ga nitko ne želi provesti.
    Zašto ga ne želi provesti? Jedan je razlog što ne žele izgubiti izbore (+ postati jako omraženi među narodnim masama), a možda ima i drugih razloga. Naime, ovdje bi se vjerojatno uz tu veliku preraspodijelu zapravo i ukupno smanjile i neto plaće, a obzirom da naši građani veći dio prihoda troše na hranu… inače skuplju nego i u nekim starim članicama EU (a ne samo zbog strukturnih poremećenosti RH gospodarstva nego i posljedicom megalomanskih širenja trgovaca koji tu hranu prodaju i u čije cijene je ugrađeno puno kamata…), ovo bi vjerojatno značilo deflaciju cijena hrane a jedinstvenu za tržište RH, što bi možda dovelo na koljena mnoge velike trgovce, međutim to stvarno ne bi trebalo nikoga brinuti, pa banke bi preuzele dionice tih Društava, prodale ih nekom drugom… a nitko, niti zaposlenici, to ne bi morali nešto osjetiti… da kod nas stečajni zakon normalno funkcionira, da se stečajevi pokreću na vrijeme… moglo bi to ići bez ikakve buke, problema za treće strane, i stvarno vrlo pošteno. Stečaj je upravo instrument koji dovodi “pravdu” na tržište, koji omogućava da oni koji su zaslužili svoje izgube (prethodni vlasnici), koji su sudjelovali da budu kažnjeni (banke), a netko drugi da po svojoj zasluzi čak i profitira (recimo onaj koji možda povoljno preuzme udjele od banaka/dobavljača koji se toga misle riješiti pošto-poto)

  3. Ja cu samo reci da su brojevi još gori ako (pretp da je ako se dobro sjecam jednog starijeg posta) je očito da je pad broja zaposlenih praktički sav u privatnom sektoru. Naravno to ne ide protiv svih drzavnih zaposlenika, ali vecinom su nisko produktivni.

    • A kako definiraš produktivnost kod tih “državnih zaposlenika” (dakle ovih u “javnim servisima” koji se financiraju iz državnog proračuna)??
      Ja ne definiram (a u šali: “po definiciji su neproduktivni” :D)

      To je upravo jedan pogled na srž razloga zašto “želimo” da je “država što manja”. Naime nikako nije dobro da imamo velik dio gospodarstva koji ne možemo dovoljno dobro “mjeriti”, “uspoređivati”… po nekim inače ključnim varijablama.

      Zato je važno da se sve što se ikako može: prebaci iz sfere “javnoga” u sferu “privatno-tržišnoga”.

      Mislim da shvaćanje ove problematike među hrvatskim “intelektualcima” tj. svima koji koriste svoj mozak počinje biti sve više jasna, ali na žalost netko bi u to trebao uvjeriti i političare, jer oni očito ne spadaju među ove “koji koriste svoj mozak”.

      Imam priliku ponekad čuti jednu profesoricu prava sa ekonomskog fakulteta koja ponekad komentira “stanje u RH” i premda na prvi pogled te njene priče izgledaju radikalno, zanimljiv mi je njen pogled i u koji izgleda da osobno stvarno vjeruje. Ona Hrvatsku gleda kao na društvo (iz neke povijesne perspektive gledano) koje je tek u “ranim fazama kapitalizma” gdje naše društvo zapravo tek treba usvojiti obrasce kapitalističke ekonomije i koji će se prema njoj odigrati na “klasičan način” gdje mi (u skoro vrijeme) moramo doživjeti “kolaps države”, njenim riječima “uskoro će propasti zdravstveni sustav, mirovinski sustav, obrazovni sustav…” (ali odmah se ogradi, “ne baš doslovno propasti”) nakon čega će ljudi končano shvatiti kako je ovo do sada bilo neodrživo i gdje će shvatiti da sve si moraju sami osigurati a država da nije nešto u što se bilo kada treba pouzdati, da je državna kasa prazna, i da će uvijek biti prazna, da je puna onoliko koliko je mi napunimo a onda bolje da je ne punimo nego direktno si sami plaćamo zdravstvo, mirovinu, obrazovanje… i da se tako rađa kapitalistički sustav koji ovdje eto unatoč 20 godina zapravo još se nije rodio jer nam država još nije “propala” a što je ključan dio povijesnog razvoja koji moramo proći.

      I nije ona jedina, često čujem to “osviještenje” gdje ljudi koji razmišljaju shvaćaju da je ovaj model ponašanja država-društvo istrošen, neodrživ, i da smo blizu “kraja”.

