Trzista kapitala - Hrvatska

Preuzimanja, p.s.

Kao da sam znao (a nisam znao ni da je dražba danas): ode 8219 komada RIVP na dražbi (čini se od HZZO), po cijeni od preko 202 kune! Nešto se tu zanimljivo događa … a u slučaju nastanka obaveze za preuzimanje značajno popravlja prosjek – ove dvije transakcije su veći volumen od cijelog u prethodna 3 mjeseca.

18 replies »

  1. Poštovanje, što se tiče tržišta kapitala, neiskustvo i neznanje je na mojoj strani. U medijima i po kojekakvim forumima se uvijek mogu naći objave kako je vrijeme za ulazak u dionice. Pa pretpostavimo da je. No, mene isto tako zanima kako prepoznati pametan trenutak za izaći iz dionica. G Bakić, biste li se mogli u skoro vrijeme pozabaviti takvom temom?
    Hvala

    • @Marko

      E pa baš suprotno. Ako ćeš baš gledati što piše u medijima (premda mislim da ne treba to gledati jer može zbuniti- logika nije tako jednsotavna kao što će se čini u nastavku rečenice), kada ‘u medijima’ piše da je vrijeme za ulazak onda je vrijeme za izlazak.

      A kada ništa ne piše (jer su svi već odavno zaboravili na buzu) ili pišu stvari tipa ‘to je rizično’ (ali nitko ne kaže ‘koliko rizično’ i ‘kako’ rizično?), ‘to nije za svakoga’, pogledajte zadnjih n godina koliko su dionice pale’, ‘mali ljudi tamo samo gube’ i sl. tada je vrijeme za ulazak.

      Nisam primjetio da netko u medijima na onak klasični način masovnije (osim ovako dobri i pametni ljudi poput g. Bakića koji o jeftinoći dionica idu ‘prosvjetiteljski’ govoriti pa dospije i do širih medija…) govori nešto previše pozitivno o dionicama niti ih baš jako ne ‘reklamira’ malim ljudima….

      Zadnja prava ‘hiseterija’ je bila 2007. godine, kulminirala sa ‘čekanjem u redovima’ za dionice HT-a… to je to što kada vidiš, i da ništa drugo ne znaš: signalizira ‘vrijeme za izlazak’.

      Danas smo mi još daleko od toga da bakice u tramvaju pričaju o dionicama (pozitivno/ushićeno) i kao u WW2 za kruh sada čekaju u redu za ‘dionice HT-a’, daleko smo od toga.

      Danas smo još uvijek u razdoblju ‘medijske blokade’ i prikazivanja grafova zadnje 3-4 godine koji ne izgledaju oku ugodno. Za godinu-dvije će grafovi zadnje 3-4 godine već možda izgledati vrlo ugodno (a ljudi ne gledaju ‘davnu prošlost’) i tada tek počinje ‘medijska pompa’, tada se tek počinje razvijati ‘histerija’, tada tek počinje snažan rast – prije nego li kulminira vjerojatno opet spektakularno uz veći broj ‘uzbudljivih događaja’, nakon države koja daje s popustom i privatnih ni malo jeftinih IPO-a među kojima uvijek ima u hrpi smeća i neki dragulj (pa treba dobro gledati! Uvijek će biti HG-Spotova, Magmi, Optima… i među svima njima jedan-dva Atlatnica!) i nakon čega ovisno o kretanjima gospodarstva, recimo ako taman dođe nekakva obična recesija na red… i pojednako spektakulran pad… no dugoročno uvijek će i dno nakon i ne znam koliko ‘spektakularnog pada’ biti iznad ‘prošlog dna’. To samo u vrijeme Velikih Depresija, Velih recesija i sl. se dogodi da ‘jedan bear izbriše cijeli prošli bull’.

      Ja mislim da je vrijeme za ulazak već duže od 2 godine, i takvo će biti vjerojatno još bar toliko, a onda sve ovisi o stanjima kompanija i stanjima cijena… možda će još neko vrijeme biti ok, možd i malo manje ok… a mora doći i vrijeme kada će stvari postati skupe i kada ulaz neće biti pametan – za neke to znači: pametan izlaz! I ja ću kad/ako mi dionice budu precijenjene iz onih precijenjenih pažljivo izlaziti. Najprije iz onih najprecijenjenijih pa onda po redu… To ne vjerujem da će biti za kraće od 3-4 godine… ali nitko to ne zna, može biti i prije, vjerojatnije kasnije… a iz nekih dionica se i ne izlazi: nikada!, jer su toliko dobre da je riskantno ih puštati, čak i ako su blago precijenjene.

