Psihologija

Što nas muči kad ulažemo?

Dugo sam izbjegavao napisati temu o bihevioralnim (bihevioralističkim?) financijama. Zato jer tu ne mogu napraviti neki originalni doprinos, moram naprosto prepričavati stvari.

Ali kako je to jedna od najvažnijih tema za hrvatskog ulagača, evo ipak malo o tome, više kao poticaj na daljnje čitanje, nego kao iole temeljit pregled. Ako ne znate puno o ovome, svakako, svakako se uputite! Bit ćete daleko bolji ulagač.

Psiholog Kahneman je 2002. dobio Nobelovu nagradu iz ekonomije (za rad s Tverskyjem, koji ju nije dobio jer je već bio umro) iako – kako sam kaže – nije imao nikakvu edukaciju iz ekonomije. Kaže Švedska akademija znanosti: „for having integrated insights from psychological research into economic science, especially concerning human judgment and decision-making under uncertainty“.

Kaže sam Kahneman u svojoj prezentaciji na dodjeli:

The starting point of the present analysis was the observation that complex judgments and preferences are called ‘intuitive’ in everyday language if they come to mind quickly and effortlessly, like percepts. Another basic observation was that judgments and intentions are normally intuitive in this sense, but can be modified or overridden in a more deliberate mode of operation. The labels ‘System 1’ and ‘System 2’ were associated with these two modes of cognitive functioning. The preceding sections elaborated a single generic proposition: “Highly accessible impressions produced by System 1 control judgments and preferences, unless modified or overridden by the deliberate operations of System 2.”

Ono što je najvažnije je: Kahneman nije dobio Nobelovu nagradu jer je našao i opisao paradigme iracionalnosti, u kojima intuicija pobjeđuje racionalnost, nego jer je pokazao kako su te paradigme čvrste. Drugim riječima, svi smo im podložni, koliko ih god bili svjesni!

Ovaj pregled nije sistematski, naime razne paradigme se mogu gledati s raznih razina i iz raznih smjerova. Primjerice, odbijanje prodaje loše investicije se može gledati i kroz konzistentnost, ali i kroz mentalno računovodstvo, itd.

Konzistentnost. Ljudi imaju veliku potrebu biti konzistentni u svojim promišljanjima ali i akcijama vezanima uz promišljanje (o ovom drugom sam već pisao u članku o kognitivnoj disonanci i zavisti). To znači da će inzistirati na odlukama koje su donijeli ranije, makar bi bilo racionalno da promjene odluku.

Investicijski primjer 1: inzistiranje na držanju dionica kojoj je jako pala cijena, iako je malo izgledno da će joj cijena porasti. Često sam čuo i argument: ‘Neka naraste bar do cijene po kojoj sam ju kupio, a onda ću je prodati i kupiti neku bolju’.

Investicijski primjer 2 (jasno, ovaj kao i svi ostali primjeri su primjenjivi kako za pojedince tako i za upravitelje fondova). Niste kupili dionicu dok je bila naročito atraktivna (greška!). Cijena joj je porasla, ali još uvijek ima veliki potencijal. Ne kupujete i dalje jer bi to značilo priznavanje greške.

Sidrenje. Ako ste ikad pregovarali o bilo čemu (poslovni pregovori, kupnja ili prodaja stana …), vidjeli ste da koliko god bile elaborirane procjene početnih pozicija strana – najvjerojatnije ćete se naći na pola.

Ili, pogledajte sljedeći primjer. U jednom eksperimentu, ispitanici su pitani da procjene postotak članica UN iz Afrike. Prije davanja odgovora, ispitanici su pitani je li njihova procjena veća ili manja od nekog slučajno generiranog broja između 0 i 100. Oni koje se tražilo da usporede svoj odgovor s 10, u prosjeku su dali odgovor 25%, a oni koje se tražilo da usporede sa 60 u prosjeku su dali odgovor 45%. Drugim riječima, sidrili su se na slučajno iskazani broj koji nema veze s odgovorom.

Investicijski primjer: odbijate kupiti dionicu koja je jako porasla iako se možda i dalje isplati kupiti jer se sidrite na prijašnju nisku cijenu.

