Društvene paradigme

Knjige (2)

Neke knjige su odlične, a mogu vam promijeniti i život.

1. Ova knjiga vam zaista može promijeniti život. Motiviran raspravom u jednom od postova niže: Good Calories – Bad Calories (američko izdanje); The Diet Delusion (UK izdanje).

Ako ste ikad razmišljali o prehrani, vidjeli ste da se većina knjiga o prehrani osniva na nekim znanstvenim tezama, ali ni jedna ne objašnjava cjelinu. Iako tvrde suprotno (naročito makrobiotičari) – uvijek nedostaje konačan znanstveni uvid zašto je baš nešto nekako, počevši od osnovne metaboličke razine, preko genetskog objašnjenja i, naravno, konzistentne implementacije ‘modela’). To se odnosi na praktički sve najpopularnije ‘dijete’ i filozofije prehrane, od Montignacove, preko Atkinsonove, voćne, makrobiotičke … Nije ni čudo, nutricionizam je zaista razvijen daleko ispod razine znanosti (medicine) u cjelini, a silno je zamagljen komercionalnim (političkim – u ovoj knjizi vidjet ćete objašnjenu i ludo zabavnu epizodu kako je zbog političko-interesnih razloga bezveze usvojeno načelo, čini se jako štetno, ‘piramide prehrane’ i zašto je propagiralo).

Između ostaloga:
– kada je moguće da jedete malo, a debljate se
– zašto su debeli ljudi tromi (a nisu debeli jer su lijeni)
– razarajuća uloga inzulina
– kako naslage kolesterola nastaju zbog ugljikohidrata, a ne kolesterola u prehrani
– razumjete ćete zašto neke prehrane u biti imaju pozitivne učinke (iako njihovi zagovornici na jednoj površnijoj razini to samo dijelom naslućuju, pogodivši djelomično, a ne u potpunosti metu): mediteranska, makrobiotička, atkinsonova, ne-dijeta …

Da biste razumjeli koliko je nutricionizam zamagljen (iako gurači neke filozofije religijskim žarom guraju upravo svoje teze), pogledajte ovaj jučerašnji članak na Science Based Medicine.

Ova knjiga je zaista jedinstven prilog s obzirom na sveobuhvatnost, uvjerljivost i zabavnost, te razotkrivanje zablude kao i njihova porijekla! Čak i ako niste nikad htjeli znati išta o prehrani, pročitajte je, pa ćete razumjeti zašto biste trebali znati! Nije kratka, ali se poglavlja mogu čitati nezavisno.

2. Vezano pomalo uz prethodnu temu, ali čak i više uz idući nastavak, jako zabavna, vesela i inspirirajuća knjiga (i kratka!) o trčanju, zaboravljenom plemenu trkača, naravi homo sapiensa: Born to Run: The Hidden Tribe, the Ultra-Runners, and the Greatest Race the World Has Never Seen! Moj prijatelj Steve je upravo istrčao njujorški maratanom i osim donacije za njegov ‘favorite cause’ (kako to Amerikanci rade) poslao sam mu i knjigu kojom se čini da je oduševljen, ali svakako pročitajte i ako ne trčite!

p.s. Neki su pitali: da, bile su to moje transakcije VART-R-1. Vjerujem da će Varteks uskoro objaviti točan udio vlasništva koji sada imam.

p.p.s. Zaista nevjerojatno, u Brodosplitu sad tvrde da mogu biti profitabilni!? Ali ih je ‘netko’ sprečavao? Pa gdje su bili do sada? Gdje su naši novci – tone i tone i tone naših novca i ako razumijem dobro, sada tvrde mrtvi hladni da su oni mogli biti stalno profitabilni, da su naši novčeki nestali ne znam kako i da smo ih mi u stvari sprečavali time da je svaki zaposleni u RH za brodogradilišta dao negdje oko 10.000 kn zadnjih godina? Znači mogli su, a nisu?

p.p.p.s. I ovo mi je nevjerojatno, kažu novine: Sindikati su zahtijevali izjašnjavanje o radničkim pravima. Kako neke krajnje površne teze propagiraju u medije, svi ju smatraju zdravo za gotovo, nitko ne želi objašnjavati o čemu se radi (jer je tema već ‘poznata i dosadna’), nego se samo slažu novi slojevi analitikanstva i politikanstva.

HALOO! Najavljeni referendum je trebao biti oko točno konkretne stvari. A to je da li kolektivni ugovori (de facto samo za javni sektor) vrijede neograničeno, naime da se o njima ne može pregovarati (ako nema dogovora o izmjenama, stari vrijede dalje). To nisu radnička prava!! Radnička prava su prvenstveno pravo na rad. Kad ekonomija grca i svaki šesti čovjek u privatnom sektoru je izgubio posao (koji hrani sve ostale, pa i javne službenike), kad plaće u većini privatnih tvrtki značajno padaju, kad mnoge tvrtke propadaju (zbog teških poreza, kojima se hrani i javni sektor), stvar od krucijalnog interesa ‘radničke klase’ je da li će zaposleni u javnom sektoru (koji, jasno, u državi kakva je, ne strepe za svoja radna mjesta) bez pregovora moći zadržavati svoja ‘prava’ (znate li što je točno ‘cipelarina’?).