      Npr. Zvone (znaš koji?, “Radikalni” 😀 – blog ne piše u zadnje vrijeme jer nema vremena za ništa obzirom da imaju u njegovoj Telegrici jaaaako puno posla, izvoznog! 😉 ) kad drži predavanje na faksu jedno 5 puta u sat vremena (ne znam kako samo uklopi, ali uvijek nađe kontekst kada će to reći, vidi se da želi to spominjati) ponovi rečenicu “… i tako će nam država propast za godinu dana”. Ne obrazloži detalje što misli pod tim da će nam država propasti za godinu dana ali pretpostavljam da je ta njegova propast kao i ona prethodna u smislu “propast ovog modela”, tj. propast iz koje se rađa jedna nova Hrvatska, jedan novi model, tržišni, kapitalistički, kojega mi kroz punih 20 godina post-komunističkog života zapravo još nismo “shvatili na pravi način”.

      Dakle svi ovi silni državni zaposlenici koji sišu posljednje kapi krvi “realnom sektoru”, svi ti silni povlašteni umirovljenici, subvencionirani uništavatelji kapitala i ostali, vrlo brzo će, htjeli to ili ne… morati osvijestiti da žive u oblacima, da su ključan dio sustava koji je propao, da države kakvu zamišljaju, kakvu žive, i koja ih doslovno plaća zapravo više ne postoji, time da više ne postoji njihova plaća, ne postoje njihove mirovine, ne postoje njihovi transferi – sve je propalo! Nakon toga je na svima nama, zajedno svijesni realnosti u svi njenim bojama, da izgradimo jedan normalan kapitalistički sustav, sa pravnom državom na vrhu, liberalnom demokracijom kao pokretačem.

      Sve više ljudi koji koriste mozak vide da je tome tako, da je kraj bajke tu, a ostali… sa našim političarima i sindikalistima kao predvodnicima, će iz bajke izaći ili nekim normalnim buđenjem ako se pokušaju nekako u snu osvijesti da je san i polako se probuditi ili ako previše čekaju to bi moglo biti kao lonac pun ledene vode ujutro na glavu da im se spustio.

      • Znam za Zvonu Radikala, ali ne znam ga osobno. A za vaš komentar-ja se slažem sa njim, ne znam da li je(i ako je kako) ispalo da se ne slažem…

      • Ma bilo mi je čudno ono “nisko su produktivni”, jer zapravo varijabla njihove produktivnost je “NaN”, pa onda ne znam kako reći da li je niska ili visoka i kakva u odnosu na ostale.

        Naime produktivnost valjda mjerimo u novčanim jedinicama (naturalnim po meni u kapitalizmu nema smisla) a kako te razne državne službe/servisi nemaju normalan račun dobiti i gubitka nastao u tržišnim uvjetima tada nemaju stvarnu dobit koju da dijelimo sa brojem zaposlenih pa da dobijemo produktivnost po zapslenom.

        Može čovjek tamo raditi od jutra do sutra, prevrnuti hrpu papira, ali zar to znači da je produktivan? Nije poanta u “puno raditi” (crknuti od umora prilikom toga, “naizgled puno toga”, i “naizgled puno toga korisnog napraviti” i sl.) nego je poanta da to što napraviš nečemu služi, da je korisno, ali da tu korisnost tržište valorizira i po tome znamo da je to stvarno korisno pa možda i neki način intuitivno “neuhvatljiv” (jer u našem “sustavu” nije moguće na drugi osim toga načina za nešto procijeniti koliko je stvarno korisno gledajući širu sliku i dugoročno a razlučiti od toga koliko je samo privid da je korisno, rezultat naše subjetivnosti jer nam je iz nekih naših “unutarnjih” razloga nešto bitno… e u kapitalizmu je upravo važno to da su nam neke stvari bitne, svakome druga stvar… ali jedinstven je način kako do njih dolazimo: prvo zaradimo novac, a onda za taj novac svatko neka sebi priušti ono što mu je bitno)

        Eto npr. spomenuti Zvone, dolazi na faks kao “honorarni” posao, mrrrtav umoran, zijeva cijelo vrijeme, ali se neda, nađe neke posljednje kapi snage i održi tako dobra predavanja da se s time ne može mjeriti gotovo niti jedan profesor kojega sam ja ikada vidio. Zašto tako umoran, zato što njegovim riječima “mjesecima nije spavao” obzirom koliko puno posla imaju u Telegri (Indija… i druga izvozna tržišta).

