Društvene paradigme

Koliko vrijedi 4,7% INA-e?

MOL kaže da nema namjeru platiti preko 2.800, jesam li dobro čuo?

Prilično buke oko ponuda MOL-a za paket koji garantira kontrolu, a do sada nismo (javno) vidjeli valuacijski pristup barem na razini ‘investicija 101’.

Razni izvori će naravno reći različito, ali ovaj možemo smatrati relevantnim: premija za većinski / diskont za manjinski udjel: 42,8% / 30%.

Naravno, ovo je prosječna premija na nekim drugim tržištima u nekim drugim vremenima. Recimo stoga da je naša brojka s velikom vjerojatnošću barem 20%, ali pretpostavimo 3 scenarija: 20%, 30%, 40%.

Recimo da MOL već i sa svoji manjinskim dijelom ostvaruje velik dio prava kao da je većinski, pa neka je ta premija svega pola, 10% / 15% / 20% i označimo tu stvarnu vrijednost premije s ‘p‘.

Koliko tada vrijedi marginalni paket koji omogućava prelazak u većinsko vlasništvo? Radi jednostavnosti, pretpostavimo da bi MOL na javnoj ponudi stekao još oko 4,7% dionica, tj. još 10% onih koje već ima.

Koliko MOL-u vrijedi to povećanje njegova paketa za 10%, s 47%, na 51,7% dionica?

Označimo vrijednost udjela s ‘v‘. Budući da s novih 4,7% dionica i postojećih (oko 47%) vrijedi više, to je

v (47% + 4,7%) = (1+p) * [v (47%) + v (4,7%].

Odatle slijedi:
– ako je stvarna vrijednost premije za većinsko vlasništvo (za cijeli paket) za MOL jednaka 10%, premija za 4,7% dionica treba biti 110%
– ako je stvarna vrijednost premije 15%, premija za 4,7% dionica treba biti 165%
– ako je stvarna vrijednost premije 20%, premija za 4,7% dionica treba biti 220%.

Odnosno,

– AKO je vrijednost manjinske dionice 1700 kn,
– U OVISNOSTI o vrijednosti kontrolne premije za MOL između 10% i 20%,
– je vrijednost kontrolnih 4,7% dionica za MOL između 3.570 i 5.440 po dionici.

Koliko vrijedi taj paket po dionici Vladi RH? Slično, s obzirom da je Vlada u sličnoj poziciji kontrole.

Koliko vrijedi taj paket mirovinskim fondovima? Hm. (Vjerujem da to ovisi prvenstveno o mišljenju upravitelja fondova koliko je drugi stup ugrožen sam po sebi, a ako smatraju da jest, kolika smatraju da je njihova odgovornost za to; odnosno ako smatraju da reforma nije ugrožena, koliko smatraju da je profitabilnost društava ugrožena itd. te koliko se na to može utjecati političkim umiljavanjem.)

Napomena: Autor nema dionice INA-R-A.

29 replies »

  1. Slažem se sa vašom analizom donekle, donekle sam neopredijeljen jer nisam shvatio zadnji odlomak. I po meni fali vam napomena da ovo samo po sebi ne znaci da je krivo sada prodati dionicu(kao što npr je mislim Horvatincicu neki podrum vrijedio puno više od par tisuca €/m^2 ne znaci da je osoba koja ga je prodala glupa što ga je prodala-analogija bi bila da MOL ima 49.99% i da je je udjel koji moze steci na javnoj ponudi 0.2% – onda bi MOLu dionica INA-e vrijedila vrlo vjerojatno preko 50 000, ali to ne znaci da je lud onaj tko bi prodao po recimo 5000).

    • Razumljivo, bitno je vidjeti što ti donosi tih N dodatnih dionica i u skladu s time vrednovati. Ako pretpostavimo “razumno” i “pošteno” upravljanje po meni svi bi udjeli vrijedili jednako, tek prilikom prelaska granice 25 % i nakon toga 50 %, i te granice 75 % ti prijelazni udjeli vrijede “nešto” više (sigurno je ovaj oko 50 % najkritičniji), međutim što su stvari normalnije (razumnije i poštenije se “i inače” upravlja) to su ove prijelazna pojave manje izražene, tj. nisu jako velike razlike između vrijednosti prijelaznih dionica i pojedinačnih u malim udjelima. Kako ovdje stvari nisu baš skroz normalne… očito da su prijelazna pojave značajnije izražene, ali sad to precizno kvantificirati… to neka radi taj koji mora 🙂

      Mislim da ovdje konkretno je važno primijetiti da je MOL i velik dio prethodnih dionica sticao po ovakvim cijenama. Nije ovo cijena veća, a pogotovo ne puno veća od onoga što je do nedavno plaćao za veće količine dionica drugačije udaljenosti od kritičnih točaka glasačkih prava. Puno veća je samo od onih najstarijih udjela, ali kada je i INA “intrinzično” sigurno vrijedila manje…

      Ukratko, slažem se da malim dioničarima ovo može značiti razumnu prodaju dok istovremeno MOL-u ili Vladi može značiti odličnu kupnju, ali i u neku ruku i bilo kojoj trećoj strani, koja stjecanjem ovih dionica nije tek mali manjinski dioničar nego npr. ima šansu po tim cijenama steći npr. 25 % + 1 dionicu. Mirovinski fondovi valjda nemaju ambiciju od države otkupiti još dionica do kontrolnog paketa? 😛