      Izlazak je zaista delikatna tema, puno delikatnija od ulaska. Ali ako se držiš jednostavnog pravila: kupiti kad je podcijenjeno, prodati kad je precijenjeno… može i jedno i drugo zvučati slično. Glavna stvar je približno ispravno procijeniti vrijednost, tj. znati što je podcijenjenost a što precijenjenost 🙂

      • Lako je u relativno stabilnim sektorima tipa telekomunikacije,prehrana,trgovina,pa i turizam reći što je podcjenjeno a što precjenjeno ali jako je teško to isto reći u cikličkim sektorima tipa građevina,brodarstvo,autoindustrija,tu se stvari okrenu na glavu u 24h.

        • Točno. Zato mnogi ‘value’ investitori i bježe od cikličkih sektora kao vrag o tamjana.

          Kao što i Buffett kaže: ‘držati se svog kruga kompetencije’ , tj. ulagati isključivo u ono što toliko dobro razumiješ da sa dovoljnom pouzdanošću možeš procijeniti dugoročna kretanja rezultata poslovanja (vrijednost kompanije) i time atraktivnost date tržišne cijene. Za jako i ‘nepredvidivo’ cikličke sektore i firme u njima malo tko na Planetu je toliki ‘ekspert’ da su njegove procjene dovoljno preciznije od pukog pogađanja.

          Ali za izložiti se ‘svemu i svačemu’ (pa tako i njima) uvijek ostaju metode indeksnog fonda npr. Neki ljudi baš žele riskirati, računaju ‘veći je rizik i nada za veći prinos’, takvi itekako žele imati posla i sa takvim dionicama. Ja samo držim razumnim za one koji žele izbjeći prevelike rizike i pogotovo teško procjenjive rizike da se klone promatranja sektora kao cjelina, nego gledaju firmu po firmu što može ponekad i u ‘iznenađujućem sektoru’ rezultirati ipak prikladnim kandidatom za investiranje (u svakom sektoru imaš zaista različite firme i različitih ‘predvidivosti’ poslovanja), a najbolje za izlaganje ‘svemu i svačemu’ je indeksni fond a kada biraš sam onda biraj ono što stvarno znaš da možeš procijeniti. Mnogo toga je mnogima od nas izvan našeg intelektualnog dosega da bismo mogli odgovorno investirati u to.

  2. Pa sad je vrijeme za ulaziti, tek je krenuo bull. Imate na forumu poslovnog, tamo je svaki puta vrijeme za izlaziti dok neki trejder proda i napiše to na forumu.

  3. Mislim da stvari izgledaju jako jednostavno iz današnje perspektive;”kupuj jeftino prodavaj skupo!”Iz mog iskustva mogu reći da je to najteže primjeniti u praksi.Puno sam dionica kupio na crobrx-u 1400-1500 i na prvom uzletu na 2100-2300 kao sretan prodao sa dobrom zaradom i pospremio 70% novca u banku.Danas opet kupujem iste te dionice po u najboljem slučaju istim ili puno većim cijenama.Teško možemo podnjeti normalnu korekciju cijena kada već imamo u rukama dobit od npr. 50 ili100%,svejedno koliko,dionica dođe u fazu zdrave korekcije i padne 10-20% a mi je brzo bolje prodamo da ne izgubimo dobit a onda nam se dogodi da dođu dobre vijesti i da kupujemo dionice 20-30% iznad razina na kojima smo zadnji put prodavali.

    Sve što izgleda jako logično i jednostavno jako je teško primjeniti u praksi,mene su u nekim slučajevima spasila nelikvidna izdanja jer nisam da sam htio mogao izaći i zato sam u pravilu u takvim izdanjima puno više profitirao nego na likvidnim dionicama.

    • Pa to je sve stvar ‘osobne discipline’ i pouzdanja u svoje procjene. Zašto uzeti 70 %, 170 %, ili 1700 % ako je cijena u tom trenutku i dalje manja od vrijednosti u tom trenutku?? Ja gledam relativni odnos cijene i vrijednosti, i ne može me nekakav ‘uzlet’ cijene tu pokolebati.