        S druge strane možemo imati nekog hipotetskog državnog službenika, koji je npr. jednako toliko umoran kao da kopa u rudniku, jer radi iz nekog razloga 2 smjene (16h) svaki dan, “prevrne” stvarno gomilu papira, ali zar je to što možda jednako sati odradi i jednako “se umori” znači da je jednako produktivan kao g. Zvone? Što je mjerilo produktivnost? Papiri, umor, potrošeni živci… ne, to je besmisleno. Čovjek može raditi puno i “napraviti puno” ali da je taj rad beskoristan (npr. radnik u brodgradilištu, može raditi više nego rudar u kineskom rudniku, i za jednaku plaću, a ti brodovi da se prodaju za cijenu manju od cijene utrošenog materijala – pa što je tu korisno, što je tu produktivno? Nema produktivnosti), da je npr. bilo moguće promjenom tehnologije rada (umjesto takvih i takvih papira, neki drugi sistem…) stvar znatno pojednostavni i da čak taj službenik postane tamo i suvišan ili taj jedan umjestno njih 100 napravi isti obim “papirologije” bilo bi bolje, možda je moguće ali nitko to ne unaprijeđuje jer nema “motiva”… Dakle sve to što se ne može novčano izraziti nezgodno je za govoriti u terminima produktivnosti. Neke stvari moraju biti takve (državne/javne), ali baš zato, sve što se ikako može prebaciti u sferu privatno-tržišnoga, to treba učiniti, da što manje ostane ovoga “nemjerljivog”.

        Te neke indijske autoceste što li su, sigurno nisu (pored itekako razvijene domaće tehnologije, i njihovih indijskih cijena) naručili u Hrvatskoj sustav pod par milijuna EUR zato što nije dobar, ne zadovoljava njihove specifikacije a uz konkurentnu cijenu kakvu ne mogu dobiti u Indiji, susjednoj Kini ili bliskom im u svemu tehnološkom konkurentom Japanu… ne, očito da su išli čak u Europu, u Hrvatsku, u malu našu privatnu firmicu zato što za svoj novac žele dobiti najviše/najbolje, a ovdje im je ponuđen najkonkuretniji proizvod i zato je za njih ovo jako “korisno”, a s druge strane samoj firmi prodati svoj već u svijetu sve poznatiji “tehnološki proizvod”, kojega je najveći dio domaća pamet (softver, ponata je baš u softveru a ne tim prometnim znakovima i sl. materijalnim dijelovima sustava kojega mogu i Kinezi isporučiti kada bi se samo to tražilo obzirom koliko su na tom polju onu konkuretni) po cijeni koja njima u konačnici daje solidnu maržu dobiti (i vrlo lijepu dobit “u odnosu na investirani kapital”), solidne plaće zaposlenicima i poreze (sve skupa: “novostvorena vrijednost”) i jednu novu referencu u poslu gdje su reference ono što drugim firmama brend, sigurno da se firma isporučitelj osjeća bar jednako ugodno koliko i naručitelj.

        Eto to je poanta tržišnog poslovanja. Vrijednos se stvara, vrijednost osjete svi sudionici procesa, i ta vrijednost ima NOVČANU reprezentantu kroz koju je primarno i gledamo, a ne mjeri se time koliko su komada (a pitaj Boga koje cijene) nečega isporučili i koliko su se njihovi zaposlenici umorili pri tome. Vrijedi se “oznojiti” – ako se to isplati (kao što g. Zvone to radi, i zapravo baš je super što takav dolazi na predavanja jer baš to ima i iznimno veliku “odgojnu komponentu”), ali ako se ne isplati (naša brodogradnja npr., administracija koju treba informatizirati pa da strojevi rade i sl.) onda bolje da su doma odmarali i čuvali svoje zdravlje.

      • Gledajte i Zvone Radikal 😀 je državni službenik kada radi na faksu, kao i svi drugi prof. na fakultetu. Iako je stanje kvazivisokog obrazovanja jadno ipak ne možete reci da su totalno neproduktivni. Dakle kapital bi se mogao potrošiti da je ucinak veci, ali nije da nema ucinka.

      • @Ivan

        On nije državni službenik jer primarno NE radi na faksu. Radi u domaćem proizvodnom izvoznom privatnom sektoru svjetske konkurentnosti a kao jedna od glavnih glava/pameti temeljnih operacija (u tehnološkom smislu):
        http://www.telegra-europe.com/

        Na faks dolazi samo iz gušta, da malo prenese svoga znanja i na mlađe naraštaje (stvori buduće zaposlenike za svoju firmu i druge firme…), i to bi on siguran sam gotovo pa i besplatno radio (ali kad već nude novce – naravno da ih primi :D)

        A ja nisam rekao da te neke stvari “nisu produktivne” nego da su njihove produktivnosti “nemjerljive”!, i da nam je to problem, mada faks ipak ima nekakav račun dobiti i gubitka… i da je manje državne participacije, više privatnih školarina… bilo bi “mjerljivije”.