  2. Mislim da je molova ponuda više nego fer i da je cijena 2800kn u ovom trenutku najviše što se može ponuditi za inu.Molova želja da ovlada sa 51% je sasvim logična i razumljiva jer su shvatili u kakvoj državi posluju.Potpišu ugovor sa jednom vladom o preuzimanju plinskog businesa a ta ista vlada danas priča drugu priču,pri tome ne ulazim u sadržaj ugovora.Što da očekuju od sljedeće vlade ako jedna te ista vlada ima dva različita stava prema potpisanim ugovorima,ma kakvi ti ugovori bili?Ne znam u čemu je problem da vlada otkupi plinski busines pa čak i ako nema novaca za to može dogovoriti sa molom zamjenu dionica za taj posao i opet vlada nebi pala ispod praga 25% koji joj garantira utjecaj u ini a po novom ugovoru iz 2009g ima ista-veća prava kao što je mol imao pri prvom potpisu ugovora sa sdp vladom…Mislim da se ovdje radi o predizbornoj kampanji i o hrvatskoj kakvu zamišlja josip frišćić i đuro perica,kao i kukavičluku ove vlade da kaže građanima da je jeftin plin ispod svih tržišnih kriterija prošlost…Zar braniteljski fond nije imao 7% ine što sa vladom rh premašuje 51%?Zar jadranka kosor nije tada imala utjecaja na prodaju dionica molu?Zar ipo ine u zlatnim vremenima nije išao po 1690kn?Igra se stara hrvatska priča naknadne pameti i odvraćanja investitora jer način na koji mi stvari radimo je više nego degutantan.Zar vlada u slučaju “neposluha” mola nema porezne i zakonske instrumente da ga disciplinira,pogledajmo primjer mobilne telefonije pa ćemo shvatiti što vlada može…Ova trakavica postaje tragikomična jer se ovdje ne razmišlja o jakoj ini što bi trebao biti interes i vlade i mola,ovdje se opet radi o kljukanju naroda onim što on želi čuti.U ovoj državi se danas budi gospodarski nacionalizam koji godinama upropaštava naše firme,svi razmišlaju o preraspodjeli nasljeđenog a nitko ne razmišlja o stvaranju novih podravki i ina.Dok mi ne shvatimo da je ova država suvlasnik svake hrv privatne firme u omjeru cca 50%,tapkati ćemo u mjestu i prelijevati iz šupljeg u prazno,baviti ćemo se mađarima,turcima itd. a ne sami sobom i stvaranjem novih vrijednosti.Imamo na 4,5mil ljudi sa cijelim turizmom na obali sa tisuću otoka bdp od cca 50 milijardi eura a šveđani koji imaju 9mil stanovnika imaju samo ikeu koja radi 22milijarde eura prihoda.Pogledajmo primjer podravke,pa to je sramota deset godina isti prihod i gle čuda malo se zatresu stolice i oni u par mjeseci uštede na bespotrebnim rashodima 40mil kn,u samo par mjeseci i naprave najbolji rezultat u zadnjih 10g i to u krizi gdje im je pad na domaćem tržištu od 8%,pa tko koga ovdje j?Istu danas stvar imamo u hep-u, u par mjeseci imamo renesansu?
    Od spomenutih dionica autor ima dionicu podravke i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju bilo koje od nabrojanih.

    • Poštovani, mislim da je u onom članku VL o plinu napisano da je plinski biznis koji bi vlada trebala preuzeti ogromni gubitaš, pa mislim da nije toliko problem u kupnji, nego u tome da su to gubitci sigurni u buducnosti.

      • Da plinski busines je gubitaš ako cijena plina ostane netržišna,pa kako monopolista može biti gubitaš,u nas je i hep do jučer bio gubitaš.Vlada ne želi plinski busines zbog izbora,bolje da ina poskupi plin nego vlada,vlada želi da ina kupi njima birače,banaliziram ali to je to…

      • Poštovani, prilično neprecizno se barata s terminom ‘plinski biznis’. Mislim da se ovdje radi o barem tri ‘biznisa’:
        (a) crpljenje i prodaja plina
        (b) uvoz i prodaja plina
        (c) distribucija (i skladištenje) plina.

        ad a) Crpljenje i prodaja plina se čini, ako sudimo npr. po nikad demantiranom članku u VL, izuzetno profitabilan biznis, i kako sam napisao ranije, vrijednost tog dijela poslovanja je lako moguće i preko 4 milijarde eura i zapravo je glavni dio vrijednosti INA-e.

        ad b) Trenutno se uvozi nešto manje od trećina hrvatskih potreba (Crpi se naime i znatno više od 2/3, ali se dio isporučuje Talijanima u skladu s JV u Jadranu). Na tom dijelu se čini stvaraju poveliki gubici, s obzirom na niske cijene plina koje plaća stanovništvo. Inače, prema podacima Eurostata, cijena plina za domaćinstvo u EU je više nego 3 puta veća nego za industriju. Ovdje gubici neće biti vječni jer će Vlada kad-tad morati omogućiti pomak prema tržišnim cijenama.

        Poanta rasprava o ‘gubitaškom’ plinskom biznisu je čini se u tome da je MOL-u jako zgodno ako dio pod (a) ostane u INA-i, a dio pod (b) se izdvoji. Zajedno, međutim, ova dva gledano su u zbroju vrlo profitabilni.

        ad c) Ovaj dio poslovanja je vjerojatno prilično neutralan (s obzirom na dobit i gubitak u prva dva), ali ako sam dobro razumio, kako je kroz Prirodni plin d.o.o. praktički monopoliziran pristup međunarodnim tržištima (jer je navodno INA zakupila čitav kapacitet?), to je odličan alat za nametanja uvjeta cijena i isporuka, prvenstveno industrijskim potrošačima. Ovaj će alat znatno oslabiti spajanjem novog plinovoda do Madžarske.