Pretjerana samouvjerenost. Na pitanje ‘Jeste li iznadprosječan, prosječan ili ispodprosječan vozač’ konzistentno između 65 i 80% vozača odgovara ‘Iznadprosječan’, što je besmisleno jer takvih mora biti manje od pola. Slično: daleko više od polja ljudi smatra kako se iznadprosječno slažu s drugim ljudima i imaju li smisla za humor. Budite sigurni da daleko više od pola šefova smatra da su nadprosječno dobri manageri.

Investicijski primjer: Mnogi misle da su odlični špekulanti, te se upuštaju u pretjerano trgovanje koje im nanosi štetu (koju najčešće ni ne osvjeste zbog hedonističke cenzure.

Hedonistička cenzura. Zaboravljanje loših rezultata, ‘pamtim samo lijepe dane’. Ovdje, kao i kod svih drugih paradigmi bitno je da uvijek postoji evolucijski (genetski) razlog. Kod svih teorija koje se tiču čovjeka (fizički, primjerice prehrana, ili psihički, primjerice fobije), ovo je ujedno najjači argument. U okrutnom svijetu preživljavanja je jasno da niti pretjerano. A vjerujem da možete sami dokučiti koji bi evolucijski razlog bio za hedonističku cenzuru.

Investicijski primjer: Špekulant – trader pamti većinom uspjehe ili cenzurira relativni neuspjeh (zaradio na tradingu 7% dok je indeks porastao 10%).

Investicijski primjer 2: Kada vas brokeri žele nagovoriti da uz gubitak prodate neke dionice koje su vam ranije preporučili kako biste kupili neke druge, ponekad će umjesto: ‘Prodajte ove da biste kupili one’, reći: ‘Transferirajte svoju imovinu u …’ i tako izbjegli spominjanje riječi ‘gubitak’ koja bi vam na emocionalnoj razini stvarala probleme. Slično, pri nagovaranju na ulazak u neku špekulaciju upotrijebit će izraz ‘oplemenjivanje’ sredstava.

Kriterij minimalnog žaljenja. Radimo odluke koje će na emocionalnoj razini omogućiti da u svakom slučaju prođemo bar donekle dobro.

Investicijski primjer: Markowitz (‘otac’ moderne teorije portfelja) jednom je objasnio čime se povodi pri konstrukciji svog osobnog portfelja. Potpuno nedosljedno s obzirom na vlastitu racionalnu teoriju. Na pitanje kako raspoređuje imovinu u dvije klase, dionice i obveznice, odgovorio je ‘Pola-pola’. Razlog za ovo je minimizirane žaljenja u slučaju značajnog gubitka u jednoj investicijskoj klasi.

Dostupnost. Baziramo svoje odluke ne na relevantnim, nego na dostupnijim podacima.

Investicijski primjer. Dostupnost obuhvaća i vremensku svježinu. Ako cijena neke dionice raste, podaci o rastu su dostuopniji (svježiji) od prijašnjih podataka o padu. Zato smo skloni projicirati trendove.

+ + +

Ovo su bili samo neki primjeri – možda dodam još neke – ali svakome tko ulaže, ili želi ulagati, a nije proučio ovo područje, najtoplije preporučam da prouči ovo područje.

31 replies »

  1. @ nbakic
    Interesantno,
    pogotovo meni jer sam relativno lijen(mislim da sam iznadprosjecno :D, ali možda se zavaravam :D) pa je vrlo korisno ovdje pročitati to kondenzirano.
    1. I opet moram biti picajlza pa reci vezano za ovo:
    “Na pitanje ‘Jeste li iznadprosječan, prosječan ili ispodprosječan vozač’ konzistentno između 65 i 80% vozača odgovara ‘Iznadprosječan’, što je besmisleno jer takvih mora biti manje od pola.”
    Tehnicki ne mora ih biti manje od pola, npr ako im dajete neke ocjene 1-10. Tipa u ovom uzorku je vecina nadprosjecna: 3, 4, 8, 9, 10, 9
    Znam da je realna razdioba vjerojatno puno sličnija Gaussovoj krivulji(rasta BDPa :D), samo kažem da je matematicki moguce da je vecina iznadprosjecna. Znam da ste završili PMF pa ovo nije upuceno vama u smislu da vas ispravljam jer to ne znate, nego samo kao napomena čitateljima. Naravno ako ih samo rangirate a ne ocjenjujete onda je druga prica.
    2. NN osobno mi nema neko značenje. Znam da to ispada bahato od mene, ali (možda sam ovo vec napisao): nema smisla da Hayek , Friedman i Krugman u istom svemiru dobiju NN. Nadalje tu je primjer sa
    http://en.wikipedia.org/wiki/The_Market_for_Lemons
    (prvo likove odbiju časopisi u smislu da je trivijalno, pa onda dobiju NN) 😀
    Onda je tu i laureat Samuelson i njegov njegova ljubav prema SSSRu(“superior economic system”) 😛