        A i nije svaki faks isti. FER radi nešto i za tržište, tako da je taj dio jasno mjerljiv/unovčiv. Npr. što misliš zašto u zadnje vrijeme trošiš više u Konzumu? Zato što su došli na moj faks žaliti se da ljudi slabo kupuju… i na mom faksu im lijepo “poslagali police” na način na koji će ljudi maksimalno jednostavno naći što traže + pogotovo i potaknuti ih na kupnju onoga što im možda ne bi inače palo na pamet 😀 Svi znamo kakao Konzum plaća… ali valjda će im jednom platiti (ako već i nije). I mnoštva je sličnih primjera. Kad imate neki naizgled nerješiv problem – trk na FER po softver koji će vam “riješiti nemoguće”!, i to lijepo platite i svi zadovljni, i možete čak ako tako želite gledati reći da ste društveno odgovorno djelovali jer se dio tog novca koristi za unaprijeđenje obrazovnog sustava.

      • @Lynx
        Krivo sam vas razumio, mislio sam da kažete da tu totalno ne preduktivni, ne da im je produktivnost nemjerljiva.
        I iako je OT zanima me:
        A za FER i Konzum-ida li ste nešto krivo napisali? To je više psihološka stvar(mislim ljudi se time bave.gledao sam na TVu koje sve fore koriste-treba biti perkarnica duboko u ducanu, muzika treba biti ritmicna ili što je vec bilo… :D), FER bi se prije bavio nekakvom optimizacijom nekog NP-C ili NP-H problema (dostava ili tako nešto). Ali moguće je da je netko sa FERa to napravio, samo to nema previše veze sa FERom-iako jer rijec o optimizaciji.

      • @Ivan

        Ne znam detalje (to sam nešto čuo usput samo, uglavnom u KTLab-u su se time bavili), ali tu se očito u biti radi o “rudarenju podataka”. Gleda se račune, podatke koji se skupljau preko onih kojekavih k-plus kartica i sl., sve što se može saznati o kupcima, valjda onda i topologiju i druge detalje polica/artikala/reklama i sl., pa se u tome uspijeva naći nekakve veze/zakonitosti, vidjeti što ljudi na koji način kupuju (u kojim kombinacijama uzimaju artikle i ovisno o kakvim uvjetima…) i onda se na temelju tog “znanja” pokušava optimirati raspored artikala na polici i polica u dućanu (pa onda bi ja mislim bilo ključno i cijene – ali mislim da to nije bilo dio ovog projekta da je to posebna priča, ono u smislu “akcije”, kupiš ovoliko dobiješ onoliko gratis, vezanje artikala – kupiš ovaj i onaj zajedno pa za takvu i takvu cijenu i sl. fore) kako bi se ti neki efekti još “pojačali” ili komplementirali sa drugim efektima tako da ljudi u konačnici kupe više ili preciznije “na profitabilniji način” za dućan…

        Ali ako mene pitaš za skromno mišljenje to su ipak nekakve finese, malo i vjerojatno kratkoročno “navlačenje” rezultata… ali ako naručilac to želi, ako želi izvlačiti i zadnje zadnje “kapi krvi” iz svojih kupaca, “zeznuti” ih da kupe, sad odmah – kad mu je hitno navući rezultat, pa makar onda kasnije i ponovno se vratili starim navikama možda i prislino kad vide da im novčanik ne može to podnijeti… ne znam, to je na onome tko naručuje takav optimizacijski softver i njegovoj procjeni da li mu se i koliko isplati to platiti za takav i takav rezultat kakav očekuje…

        Dakle taj “data mining” (business intelligence) je nešto upravo komplementarno tim tvojim “psiholozima”, naime ovdje se dolazi do nekih zakonitosti (matematičkim/statističkim putem, i raznim “fuzzy” metdoma) koje se možda ne zna točno objasniti kako funkcioniraju, zašto su se pojavile (samo se vidi da postoje i pokušava ih se iskoristiti makar i bez potpunog razumijevanja uzroka) a onda bi ti razni psiholozi i sl. to ovdje mehanički uočeno “znanje” mogli egzaktno protumačiti u terminima “zašto”. A kada se u poslu žele stvari maksimizirati… nije odmah čak presudan odgovor na pitanje “zašto”, nego je bitno znati “kako”, a onda kada saznaš i zašto, onda si došao do dodatnog i stvarno vrijednog znanja korisnog u nekom možda dugoročnijem smislu… a vjerojatno da ovo prvo i u tome pomaže, potakne pitanja koja se onda ide istražiti a koja možda nikada ne bi niti pala na pamet da nisu ovako uočena “matematičko-statističkim putem”, “umjetnom inteligencijom” (“strojno učenje”) i sl.