      • @Ivo: Ako dobro razumijem, oav ‘ucjena’ zaista ne bi bila nešto, prije će biti da je nerazumijevanje novinara ili spin koji plasira MOL. Naime, kao što smo vidjeli, pnuđača plina ne nedostaje. Tako da će se kapaciteti moći ugovoriti zasigurno. Što se tiče Petrokemije, zaista bih bio sretan ako je to tako i ako se ona postavila asertivnije ovaj put. Opet ako dobro razumijem, stvar je dobavnom pravcu i zakupu plinovoda. Ako sada Petrokemija pristane olako na uvjete INA-e, onda je tim zakupom popunjen unutarhrvastki plinovod i ne može se naknadno dogovoriti nešto čak i ako je interkonekcijski gotov, nego se mora kupovati onaj plin koji INA nabavlja kako već nabavlja (navodni ugovor s Gazpromom). Ako Petrokemija nabavi sama plin preko novog interkonekcijskog plinovoda, onda može i od Prirodnog plina zahtjevati da joj ga distribuira u nutar Hrvatske. I zasigurno (odnosno, vjerujem u racionalnost Uprave), Petrokemija igra na to. Čeka da vidi razvoj oko novog plinovoda i ne žuri s kupnjom preko INA-e. Pitanje koje se postavlja je: hoće li Madžarska sada spojiti i svoj dio interkonekcijskog plinovoda ili čekati krajnji rok (1.1.2012.); ako će čekati, koji je razlog, da li Madžarska vlada i MOL ‘igraju’ sinhrono?

        p.s. A ovo o spavačima je zaista loše, koliko bi takvih ‘spavačkih’ računa moralo biti kad je već 10. račun na samo 0,07% vlasništva? Znači da bi moralo biti stotine računa, pa koja bi to operacija bila? I kako uopće pomisliti da bi MOL toliko riskirao na tako glup način?

  3. Samo kratko: sto bi o svemu trebali misliti udjelnicari OMFova kada se kupuje s njihovim novcima po 2800+ kn? Pitanje je u cijem interesu MFovi trebaju raditi, vladinom ili svojih clanova? Mislim da prvo treba odgovoriti da li je u interesu udjelnicara OMF kupovati inu po 2800+ ili je bolje te novce uloziti negdje drugdje…

  4. Ne predstavlja mol-u današnja vlasnička struktura problem,osnovni molov problem je što vlada rh kao suvlasnik nije partner kome je interes jaka i profitabilna ina već joj je puno važnije kako će se poslovanje ine i mogući rast cijena odraziti na biračko tijelo.Drugim riječima mol je shvatio da je vlada u “sukobu interesa”,zar je nemoguće sa molom potpisati strateški ugovor gdje će se definirati status i razvoj ine kao i mogućnosti prvoodkupa od strane jednih i drugih,koliko znam polančec je nešto slično i potpisao.Ne vidim niti jedan razlog zašto bi se mol i vlada sukobili oko toga kakva će ina biti i kakav će biti obostrani interes.

  5. nije da volim teorije zavjere no po informacijama koje imam ova ponuda je samo put MOLu da legalizira svoje većinsko vlasništvo koje već ima sakriveno pod drugim vlasničkim pozicijama, tako da ova cifra od 2800kn nije slučajnost

    no biti će zanimljivo promatrati situaciju i razvoj događaja u slijedećih nekoliko dana, a lijepo je vidjeti i da fondovi razmišljaju o tome mogu li se ubaciti u igru

    • To bi bilo jako tužno. Međutim sada je vjerojatno kasno za neki sretniji rasplet događaja. O tome da li žele da su većinski vlasnici hrvatski građani ili stranci trebali su razmišljati oni/onda koji/kada su sve ovo do sada prodali.

      Ako je tako to znači da nitko više ne može skupiti 5,16 % udjela.
      A samo skupljanje 5,16 % udjela bi domaćim ulagačima omogučilo da npr. uz kupnju ovih državnih 44,84 % ti domaći građani postanu većinski vlasnici.

      A kada bi bila primjerena cijena… sigurno da bi se u Hrvatskoj našlo zainteresiarnih za državni paket od 44,84 % ukoliko bi već imali 5,16 %.
      Nismo baš tako jadno društvo da ne postoje oni koji su stvorili dovoljno kapitala dosadašnjim poslovanjem da ne mogu nekim manevarom sličnim kako to Atlatnic grupa prilikom kupnje DK napravila, skupiti tih nekih npr. 15 mlrd za kupnju 50 % Ine. Izvrši se neka mala dokapitalizacija, nešto se uzme kredita, nešto se već ima skupljeno… i sve kad se zbroji može se preuzeti i pola Ine – samo da naša Država već nije sve zbrljala prodavši strancima ovoliko puno da možda i stvarno istina da kontroliraju i punih 50 %. Zbilja žalosno.

      • I što bi onda Adris ili Atlantic trebali raditi? Voditi politiku kakva paše vladi i gubiti novce? Zašto mislite da je bitno da li je vlasnik domaći ili strani (ako se radi o privatnom vlasniku)? Mislite da sa strani i domaći privatni vlasnik i kapital imaju drukčije interese? Svašta…
        Istina, Adris bi se mogao onda dogovarati s vladom da ih podržava u Ini, a da svoje interese ostvaruju na nekom drugom mjestu (niže trošarine, blokade konkurenciji, dobivanje poslova…), ali korupcija i klijentelizam stvarno nije smjer u kojem valjda itko dobronamjeran želi da država ide.