    3. Po vama da li vecina ljudi izbjegava analizirati megatrendove? Po meni da, ali opet to je problem samo ako se investira na neki jaaako dugi rok ili ako je “kraj” blizu. Mislim npr. Japan je u banani zbog strukture stanovništva i duga, SAD je u banani zbog slicnih razloga , ali tko zna kada ce to “puknuti”.

    • Pretpostavlja se da je svima bilo jasno da se govori o uobičajenoj (relativnoj) definiciji (iznad)prosječnosti a ne da se uspoređuje sa nekim fiksnim mjerilom stoga je izjava besmislena tj. matematički je nemoguće da je više od pola ljudi iznadprojsčeno (65 je veće od 50, isto tako je i 85 veće od 50. Dokaz: postoji p iz N, takav da je 50+p = 65, to je p=15, isto se dokazuje i 85 > 50, i za sve ostale brojeve iz N, a lako je moguće proširiti i na R jer je i tamo definiran uređaj na isti način. QED. :D).

      • @ Lynx-totalno nisam razumio vaš dokaz ni što se dokazuje, ali dobro nije bitno, bitno je da se razumijemo što se tice iznadprosjecnosti. 😀

    • Re 1.) Naravno ako picajzliramo nikad nema prosječnog. Ali ako gledamo s nekom ‘marginom greške’ ili s nekim skupom koji se smatra prosječnim, onda imate prosjećnih. To znači da imate manje od pola i ispod i iznad.

      Re 2.) Mislim da ovdje jako griješite. Nikad nitko nije 100% u pravu. Također za ‘istinu’ su bitni razni dijelovi. Posebno, za ekonomiju je bitan i kontekst (vrijeme) – primjerice naša hrvatska kriza je kriza koja se ne može riještii kejnezijanski jer je kriza koja je nastala prekomjernom potrošnjom (i državnom i privatnom), dakle mi smo mega-kejnezijanci već 10 god i sada moramo svi biti Hayekovci.

      Re 3.) Većina ne vidi megatrendove, ali jednako tako i oni koji vide često ne mogu razatnati njihovo značanje. To je jako jako jako teško. Koja je implikacija 1-child policy u Kini npr., i pototovo neravnoteže muških i ženskih?

      • @ nbakic
        hvala na odgovoru
        2. razumijem što želite reci, ali ja ipak mislim da su to prevelike razlike (jer u ozbiljnim znanostima mora postojati odredena razina konzistentnosti)da bismo mogli zakljuciti da je NN nekakva “garancija kvalitete”.
        A i opet ako zaključite da su dobitnici djelomicno u pravu imate problem kako odlučiti koji dio nečijeg “opusa” ima smisla.
        A za HR i kejnijanstvo-ja čak mislim da je orginalna ideja bila da je država aciklicna u smislu da ima suficit u boom dijelu ciklusa a deficit kada nastupi bust. A ne da uvijek dere po deficitu. 😀
        @3.
        nadam se da je ovo o Kini primjer a ne pitanje jer ne znam odgovor. 😀
        Ali slažem se sa time da je to jaaako teško.

      • Vjerojatno nisam dobar u tumačenju trendova, ali ovo prvo izgleda da bi mogao biti problem naglim starenjem stanovništva slično kao i u razvijenom svijetu, a ovo drugo, o tome bi se mogla majka priroda pobrinuti. Poznato je da u sredinama veće popoulacije muškog spola, spolnih segregacija (što upravo stvara Arapima jedan problemčić kojega ‘užasnuti’ skrivaju kao zmija noge) i sl. povećava se šansa za oblikovanje ‘homoseksualnog identiteta’ tj. veći spektar onih na freudovoj skali po kojoj su svi nešto kao ‘biseksualni’ onih ‘prijelaznih’ slučajeva ispada homoseksualan nego što bi bilo u spolno ravnomjerenijoj populaciji.