25 replies »

  1. Znate što bi bilo cool, napraviti (pod nadzorom najboljih nutricionističkih i medicinskih stručnjaka) web stranicu za sastavljanje menija u svrhu postizanja “cjenovne efikasnosti prehrane”.

    Dakle da za ponuđene namirnice koje imaju u sustavu/modelu da navedeš cijene za koje ih možeš nabaviti, navedeš broj kalorija koje želiš unijeti (a možeš dopustiti i sustavu da u odnosu na tvoje parametre izračuna ti prikladan broj) i navedeš maksimalni postotak “loših kalorija” koje toleriraš i navedeš postotak onih esencijalnih tvari (minerala, vitamina) koje se mora zadovoljiti iz toga a ostatak dakle da je dozvoljeno iz “dodataka prehrani” (koje isto imaš ponuđene i možeš staviti svoje cijene) i da ti sustav u skladu sa tim parametrima sastavi cjenovno ukupno najpovoljniji meni hrane i evenutalnih dodataka prehrani. Tako da lijepo biraš, hoćeš li “samo prirodno” ili gutati kojekakve preparate, da li 100 % dobrih kalorija ili može i 90 % (a vjerojatno da bi i ovi “zdraviji” meniji bili konkurentni “manje zdravima”), da li više kalorija ili manje… ako misliš da sa manje možeš funkcionirati, primiriti svoje fizičke aktivnosti na “štedni mod”… tako da oni koji deklerativno “žele uštedjeti i na hrani” nemaju izgovor da je to nemoguće nego da mogu lijepo crno na bijelo dobiti za njih idealan meni pa onda neka to jedu i gledaju kune kako se skupljaju, ili ako mu se ne sviđa jesti “zob ko konj” i sl., onda neka jede svoje kune.

    P.S. Za zob, “Škoti kažu: u Engleskoj zob jednu konji a u Škotskoj ljudi; zato Englezi imaju kvalitetne konje, a Škoti imaju kvalitetne ljude!” 😉

  2. evo i moj mali doprinos na temu. prošle godine sam pročitao ovu http://www.amazon.com/Eat-Drink-Be-Healthy-Harvard/dp/0743266420/ref=sr_1_1?s=books&ie=UTF8&qid=1290680372&sr=1-1
    i zvuči mi slično kao i gore navedena. Vrlo sveobuhvatna, razbija neke mitove o prehrani, raskrinkava neke magične formule kao npr. Atkinsonova dijeta. U svakom slučaju dobro argumentirana, znanstveno poduprta i naravno kako to kod amerikanaca biva: vrlo čitljiva. 350 str., odličan value for money. moja preporuka. …i naravno da promovira mediteransku kuhinju 😉

    • Opet ne bih htio biti partybreaker, ali knjiga koju sam vam preporucio je na dubljoj razini od svega drugog dostupnog. Izmejdu ostaloga ako ju procitate znat cete zasto Atkinsonova dijeta NIJE ‘magicna formula’ nego vjerodostojan pristup baziran na genetskoj predispoziciji homo sapiensa.

      • vjerodostojan pristup doveo je do toga da je Atkinsa sama smrt spasila od brojnih tužbi i milijunskih odšteta zbog posljedica koje njegova metoda uzrokovala: porozne kosti, srčani problemi, da ne nabrajam.. Nisam čitao vašu knjigu no ovo gore navedeno su nepobitne činjenice

      • @AZ: Upravp kao preporuku za proširenje horizonata i drugačiji pristup (znanju, a ne prehrani) savjetovao sam ovu knjigu. Pa onda nije u duhu da se raspravljamo na ovakav način, što je dobro a što ne, prije nego pročitate knjigu. Postoje knjige koje mijenjaju pristup (način pristupa) nekom području, a ova je takva i neusporediva s ičim. Zato molim da se ovdje klonimo rasprava o pojedinom obliku prehrane, na koncu ovo nije blog o dijeti. Ako želite poslušati moj savjet, koji je da umjesto sa mnom, raspravljate s onima koji su daelko pametniji od mene i znaju više od mene. To je najbolji savjet koji vam mogu dati. Inače sam siguran da ovakad doprinos ne biste dali da ste pročitali knjigu.

    • Postovani, ne bih htio biti party breaker, ali mislim da su on i njegov partner samo popularizatori i vulgarizatori jacih faca u svedskoj skoli, primjerice utjecajnog (pok) Richarda Normanna, pva knjiga Reframing Business. To je jako vrijedna knjiga ako ste u ozbiljnom poslovanju, pogotovo ako ste u B2B.

