Društvene paradigme

A tko će raditi?

Najprije isprika za sporiji tempo i manjak odgovora na pitanja i komentare, pogotovo moram odgovoriti na ovaj komentar. Bili smo na putu (nitko nije primjetio novu sliku u zaglavlju?).

+ +

DZS objavio nove podatke o zaposlenosti. Možda detaljnija analiza kasnije. Broj zaposlenih je pao više od mojih očekivanja (a onda vjerujem i svih ostalih analitičara, jer su moja očekivanja bila najpesimističnija): na kraju prosinca 1.381.676 zaposlena u RH, što ujedno znači da je broj zaposlenih smanjen za 80% brže nego što je porastao broj nezaposlenih (aktivno stanovništvo se smanjilo za 6k). Broj zaposlenih je najmanji od siječnja 2004., odnosno desezonirano (prema mom desezoniranju, ako netko drugi od analitičara desezonira, njegov rezultat može biti drugačiji) najmanji od srpnja 2003.

Grafički to izgleda ovako:

Image Hosted by ImageShack.us

18 replies »

  1. Primjetio sam sliku i odmah pomislio na Dolomite.
    Uživo sam takve prizore uživao na Sella Rondi. Koja je ovo lokacija ?

  2. Postoji dobar graf: % izgubljenih mjesta u svim dosadašnjim krizama u US (Y) i broj mjeseci za koliko se % izgubljenih mjesta vrati na 0% (X). Link negdje preko http://www.calculatedriskblog.com/, ali izgleda da je zadnja kriza kao zbroj prethodne 3 (2001, 1990, 1981). Npr. u krizi 2001. je izgubljeno 2% radnih mjesta, koja su se vratla za 4g. 1990-e samo je izgubljeno 1.5% uz povratak nakon 30 mj. 1981-e -3% radnih mjesta i povratak nakon 27 mj. Trenutna kriza je zaronila do gubitka radnih mjesta -6%, a i traje vec 36 mjeseci, oporavak je poceo u 26 mjesecu ali spor: oporavak niti do -5%. Projekcija povrata na 0% je u 7.godini. Po vašem grafu ispada da je kod nas izgubljeno 11% (pad i dalje traje po grafu) i ako malo analogije (brzina povrata radnih mjeseta) apliciramo sa US-om to bi značili povratak na zaposlenost prije krize za 14g (2x više jer smo izgubili 2x veći postotak radnih mjesta).

    • @NoviFan
      interesantna analiza, ali IMHO ne dobra. Zašto? Ne želim vam soliti pamet jer može biti da imate doktorat iz matematike ili tako nešto, ali ipak moramoprovjeriti rez i vidjeti jel ima smisla . A 14g. jednostavno nema smisla. U tih 14 g još 2 busta stignemo 😀 imati. Nadalje da nezaposlenost tako dugo ostane tako velika(iako smanjujuca) pretpostavljam da bi puno prije tih 14g HR bankrotirala.
      Nadalje i ta analiza za US je isto nategnuta, puno toga ovisi koliko ce US još moci se zaduživati(taj njihov oporavak je cijene 2T/god). BTW smiješna vijest. S&P je downgradeao Japan, a Japan ima gotovo 1T US obveznica. 😀 Geniji. 😀
      http://en.wikipedia.org/wiki/United_States_public_debt#Foreign_ownership

  3. Dragi gospodine Bakiću,

    glavni razlog najmanje razine zaposlenosti u Hrvatskoj od 2004. je osim financijskog sloma i nastanak novog sloja osoba koje žive izvan sustava. Radi se osobama koje kartajući poker, trejdajući na burzama ili pisanjem projekata za strane kapitaliste zapravo žive izvan sustava. Na žalost, kako se te transakcije u Hrvatskoj ne evidentiramo, ne možemo izbrojati njihov broj.
    Ako ignoriramo to da svi oni činjenicu da su u svojem poslu bolji od nekog drugoga, htjeli to priznati ili ne zapravo duguju društvu. Nije bitno radi li se o činjenici da su zbog matematike u srednjoj školi ili fakinskog društva najbolji pokeru, ili da su na burzi pametniji ili brži ulagači (ili da imaju insajderse informacije) od mirovinskih fondova ili pak da zbog svog formalnog obrazovanja i osobne volje mogu procesirati veliku količinu administracije i uzeti novce od europskih fondova ili stranih koorporacija. Zbog tih razloga u Hrvatskoj danas radi znatno više osoba nego 2004., a ukoliko one uskoro ne počnu stvarati radna mjesta i poslove za druge bojim se da će im bijes masa ili kivnost vladajućih dio zarađenog novca oduzeti oporezivanjem i njime financirati državno zapošljavanje (iako bi obrazovanje po meni bilo korisnije).