      • @qview

        Nipošto. Voditi politku koja paše njihovim dioničarima jedino je što trebaju raditi privatne kompanije.
        Ne mislim da je bitno da li je vlasnik domaći ili strani samo po sebi nego tog domaćeg ili stranog vlasnika zanima da li je vlasnik on ili netko drugi. Ja kada favoriziram domaćeg vlasnika to je zato što želim njemu dobro a ne da umjesto njega to dobro uživa netko drugi “tko mi nije nitko i ništa”.
        I jedni i drugi žele prinos na svoj kapital. Ja bih htio da je taj “domaći” onaj koji taj prinos uživa. Zašto bi netko drugi kada može biti on/ja?

        Inače za kompaniju poput Ine sa stajališta manjinskih dioničara nije dobro da kompanija ima krovnu kompaniju iz iste branše (koja onda može kao od šale lagano, potpuno legalno, mimo manjinskih dioničara izvlačiti dobit u maticu kroz poslovne uvozno/izvozne odnose kćeri i majke). Za Inu bih uvijek radije poželio raspršenu vlasničku strukturu onako kao što ima većina američkih kompanija, ili da su vlasnici fizičke osobe ili “financijski investitori”.

        Naime što bi značila struktura MOL 47 %, RH 25 %, DomaćaPrivatnaKompanija 25 %? To bi značilo da bi ova privatna kompanija bila s jedne strane partner RH pomoću kojega drži kontrolu nad Inom, a s druge strane on je spona između MOL-a kao privatne kompanije i RH kao Države koja uistinu za Inu znači jednu pravu stabilnost kakvu nikada nije imalo, zapravo najveći dobitnik svega ovoga bi bila sama Ina kao kompanija. S jedne strane RH i PrivatnaDomaćaKompanija svojim 50 % utjecajem onemogućuju da MOL upravlja Inom na način da npr. izvlači profit u Maticu mimo ostalih dioničara, s druge strane MOL+DomaćaPrivatnaKompanija ne dopuštaju Vladi RH da preko Ine vodi socijalnu politiku time se Inu dovodi u stanje kakvo nikada nije imala: da se njome upravlja na kvalitetan tržišni način, u korist imatelja kapitala Društva, i to svih imatelja ravnopravno (nema Matice koja dominira, Ina je de facto “neovisna kompanija”) od čega su svi interesi ovdje zadovoljeni na najpošteniji način. Nitko ne može zloupotrijebiti svoj položaj. Niti MOL niti Vlada. Ovaj član u sredini bio bi jamac trajne stabilnosti kompanije. Ne mora Vlada nikome prodati kasnije tih svojih 25 %, ovako bi moglo i trajno! Možda vrijeme i dublje pokaže benefite ovakve zanimljive izbalansirane vlasničke strukture: strana privatna kompanija+domaća privatna kompanija+Država. S druge strane: strateški ulagač + finacijski ulagač + Javni. Sa više strana gledajući baš izgleda skladno, “to mora biti dobro”.

        Za mene sada jedino ostaje pitanje isplati li se Adrisu preuzeti kontrolni paket po ovim valuacijama. Ako se stvari onako poslože relativno gledano sva ova 3 paketa vrijede po dionici kao i većinski paket po dionici, jer se kvalitetno i pošteno upravlja u korist svih dioničara. To bi stvarno onda moglo značiti da se Adrisu ovo isplati (podjednako koliko se MOL-u isplati po tim cijenama steći 50 %). Međutim sve ispod 25 %, meni se definitivno ne bi svidjelo. Ja kao dioničar Adrisa ne bih podržao političko trgovanje sa sitnim paketima (osim ako nema neki zgodno složeni ugovor npr. o zamijeni sa Državom tih dionica za npr. dionice HEP-a i time neku dobru startnu poziciju za njegovu privatizaciju ili nešto sl.) ali bih uz duboko pouzdanje da znaju što rade, da imaju razumne ocjene vrijednosti, podržao kupnju 25 % + 1 jedne dionice. To čak i nije tako prevelik zalogaj kao što bi bila ona malo teže zamisliva vratolomija težnje prema 50 %.

        Disclaimer: imam Adris, nemam Inu. Ovo nije nagovor na kupnju, prodaju ili držanje.

      • Lynx: „Ja kada favoriziram domaćeg vlasnika to je zato što želim njemu dobro a ne da umjesto njega to dobro uživa netko drugi “tko mi nije nitko i ništa”.

        – Zašto bi ikome bilo bitno da li domaći ako ima npr. ima 100 mil EUR ostvaruje zaradu na taj iznos ulaganjem u zemlji u INU ili u inozemstvu? Ili da parafriziram, kakva je korist ikome od sustava gdje domaći moraju isključivo ostvarivati zaradu od ulaganja u domaćoj zemlji, a stranci u stranoj zemlji? Ja jedino vidim štetu za sve.

        Ja bih htio da je taj “domaći” onaj koji taj prinos uživa. Zašto bi netko drugi kada može biti on/ja?

        – A zašto ne bi ostvarivao taj prinos na neko strano ulaganje koje će omogućiti najbolju kombinaciju rizika i prinosa? Zašto bi bilo bitno porijeklo zarade?

        „Nitko ne može zloupotrijebiti svoj položaj. Niti MOL niti Vlada. Ovaj član u sredini bio bi jamac trajne stabilnosti kompanije.“

        – Ili privatna kompanija kaže – evo mi ćemo dopustiti da kompanije bude manje profitabilna za 100mil EUR i ne povisuje cijene, a vi nama tih 100mil EUR vratite tako da ili zaštite monopol ili nam sredite neki posao u vrijednosti 100milEUR. Mislim da je ovo puno realniji scenarij u ovakvom omjeru snaga. Ako netko poput Adrisa ulaže u ovo, sigurno je da mu je jedna od najbitnijih stvari povećati svoju moć i utjecaj na vlast.