      To što je nešto nekada ‘puno raslo’ ne znači samo po sebi da ne treba i dalje, kao što kad je nešto jako palo ne znači da ne treba pasti i još… ponekad je baš tako, ponekad ne, nema ‘mehaničkog algoritma’ koji će ti gledanjem samih cijena reći nešto pametno. To radi TA a nju ne smatram previše pametnom.

      Pa ja sam kupio pola svojih ADRS dionica po 139 kn (P-A) u ožujku 2009., godinu i mjesec dana poslije tržila se po 315 kn. Niti tada niti sada niti na kraj pameti mi nije bilo prodavati bez obzira na taj prinos od 100-120 % u godinu-dvije dana.

      Pola svojih KODT sam kupio po 525 kn (uskađeno za split), i dobio na to (u današnjim terminima) 47 kn + 51 kn dividende i sad očekujek oko 55 kn dividende… a cijena je oko 1150 kn. Pa ne bih prodao i da nemam što jesti, ‘samo zato da na tome pokupim 130-ak %’ prinosa u godinu i pol do dvije, ajde da nemam što jesti, to je razlog, ali realizranje kratkoročnog ‘kapitalnog dobitka’ nije sam po sebi valjan razlog.

      Kupio sam ljetos TUHO, prosječno po 750 kn, danas se ovoliko sitno koliko ja imam može prodati po ovim cijenama oko 920 kn, i dobio sam neki dan 50 kn predujma dividende. Za manje od pola godine realizirati 30 %?? Ne, iako nisam očekivao kapitalni prinos tako brzo, ne želim ga realizirati.

      Kupio sam LURA po 270 kn negdje u jesen 2009. Na 400 kn su neke veće prodaje, cijena se tu ‘koči’, pa da zato prodam ovih 390 kn pa da realizram 44 % rasta u cca. godinu i par mjeseci, ‘da ne riskiram duže razvlačenje po ovim cijenama’? Ma, taman posla, neću. Baš me briga, neka i padne, ima vremena kasnije ponovno narasti…

      JDGT sam kupio po 509 kn u jesen 2009., eto isto mi godinu i jedan kvartal, dobio sam dividendu od 60 kn, sad će valjda i druga (poslali su mi ono za žiro račun, jer bila je prije 1.srpnja proše godine pa nisu još tražili), može se ove sitne količine prodati po ovih 660 kn bez problema. Uzeti 40 % u 1,25 god? Samo zato što to ‘anualizrano’ ispada 31 % što je više nego je anualizrani prinos kojega dugoročno ovdje očekujem ostvariti? Ma taman posla….

      Sve ovo objesite mačku o rep. Nema potrebe da te kratkoročne oscilacije kako rastužuju (kad su negativne) tako niti pretjerano uzbuđuju kad su pozitivne.

  4. ‘kupi jeftino, prodaj skupo’ doista izgleda lako ako gledamo u povijesne grafove, no kretanje tržišta u budućnosti je teže za predvidjeti.
    Lynx- ovo o čemu govorite, psihologija burze, slažem se da je ono dobar indikator, no može li se zaključiti prema fundamentima dionica kada je vrijeme za prodaju?
    da li će ono ovisiti o usporedbi fundamenata sa dionicama iz istog sektora, različitih zemalja ili postoje drugi načini procjene?

    ‘jedan bear izbriše cijeli prošli bull’ – da, rijetko nastupaju takvi trendovi, što podupire tezu kako je dugoročno ulaganje ‘kvalitetnije’ od kratkoročnog.

    • Ne govorim o povijesnim grafovima cijena, niti me zanimaju kretanja tržišta u budućnosti. Ono koliko me zanima to znam već unaprijed: ‘cijene dugoročno moraju biti približno usklađenih kretanja sa iznosom intrinzične vrijednosti kompanije’.

      Psihologiju sam ti spomenuo kao neki indikator u smislu kompas, koji ti govori da se nisi izgubio, koji ti i racionalno objašanjava to što gledaš i dovodi u kontekst cijene i tvoje procjene vrijednosti i pomaže u obrazlaganju zašto su nastale ‘razlike’ koje uočavaš.