    Na pitanje iz naslova nemam odgovor, no siguran sam da zbog toga mnogi nisu sretni. Svijet liberalnog monetarizma već godinama proizvodi pogrešne informacije i činjenicu da je on propao oni mnogi teško podnose. U novom svijetu koji se rađa raditi će oni koji žele i znaju pribaviti sredstva, a njihova će dužnost biti dijeliti drugima poslove jer će informatički nepismeni (38% hrvata se nikada nije služilo računalom) postati socijalno isključeni. Povećanje efikasnosti podizanjem tehnološke razine dodatno će smanjiti broj radnih mjesta, pa ćemo kao društvo morati pronaći nove načine da zaposlimo stanovništvo. Recimo, obaveznih sat vremena tjelovježbe dnevno, dva stata obvezne razmjene znanja tjedno, i recimo 3 sata obaveznog dobrotvornog rada mjesečno za sve stanovnike mogli bi stvoriti nove poslove (kroz smanjenje ponude rada i povećanje količine znanja).

    • Dakle, ono što bismo trebali raditi jest školovat se godinama i čitat…čitat…čitat tako da kad nešto zaradimo da to možemo dati onima koji to nisu napravili (iz razno raznih razloga, lijenost kao najzastupljeniji)?

      Problem s poslovima koje generira država je u tome što to obično budu infrastrukturni poslovi koji ne generiraju novu vrijednost (ili barem ne ni izbliza koliko “pravi” industrijski proizvodno orijentirani poslovi). Dobar primjer, luksuz je popravljati ceste osrednje kvalitete u vrijeme krize.

      Ovo “obavezno” neću ni komentirat.

      Bolje da nisam ništa ni komentirao… Koliko je to nazadno razmišljanje…

    • @Marko
      teško se odlučiti koji je najsmiješniji dio vašeg komentara ali evo probat cu odgovoriti na ova 2:
      “Zbog tih razloga u Hrvatskoj danas radi znatno više osoba nego 2004”
      Dakle po vama par stotina tisuca ljudi karta poker, piše referate za “strane kapitaliste”(široke narodne mase pazite se tih) ili trejda na burzi. I ne samo to, nego su to odlučili masovnije napraviti kad je kriza krenula. A da stvar bude čudnija “nijedan”(dakle zanemariv broj ) državani zaposlenik nije dao otkaz da uhvati tu priliku. 😀
      “pa ćemo kao društvo morati pronaći nove načine”
      slikajte se vi i vaše društvo, i vaš soft core fašizam ala watch?v=HtDSwyCPEsQ. Pustite ljude poput mene na miru. Ako umremo od gladi jer nismo slijedili centralno planiranje tada cu vam oporucno omoguciti da mi možete plesati na grobu, do tada molim lijepo da me ostavite na miru.
      ” recimo 3 sata obaveznog dobrotvornog rada mjesečno za sve stanovnike mogli bi stvoriti nove poslove (kroz smanjenje ponude rada i povećanje količine znanja).”
      Oh i zašto stati na 3 sata dobrotvornog rada? Zašto ne zabranite struju i kotač? Zamiliste kolio ce se tada radnih mjesta otvoriti? Da kruh ce koštati 800 kuna, ali zamislite sva ta nova radna mjesta.

      • Dobrotvorni rad je kad ministrica financija ostavi posao od 4x xxx kn u zamjenu za mjesečnu plaćicu od 17 xxx kn. Sad ili je žene altruist ili je skrenula ili ja više u opće ne shvaćam ovaj kapitalizam. O Domagoju Miloševiću ne trebam ni govoriti. On je pao direktno sa konja na magarca. Kako je krenulo to bi mogao biti čisto voluntaristički posao (ministarska fotelja) jer tim ljudima navodno novac nije više nikakvo mjerilo. Ili se ja ipak malo varam?