        Umjesto da se bavimo omjerima snaga i određivanjem plemenske pripadnosti ljudi i kapitala, jedino pravo rješenje je osiguravanje jake konkurencije koja će prisiliti sve igrače na tržištu da si ne mogu priuštiti da cijene bude drukčija od tržišne (niti viša/niti niža) ili tamo gdje eventualno zbog prirode industrije konkurencije ne može biti, osiguravanje mehanizma reguliranja cijene na način da vlasnik ostvaruje normalan prinos (niti preveliki, niti premali). Bez razmišljanja da li je vlasnik Petar, Miha, John, Gabor ili Xin Chi.

        „To bi stvarno onda moglo značiti da se Adrisu ovo isplati (podjednako koliko se MOL-u isplati po tim cijenama steći 50 %)“

        – Onda su stvarno nesposobni jer su to isto mogli ostvariti i u zadnjh godinu dana po daleko povoljnijim cijena. Ja sumnjam da su nesposobni, već prije dogovaraju neki deal sa vladom po principu „ja tebi i ti meni“.

      • @qview

        Ti si mene krivo razumio, nije bitno gdje je kompanija – naravno da ne!! Zato i imamo slobodno tržište, slobodno kretanje kapitala… Kako bismo se MI mogli potruditi imati ono najbolje u zemlji, ono najbolje u inozemstvu… svatko se trudi za sebe. Ja se samo između ostaloga pitam i to zašto MOL smije preuzimati u zemlji i inozemstvu a ti bi našim građanima zabranio u zemlji i valjda dopustio samo u inozemstvu (pitaj OMV-a kako se proveo pokušavajući preuzeti MOL!! – dakle nije uvijek lako preuzimati u stranoj državi, barem kad ti strana država nije Hrvatska u kojoj kao od šale sve rasprodaju – strancima prije svega vrlo razdragano širokih ruku… nama Hrvatska “nažalost” nije ta strana država. Ona je maćehinski domaća.)

        Ovdje samo postavljama pitanje zašto se ti protiviš da nešto što je dobro steknem JA/TI? (ili si ti dioničar MOL-a? Tada razumljivo.) Imam osjećaj da se protiviš, ispričavam se ako je dojam krivi. Drago mi je da mi dopuštaš da stjećem u inozemstvu (ali to oni tamo ne dopuštaju baš uvije tek tako… no dobro, recimo da je to samo moj problem), ali ja bih posebice rado i ovdje ako mi se nešto sviđa… Dakle to je je osnovna logika.
        Meni nije jasno kada nešto valja zašto bih to prepustio drugome?! To ne mogu shvatiti. Normalno mi je da naši građani žele imati u svom vlasništvu ono najbolje u svojoj zemlji, a onda dalje i onoga u inozemstvu što i kada nađu za ulaganje ostatka svog kapitala.
        A naša državna politika je cijelo vrijeme bila takve naravi da je favorizirala strane ulagaće a mi imamo 4,4 milijuna malih investitora kojima trebaju dobre kompanije za ulagati a u RH je malo dobrih a niti u inozemstvu nije to tek tako kao što misliš, baš svi samo naše građane čekaju da im pokupuju najbolje firme…. I ti bi ih sada sve tjerao u inozemstvo ili što? Zar nije normalno da naši građani žele najprije uložiti u ono što im je tu u domovini (bolje možeš procijeniti vrijednost onoga što ti je pred nosom) a onda sa viškom ideš van u ono što manje poznaješ, što time doživljavaš rizičnijim… ??

        Nije mi jasno ono na kraju, prije kakvih godinu dana? Kontrolni paket koji može postaviti novi omjer snaga u kompaniji koja bi se tada postavila tako da se mora voditi “kako treba” nije bilo moguće steći u zadnjih godinu dana. U zadnjih godinu dana je bilo moguće stjecati samo mali udio u kompaniji neizvjesne budućnosti (gdje postoji velika šansa da se dobije većinskog vlasnika iz iste branše ) a sa kojim se na ništa ne može utjecati. A danas postoji šansa da i država ide u prodaju dijela svog paketa što omogućava stjecanje 25 %. Jer država ima “svoje interese”, ne želi da MOL sve izvlači u Maticu nego bi htjela da bar pola toga ostaje u RH uz “pošten odnos među dioničarima”, a treba joj i novca za punjenje proračuna… pa neki ovakav višestrano koristan dogovor ima šanse. To je drastična razlika u odnosu na zadnjih godni dana.

        P.S. One tvoje čudne ideje o nekakvim “dealovim sa politkom” radije nebih niti komentirao. Nakon svega što su nam napravili… ja se čudim da bi se Adris usudio ući u ovo baš iz straha da nas opet nekako ne prevare, no valjda naši iz uprave smatraju da se klima u državi mijenja, da si niti Država više ne može dopustiti raditi stvari štetne za gospodarstvo… pa da sada ima šanse za suradnju na poštenim temeljima međusobnog uvažavanja i misleći končano na najbolje interese i ovdje konkretno Ine tj. imatelja kapitala Ine, bez kupovine socijalnog mira, ali i bez toga da sav taj profit uživaju dioničari iz stranih dražava. Legitimno je pravo naše države priželjkivati da uspjehe ove kompanije uživaju i hrvatski građani kojima se otvori prilika po isoj cijeni koju je i MOL platio kupiti svoj udio u ovoj kompaniji.

  6. Samo kratko pitanje: zasto bi mnirovinci trebali kupovati inu po 2800+ kako se pise po medijima? Da li trebaju gledati interese vlade ili svojih udjelnicara? Ne bi li te novce bilo bolje uloziti u neke druge hr dionice?