      Konkretno, Reframing Business je jedna od onih knjiga za koju bih dao 10.000 eura da ju pročitam (što je kontradikcija jer, jasno, ne bih daio prije nego ju pročitam jer ne bih znao što je u njoj, a nakon što ju pročitam za bijednih 50 ili koliko već (s obzirom na sadržaj koji je u njoj) više ne moram dati 10.000). Sori opet pišem na Sony Vaio P seria pa eto malo blentavo (bravo Sony za P seriju, ali nije namijenjn za ovo).

  3. Jako podcjenjujemo uspjeh sindikata,ovaj dogovor sa vladom o referendumu o referendumu je uvod u diktaturu proleterijata,ne zaboravimo za referendum će trebati 200tis. potpisa u roku 30 dana i ti potpisi će se moći prikupljati na trgovima a ne u prostorijama javne uprave kao npr. u sloveniji,to sindikatima otvara vrata da upravljaju procesima i odlukama u ovoj državi-vladari u sjeni,tih 200tis potpisa možete prikupiti u mjesec dana za bilo koje vruće hrvatsko pitanje i uz to ne zaboravimo po novom ustavu referendum je prošao ako imate glasove 50,01% izašlih birača,ne kao do sada kada je za uspjeh trebalo izaći 50% svih birača što je dosta ograničavalo mogući pozitivan ishod referenduma.Ovo je točka na I jer interesne skupine,proračunski ovisnici počinju defakto upravljati ovom državom,to je i do sada bio slučaj ali na ovaj način smo i amenovali njihovo upravljanje i odlučivanje,kao što rekoh počinje diktatura proleterijata i druga faza opstrukcije svega i svačega na svim razinama društva,ovo je najgori potez svih vlada do sada i još nismo svijesni koliko su dalekosežne posljedice ovoga dogovora sa sindikatima.Sindikati su postigli puno,puno više od samoga zakona o radu,oni zakon o radu sada sami mogu mjenjati,brisati i dodavati pojedine članke,pa to je sever jučer glasno i jasno rekao a da ne pričamo da im se otvara mogućnost da sami odlučuju kada ćemo ići u mirovinu,to je klasična diktatura proleterijata i o vitalnim stvarima ove države će odlučivati ljudi koji i ne znaju kakve su realne mogućnosti zemlje,davno goru vijest nisam čuo a naše reakcije na ovaj opasni dogovor su jako,jako mlake kao da ništa ne razumijemo…

    • To je sve strašno nepošteno. Recimo da njih koji bi htjeli takvo komunistički ustrojeno društvo stvarno u ovoj državi ima više od pola, pa mogli bismo svi izaći na izbore/referendum, i da ova većina od 51 % izglasa diktaturu kojom će vladati sa nas 49 %.
      Upregnuti nas kao robove, da radimo u svom “realnom privatnom sektoru” a oni će nam ogromnim porezima sve što stvorimo oteti kako bi među sobom podijeli kao ogromni gladni čopor vukova koji je napsao omanje stado srna nemoćnih da se odupru.

      Očito da je jedini put u slobodno uređenoj (dakle i malih poreza) državi jer tada svatko živi po svom ako i kako može i ne može drugoga kriviti za vlastite neuspjehe kao niti da mu netko drugi drugi može preuzimati zasluge za njegove uspjehe niti mu ih bilo kako otimati, a slobodni marljivi ljudi koji stvaraju nove vrijednosti će uvijek onima potrebitima pomoći. Nikakva ogromna socijalna država nije potrebna, bitno je smo da su velika srca poštenih ljudi koji stvaraju novu vrijednost i koji će onima kojim stvarno treba sasvim sigurno vrlo rado pomoći jer pomagati drugima je nešto što normalne ljude veseli. Ljude jedino ne veseli kada im netko u ime nekakve tobože pravedne države otima po svom nahođenju i onda uništava svojim promašenim i neefikasnim politikama.

      Država nam je stvarno čim manja to bolja. Ovi komunistički nastrojeni ljudi to moraju shvatiti ili ja ne vidim što drugo može nama ostalim preostati nego da npr. osnujemo sebi svoju državu u kojoj ćemo živjeti po svom a oni neka u svojoj žive po svom? Što drugo??

      Ne možeš se družiti sa nekim tko se s tobom družiti ne želi – pa onda najbolje da svatko ide svojim putem. A fala Bogu, valjda je neko najsnovnije urođeno prirodno pravo ljudi da na teritoriju na kojemu žive sebi izglasaju svoju vlast. Skupimo se na neki teritorij koji razmišljamo na ovaj način, i na lokalnom referndumu izglasajmo suverenitet i tada možemo živjeti po svom.
      Nešto baš kao onaj Free State Project (http://freestateproject.org/).
      U Europi je sasvim normalno imati male države, neke će još i nastati, Belgija se možda razdvoji i sl., pa zašto ne bismo i mi sebi napravili svoju.
      Nema smisla da ljudi koji žele tako drastično različit životni stil jedne druge prisiljavaju na svoj način uređenja države – bolje da se raziđu i svatko onda sebi napravi po svom!