      • Hvala na odg.
        Znam za KTLab, oni su elita na FERu(po mom mišljenju, mislim dobili su i neko priznanje od Jadranke, ali to uopce nije utjecalo na moj stav, barem ne pozitivno :D)

  4. @Lynx, a šta vi radite u životu? Dodajete li vrijednost? Dosta pišete, trebalo bi moralo bi… pa eto.. zanima me ako nije tajna.

    Ajmo sad na političare… ne znam da li Vam je to jasno… ali svaki narod ima vlast koju zaslužuje. Nisu revolucijom došli na vlast…Mi smo ih izabrali. Ne razumijem zašto su uvijek oni adresa za sve što nije dobro? U zadnjih 20 godina, 16 je ista garnitura gore… Ne kužim u čemu je problem. To su krasni ljudi. I narod to prepoznaje. Evo već 20 godina…

    • “Trebalo bi, morali bi” se odnosi na one koji su izabrani na vlast demokratskim putem kako bi radili u korist ove Države i zato oni uistinu moraju i trebaju a ja ih ne mogu drugačije nagovoriti/potaknuti da to rade osim što pišem i tako pomažem kreiranju “rasprave” koja možda dođe i do uha nekih do kojih bi trebala doći. Premali sam da bih mogao na bitno jače načine utjecati.

      Kako još utječem na njih da izvrše to što trebaju/moraju? Pa izlazim na izbore – to je glavni način na koji svatko može, bio sam dosad na jednim parlamentarnim izborima (prije nisam imao pravo glasa) gdje sam dao glas po svojoj savijesti (najmanjem zlu od ponuđenih, ali oni nisu pobijedili, i nisu niti mogli pobijediti osim u koaliciji koja bi bila jednako sranje kao i ova sadašnja). Tako da nemoj meni govoriti da sam ja nekoga izabrao – nisam!, a i one koje/kad izaberem ako ne rade što trebaju itekako im imam pravo reći da ne rade dobro i da ću glasati protiv njih prvom prilikom a u međuvremenu ih svuda prokazivati kao nevaljale.

      Direktno utjecati na njih da rade to što treba raditi ne mogu, jer ne mislim ulaziti u politiku ali glasat ću uvijek, to je moja dužnost kao građanina. Čak sam spreman ići i na prosvjede ako će se prosvjedovati “za pravu stvar” (npr. ako će se na prosvjedima tražiti smanjivanje plaća u javnom sektoru, smanjivanje subvencija gubitašima i sl.) i spreman sam čak i donirati par teško stečenih kuna (kojih nemam dosta, da čak evo baš sastavljam si novi režim prehrane – zaključio sam da je prehrana prevelik trošak koji se mora srezati – i čini mi se da je to moguće, jesti zdravo i jeftitno, doduše ne previše ukusno ali nema veze – za sada mi je glavna inovacija doručak od zobenih pahuljica onih jeftinih od 4,99kn/500g sa zelenim čajem umjesto mlijeka, ali ima još puno mogućnosti, samo moram vidjeti kako iskombinirati ) ako treba za nešto donirati ako što stvarno može pomoći (za Vjetrenjaču nisam, ali se možda predomislim).

      Dodavat ću vrijednost kroz rad u gospodarstvu, za sada nemam baš puno konretnih poteza premda imam nekih ideja…
      Trenutno stvarno “ne dodajem vrijednost” jer studiram (na diplomskom studiju, prediplomski sam završio) osim ako se ne broji to što sam jedno vrijeme rintao kao konj od jutra do sutra preko student servisa na poslovima od fizičkih poput rada sa onim vražjim končarovim bojlerima u manufaktorom sistemu proizvodnje (Končar kućanske aparate d.o.o. treba smjesta likvidirati!!!), preko drugih fizičkih poslova umjerenije težine do “misaonih poslova” gdje sam najviše vremena proveo pomažući jednom direktoru jedne male firme danima i noćima, vikendima i blagdanima (radio sam s njim ponude, ugovore i sl.) a sad sam se malo ostavio rada i posvetio više faksu (no opet me stalno nešto kopka, ne mogu podnijeti ne-zarađivanje, pa sad razmišljam o nekim idejama web stranica preko kojih bi zarađivao od google reklama kao moj brat što je znao lijepe novce s vremena na vrijeme zaraditi kroz neke dobro pogođene projekte, npr. za svjetsko prvenstvo je imao dobru stranicu i sl.).

      Ja znam da ne “dodajem” osim to što povremeno radim “u privatnom sektoru kao zaposlenik” kada stignem (i što mi se malo obije o glavu jer onda ne stignem za faks sve što trebam i kad trebam, ali mi se onda otvori poluprazan semestar kada mogu raditi pa zaradim više nego mi treba pa to uložim u dionice i tak…) ali to ću u narednom dijelu svoga života sigurno obilno nadoknaditi, efektivno kao da sam počeo stvarati novu vrijednost od dvoje 0. godine!