      Upravo su fundamenti ono o čemu primarno govorim i što jedino gledam. Fundamenti mi govore koliko nešto vrijedi, a onda cijenu samo gledam kao tele u šarena vrata i primjenom jednostavnih matematičkih relacijski operatora ” vidim da li je trenutna cijena manja ili veća od onoga što ja procjenjujem kao vrijednost kompanije po dionici. Ako je cijena manja – kažem da je kompanija/dionica podcijenjena, ako je cijena veća – kažem da je precijenjena. Pitanje je sada koliko je podcijenjana i koliko precijenjena.

      Mnogi ‘value investitori’ će reći da kupuju po 20-ak % nižim cijenama nego li smatraju da je vrijednost kompanije. Neki kažu da kupuju po 50 % vrijednosti. Postoje čak ‘ekstremeni’ slučajevi koji tvrde da traže kompanije koje se trže na 40 % vrijednosti (‘marža sigurnosti od 60 %’). Takvo nešto na razvijenim tržištima izgleda bolesno, nemoguće, i postavlja se pitanje ima li šanse takav investitor tamo bilo kada bilo što kupiti. Onaj Sequoia fond kojega sam bio spominjao, čini mi se da je baš W. Ruane jednom rekao da traži 40 %, zvuči ludo, ali on je možda takvo nešto i mogao. Neki ljudi znaju naći iglu u plastu sjene.

      Zanimljivo je da je kod nas, posljedicom ekstremne neefikasnosti tržišta, bilo moguće upravo ovo što je svuda drugdje teško vjerovati da je moguće! Mnoge cijene, uvjeren sam, u zadnjih 2 godine bile su često i značajno preko 60 % ispod realne vrijednosti firme, a još uvijek su dobrim dijelom oko 50 %, a ovih od 20-ak % imaš masovno. Malo što je na realnim vrijednostima ili čak iznad njih. Ove zadnje se vjerojatno može nabrojati na prste jedne ruke, i gledajući među svim dionicama svih kotacija na ZSE.

      Prodaja? E to je delikatno… neki (mislim i spomenut Ruane) će reći da prodaju čim cijena dosegne trenutnu vrijednost. Neki će reći da prodaju i ‘malo prije’ jer su svjesni da kada nešto držiš i vjeruješ u to da imaš tendenciju precijeniti vrijednost pa kao zaštitu od samoga sebe prodaju na recimo 90 % procjenjene vrijednosti. Neki će reći (poput npr. Buffett-a) da ne prodaju niti kad cijena prijeđe tadašnju vrijednost, osim ako baš pretjerano ne prijeđe odnosno prvenstveno prodaju ako pronađu nešto drugo što je dovoljno jeftinije.
      Npr. Buffett neće prodati nešto za 110 % svoje vrijednosti kako bi kupio nešto za 100 % vrijednosti (reći će da je razlika premala, da on i tako ne kupuje bez marže sigurnosti a obje procjene su nepouzdane) ali ako se nešto prodaje po 80 % njegove procjene vrijednosti (dovoljno nisko da kupi) tada će bez problema prodati drugu stvar koja košta 110 % svoje vrijednosti ili već koja mu je ‘najskuplja u portfelju’. Naravno ekvivalenta je stvar i nešto prodati po 70 % vrijednosti ako se kupuje nešto drugo po 40 % vrijednosti. Nekada postoje i takve situacije (obično u bear marketima). Ako nema što alternativno kupiti neće prodavati samo zato da bi imao keš, jer i tako ga dovoljno dobiva od dividendi.

      Kako procijeniti ‘intrinizičnu vrijednost’, to je tvoje pitanje??? E… to je znanost, umjetnost, krvavi rad, sreća i Božja pomoć u jednom.
      To ja i ovi spomenuti ljudi činimo u ‘apsulutnim terminima’ (nikakva usporedba jednoga s drugim). Pokušamo procijeniti buduće zarade kompanije i diskontiramo taj novčani tok sa ‘nekom stopom’ (tu je jedina ‘relativnost’, ta stopa…). Što dobijemo to je vrijednost. Kojom stopom? Za neke jednostavno a nekima ipak također delikatno pitanje. Jedan pristup je da stopa iznosi bezrizičnu kamatnu stopu (državne obveznice) uvećanu za neku ‘premiju na rizik’ a koju se može dobiti raznim metodama uglavnom povijesnim. Ili lakše: u povijesti je ta premija uglavnom bila oko 5-7 % pa se može nešto otprilike tu uzeti. Ali to zapravo jako ovisi o tome što to znači realno. Nije isto imati premiju od 5 % u stanju niske inflacije i niskih risk-free rate i u stanju visokih kamatnih stopa. Razne su metode gledanja na tu problematiku a ono najvažnije: inflacija se pokušava držati stabilnom, povijesno dosljednom… pa recimo da se o tome brinu centralni bankari da nam je naštimaju a mi da je smijemo uzimati zdravom-za-gotovo, ‘da će biti dugoročno u prosjeku povijesno-normalna’.