      • LYNX,mi imamo 1,8mil proračunskih ovisnika,oni već defakto upravljaju ovom državom a sa lakim referendumom mi im još više učvršćujemo poziciju tako da oni postaju direktni vladari.Npr,tko brani sindikatima i ostalim interesnim skupinama da postave referendumska pitanja o mogućim privatizacijama državnih poduzeća,zakona o golfu,visini minimalne plaće i mirovine,tko im brani da ugrađuju čitave članke u zakon o radu,odlučuju o starosnoj dobi za mirovine,braniteljskim i studenskim pravima,pojedinim strateškim investicijama,ruše vlade,da ne duljim odlučuju svemu i svačemu a da pri tome ne snose nikakvu odgovornost za eventualni bankrot zemlje ,hrvatska postaje jedan veliki tragikomični cirkus,diktatura proleterijata je preblag termin.

      • @antun

        Zapravo i puno više od 1,8 mlijuna ako se glede zaposlenost i to ona u privatnom sektoru i to samo onom dijelu ne naslonjenom na državu ili državne firme kao kupca…

        I sad se postavlja pitanje KAKO to popraviti… moj gornji prijedlog je onak možda malo čudan i radikalan… no bio bih zahvalan da mi netko pokaže koja su bolja rješenja moguća.

        Kako promijeniti način upravljanja ovom državom? Kako spriječiti da nam državu i dalje pretvaraju u komunističku? Vidite li vi što se događa u Mađarskoj npr. Pa to je nešto da ti pamet stane, nezamislivo, nevjerojatno, a u Mađarskoj koja je u EU, da se prepadneš od pomisli što je onda sve moguće u našoj državi.

        Ja imam dojam da je puno ljudi među našim “intelektualcima” koji shvaćaju ove probleme, shvaćaju koji je put jedini moguć… ali oni su u manjini, puno je više ovih neobrazovanih ljudi koji ne shvaćaju ništa o gospodarstvu i stvaranju vrijednosti, ne shvaćaju “kako se puni proračun” i sl. što smo ovdje već bezbroj puta pričali….

        Oni kad imaju ovakve mehanizme mogu nas sve kao od šale pregaziti koliko god se mi trudili ovu našu Hrvatsku promijeniti na bolje, uvijek će nas sabotirati u tome.

        Sve to što mi se ponekad učini da se oživljava među nekim našim pametnim ljudima, samo je mala iskra nade, koju će ovi slapom ledene vode kao od šale ugasiti jer su brojčano daleko daleko nadmoćni.
        Pa kako to onda spriječiti?? Zar stvarno moramo čekati da sve propadne i tek onda da ljudi shvate da na ovaj način sustav ne može funkcionirati? Zar to baš uvijek mora ići tim “klasičnim putem”? To je tako tužno… kao da nemamo građane sposobne razmišljati nego sve da rade na instiktivnoj bazi, onako kako osjete na svojoj koži… to bi bilo jako razočaravajuće.

      • To je tužno rješenje. Kao bježanje sa broda koji tone. Ja bih radije da brod niti ne potone što je za mene nekako veća sreća nego sreća “sretnog brodolomca” koji se spasio. A tu si i drugi ljudi na koje mislim. Kakva je to sreća spasiti se iz brodoloma ako su većina tvojih suputnika tamo potonuli – makar velik dio njih bio odgovoran za potonuće broda, ipak mi ih je žao, barem onih među njima koji nisu za to krivi ali su s njima skupa potonuli.

      • @ Lynx
        Pa gledajte ako govorite o opcenito spašavanju svih u HR od socijalizma (na način da im “objasnite kapitalizam”):
        “117) You can’t free a fish from water. ”
        Ako pak mislite da vam je glupo da ostavite prijatelje i obitelj. Nekako mi se cini da im možete biti korisniji ako ste vani i zaradujete puno više nego tu, nego da ste im tu “moralna podrška”. 😀
        BTW ne znam jel netko prati al čini se da ce PIIGS olakšati Rohatinskom posao(stabilan tečaj kune u odnosu na €). 😀