      A lijepo ovako kad se malo smirim i “samo studiram”, tada mi nije problem pisati jer i tako sam stalno na računalu jer mi je sve u digitalnom obliku (nema papira na mom faksu :D), pa mi je pisanje kao odmor/razonoda. Čak i kad sam imao slučajno prazan semestar pa radio 13-14h na dan, navečer kad dođem doma malo sam ponekad nešto napisao… jer: pisanje odmara 🙂

  5. http://www.slobodnadalmacija.hr/Biznis/tabid/69/articleType/ArticleView/articleId/43112/Default.aspx

    Summum bonum ove etike jeste sticanje što više novca,uz strogo izbjegavanje svakog prirodnog uživanja,i kao takvo u potpunosti lišeno hedonističkih elemenata. Za čovjeka sticanje zarade postaje cilj zivota,a ne vise sredstvo za zadovoljenje njegovih materijalnih životnih potreba .U tome se ogleda glavni motiv kapitalizma .Sticanje je postalo ethos protestantskog čovjeka .Ovakvo poimanje životnog cilja čovjeka koji proklamira vrijednost rada i želje za sticanjem našao se na udaru crkve,što je razumljivo jer je to bio atak na ustaljeni stav da je cilj čovjeka vjerovati i ispunjavati božje zapovesti,koje naravno definiše crkvena hijerarhija. Tako započinje podjela na katolike-askete i protestante-materijaliste. Protestanti ,a narocito kalvinisti ,smatraju da je predano vršenje svetovnih poslova i zanimanja etička dužnost svih vjernika,i da su svi dužni da rade na uspostavljanju Božjeg carstva na zemlji. Po ovom učenju ,medjutim, Bog nije dao pravo da ono što je čovjek svojim radom zaradio potroši.’ On nema ništa od svog bogatstva za sebe lično-osim iracionalnog osjećanja da dobro izvršava svoj poziv’. Katolici su ovakvo razmišljanje okarakterisali kao ‘Auri sacre fames’(sveta glad za zlatom),sto je na kraju postao znak prepoznavanja za novi ‘duh kapitalizma’ koji se širio Evropom. Ljudi ispunjeni kapitalističkim duhom danas su obicno bar ravnodušni,ako ne i neprijateljski raspoloženi prema crkvi . Religija im se čini kao sredstvo da se za života na zemlji ljudi odvrate od rada. Za njih neprekidan rad na poslu predstavlja neophodan uslov života. Odnosno,čovjek živi za svoj posao.

  6. protestantska etika

    http://www.jutarnji.hr/g-tz-werner–vlasnik-dm-a–sve-bogatstvo-darujem–zelim-biti-slobodan-/878540/

    Warren Buffett

    Milijuni ljudi čitaju njegove knjige i slijede njegove savjete, a jedna od najvažnijih poruka koju šalje poznati investitor je skromnost. Procjenjuje se da teži 47 milijardi dolara, izbjagava ogromne nekretnine i luksuzne proizvode. Sa suprugom stanuje u sasvim običnoj kući u Omahi koju su zajedno kupili za 31.500 dolara prije 50 godina. Na pitanje zašto ne posjeduje jahtu odgovara: “To su igračke s kojima čovjek ima samo problema.”

    Carlos Slim

    Svi smo čuli za Billa Gatesa, ali nas je malo upućeno u lik i djelo Carlosa Slima. No, Meksikanac je nedavno proglašen najbogatijom živućom osobom s imetkom od 53 milijarde dolara. Slim živi vrlo povučeno, nema vlastiti zrakoplov ni jahtu, a dom nije promijenio u proteklih 40 godina.

    Ingvar Kamprad

    Osnivač Ikee ne smišlja načine štednje samo za svoje kupce, nego se pravila da se dobre stvari mogu nabaviti i po pristupačnim cijenama, drži i prvatno. “Ljudi koji kupuju naš namještaj ne voze blještave automobile i ne spavaju u luksuznim hotelima. Ja sam isto jedan od njih”, rekao je i priznao da se na posao i dalje vozi javnim prijevozom ili svojim 15 godina starim Volvom 240 GL.

    Chuck Feeney

    Feeney je rođen u vrijeme Velike depresije, a njegov osobni moto glasi: “Želim naporno raditi ali ne kako bi postao bogat.” Suosnivač je kompanije Duty Free Shoppers kroz koju je stekao milijarde dolara bez da je postao previše poznat u javnosti. Većinu imetka donirao je različitim humanitarnim organizacijama, školama, istraživačkim institutima i bolnicama (600 milijuna dolara poklonio je svom bivšem Sveučilištu Cornell). Koristi javni prijevoz, ne pati od skupe odjeće, a za cipele kaže da “ionako možete nositi samo jedan par u određenom trenutku”. Njegova djeca preko ljeta džeparac moraju zaraditi sama.