  7. Mirovinci su luđaci koji nisu kupovali inu na 1100-1700,danas bi imali puno likvidniju burzu i veće mirovine,što reći o mirovincima,kupovati će “igh na 18000tis kn” kao nekada…
    Autor nema ni jednu od spomenutih dionica i ovo nije nagovor za kupnju ili prodaju…

  8. Izgleda da novinari (Večernji list iz kojega ova teorija dolazi) vole spominjati ADRIS svaki put kad se država uplaši stranog kapitala pa želi pokazati snagu i brigu za nacionalne intrese (npr.kod privatizacije Croatia osigurnja, izgradnje terminala za ukapljeni plin itd.). Naravno ti novinarski članci su naručeni, služe u dnevno političke svrhe i razvoj događaja u kojem ADRIS kupuje dionice INE je malo vjerojatan. Sagledajmo samo par činjenica.
    Sa strane brojki, vrijednost 19% dionica INE koje se gore spominju je prema cijeni od 2800 kn (dakle samo izjednačenoj s MOL-om, ne višoj) 5320 000 000 kn, dakle skoro dvogodišnji ADRISOV promet. 8% dionica trenutačno dostupnih na tržištu po cijeni nešto višoj od one koju nudi MOl (inače zašto prosječan ulagatelj ne bi prodao baš MOL-u), recimo po 3000 kn je cca 2 400 000 000 kn. Znači ne baš mali zalogaj…Osim ako Vlada nije spremna dati ADRIS-u dionice po nižoj cijeni ali onda se postavlja pitanje odakle im pravo da pljačkaju porezne obveznike i Rončevićevi kamioni su prema tome prava sitnica (milijarde prema milionima kuna) pa bi u tom slučaju USKOK trebao pokretati novu istragu.

    Sa strane interesa:
    – dugoročno koji bio ADRIS-ov interes preuzeti 19% dionica od RH ili pokušati otkupiti postojećih 8% trenutačno “dostupnih” na tržištu samo da bi postali manjinski dioničar u kompaniji koja već ima dva krupna dioničara, oba sa znatno većim udjelom od onoga koje ADRIS može steći?
    Da s vremenom ADRIS postane većinski vlasnik INE? To je moguće samo ako imaju ekskluzivni pristup tiskari novca jer čim pređu prag od 25%+1 dionica moraju objaviti ponudu za preuzimanje što bi prema cijeni dionice od 2800 kn značilo da za eventualno preuzimanje moraju osigurati sredstva u iznosu od namanje 28 milijardi kuna (novac koji ADRIS naravno nema niti može osigurati).
    Alternativa bi bila da višom ponudom od MOl-ove steknu 8% dionica MOL-a i zajednički s RH upravljaju INA-om s time da bi Vlada tada morala razvrgnuti ugovor o zajedničkom djelovanju s MOL-om i sklopiti novi s ADRIS-om. Koliko je to vjerojatno, dugoročno održivo u svjetlu pridruživanja EU, (ne)vjerodstojnosti vladajućih strukutra u RH i da li bi bilo isplativo ADRIS-u nije teško shvatiti.

    Kratkoročno, ADRIS može nuditi na tržištu višu cijenu od one koju trenutačno nudi MOL pa pokušati natjerati MOL da ponudi par stotina kuna više po dionci. Zašto bi to radili? Jedini financijski isplativi razlog jest da te dionice kasnije (danas, sutra ili za 3 godine) prodaju MOL-u po višoj cijeni (gdje će biti J.Kosor za 3 godine, ili za npr. 5 god.? MOL,ADRIS i INA će i dalje biti tu). Ne zaboravimo, riječ je o ljudima koji za razliku od hrv.političara razmišljaju dugoročno i svoj posao razvijaju uporno, s planom i strpljivo (prekrasno bi bilo vidjeti izraz članova Vlade kad su čuli za MOL-ovu ponudu, sigurno im je to bila zadnja stvar na pameti da će se dogoditi, pokraj svih tih Sanadera, pripreme proračuna, krpanja svakodnevnih financijskih jama).

    Ukratko, priča u kojoj se vežu ADRIS i MOL sazidana je na 2 članka u Večernjem listu koje su prenijeli internetski portali. Nadam se da će isto tako prenijeti moj komentar pa da se ne zavaravamo više s time što će se dogoditi.
    Ako RH stvarno želi utjecati na energetsku politiku i gospodarski razvoj RH postoje zantno bolji načini kao što su porezna politka, poticanje tržišnog natjecanja, omogućavanje stranih (proizvodnih) investicija itd… Ali taj film bojim se da nećemo gledati.

    • Ne bih htio ovdje previše gnjaviti sa Adrisom, ali ne volim kada ga podcijenjujete pa opet moram.

      Dakle, pitanje je da li to Adris želi… da li mu valuacija odgovara… to je veliko pitanje – istina!, ali potraban novac pri tim cijenama kada bi se za to odlučio… nije nešto za njega nemoguće. Naime Adrisu bi možda mogalo biti sasvim dosta 25 % ako i Vlada ima 25 % pa se složi onakva stabilna konfiguracija 47-25-25 koja će jamčiti tržišno i profitabilno poslovanje Ine na korist svim dioničarima.