  4. U ovakvim situacijama najveću odgovornost snosi predsjednik države koji je jedini neposredno izabran od građana,on je dužan objasniti građanima da su bolni rezovi jedino riješenje da bi se otvorio novac koji bi se na razno razne načine preusmjerio u realni sektor kao i u promjenu strukture hrvatskog gospodarastva,problem je taj što mi nemamo personu koja ima hrabrosti izaći pred građane i reći pojedinim interesnim skupinama ono što oni ne žele čuti.Sve te priče o izostanku gospodarskih mjera su potpuno deplasirane i nerazumljive jer kako će vlada provesti gospodarske mjere kada se jedva zadužuje da pokrije plaće,mirovine i sl.Slušao sam jučer jandrokovića koji je otvoreno rekao da bi se provele gospodarske mjere hdz je trebao potporu unutar koalicije a ona je izostala,također je rekao da su se odlučili na ovakav proračun da bi smanjili socijalne tenzije i velike nemire koje im najmanje trebaju pri završetku pregovora i nadolazećim teškim odlukama o brodogradilištima.Postavio je retoričko pitanje što bi se dogodilo da poljoprivrednici i sindikati izađu na ulice i dali bi tada vlada uspjela privesti pregovore kraju.Daleko od toga da branim hdz,ne pada mi na pamet ali meni su sdp i hss puno veći licemjeri od hdz-a,ponavljam u ovakvoj situaciji dužnost predsjednika države je da pomogne vladi i direktno utječe na ljude i da im objasni da bez današnjih odricanja i bolnih rezova nema preusmjeravanja sredstava u razvoj i gospodarski oporavak,deficit je najmanji problem i u krizi je on poželjan ali taj deficit mora biti stimulativan i razvojni,da smo to uradili 2009g već danas bi imali rezultate a ovo što mi danas radimo je bacanje novca u bunar potrošnje i direktno stimuliranje uvoza i održavanje vanjskotrgovinskog deficita a nama treba proizvodnja kako za domaće potrebe tako za izvoz.Ne treba nama nikakav čarobni štapić,kada slušam neke naše ekonomiste muka me uhvati nama treba godišnja ušteda na potrošnji(plaćama,mirovinama,socijali) od 10% i tih cca 10 milijardi treba potrošiti u razvojne mjere i promjenu strukture hrv gospodarstva koji vodi ka smanjenju trgovinskog deficita i vanjskog duga,za početak da bi donekle neutralizirali negativne efekte rezova treba odmah intezivirati energetske investicije jer 25% struje još uvozimo.Stvarno se ponekad pitam u čemu je tu problem i zašto to ne učinimo,zar to nisu hrv nac interesi kojima bi trebao pripomoći i predsjednik republike,možda je problem što od pet ekonomista filozofa svih pet imaju različite modele oporavka a meni se čini da oni nemaju veze sa zdravom pameću,kakvih smo se budalaština samo naslušali na tv…,mi imamo tako jasnu situaciju da jasnija ne može biti,novac iz potrošnje treba preusmjeriti u stimulaciju razvoja,tj.domaće proizvodnje,gradnje hotela i turističku ekspanziju,energetski ciklus,okrupnjavanju poljoprivredne i stočarske proizvodnje itd,itd,da ne nabrajam dalje…,naravno sa poticajima treba ići do te mjere da investitorima pružimo ponude koje neće moći odbiti i to je jedino moguće sa državnom proaktivnom gospodarskom politikom ali i sredstvima koja bi tako nešto omogućila,to je bez proračunskih rezova potrošnje kao i rezova u državnim i javnim poduzećima neizvedivo i tako nikada nećemo promijeniti strukturu gospodarstva i krenuti ka održivom rastu,mi danas trošimo najmanje 25% više nego objektivno možemo,za primjer:hrvatska ima bdp po stanovniku cca 13tis usa a slovenija cca 24tis usa,prosječna plaća u hrvatskoj je 730 eura a u slo cca 940 eura,mislim da je ova usporedba za pametnoga dosta i onda se mi čudimo kako se otvaraju trgovački centri,pa mi ih proračunski stimuliramo i namećemo realnom sektoru visinu plaća koje oni ne mogu objektivno pratiti…

    • Za “reforme” je bitno da građani vjeruju “odgovornoj osobi”.
      Po razno raznim teorijama (“zavjere”) je čak i Obama zato izabran (da ga je kao i sve drugo od najveće strateške važnosti u USA zapravo “CIA namjestila” i sl.) jer je osoba koja može ujediniti sve slojeve društva u zajedničkoj “nadi”, “vjeri” i “odlučnosti” za prebroditi ovu krizu, kada je povjerenje kao i uvijek u krizama ali i posebice u ovoj krizi kada se radi o “krizi povjerenja” osnova svakog plana izlaska iz krize.

      Mislim da se i kod nas radi baš i o toj nekakvoj “krizi povjerenja”. Naši građani više nikome ništa ne vjeruju, svime su razočarani…. posljedicom “sumnjive privatizacije”, “korupcijskih skandala” i sl.

      Zato je kod nas vjerojatno jednako važno da su najviše instance vlasti osobe kojoj građani vjeruju (a vidimo kako je i ta vjera slabog trajanja, Obami popularnost nepovratno klizi i klizi). Ali kod nas predsjednik nije najviša instanca vlasti! Mi bismo trebali imati Vladu takvog “velikog građanskog povjerenja”, a to teško da možemo imati… to je jedan problemčić.

      Kod nas se slučajno pojavila jedna osoba kojoj građani vjeruju, guverner Rohatinski. Mislim da bi osnova svakog dobrog plana izlaska iz krize trebala imati kao jednu od ključnih figura upravo njega ako bi on na to pristao. Mislim da je tu vrijednost koju ima šteta ne iskoristiti. On može građani reći bilo što – i povjerovat će mu! Ne znam baš da to može bilo tko drugi u RH. Žao mi je da se takva vrijednost bolje ne iskoristi.