    Frederik Meijer

    Vlasnik lanca supermarketa “težak” je 5 milijardi dolara. Poput Warrena Buffeta vozi samo prosječne automobile, a mijenja ih samo ako im mehaničari više ne mogu pomoći. Na službenim putovanjima odsjeda u običnim motelima, ali je zato vrlo velikodušan kada se radi o donacijama i pomoći onima kojima je to najpotrebnije.

    • Da nastavimo niz sa nama bližim osobama? valjda i u Hrvatskoj ima takvih ljudi.

      Možda se neće svi složiti, svatko ima svoje mišljenje, ali prema mom skromnom mišljenju nizu ću priložiti bar dva čovjeka (g. Vlahović i g. Cuccurin), a možemo reći čak i 500 (ako brojimo sve koji nisu prodali svoje dionice i time dakle žive relativno skromno jer im je većina imovine “zamrznuta” u dugoročnom držanju dionica) naših građana koji se ponašaju više-manje slično samo u slučaju ove jedne jedine kompanije. A takvih kompanija sa takvom vlasničkom struktorom u RH ima još (uglavnom manjih, ali također pojedinačni paketi vrijede po par milijuna kn a narasli od vrlo skromnih razina, a što je za naše prilike puno i ljudi koji ih posjeduju i ne prodaju, a za svakodnevni život nemaju prevelika primanja… prilično spadaju u ovu skupinu ljudi).

      Nešto o tome i u ovom intervjuju (a koji se tiče ove teme i zbog priče o zapošljavanju…)
      http://www.vecernji.hr/vijesti/a-vlahovic-drustvo-je-blokirano-strahom-nekompetentnoscu-clanak-215159

      Slažem se da dionice primarno služe tome da bismo ih ostavili narednim generacijama, a na nama je da što je moguće bolje radimo za svoje kompanije kako bi vrijednost tih kompanija koje ostavljamo budućim naraštajima imale trajnu i trajno rastuću vrijednost!

      Pa sad, ako nam firme tako sjajno posluju, da netko i uz taj malecki payout dividendi, i nakon što većinu dividendi npr. reinvestira ako tada možda još uvijek ostane dosta za lagodan život… onda je taj valjda “lagodni život” i zaslužio.

      Naravno, svatko ima svoju filozofiju, tko hoće sve svoje rasprodati i potrošiti na razne užitke… to je njegova stvar. Ali ja mislim da se u životu i baš “uživati punim plućima” može zapravo i bez “puno novca”. Novac ti je potreban za egzistencijalne potrebe, evenutalno jedino za što treba veći novac je za putovanja (a koja su sastavni dio “ispunjenog života”), a sve ostalo, svi ostali najveći užici ovoga svijeta… često su prilično jeftini.

  7. Ne znam da li netko još prati ove komentare, ali ako želite vidjti članak po kojem je onaj VL o plinu klase pet zvjedzica:
    http://www.jutarnji.hr/porez-na-nekretnine—placat-cete-1000-kuna-mjesecno-ako-imate-dvosobni-stan–vikendicu-na-moru-i-klet/889470/
    Biseri:
    “Tko u ovoj zemlji ima plaću, plaća u prosjeku 25 posto poreza. Tko je poduzetnik, plaća 20 posto. ”
    Hahaha, 25%-da mi je znati tko je bio tako bistar da to računa… AFAIK
    ako poslodavca koštate oko 1000€ vi dobijete oko 4500 kn, i naravno sa tih 4500 kupujete proizvode na koje placate PDV(23%), za porez na stvari tipa benzin da ne pričam.
    “No, zato samo u kućama za odmor ‘sjedimo’ na više od 20 milijardi eura, što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga. ” Oh kako volim ovo implicitno “mi”. Valjda je to sve zajedničko dobro…
    “14. MANJI VANJSKI DUG Da, da, vjerovali ili ne.[ne vjerujem ti dragi JL, vjerovao ili ne, :P] Osim po golemoj količini kvadrata koje posjedujemo, poznati smo i po nedovršenim kvadratima. Kuće u Hrvatskoj su goleme i neožbukane, pravi gutači energije. Porez na nekretnine plaća se na useljive, upotrebljive nekretnine, pa će lokalnoj vlasti itekako biti važno da se započete kuće što prije dovrše, što uključuje i fasadu. Ponegdje u svijetu općina čak oduzima kuću ako nije dovršena u razumnom roku, primjerice za dvije godine, ili naplaćuje kaznu zato što nije dovršena. Vlasnik nema novca? Dobro, onda neka je proda i stanuje u onome što si može priuštiti.