    • @Marko Krištof

      Moram priznati da ne razumijem o čemu zapravo govoriš, ali ovo pred kraj komentara postaje sasvim jasno.
      Dakle ti maštaš o društvu u kojemu će se raditi prisilno i besplatno. Kada bi to bila priča o povratku nekog robovlasničkog sustava, još bih to i razumio, to su korijeni naše civilizacije i to je bilo jako efikasno – ali etički to ne prihvaćam jer vjerujem u slobodu svakog čovjeka.

      Ako nije ‘robovlasnički sustav’ sudeći prema nekim riječim izvučeno iz konteksta (jer kontekst nažalost ne razumijem) više mi sliči da je to ideja nekakavog totalitarnog sustava zasnovanog na ‘socijalističkoj’ idelogiji? Hvala Bogu nije socijal-nacionalizam ali očito onda je nekakav socijalizam kroz vladavinu mediokriteta tj. klasična ‘diktatutra proleterijata’??

      Mislim da takve stvari, klasični komunizam sa tim tvojim naizgled hvale vrijednim radnim akcijama i sl. ipak nisu budućnost RH niti bilo koje zemlje svijeta koja želi budućim generacijama ostaviti ljepši svijet nego li je danas.

      Slobodno tržišno gospodarstvo, koje uistinu nagrađuje ljude ‘pravedno’ (tržište ne može drugačije nego pravedno, i to ‘objektivno’ – što je bolje obzirom da su subjetkivni osjećaji pravde raznoliki) donijelo je ljudskoj cilivizaciji puno toga dobroga, daleko više dobroga nego li što ima mana, a koje mane su upravo rezultat toga kada nekada tržište ne funkcionira (zbog intervencije u njega!) a ne toga jer/kada ‘funkcionira’!!

      Koliko vidim ti bi ‘nadarenima’ dao da ‘slobodno rade’ a onda zarađeno oteo?? Zar to nije licemjereno, o kakvoj to slobodi govorimo, gdje je tu pravda? Predstavljaš klasičan totalitarni krajnje nepravedni sustav a koji je usput i poguban za dugoročni napredak gospodarstva. Pokazalo se kroz povijest, i teoretski i praktično, da poduzetništvo u slobodnoj tržišnoj ekonomiji je ono koje stvara nove vrijednosti.

      Da nije bilo poduzetništva i slobodnog tržišta koje nagrađuje prema zaslugama (a ne prema birokratksi izmišljenim ‘potrebama’) ne bi bilo niti iPhone-a niti Michelangelovog Davida!

      Michelangelo je bio poduzetnik u biznisu zvanom ‘kiparstvo’ sektora ‘umjetnost’ a zarađeno je investirao u druge žive biznise (farme), financijsku imovinu (računi u banci) i berzizičnu imovinu (sanduk dukata na kojemu je spavao) a živio je asketski, nitko nije niti znao da je jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena obzirom da je živio kao pas (ljudi su zbilja različitih osobnosti, to moramo poštivati). Njegova djela trajna su baština ljudske civiilzacije a koju možemo zahvaliti njegovom geniju i ‘tržišnim uvjetima’ koji su omogučili ispoljavanje toga genija.

      Naravno da postoje ljudi, posebice umjetnici pa i znanstvenici… koji će raditi i ‘besplatno’ kao u ovom tvom komunizmu, ali ne mogu svi biti Tesla kojemu je dosta samo da ima za svoj lab i stanarinu u hotelu, za ljude je ‘urođeno’ biti Edision. Možda će Da Vinci ili Rafael raditi za manje ali zašto? Samo zato što ne mogu konkurirati Michelangelu. Da nije bilo tržišnog prinicipa možda bi Davida radio Da Vinci unatoč tome što nije bio kipar i na čega bi sličio? Sigurno ne na ono na čega sliči Sikstinska kapela koju je radio Michelangelo koji je slikarstvo smatrao nižom razinom umjetničkog izričaja ali svejedno povjereni mu posao odradio izvrsno, možda i bolje nego bi Da Vinci i Rafael. To je zakon tržišta, to je rezultat nagrađivanja prema sposobnostima, prema zaslugama… a ne ovo tvoje ‘usrednjavanje’ i stapanje svega u bezličnu masu.

      Misliš da bi ovi mladi umjetnici mogli ovako raditi i školovati se da ih ne financiraju privatne Zaklade?? A privatne zaklade ne financiraju po diktatu, nego slobodno, i od novca kojega su slobodno dali oni koji su ga zaradili na tržištu! A vjerujem da će jednoga dana i Hauser i Šulić zarađivati kao barem Mrvica, ako ne baš kao ‘pop/rock’ glazbenici. Kada privatni kapital financira, to znači da financiraju ljudi koji su taj novac i zaradili, i tada financiraju ono što vrijedi financirati, to je zakon tržišta!