      P.S. Deficit može biti koristan u normalnoj državi, RH još nije normalna država i bolje da o deficitu niti uvjetno ne razmišljamo kako pozitivnom jer će oni uvijek naći način kako da on ispadne kontraproduktivan. Prvo moramo izaći iz krize “bez pretjeranog zaduživanja” a tek onda kada bi možda jednom postali normalna država tada bismo u nekim budućim krizama prije svega običnim cikličkim recesijama mogli koristiti deficit za stimuliranje ekonomije u svrhu ublažvanja pada odnsono “poguravanja” gospodarstva da “upali” i krene ponovno naprijed čim prije.
      Danas to nema smisla jer se ne radi o normalnoj cikličkoj stvari nego o dubokim strukturnim poremećajima stvaranim i produbljivanim 20 godina. Danas bi gotovo svatko, koliko god bio pametan i dobranamjeran, deficitom samo produbio ove strukturne poremećaje. Tek kad je već od prije “struktura dobra” tada se može “poguravati”, sad treba zapravo stati, prelomiti, popraviti motor, i onda se može naprijed. Neće motor upaliti koliko god ti automobil gurao ako je motor zapravo neispravan. U to ne mogu povjerovati. Tko još može popravljati motor dok se automobil kreće? Prvo treba stati.

      P.P.S. Zar nije 35 % današnje potrošnje? Dobro, nije sad to važno “malo” gore-dolje. Ali nije niti samo to problem, HEP i od ovoga što imam (proizvednja + uvoza) puno izgubi putem kroz jednu od lošijih mreža u Europi koja desetljećima nije obnavaljanja. Nešto slično kao USA. Izgradili osnovu današnje mreže prije 50 godina, i dalje samo krpali, krpali, i to “štedljivo krpali”… a mreža višestruko jače opterećena u odnosu na ono kako je projektirana, pa su ispadi (kao ono kada je pola zapadne obale ostalo bez struje) mogući, gubici već odavno dovoljno veliki da opravdaju i veće zahvate na obnovi mreže… HEP bi danas kada bi htio postići 100 % pokrivenosti potrošnje (i to “buduće”) proizvodnjom (a koja će vjerojatno i rasti u skladu sa rastom BDP-a, ne znam točno uz koji faktor, ali recimo slično kao Slovenija, a tamo čini mi se kad sam jednom to gledao da su imali solidan faktor) i kada bi to htio na način da su u mreži gubici minimalni… imao bi pred sobom nevjerojatno puno posla. Od novih elektrana, do novih žica, transforamtora… (kojima je npr. masovno istekao rok trajanja, samo ih popravljaju, i to često niti ne popravljaju “redovito” nego čekaju da krepa kao što se meni u susjedstvu dogodilo prije par mjeseci da skoro cijeli dan nisam imao struje!)

      Kada se sve uzme u obzir, tržišna cijena el.energije… ulaganja HEP-a sigurno mogu biti solidnog povrata. Dakle bitno je samo da HEP postane normalna privatna kompanija, da ga niti u čemu ne ograničavaju ne-tržišnim načelima, i tadašnji vlasnici HEP-a će ostvariti lijep povrat. Recimo bilo bi zgodno da dio dok velikog portfelja uspiju kupiti naši mirovinski fondovi, jer i tako se žale da nemaju u čega ulagati u RH, a ovdje bi mogli uzeti velike paket dugorčno super sigurnog i sasvim solidnog prinosa – idealno za njihov portfelj!

  5. Vrlo je važno i to da mi unutrašnjih novčanih rezervi još imamo i rohatinski je jasno i glasno rekao da je on uvijek spreman osloboditi dio sredstava koji bi se plasirali u gospodarstvo ali on ne želi više bacati novac u bunar neracionalne fiskalne potrošnje i tako strankama na vlasti kupovati izbore.Bio je više nego jasan i korektan,to je potpuno logično i ispravno,pa nismo mi amerika a upravo tako se ponašamo…

  6. Ovaj zanimlijv članak iz nekad mi “važnog područja” (http://www.tportal.hr/scitech/znanost/98725/sto-se-dogadalo-prije-Velikog-praska.html) me potaknuo da i ja spomenem jednu od svojih najranijih najdražih knjiga.

    Još kao mali sam pročitao “Kratku povijest vremena” (http://www.profil.hr/knjiga/kratka-povijest-vremena/8892/), što mi je tada bila najdraža knjiga, jer su mi tada pitanja poput toga kako je nastao Svemir, kako će završiti, odakle mi u tome Svemiru i koji su naši potencijali u njegovom shvaćanju i shvaćanju samih sebe kao dijela Svemira, bila nešto što sam doživljavao kao najvažnija pitanja koje se može postaviti, smisao čovjekova intelekta uopće.