        Dakle Kinezi će imati nadprosječno visoke stope homoseskualnih muškaraca i to je to. Neće biti nikakvog ‘otimanja za žene’. Komunistička partija je valjda toga i svjesna, u Šangaju su već počeli i državnim novcem otvarati gay barove kako bi ih se ‘socijaliziralo’, organiziralo edukativne sadržaje, borbi protiv spolno prenosivih bolesti i sl.

        Ovako ( http://www.youtube.com/watch?v=dOz9euaigPA ) to izgleda na izvještaju od prije više od 3 godine (tko zna kako je sada, kod njih se sve mijenja brzinom svjetlosti), čovjek bi rekao da se radi o nekom zapadnom gradu.

      • @ Lynx-jel može info odakle vam ovo za porast homoseksualizma u takvim uvjetima. Ja sam vrlo znanstveno znatizeljan-dok god je sve ukratko, pa bi vas molio da mi kažete malo detaljnije o tome, pa da škicnem wikipediju ili neki drugi respektabilni site.
        BTW sad kad vec pricamo o Kini i 1 child rule-pitanje dal su bogatiji mogli smuljati nešto da imaju više djece… ako je tako to je kao blagi oblik eugenics. 😀

      • @Ivan

        Nema respektabilnog izvora, ali ‘poznavajući duh evolucije’, zvuči logičnim da priroda ima mehanizam kontrole ovakvih stvari a ne vidim koji bi za to bio logičniji ‘alat’ pored seksualna orjentacija kojom se ‘unosi mir’ u populaciju sprečavanjem pojave ‘nedostatka odgovarajućih partnera’.

        S druge strane brojčana nadmoć jednog spola mi se čini efektivno ekvivalentna pojavi segregiranosti spolova pa da se može očekivati slične efekte.

        A segregiranost često uzimaju za objašnjenja povećane brojnosti homoseksualizima u nekoj populaciji, nešto o Antičkoj Grčkoj na tu temu: http://web.ics.purdue.edu/~rauhn/greek_sexuality.htm .

        Čitao da sad u arapskom svijetu njihova vlastita istraživanja na mladima (studentskoj populaciji bogatijih sredina, gdje su religijske norme manje snažnog utjecaja…) pokazuju ‘puno veću’ učestalost homoseksualnosti nego je to slučaj u ‘zapadnom svijetu’ što je za njih šok i zato preispituju svrhovitost segregacije koju su i oni odmah proglasili zaslužnom za neuobično velike postotke.
        Nešto tome slično (ne mogu naći članak sa postocima, ali bilo je nešto ludo, puno više od ‘naših 10 %’): http://omaimanajjar.wordpress.com/2010/06/13/gender-segregation-and-homosexuality/

        Pa sam ja zaključio: mora da je to neki ‘evolucijski mehanizma’, zvuči logičnim da postoji i tako funkcionira, i reko mora da će se manifestirati i kod Kineza – moja logika je prebanalna ali eto, zvuči mi da ima smisla.

      • Kao rezultat te politike koliko god gospdarski rasli, i ako takav rast uopće bude održiv, kroz par desetljeća će imati probleme kao i mi; katastrofalan omjer zaposlenih i umirovljenika s obzirom na sve duži životni vijek. S tim da ih oni sami potenciraju takvim zakonima. Istina ne bi radili to da ne misle da ih ima previše ali nisam baš siguran da će im se to igranje boga isplatiti na kraju.
        Ovo šta Lynx kaže za problem s homoseksualcima nisam još čuo ali nikako tu ne vidim niti jedan pozitivan faktor u toj priči. Od natalitetne slike, pa do morala i izopačenosti cijeloga društva. Svašta…

      • @Ante

        Molim Vas lijepo, ja nisam rekao da je to nekakav ‘problem’ nego da možda postoji takav (dobrodošao!) ‘mehanizam’ prirode. I nije mi jasna ova ‘izopačenost’ na čega se to odnosi.

        Što se tiče starenja populacije to je problem koji bi ih mogao kratkoročno snažnije udariti kao ono američki baby boomeri kad su se naglo svi umirovili, ali ako s vremenom relaksiraju politiku 1-child na način da se ponovno počne rasti ali po umjerenim/održivim stopama kao što je slučaj u nekim razvijenim zemljama dugoročnije bi se to moglo ‘izgladiti’.