  4. vidim da se već neko vrijeme raspravljamo o državnim intervencijama i što država treba učiniti da pomogne gospodarstvu, naišao sam na jednu zgodnu definiciju, koja je sama po sebi vrlo logična ali je ljudi često zaboravljaju. ne radi se o broju radnih mjesta niti o broju zaposlenih ili ne zaposlenih, ako oni ne stvaraju neku novu vrijednost.
    Dakle cilj i svrha svake intervencije treba biti povećanje produktivnosti.
    Dakle svaka ideja koja padne na pamet treba afirmativno odgovoriti na pitanje povećava li to našu produktivnost kao društva?
    Tako i smanjenje zaposlenosti koje se trenutno događa prirodni je pokušaj svakog odgovornog poduzeća da zadrži produktivnost. Svi koji ne stvaraju dodanu vrijednost su višak i time ova kriza i pad zaposlenosti čini dobro na neki način jer ne ugrožava one koji su produktivni.
    Problem je i dalje država koja brani ne produktivnost jer misli da je osnovni cilj zaposlenost što je jasno kriva teza. Zapošljavanjem svih 4.5 mln hrvata na ne produktivan način neće nas izvući iz nikakve krize.
    Pad zaposlenosti dovesti će ovu državu prije ili kasnije na rub bankrota i onda slijedi neminovno, smanjenje zaposlenih na državnoj sisi i početak oporavka. Što prije tim bolje. Ubrzavanje pada zaposlenosti za mene je dobar znak jer idemo prema putu da dođemo na put za neminovno. slom sadašnje politike neproduktivnosti i trošenja tuđih para. tko preživi pričat će jesam bio u pravu.
    ako grješim u logici slobodno me ispravite.

    • @vedran
      mislim da ste u krivu jer ja ne vidim nekakvu želju da se država reformira, dapace ako poraste nezaposlenost onda ce biti još više povika ne možete dodati još bla bla tisuca ljudi na biro.
      npr pogledajte ovo:
      C(CCP 😀 )NN intervju
      watch?v=Nlu4PCztrv0#t=1m40s
      A vezano za opcenito temu vašeg komentara-slažem se. Da citiram jednog meni cool lika:
      “In the Soviet Union, everyone had a job, yet workers had to stand in line for hours for basic necessities.”

  5. Točno je tako. U svim knjigama piše da čim je veća nezaposlenost da je oporavak sve bliži i burza sve jače raste.

  6. Vrlo je zanimljivo promatrati kako se u komentarima pojavljuju predrasude i tragovi upravo onog ponašanja protiv kojeg je većina čitatelja ovog bloga.
    Izazvani ste se počeli ponašati kao državni službenici kada im netko kaže da premalo rade…. 😀

    Nije mi jasno gdje ste u mojem gornjem postu iščitali da se protivim slobodnom tržištu? Ono na što ukazujem jest neodrživ disbalans između različitih (monetarnom vezom povezanih) tržišta. U modernom svijetu vrijednost se više ne mjeri količinom rada (jer su mnoge vrste rada nemjerljive), već percepcijom njegove vrijednosti na tržištu.
    Problem po meni nije u slobodnom tržištu, već u činjenici da se svijet promijenio, a da to narodu nitko nije objasnio. Tvrtke svoje zaposlenike plaćaju po satu (što mogu predvidjeti), a vlastitu vrijednost uvećavaju na burzi (što ne mogu predvidjeti). Kada je situacija na tržištu dobra, vlasnici ulažu u razvoj, kupuju nove prostore i strojeve, te zapošljavaju, a kada se stanje na tržištu pogorša postojeći sustav u kojem socijalna zaštitna mreža nije pravedno postavljena onima koji su nakon godina tržišnih sukoba ipak zadržali dio ljudskost onemogućava da te ljude koji rade za njih jednostavno bace na ulicu.

    U svijetu u kojem jednokratne investicije u informatička i mehanička rješenja mogu zamijeniti stalno zaposlene stvara se disbalans između različitih tržišta u kojima je takva rješenja lakše ili teže provesti. Jasno je da takav pristup omogućuje veće profite uz manji broj zaposlenih. Kao da živimo u igri muzičkih stolica.
    Problem je što smo ju nastavili igrati i nakon što je muzika prestala.