    Kako sam odrastao tako se gubio moj interes za tako duboka fundamentalna pitanja i polako se prebacivao na konkretne “ovozemaljske” stvari.

    Od konkretnih ovozemljskih stvari knjiga koju bi svakome preporučio je zapravo “Inteligentni investitor” od B.Grahama. Jednostavan klasik, svima razumljiv, a tako dobar za oformiti neki osnovni okvir za razmišljanje o tako suštinskom ovozemljaskom pitanju kao što je “investiranje” (u dionice). Mislim da je to knjiga koju iz opće kulture treba svatko pročitati, barem svaki onaj koji raspolaže ili misli da će ikada raspolagati sa bilo kakvim “viškom” novca. A kako sam stava da svatko “treba” težiti ostvarivanju “pozitivnog računa dobiti i gubitka” (i pripadnog slobodnog novčanog toka) a koji se onda postavlja pitanje kako investirati… ova knjiga je po meni stvarno klasik kojega “se treba” pročitati. Za mene ne postoji osoba koja nije investitor. Kako je svaki građanin suvrenog gospodarstva “potrošać”, isto je tako svaki građanain i investitor. Ako toga nije svjestan – e tu je problem! Ne može svaki investitor “biti inteligentan”, ali može se pokušati bar malo “educirati”, bar neku logiku uključiti u svoje postupke. Ako je “racionalni potrošać”, pa neka se bar malo potrudi biti i “inteligentni investitor”. Što je manje “inteligentan” to samo njemu samome na štetu – zato je čitanje bar osnovnih stvari i uključivanje bar malo mozga – spasonosno!

  7. Brodogradilišta su samo jedan od primjera gdje vlasnik ne vodi brigu o svojoj imovini. U subotu sam čitao intervju sa Andabakom s kojim se u potpunosti slažem da nije stvar tko je vlasnik već kako se upravlja. Naši političari stalno nameću kako je država najlošiji gospodar i zato prodaju državnu imovinu. Jednako loše kao što se upravlja državnim poduzećima, jednako loše se upravlja i državnim proračunom i sve je to posljedica loše vlasti.

    Što se tiče radničkih prava (iako sam i sam radnik), meni je suludo da ne postoji mehanizam kojim jednostavno možete otpustiti radnika. Ali, ako većina želi takav zakon, onda ok. Dok nas je netko spreman kreditirati neka tako ide, a kad propadnemo, onda ne treba nikoga optuživati. Meni je jedino nejasna uloga sindikata u cijeloj priči koji su očito dobili svojih 5 minuta slave i važnosti. Skupili su hrpu potpisa (iako sam siguran da većina ljudi nije znala što potpisuje), a sad je rezultat nekakav referendum o referndumu.

    • A da li privatni vlasnik može doći u situaciju da “ne vodi brigu o svojoj imovini”?
      I koliko “nas ostale” briga to što on možda ne vodi brigu u svojem imetku?

      To su glavne razlike između države kao vlasnika i privatnog vlastništva!

      Te razlike su dovoljne da favoriziramo princip privatnog vlasništva uvijek i svugdje gdje je to ikako moguće.

      Nitko ne kaže da država ponekad ponegdje ne može biti dobar vlasnik… naravno da može, ali cilj nam je maksimizirati vjerojatnost da će kroz što veći period “resursi biti efikasno alocirani” (dakle da će “se voditi briga”) a minimizirati “važnost” toga ako/kad ponegdje nešto ipak ne ispadne tako dobro. Jedini način kako ove dvije stvari riješiti jednim potezom i maksimalno dobro je time da se državno vlasništvo zamjeni privatnim, gdje god je to moguće izvesti a bez da se naruši demokratski poredak države, funkcioniranje pravnog sustava, nacionalna sigurnost i sl.
      To znači: u 99 % toga što je još uvijek kod nas i diljem svijeta “državno”, još je moguće načiniti “privatizaciju” i koja dugoročno donosi dobitak “cijelom društvu” jer će ona dva kriterija biti zadovoljena i time dugoročni efekat na gospodarstvo najpozitivniji.

  8. Fleksibilniji zakon o radu će potaknuti dvije stvari:
    1) poslodavci će se lakše odlučiti na zapošljavanje
    2)radnici će voditi brigu o svojoj zapošljivosti

    Nedavno sam završio implementaciju softvera vrijednog cca 6,5 miliona kuna i jedan kolega mi je predbacio da se njime neće znati koristiti radnici koji sada koriste znatno lošije rješenje i da sad moramo zaposliti mlade inženjere jer ovo radi drugačije . Moj odgovor je to ok, ali ako zaposlimo mlade inženjere da nam onda ne trebaju stari jer nemaju što raditi. Istina je da je rad sada neuporedivo brži i jednostavniji, ali da nije jednak i da mi nije bio cilj prekopirati postojeće rješenje koje je prilično loše. Ali činjenica je da se na edukaciji pratiti i truditi, a nakon toga početi raditi.
    Činjenica je da kod nas ljudi čekaju da im se sve servira i da opet im nije po volji.