      Drugi način je imati svoju subjektivnu stopu i raditi sa svojim subjektivnim vrijednostima a ta stopa ti predstavlja ‘željeni povrat’. Npr. ja kažem želim dugoročno ostvariti prinos od 15 %, zato ja sve diskontiram sa 15 %, i takve vrijednosti uspoređujem sa cijenama.

      Treći pristup (a koji je varijacija ova prva dva, jer uvijek stvari rangiraš pa biraš najbolju) je ne imati stopu kojom diskontiraš nego izjednačavati cijene koje se nude sa diskonitranim novčanim tokom naštimavajući stopu da se izjednače i tako dobivati ‘impliciranu diskontnu stopu’ pa onda tu stopu doživljavaš kao ‘očekivani povrat’ kod te investicije, sve ih rangiraš, i one najvišega očekivanog povrata uzimaš kao kandidate za investiranje. Naravno možeš imati granicu, npr. upravo tako svojevoljno određenu kao onih 15 % ili neku ‘povijesnu’ (npr. 10 % kao neki povijesni prinos dionica + nešto sitno kao ‘maržu sigurnost’), i reći ako ništa nije preko te granicu da onda ne ulažeš u ništa, nego čekaš da se evenutualno kasnije nešto zadovoljavajuće pojavi.

      (Ispričavam se što sam opet bio jako dugačak. Sad nemam vremena skraćivati a tako bih rado odgovorio na ovako važna pitanja)

  5. MARKO,ima dionica koje su padale zajedno sa cijelim tržištem a danas imaju puno bolje rezultate i fundamente nego npr.2008g,nema ih puno na hrv burzi ali nema ni malo.Želim reći da je jako važno sagledavati povijest da bi znao predviđati eventualnu budućnost,naravno “meteor” je teško predvidjeti ali zar je tada novac siguran bilo gdje?Dali je sigurnji u banci?Lehman je bio bankarski div sa stoljetnom tradicijom pa se urušio kao kula od karata?

  6. Pozdrav!

    Vec dugo pratim blog, a ovo mi je prvi komentar. Bas sam nedavno ucio na faksu o intrinzicnim vrijednostima i diskontiranju, pa da pitam… Vi kazete da pokusavate diskontiratei buduce zarade kompanije, dali tu mislite na diskontiranje dividendi + kapitalni dobitak (kada prodate) da biste dobili sadasnju vrijednost buduceg novcanog toga? Sto mislite pod “buducim zaradama”? Takoder me zanima, ukoliko diskontirate dividende, dali idete po principu konstantne dividende (iz godine u godinu) ili idete po principu konstantnog rasta dividende?

    • Ne, nego kažeš: firma vrijedi onoliko koliko će (u ‘današnjoj vrijednosti’) kroz svoje buduće postojanje zarditi svojim vlasnicima a zarada vlasnika je ‘slobodni novčani tok’. A vrijednost dionice je vrijednost cijele firme podjeljeno sa brojem dionica.

      A kako će se ta vrijednost ‘realizirati’, u kojem omjeru dugoročnim kapitalnim prinosom (posljedicom onoga što se zadržava u bilanci i reinvestira) i dividendama (pa koje moraš sam reinvestirati)… to recimo da ostavljaš ‘sudbini’. Mada, stvar nije tako neutralna obzirom na taj izbor. Zato je bitno gledati menadžment, poslovnu politiku firme, da bi procijenio kolika je šansa da će se ponašati racionalno u smislu da će zadržati samo ono što mogu reinvestirati uz ‘kvalitetan’ povrat a ostalo da će vratiti dioničarima pa neka sami reinvestiraju ako mogu bolje.

      Diskontiraš dakle svoje procjene budućih ‘slobodnih novčanih tokova’ (cca. neto dobit + amortizacija – ulaganja) za svaku godinu i dobivena vrijednost je vrijednost kompanije (uvečano za eventualni već prisutan ‘višak kapitala’ u bilanci, što bi moglo biti otprilike neto tekuća imovina).