    Kakve veze s tim ima vanjski dug? Energiju dobrim dijelom uvozimo. Ekonomisti su čak izračunali da bi, kada bi svi stavili fasade i tako svoje kuće učinili štedljivima, potrošnja energije pala za milijardu dolara.”
    Slijedi ljudi su idioti koji nisu u stanju izolirati kucu iako im je to isplativo. Zato ih moramo prisili… ovaj država to nikad ne radi(osim zlim ljudima s kojima se ne da objasniti lijepo što trebaju napraviti “u razumnom roku”)… ponukati da naprave pravu stvar.
    A za vanjski dug. Pazite “logiku” JL – ako nešto uvozimo =>ne možemo to trošiti a da ne povecava vanjski dug.
    “Nadalje, Zagreb ima više od 300 tisuća stanova.
    […]Da se na taj rentijerski dobitak plati 15 posto poreza, eto još gotovo milijardu kuna.”
    Što je 15% ako je potrebno državi… i to još od rentijerstva(buuu, nije da su to zaradili na ispravan način) pravi ljudi bi dali i 110% .
    “6. PRESELJENJA – Bude li se porez na nekretnine plaćao prema vrijednosti, slijedi val masovnih seoba. Svatko će htjeti živjeti tamo gdje si to može priuštiti. Samac u centru grada, u stanu od 80 četvornih metara, vrijednom 200.000 eura, uz stopu od 0,8 posto plaćao bi godišnje 1600 eura ili oko 11.700 kuna, dvije prosječne plaće. Mnogi od njih to si ne mogu priuštiti pa će seliti gdje je jeftinije i gdje je porez manji.
    [/kvazi analiza u maniri najgorih birokrata]To znatno smanjuje i troškove infrastrukture jer se ne moraju na nekom novom području, gdje je počelo doseljavanje mladih obitelji, graditi vrtići i škole, dok su istodobno oni vrtići i škole u nekom drugom, starijem kvartu poluprazni jer su djeca odrasla i otišla. Tom kvartu sada trebaju neki drugi sadržaji koje treba sagraditi.”
    U JL me podsjecaju na DDR(tamo se smjelo emigrirati sa 65g jer si tada postao teret za državu, prije toga bi to bila krađa državnog vlasništva :D).
    Dakle samo da se država namiri i da sad ne moraju se uznemiravati oko vrtica naši dragi birokrati.
    Nadalje ekonomiju cemo potaknuti porezima…
    a one koji imaju nešto(vjerojatno su zli kada imaju neko zemljište) moramo odmah ponukati da naprave pravu stvar za opce dobro:
    ” No, kada bi na neiskorištene kvadrate, zbog kojih se ne može graditi neka cesta ili proširiti naselje, plaćali porez, ne bi više “reketirali” investitore ili grad s cijenama od 500, 1000 i više eura po četvornome metru”
    “… I JEFTINIJI STANOVI Niža cijena zemljišta znači nižu cijenu stana. Građevinarima koji još nisu propali, propast prijeti jer se ništa ne gradi. Ljudi nemaju novca za kupnju, a cijene ne mogu znatno spustiti jer je cijena zemljišta visoka.”
    Haha, cijena zemljišta je tako veliki faktor u cijeni stana… vjerojatno su novinari JL su vremeplovom otišli u Japan pred kraj 80-ih ili se u HR grade neboderi od 2 kata 20 cm udaljeni od kipa B. Jelacica.

    Sačuvao sam najbolji dio za kraj:
    “Koga pogađa porez

    Porez na nekretnine bi, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše. U konačnici, pravedna će vlast porez na nekretnine uvesti tako da prosječnog čovjeka uopće ne pogodi, jer će mu istodobno biti smanjeni neki drugi nameti, poput poreza na dohodak i doprinosa, a komunalna se naknada ionako mora ukinuti, ona je samo nepravedni oblik poreza na nekretnine.”
    Živjela “pravedna vlast”
    Sad ispada da sam kao penzioner koji se svada sa televizorom(pa je možda i bolje ako nitko ne prati komentare) ali fascinira me ta nesposobnost novinara da shvate da ako država (tj. “mi”) oporezuje milijardu kuna da nismo bogatiji za milijardu kuna.
    I ako ispada da sam protiv promjene poreznog sutava-nije to, nego me smetaju socijalisticke gluposti o “brižnoj, pametnoj državi i pravednoj vlasti koja stapom nece dotaknuti prosjecnog covjeka nego samo “njih” “:

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.