    Čini mi se da reforme o kojima pišem (široko postavljeni zajamčeni socijalni dohodak (vidi http://www.novossti.com/2010/07/univerzalni-temeljni-dohodak-i-kako-do-njega/) kao zamjena za socijalni sustav, i sveobuhvatna reforma sustava radnih odnosa i prava koja proizlaze iz prošlog rada) uskoro postati opće poznate i to ne kao metoda gušenja slobodnog tržišta, već kao jedini mogući spas za kapitalistički sustav.

    Istina je da je priča o “prisilnom radu”, kako Lynx tumači moje prijedloge , u današnjem svijetu nije baš jednostavno provediva, no kako vjerujem da će se uskoro pojaviti ozbiljno pomanjkanje poslova, prijedlozi koji uvode jednaka pravila za sve mogla bi se nametnuti kao rješenje.

    • Zar to tako nije već najmanje 150 godina?
      Kome još tu nešto nije jasno? Ne shvaćam kome što treba objašnjavati.

      Zar se bilo kada vrijednost nečega mjerila količinom rada???

      Spomenuo sam gornji slučaj od prije 500 godina. Michelangelo je na Davidu radio 18 mjeseci i za to dobio ugovorenih 400 dukata. Taj novac prosječni čovjek nije mogao tada zaraditi niti za 10 života.
      Dakle nije bila u pitanju ‘količina’ rada nego ‘vrijednost’ (a koju određuje ‘tržište’) kao i uvijek.

      Naravno da je stalno potrebno povećavati efikasnost. Što viši profiti uz što manje zaposlenika i ostalih troškova zar to nije samo po sebi razumlijvo i zar tome ne teži svatko normalan svuda i oduvijek??

      Poanta je u tome da što manje zaposlenika proizvodu što veću vrijednost, pa onda ovi ostali koji ne proizvode više ono što su prije proizvodili će proizvoditi nešto drugo i time će suma biti još veća i tako ukupo gospodarstvo realno raste.

      Pogrešno je pretpostaviti da ljudi ‘neće imati što raditi’. To je glupost. Pa nekada je u poljoprivredi radilo 70 % ljudi a danas 2 % i nismo došli do toga da imamo višak od ovih 68 % nego ‘tržište’ uvijek ‘svima’ nađe zaposlenje – ako ono funkcionra! A ne funkcionira dobro kada ga iskrivamo raznim regulacijama i našim ‘umjetno’ smišljenim kvazi-rješenjima koje se uvijek pokažu slabijima nego bi to bila tržišna.

    • pročitajte Atlas Shrugged ako niste.
      iskreno savjetujem, nadam se da bi vam mogao promijeniti pogled na svijet.
      meni najdraži dio je firma koja je odlučila da će se plaća isplačivati ne prema sposobnostima nego prema potrebama.
      A rad će se raspoređivati preba sposobnostima.
      Znate što se dogodilo? Razmislite što bi se dogodilo zemlji koja bi provela ove vaše nazovi reforme?
      Već sam gore napisao, potrebni su propisi koji povećavaju produktivnost.
      Možete li objasniti na koji način vaš prijedlog povećava produktivnost?

      Mislite li da ljudi stvaraju pod prisilom, probajte prisiliti nekoga da vam napravi nešto, primjerice prisilite doktora da vam napravi transplataciju srca. Obziiom ste uvjereni u uspjeh takvog režima, ne sumnjam da biste pristali biti njegov pokusni kunić.

  7. @Lynx ne, dok je postojala monetarna poluga to nije bilo tako jer države nisu posuđivale novce na tržištu, već su bile ovisne isključivo o vlastitoj mogućnosti prikupljanja poreza.

    Michelangelo je u društvu rijetkost, takav se radja jedan u generaciji.
    Tjelovježbom, razmjenom vještina i dobrotvorim radom u mojem zamišljenom sustavu produžujemo životni vijek tom umjetniku i omogućujemo drugima da uče od najboljih. Problem današnjeg društva je što smo povećali vjerojatnost da takav netko umjesto kao umjetnik završi kao investicijski bankar 😉 (i to u najboljem slučaju).