      Kako procijeniti buduće slobodne novčane tokove? To je taj centralni dio u kojega moraš uložiti sve svoje znanje.

      Problem je što to ovisi o puno toga ‘vanjskoga’ (loše, tražiti ono što čim manje ovisi o vanjskim faktorima) i ‘unutarnjega’ (najbolje je ono što ‘osuđeno’ na dobar razvoj, dakle firme koje svoju snagu crpe iz neke trajno održive konkurentske prednosti) a ovisi i o samoj odluci uprave o tome da li će se i kako ‘širiti’… dakle koliki dio ide u reinvestiranje i koliko se uspješno to radi može biti presudno. U načelu je nužno ‘povjerovati’ da će uprava biti razumna i zadržati samo ono što će moći reinvestirati (a tebi je bitno da to bude po stopi barem ovoj kojom diskontiraš, ako je manje stavlja uteg na tvoje procjene, ako je više – daje im krila!) pa u tom slučaju pretposavke ‘razumnog reinvestiranja’ dođe na isto kakav god da je omjer isplate (uz pretpostavku da i ti reinvesitiraš uz tu stopu povrata) što je približno stvarno tako ako je tvoja diskontna stopa neka razumna/’tržišna’ pa je realno da firma što ti ne da to će moći baš otprilike tako reinvestirati.

      Problem je u tome što sa kompanijama koje imaju visoki ROE (veći od tvoje ‘diskontne stope’) i koje bi ga možda mogle dugoročno zadržavati i reinvestirati uz taj povrat? Radi se o tome da su takve daleko najzanimlijvije od svega, ali i procjena njihovih slobodnih novčanih tokova je vrlo problematična jer je drastično različito za različite stope reinvestiranja/isplaćivanja a za tebe u konačnici i o tome što ti možeš sa ovim što ti vrati kroz dy.

      Neki od ‘najboljih’ investitora uprvo teže pronaći kompanije visokih ROE, za koje drže da taj visoki ROE mogu dugoročno održati (tj. i one za koje vjeruju da će ga tek postići) i koje će moći čim duže čim više reinvestirati uz taj povrat a onda ono što im isplate oni sami ‘kad su tako dobri’ također uspiju reinvestirati uz tako velike povrate i na taj način ti investitori uspijevaju postizati dugoročne prinose slične tim dugoročnim stopama ROE kompanija koje imaju. I inače je ‘nemoguće’ imati dugoročni prinos viši nego li je kroz to dugačko vrijeme prosječni ROE tih kompanija koje držiš (čak i ako si ih kupio za dosta manje od 1 book, jer se s vremenom ta razlika neutralizira). Zato u cilju pomicanja gornje granice razina na koje ciljaš je dobro imati kompanije koje imaju ili će uskoro dobiti i trajno zadržati visoki ROE i koje će moći čim više reinvestirati (‘rasti’) uz taj visoki povrat.

      To sve (‘rast’) uzeti u obzir prilikom procjene novčanih tokova… teško je, i to uspješno rade samo najbolji. Buffett npr. kaže da primjenjuje koncpet ‘decision tree’. To valjda radi tako da od prve godine stvori različite scenarije, svakome pridjeli neku vjerojatnost ostvarenja. Tada iz svakog scenarija 1. godine gleda scenarije za 2. godinu, sa pripadnim vjerojatnostima… i tako ‘kroz puno godina’ dobije cijelu hrpu konačnih scenarija svaki sa nekom vjerojatnošću ostvarenja (produkt svih čvorova u grani) i svaki sa svojim nizom godišnjih ‘rezultata’ koje treba diskontirati i da se dobiju konačne DCF vrijednosti u hrpu scenarija svaki sa svojom vjerojatnošću. Tada valjda jednostavno izračuna matematičko očekivanje za DCF (suma svih ovih vjerojatnost x vrijednost) i to je to, dobijemo očekivanje DCF i njega držimo vrijednošću.