        Sam problem financiranja umirovljenika i smanjenog broja radne snage bi se mogao i uspješno podnositi ukoliko se na to dobro pripreme. Naime samo smanjenje broja radnika vjerojatno neće biti problem ukoliko uspiju postati zemlja visoke tehnologije i kapital intenzivne proizvodnje kao što im je dugoročni cilj pa potreba za radnicima opadne, a samo financiranje umirovljenika ne bi bio problem ukoliko se do tada ne bude rastrošno živjelo nego se ovako nastavi ‘akumulacija’ kapitala a koji se tada tako sačuvan i oplemenjen stavi u funkciju financiranja umirovljenika bilo po nekom našem modelu 2. stupa bilo nekom u njihovom ‘državno-upravljanom’ ekvivalentu.

      • Nije moje komentar na kinu bio nikakav prigovor ili primjedba nego čisto mišljenje da to nije normalno. Šta znači izopaćeno? Meni to znači da homoseksualnost nije normalna, tj. bolest je ali ne bi o tome raspravljao na ovom mjestu.. Samo moje mišljenje u kratko..
        A Amerikancima baby boom nije prošao kad je u pitanju problem njihovog odlaska u mirovinu nego tek dolazi idućih (do) pet godina. Pogledajte samo stanje duga najvećih korporacija (GM, General electric…) po pitanju 401k plan-ova, ne mogu sada naći podatak ali mislim da je samo četvero najvećih imalo dug oko 100 milijardi (pisao sam neki rad prije dvije godine).

      • @Ante

        Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali pravo govora je već diskutabilno (možda ima svoje granice?). Naime i nacisti su mislili da imaju pravo goviriti i raditi to što jesu. Međutim ne želim s tobom i ovdje više ulaziti u takve rasprave jer nisu tema (iako je tema biheviorizam). Mogu samo kratko zaključiti da sam šokiran kako hladno izričeš ovakve stvari.

      • @Lynx
        nažalost ne mogu prihvatiti vašu teoriju bez nekakvih “službenih” dokaza.
        No savjet: probajte to povezati sa ekonomijom, pa možda dobijte NN. 😀
        Ako mislite da pretjerujem sa isprdavanjem ekonomije kao znanosti u pravu ste, ali ima tu i zrno istine. Pogledajte npr. :

        ako ste nestrpljivi dio od 3:55 je najbolji, iako je cijeli video meni interesantan 😀

      • Nedavno sam pročitao neku knjigu (zaboravio koja,naravno) koja se bavi natalitetom i sve su prognoze manje više crne osim za muslimanski dio Svijeta. Čak i Kinezi sa politikom jednog djeteta rade po knjizi veliku grešku i ako uskoro ne prekinu s time će imati velikih problema. Nova zemlja u natalitetnom usponu je Jemen. To je navedeno kao najdrastičniji primjer rasta. Kineska politika jednog djeteta pravi dvostruku štetu jer one koji žele više djece prisiljava na iseljavanje.

      • @Q8

        To je tako cijelom svijetu, ne samo u ‘islamskim državama’ nego i u europskim državama daleko najviši natalitet ima imigrantska muslimanska manjina koja će jednog dana ako ovako nastavi prestati biti manjina.

        To naravno ne bi bio problem kada bi se oni mogli ‘integrirati’ u europsko društvo. Nezgodno je to što se oni ne uspijevaju integrirati i tako nastaju socijalne tenzije.
        Ja sam optimist pa se nadam da će se europski Muslimani jednom ipak integrirati u liberalno-demokratski sustav.
        Problem je u tome što Muslimani u krajevima gdje su manjinski postaju puno ekstremističkiji nastrojeni nego što je situacija u zemljama iz kojih dolaze.

        Npr. često se govori da je Turska delikatno pitanje za EU zbog prevelikih kulturoloških razlika u odnosu na EU, međutim puuno su veće razlike a zbog blizine time posebice povećane ‘društven tenzije’ u slučaju domaćih Muslimana nego li Turske kao evenutalne članice Unije, čije stanovništvo je puno sekularnijih svjetonazora i daleko od ekstremizma kakav se pojavljuje među ovima koji žive kao manjina u starim članicama EU.