      Naime, kao prvo Adris danas ima na raspologanju oko 3,5 mlrd kn keša. Kao drugo njegov banakarski partner Zagrebačka banka d.d. se danas nalazi pred povijesnim padom potražnje za kreditima i kao čista suprotnost onome što je Adris do sada radio (davao joj ogromne depozite) ona bi danas kao nešto što bi najviše mogla poželjeti je da svoj partnerski odnos Adris dokaže sada tako da umjesto depozita uzme od nje jedan veeliki kredit čime Banka stječe jedan značajan i siguran prijeko joj potrebni plasman. Adris grupa obzirom na svoju nezaduženost, kreditni rejting koji izvire ne samo iz bar cca. 700 milijuna EBITDA godišnje nego i ogromnog nekretninskog portfelja koji može biti kolateral može kad god smisli dobiti krediti kakav nitko drugi u RH ne može dobiti jer ne zaslužuje svojim finacijskim stanjem/rejtingom. To je nekih cca. 7 mlrd kn kao od šale uvijek iz bilo kojeg razloga poželi, a u slučaju preuzimanja Ine “namjenski” za taj nekakav “leveraged buyout” sigurno da može bez problema dobiti cca. 10 mlrd kn u slučaju preuzimanja 50 %, ako je potrebna ponuda za sve dionice onda bi vjerojatno uz pomoć drugih banaka ili matice u Italiji se moglo dati mu još 10-ak, koje će vjerojatno odmah vratiti jer MOL neće htjeti prodati svoj dio. Takva preuzimanja su u svijetu normalna, međutim ja bih možda ipak bio zadovoljniji sa 25 %, da se ne izlažemo prevelikom riziku.
      Ne treba smetnuti s uma niti da Statut Adris grupe omogućava izdavanje i do 3 milijuna novih dionica a koje bi recimo mirovinci vjerojatno rado uzeli, vjerojatno po knjigovodstvenoj vrijednosti tj. danas nekih 1,2 mlrd kn.
      Drugim riječima Adris već danas (a ne tek za par godina kada se ide prodavati i evenutalnih drugih 25 %) u kratkom roku može skupiti 4,7 mlrd kn vlastitog kapitala i bar 7-10 mlrd kn duga. Ovakav miks nije nešto baš tako jako puno opasnije od Atlatnic-ovog preuzimanje DK – obzirom što je INA, kakav će profit moći generirati… nekakvu dividendicu plaćati… što ako imaju 50 % mogu izglasati.
      Dakle Adris bi teoretski mogao preuzeti 50 % Ine, a svega 25 %, u finacijskom smislu – bez problema! E sad da li to stvarno i želi… to je druga stvar, to će vrijeme pokazati. Ali nemojte mi financijski podcijenjivati Adris grupu! 😀 Ne treba smetnuti s uma niti to da Adris grupa može i prodati TDR d.o.o., za kojeg vjerojatno može dobiti oko 10 mlrd kn… no to me baš i ne bi razveselilo.

  9. Ne potcjenjujem ADRIS i njegovu financijsku moć. 🙂 Upravo suprotno, divim im se jer je riječ o financijski vrlo zdravoj firmi koja je takva postala baš zato što uprava nije bila brzopleta. Smatram ih prepametnim i preiskusnim da bi se upleli u ovakvu političku igru koliko god Vladi odgovaralo pozivati se na njih u ovoj i sličnim situaciji. Jednostavno nije u skladu s njihovim dosadašnjim načinom rada.

    PS: S financijskom konstrukcijom u kojoj je ZABA kreditor se baš ne bih složio (čini mi se da će oni uskoro imati dosta svojih problema) ali svakako postoje vanjski financijeri koji imaju te mogućnosti.

    • Slažem se da oni sigurno neće napraviti nešto brzopleto. Ako će uči u ovo uči će zato što znaju zašto to rade (zato što su dobro strategijski iskoristili nastalu situaciju a ne da je njih netko protiv njihove volje uvukao u nekakvu “političku igru”), zbog toga što cijene vrijednost kompanije koje dio preuzimaju dovoljno visoko da su uvjereni da mogu time ostvariti primjeren prinos uz rizik s time u skladu…

      Kada govorimo o “prošlosti”/”njihovom dosadašnjem ponašanju” važno je napomenuti da je njihova crta upravo to – “znaju kada treba poduzeti rizik”. Oni nisu uvijek tako “pasivni”, jednostavno stvari rade “u valovima” (koji znaju biti jako dugački :D), znaju kada je vrijeme za mirnoću, kada je vrijeme napregnuti se. Nije Adris (nekadašnji TDR) uvijek bio nisko-zadužena kompanija izložena umjerenim rizicima. Oni su u ključnim trenucima svoje povijesti (što im je osiguralo da danas uopće postoje!) poduzeli velike rizike, jako se napregnuli, da bi se potom dogodio period relaksacije… nakon kojega nije nemoguće očekivati ponovno u ključnom trenutku da opet poduzmu veći rizik, više se napregnu… nakon čega opet mirnije vode… Dakle poanta je u tome “shvatiti kada je ključan trenutak”. Ako bi ovo bilo nešto takvo oni bi se mogli vratiti svojoj ponovno rođenoj “hrabrosti i odlučnosti”, ako nije onda ništa – ja samo želim naglasiti da niti ja niti većina ostalih manje upućenih u detalje ne možemo baš tek tako odbaciti ideju da bi ovo mogao biti jedan od tih “ključnih trenutaka” koji se pojavljuju svakih 10-15 godina. Ovaj puta se ne radi o osiguravanju opstanka na svjetskoj sceni kao onda, radi se tek o “prelasku na višu razinu”, ali što se u konačnici svede na slično…