    • Što se tiče tržišta rada, slažem se… profunkcionirati tržište rada bi bio jedan od ključnih koraka u postavljanju hrvatskog gospodarstva na noge.
      Tržište rada ne funkcionira jer je poremećeno visokim a prije svega jako loše raspoređenim socijalnim transferima i drugim faktorima koji remete potražnu stranu za radnim mjestima/cijene rada, a na ponudbenoj strani poremećeno visokim porezima i lošim zakonima koji smanjuju fleksibilnost zapošljavanja/otpuštanja i tako opčenito isplativnost zapošljavanja i bilo kakve gospodarstke aktivnosti.

      Kada bi se ovi problemi riješili bilo bi to gotovih već pola posla za obnovu našeg gospodarstva.

      Svi ljudi, ma kako bili neobrazovani, ma kako zapravo ne znali raditi ništa…. zapravo ipak mogu neke korisne stvari raditi, jer svi ljudi čak i bez obrazovanja imaju mnoge urođene sposobnosti, bitno je samo da funkcionira tržište rada koje će tada sve te silne ljude rasporediti na mjesta na kojima mogu nešto nekome potrebno napraviti i gdje će za to biti “adekvatno” plaćeni. Pogledajte npr. USA, koliko oni imaju nisko obrazovane radne snage… i ona opet pronalazi posao (i ona po potrebi stječe jednostavnu obuku za neke poslove gdje ne treba biti dr.sc. a ipak su važni i korisni…, i tako se zapošljavaju najrazličitiji ljudi… samo zato što to tržište koliko-toliko funkcionira, mentalitet je prikladne vrste, sve se složilo).

      Radi se i o tome da je “malo zapošljavanje” vitalni dio svakog pravog gospodarstva. Nemoguće je u RH sada napraviti toliko novih investicija koje će stvoriti potrebu za 300 – 600 tisuća radnih mjesta (300 tisuća službeno nezaposlenih, i još toliko onih koje treba tek prebaciti iz neaktivnog u aktivno, proglasiti nezaposlenima i zaposliti ih). Niti ima baš toliko kapitala niti kada bi ga bilo nema dobrih projekata/ideja u koje se može uložiti toliki kapital, makar nam porezi i sve ostalo postali najbolji na svijetu.

      Trebali bismo “svi” jedni druge zapošljavati. Npr. ti i supruga ste obrazovani, raditi neki posao na kojemu dodajate vrlo visoku vrijednost, imate zato solidne plaće… i vi bez ikakvog problema tada zaposlite jednu neobrazovanu ženu srednjih godina (najkritičnija skupina nezaposlenih!) kao kućnu pomoćnicu, koja vam kuha, pere, pegla, sprema, vodi djecu u vrtić, šeta psa… i time ste podigli kvalitetu svog života (više vremena imate za druge stvari koje vam život čine još ljepšim… a što može biti odmor, ili opet neki dodatni vaš visoko-obrazovani poslovni aganžman “visoke dodane vrijednosti”), a time “čisto usput” ste stvorili jedno radno mjesto a što je “društveno” od neprocjenjive važnosti jer ona umjesto da prima neku socijalnu pomoć (a koju ste vi također dali ali posredno kroz jedan tromi i neefikasni aparat) ima novac koji je zaradila, kojega tada dalje racionalno troši (racionalnije nego kad je u alternativnom slučaju dobila kao pomoć) i tako se cijelo gospodarstvo “kreće” i to na pravi/tržišni način. Bitna je ta “brzina kretanja” novca. Puno veća korist od toga kad nekome dajete neku plaćicu koji nju odmah dalje (“kao racionalni potrošač”) troši… i tak u krug, nego npr. da taj iznos ulupate u ratu kredita neke npr. vam nepotrebne nekretnine (a vjerojatno vam je svaka/”i prva” nepotrebna, po ovim cijenama).

      Gospodarstvo nam je baš zato tako loše što se kod nas gomilu kapitala “zamrzava” u nekretnine, predimenzioniranu infrastrukturu i druge stvari jako jako niskog povrata.
      Treba ili uložiti u nešto visokog povrata ako takvo što nađete, ili nekoga zaposliti (što je također “visoki povrat”, ne u novčanom obliku nego u obliku osobnih usluga koje vam osobno možda jako puno znače… )

      A na onaj lošiji način (zamrzavanje kapitala, loše alociranje, poticanje “neracionalne potrošnje” i druge neefikasnosti) se ponaša država kao ogromni dio gospodarstva, i isto tako i većina građana!, zato je gospodarstvo loše, i na to sve kada se (povratno) poveže nefunkcionranje tržitša rada… imamo “depresija-like” gospdorastvo, naizgled bez izlaza na bolje. Treba to “prelomiti”, da izađemo iz začaranog kruga depresije, tržište rada je toga ključan dio!

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.