        Npr. u Brussels-u je već više od 50 % godišnje novoređene djece islamskog prijekla, a rođeno u siromašnim imigrantskim četvrtima, a što stimulira i socijalna politika koja tim jadnim siromasima rađanje djece i dobivanje dječjih doplataka čini isplativijim poslovom nego rad pa tako nekadašnji imigrantski radnici postaju najveći dio nezaposlene i siromašne populacije, nezadovoljne svojim statusom i frustrirane niti generacijama preboljenim kulturološkim šokom, što je potencijal za nezaustavljive socijalne nemire u budućnosti.. Međutim, nisam stručnjak za ‘projiciranje trendova’pa su moje ‘zabrinutosti’ možda tek puko naklapanje…

      • @Q8

        Slikovito rečeno, Kinez ako nema ruke klavir će svirati nogama (http://www.youtube.com/watch?v=DD9gVPwEReo).

        Njihove su metode nekonvencionalne, ali situacija im je tako delikatna da su možda to ipak nužne metode.

        Naravno, u konačnici nema budućnosti, nema ničega dobroga, bez poštivanja ljudskih prava, bez uvođenja demokracije… a uvjeren sam da će oni sve to s vremenom uspjeti! To je glomazan sustav koji se ne može preko noći transformirati u nešto drugo.

        Konačno će stvar zaista ovisiti isključivo o tome da li će i kada prijeći na liberalno-demokratski sustav. A ja se zaista nadam da će to uspjeti, i da će tih preko milijardu ljudi živjeti u svijetu kakvog si maštaju, nama (Europljanima i Amerikancima) po ‘svemu’ ravni a možda i po mnogo toga ‘bolji’.

        Ova 1-child politika naravno da ima puno mana… a to jednostavno znači da je moraju popraviti. Zakoni se moraju poštivati dok su na snazi. Držim im fige da to čim prije ‘poprave’ jer ljudi ako ništa drugo moraju biti ravnopravni, ne smiju se osjećati da netko nepravedno ima dozvolu za 2. drugo dijete. Prema svima bi trebali biti jednaki uvjeti, kakvi god su, ali glavno da su za sve jednaki i jednostavni (jednokriterijski i za koji kriterij se svi ‘mogu natjecati’ a koji je primarno namijenjen štićenju interesa potencijalnog budućeg djetata , a ne ovako sa bezbroj kriterija i koji uopće tu nisu radi djece nego radi sebičnih interesa roditelja).

  2. Ovo su jako važne stvari. Pitanje je samo ‘kako’ paziti da se ne pogriješi na te načine… Možda i ‘previše pažnje’ može biti kontraproduktivno? 🙂

    I nije to stvar samo gledanja cijena u špekulantsko-“tehničkom” smislu, nego isto i prilikom procjene vrijednosti procjenom budućih svojstava poslovanja (pa time računanje DCF…) sve ove paradigme manje ili više razorno djeluju (premda mi se čini ne uvijek tako jednoznačno rečeno kao u ovom prvom kontekstu?).

    Posebice mi se opasnim čini ‘Dostupnost’. Projiciranje trendova može donijeti nezamislivo velike razlike/pogreške. Čovjek je sposoban gledati zadnjih par godina visokog rasta prihoda, dobiti… i projicirati buduće RDG uzimajući prevelike stope. Isto tako i u obranom slučaju pa podcijeniti kompaniju.
    Zamislite samo kada je netko iz par godina rasta prihoda naših građevinara negdje tamo 2007. bez ikakve podloge čisto površno projicirao takve stope i za naredno “duže razdoblje”, s druge strane projicirao niske/snižavanje kamatnih stopa… taj je računao ogromne buduće zarade a diskontirao ih niskim diskontnim faktorom – drastično drugačiji rezultat nego da je projicirao “mean reversion” prihoda pa onda dobiti kao i kamatnih stopa… što je također naivno ali puno razumnije/opreznije nego ovo prvo.

    ‘Hedonistička cenzura’ isto igra razornu ulogu u procjeni vrijednosti. Npr. investitor vidi par dobrih godina, pa neku katastrofalnu, pa opet par dobrih pa katrastrofalnu, pa dalje opet dobro… i zaključi da će su loše godine bile slučajne, ‘zbog loših okolnosti’, ‘vjeruje’ da će dalje biti ‘uglavnom dobre’, a zapravo možda loše godine nisu nimalo slučajne, a dosadašnji prosjek ipak bolja osnova za projekciju budućnosti nego gledanje samo ovih dobrih zaboravljajući na te ‘tobože slučajno loše’…

    Druga krajnost ovim dvama je ‘Sidrenje’. Investitor može prekruto, ‘preoprezno’ razmišljati pa se sidriti na neki davniji prosjek poslovanja odbijajući nedavni rast poslovanja pripisati stvarnom napretku i neopravdano očekivati ‘mean reversion’ i tako podcijeniti firmu. Dakle svaka krajnost je opasna.