      Naime Adris grupa je sigurno svjesna toga da trenutno ima akumulirana jako velika sredstva, koja ukoliko ne želi “da propadnu” mora investirati, upravo sada/ubrzo, i svjesna toga da će i dalje generirati značajan i sve značajniji keš (posljedicom rezultata tih velikih investicija) kojega će opet morati negdje reinvestirati… pa da to znači da zapravo nije dovoljno u nekom ovako ključnom trenutku uložiti “samo ono što trenutno ima” nego je dobro iskoristiti priliku pa uložiti i nešto od budućeg keša (polugom koju zaslužno imaju dostupnom, i time je dio njihovog potencijala kojega je šteta ne iskoristiti)… a što se tiče Ine konkretno (ovakva situacija je mogla i još može biti vezano za neko drugo preuzimanje), to zbilja baš i nije tako jednostavna priča. Malo tko je toliko pametan da može a priori odbaciti ideju da njena vrijednost premašuje ove cijene o kojima se govori. Pogledajte samo rezultate sektora istraživanja i proizvodnje, zamislite samo što kada se ostali sektoru svedu na neku pozitivu a onaj recimo da može nastaviti dalje u lijepu budućnost…
      A činjenica je da se Adris grupa strateški odredila ući u eneregetiku, činjenica je da one priče o “nacionalnim vrijednostima” nisu puka naklapanja nego oni to ozbiljno misle (smatrao to netko dobrim ili ne), a kako Inu ljudi malo stariji od mene koji nisu bili mala djeca za vrijeme rata i sl. doživljavaju posebice “simbolom Hrvatske, državnosti, slobode…” nije nemoguće zamisliti da oni jednim širokim pogledom na cijelu ovu situaciju ovako općenito smatraju važnim zadržati Inu kao samostalnu kompaniju, koja će rasti zajedno sa cijelim gospodarstvom, na korist hrvatskom gospodarstvu (hrvatskim građanima) i da su ukoliko su uvjeti za to ekonomski isplativi i ako im se sada otvara mogućnost za to, spremni dati svoj doprinos u stvaranju takve budućnosti Ini, i spremni preuzeti sve posljedice svojih odluka pa tako i one u obliku obilnih dividendi a koje će dalje kada se otplate eventualni krediti (ovisno o veličini paketa) reinvestirati u hrvatsko gospodarstvo zajedno sa profitom TDR-a koji se reinvestira u domaću ekonomiju, kao npr. u hotele u Rovinju, koje investicije već kratkoročno zapošljavaju domaću industriju, dugoročno stvaraju radna mjesta domaćem stanovništvu i doprinose ukupnom novostvorenom vrijednošću lokalnoj ekonomiji… a dugoročno primjerenog povrata kojeg očekuju kada Rovinj postane destinacija kakvom je žele stvoriti… time primjereno zadovljenih interesa “svih stakeholdera” na koje oni kao društveno-odgovorna kompanija iskreno misle, naravno ne umanjujući primat dioničara među svim stakeholderima a čiji interesi mogu i u pravoj kompaniji trebaju biti sukladni interesima šire zajednice.

      Nije nemoguće da je zaključak da će Ina biti viskoprofitabilna i da je bolje tu dobit da oni primaju i reinveistiraju u domaće gospodarstvo nego da ta dobit što po osnovu većeg udjela, što po osnovu spretnog mimoilaženja Ine kao podružnice uopće, odlazi u stranu državu u kojoj se reinvestira na korist tog stranog gospodarstva i tih stranih vlasnika…

      Sve dakle ovisi o cijeni – a niti ja niti većina ostalih NE ZNAMO je li ova cijena visoka ili ne, zato predlažem da strpimo i vidimo što će biti.

      Ja sam tvom stavu “to nema smisla, to je nemoguće” samo htio parirati obrazloženim odgovorom a koji se svodi na: “to može imati smisla, i nije nemoguće – strpimo se pa ćemo vidjeti!” 🙂

      • Korektan i lijepo obrazložen odgovor 🙂 Naravno i dalje ostajem pri uvjerenju da rasplet dogadjaja nece ici u tom smjeru.

  10. Da pustim malo mašti na volju i zamislim da krene stampedo i da se dogodi da Vlada i Mol stanu na jednakom broju dionica i da ja ostanem kao treći jedini preostali dioničar sa svoje 24 dionice. Što kaže matematička formula za koliko da tražim za svoj paket?

    • 🙂 Pa naravno! Vrijednost manjinskog udjela je i špekulativna, naime koliko dionice manjinskog dioničara vrijede nekome kome one trebaju. Nisam ovim člankom htio dati definitivnu procjenu vrijednosti dionice, nego skrenuti pažnju na to koliko zaista vrijede preuzimačke premije za marginalni paket.

  11. ako je istina da će Adris staviti bid veći od ponude Mola, ne bih volio biti u koži dioničara Adrisa. Ne bih volio da se na taj način rasipa kapitak kojeg sam suvlasnik. Gubitak u bilanci biti će enorman već nakon par mjeseci od završetka transakcije, a da ne spominjem oportunitetni trošak kupovine puno boljih asseta i bussinessa i širenje već postojećeg. Ako je to točno, sve je jasnije da ta tvrtka zaista nema dugoročne strategije, a s druge strane je i dužna državi stati uz bok jer su im ovi i omogućili prosperitet protjerivanjem british tobacco-a iz Zadra prije 10-ak godina.

  12. Vidim puno komentara. Zanimljiva i poučna rasprava. Iskreno ja sam za opciju u kojoj adris dolazi do 25% dionica ine. Mislim da bi to bilo dobro i za dioničare adrisa i za RH, ipak na taj način adris počinje koristiti akumulirani kapital u sektoru koji bi po nekim pokazateljima trebao biti profitabilan, a s druge strane dio dobiti ine ostaje u zemlji i reinvestira se u RH. Koliko novca odlazi iz ht-a, a da je ht u vlasništvu kompanije iz RH vjerojatno bi veći dio novca od dividendi bio reinvestiran u RH. To je moje mišljenje.

  13. Mislim da je ovo potpuno promašena rasprava.MOL bi i bez kupnje dodatnih dionica imao više od 50 % glasova na skupštini uzimajući u obzir činjenicu da veliki broj malih dioničara uopće ne sudjeluje na skupštinama društva. Radi se o tome da MOL jednostavno želi povećati postotak u vlasništvu INE ,a samim time i postotak neto dobiti.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.