      Problem je što je teško dati sve ove pretpostavke… pogotovo je nezgodno ako su scenariji ipak različiti i raznolikih vjerojatnosti… tada ima puno šanse da ako si pogriješio kod dodjeljivanja vjerojatnosti da si daleko od stvarnosti tj. tada svakako moraš dobro diverzificirati.
      Najbolje je kad su stvari jednostavne, jednoznačne, koje vrlo jednostavno i predvidljivo crpe snagu iz svojih jasno razumljivih konkurentnskih prednosti jasno razumljive ‘trajnosti’, tada imaš ‘dobru konvergenciju’ scenarija, tj. jedan ti je puno vjerojatniji od drugih, a i ostali su i tako slični… i ima manje razloga za brigu. No uvijek moraš uzeti što veću maržu sigurnosti na procjenu, i još uz to diverzificirati… i onda si miran 🙂 Problem je što su ovo suprostavljni zahtjevi. Ako je nešto tako očigledno manja je vjerojatnost da će ga tržište neefikasno vrednovati… ali događa se, treba tražiti! 🙂

    • @Dominik: Vidim da ti je Lynx odgovorio (dobro pročitaj, možeš puno naučiti!), ali samo bih dodao nekoliko stvari direktno vezano uz tvoje pitanje:
      – DDM (discounted dividend model) koji spominješ je samo jedan od pomoćnih modela. Jednostavan je, ali nepouzdan za realne analize.
      – mnogo se više primjenjuje DCF (discounted cash flow) o kojem Lynx priča. DCF je toliko bitan u analizi kompanija da ima mnogo varijanti i nadogradnji (svakako pogledaj višefazne modele).

  7. @Lynx
    mozda sam pristran jer stujemo iste ucitelje ali ovo je sjajna, sjajna serija komentara koja se dotice same srzi (value) investiranja.
    Da diskontna stopa je skakljiva, ali stopa od 15% u vecini slucajeva mi se cini ponesto previsoka, vjerujem da se salzes da ipak nije cilj podcijeniti nego procijeniti vrijednost buducih novcanih tokova koji ostaju vlasniku:)
    Osobno polazim od neke investicijske alternative na ciljnom trzistu, dugorocnog orocenja i kamate na dugorocne obveznice, dodatno penalizirane ovisno o inflaciji i trendu kamata, najcesce je to izmedju 8-10%, naravno umanjeno za neku stopa rasta tokova ako je vrlo izvijesna.
    Iako na kraju, slazem se, tesko je biti na cisto sto je prava mjera.

    Antun je naceo i delikatno pitanje tajminga izlaska. Tu je opet fundament polaziste ali s vremenom mi se pokazalo da ne treba zanemariti ni neki opci dugorocni trend odnosno fazu zagrijanosti trzista, naravno nakon sto nam cijena probije procijenjenu vrijednost. Mislim da je tu Buffett imao par simpaticnoh komentara oko PetroChine.
    Osim procjenjene vrijednosti i opceg trenda marketa za odrediti tajming izlaska dosta pomaze stalno istrazivanje i trazenje alternativnih investicija koje su ostale podcijenjene. To je mislim dosta dobro radio P.Lynch.

  8. PLUS,ne postoji formula za tajming ulaska ili izlaska,postoji samo tvoja vlastita procjena i analiza što je jeftino a što skupo,to su parametri koji ti određuju ulazak i eventualni izlazak.Budimo samo sigurni u jedno,nikada nećemo pogoditi ni dno ni sam vrh,sami moramo odrediti stanicu na kojoj ulazimo i konačno na kojoj izlazimo.Dvije ključne stvari nas u tome jako ograničavaju;1.pretjeran strah 2.pretjerana euforija

    Da bi ipak pravilno sagledali stvari,kao i vrijednosti pojedinih dionica to nikako ne smijemo raditi u sadašnjem vremenu već je jako bitno da pravilno sagledamo prošlost,dulji vremenski rok od 5-10godina ako je moguće i više godina,jedino tako ćemo pogotovo kod cikličkih sektora moći pravilno sagledati i predvidjeti budućnost.Ja nisam nekakav ekspert za čitanje fin. izvještaja ali znam kada pogledam pet ili više proteklih godišnjih bilanci i računa dobiti zbrojiti dva više dva,tu se puno može otkriti o smijeru odnosno kursu kojim plovi ta firma…

  9. Puno ljudi je zaboravilo rusku krizu 98g na hrvatskom tržištu kapitala,ja tada nisam ni znao što su dionice ali zahvaljujući internetu sve nam je to danas dostupno,tada je pad dionica na hrvatskom tržištu kapitala bio veći i brži nego 2008-2010g.Mislim da je g.Bakić već tada bio aktivan pa nam može puno više o tome reći.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.