    S druge strane, ‘Samouvjerenost’ se često smatra važnom pozitivnom osobinom u procjeni vrijednosti i ‘fokusiranom value’ investiranju gdje se pouzdanjem u svoje procjene izbjegava upadanje u val krda, iracionalnih kretanja tržišta… ali ničega previše, naravno, pa tako niti samouvjernosti. Lijek protiv samouvjerenosti je diverzifikacija.

    ‘Konzistentnost’ u smislu ‘dosljednost’ provođenja strategije tj. slijeđenja investicijske filozofije je važna pozitivna osobina, ali naravno da nema smisla biti ‘konzistetan’ u smislu ustrajanja u pogrešnim zaključcima. Važno je uočavati vlastite greške, ispravljati ih i iz njih učiti.

    ‘Kriterij minimalnog žaljenja’ primjenjen u smislu smanjivanja down-side rizika uz zadržavanje dovoljnog/’željenog’ up-side potencijala dovoljne vjerojatnosti njegovog ostvarivanja može biti pozitivna osobina u smislu konstruiranja portfelja tada ‘slučajno’ baš dobrog omjera potencijala i rizika, što u konačnici može dovesti i do vrlo zgodne ‘ne-simetrične’ situacije koja iskorištava neefikasnost tržišta u smislu dobivanja portfelja malog rizika i velikog potencijala tj. ostvarivanja ‘visokog prinosa uz mali rizik’, svetog grala ‘value investiranja’ (kojega nitko drugi ne priznaje jer drugačije definira rizik pa kaže da je to ipak bilo i uz ‘visok rizik’).

  3. Što reći o preuzimanju korfa?Valamar želi po jeftinoj cijeni preuzeti što veći kolač jako jako vrijednog hotelsko-turističkog porfelja,10% turističkih kapaciteta hrvatske.Kratko i jasno!

    • Kontrolni dioničari Valamara imaju u KORF ‘uski struk’. Imaju značajno većinsko vlasništvo u VLHO, a KORF ima značajno većinsko vlasništvo u turističkim dionicama. Jedini im je problem što nemaju veliko vlasništvo u KORF. Sada su, dakle, na oko 50%. Ako tu ne bi došli do barem 70-80%, strategija bi im bila promašena. Odnosno, stvorili bi si mnogo manje vrijednosti.

      Jasno, postoji ugovor između VLHO i KORF; naime preko subsidijara (tvrtke Epime) po kojemu VLHO dobija naknadu od KORF, za koju mislim da je pretjerana. Ali kako su i prošle godine cijene na burzi bile male (prvenstveno RIVP, koja tu naknadu većinom oblikuje), a čini se da će za RIVP i ostale još neko vrijeme to i ostati, tok novca od KORF prema VLHO neće biti tako velik u preostalom trajanju ugovora.

      Kako očekujem da će ljudi ipak nevoljko prodavati KORF po ovim cijenma, slutim da bi prava bitka za KORF tek mogla početi.

  4. Mislim da na javnoj ponudi neće sakupiti značajnji udio,u najboljem slučaju max. 5-6%,ne vjerujem da mogu više…,na valamaru su prije 6 mjeseci prikupili jako smiješan udio,zanemariv,isto očekujem na korf-u,mislim da to i oni to jako dobro znaju…Ovo sa savom je jednostavno bila iznenadna prilika kojoj se nisu nadali,vjerujem da je savi voda bila do grla kada su im na ovim razinama prodali…

  5. zanimljivu temu ste načeli, pogotovo meni… naime, za potrebe magisterija radim istraživanje na temu BehFin u kojem će se propitati utjecaj nekih heuristika i pristranosti na investitore prilikom donošenja odluka na hrv. tržištu. Kriterij za sudjelovanje je iskustvo u trgovanju vrijednosnicama. Ukoliko ste zainteresirani sudjelovati (Vi i Vaši čitatelji), možete me kontaktirati na mail: gamulinl@gmail.com. Naravno, po završetku ćete primiti i rezultate istraživanja.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.