    Ja shvaćam efekte demografske tranzicije, no kako su njeni uzroci često nejasni neekonomistima, predlažem da pročitate kapitalno djelo Karla Polanyi-a Velika preobrazba. Iako je demografska tranzicija u engleskoj, započela industrijalizacijom, bez uvođenja speenhamlanda trajala bi znatno dulje. Paralela se može povući i danas, možemo vjerovatno preći u novu eru i bez zajamčenog socijalnog dohotka i oporezivanja sitnih špekulanata, no ako ne pronađemo način na osigurati kruh nezadovoljnicima koje neka tržišta više ne mogu prehranjivati, mogli bi se suočiti s nečim sličnim ovime http://www.youtube.com/watch?v=vo5Fn1-2E8o

    • Ma kako nisu ‘posuđivale novac na tržištu’? Posuđuju već stoljećima i to baš u ovih zadnjih par najboljih stoljeća posebice. Ja bih rekao da država treba biti minimalna, da ona nema što puno trošiti pa time niti puno prikupljati od poreza ili privremenih ‘poluga’. Ali poluga sama po sebi nije uvijek loša, služila je za ‘uglađivanje’ ciklusa i kao takva upravo je element upravo ‘socijalne’ države (jer preživljavanje turbulencija preizraženih ciklusa najteže je najsiromašnijima) ili element ‘državnog poduzetništva’ (a poduzetniku treba poluga, ne možeš ga osakatit uzimanjem poluge). Slažem se da država ne treba biti poduzetnik nego da to trebaju biti privatne osobe i njihova dobrovoljna udruženja osoba/kapiatla (korporacije npr.) i slažem se da ne treba biti po definiciji ‘socijalna’ nego ‘posljedicom gospodarskog prosperitata socialna’ i zbog toga zaista nema razloga da država puno prikuplja ili se čak zadužuje. Tu se, na taj način, mogu složiti.

      Preporučam povijesno-financijsku knjigu ‘A financial history of the Netherlands’ (Joost Jonker, J. L. van Zanden). Imaš isječke na google books.

      Tu vidiš puno toga kako stvari negdje funkcioniraju već stoljećima, vidiš kako se sustav može dobro i kako loše ‘koristiti’…

      P.S. Nikako ne mogu shvatiti ove tvoje prisilne ‘tjelovježbe, razmjene vještina i dobrotvorni rad’. To ljudi u slobodnom društvu rade po svojoj slobodnoj volji i ne vidim kako netko ima pravo nekoga ‘tjerati’ na nešto od toga.

      I nije mi jasno što imaš ‘protiv’ investicijskih bankara (ne poznajem niti jednoga, a tu ne bih ništa generalizirao) i kakve su ti to ideje da bi Michelangelo u današnjem svijetu bio investicijski bankar? Pa ako i bi, mislim da nije etički da mu se petljaš u slobodu izbora svoje profesije. On je zaista bio ‘opsjednut’ novcem i sl., a u privantom životu asketskog ponašanja… on bi prije bio nešto kao Buffett, nevjerojatno skroman čovjek koji se bavi investiranjem nego li nekakav ‘investicijski bankar’ ali svejedno teško mogu zamisliti da ne bi slijedio svoje vjerojatno ipak urođene strasti prema ljepoti prirode, ljepoti slobode, veličanju ljudskog tijela i duha u toj filozofiji jedinstva ove dvije komponente čovjeka… Mislim da bi on i u ovom svijetu bio nekakav umjetnik. Barem je to u današnjem svijetu lakše nego onda. Onda je to bilo sramota, otac je s njim bio u svađi zbog izbora zanimanja, imao je težak početak kao ‘šegrt’ u jednoj slikarskoj radnji… danas bi kad je tako talentiran slično kao i gore spomenuti Stjepan Hauser u svojoj umjetnosti, također i on dobio nekakvu stipendiju Zaklade Adris i drugih, otac se vjerojatno ne bi protivio njegovom izboru, puno lakše bi započeo svoj posao nego onda… Čak bi i kao slobodniji čovjek možda bio i još kreativniji – tko zna??, a sigurno se danas i ne bi se vucarao po sudovim zbog ‘sodomije’ i sl. gluposti koje je u onom vremenu morao trpjeti. Zaista vjerujem da danas on bi bio barem jednako genijalan i barem jednako velikih dijela.

      Čudne su me te ideje da bi ti ljudima određivao čime će se baviti, da bi neke profesije htio podcijeniti po svome osobnom nahođenju, ili da tako podcijenjuješ ljude da misliš da se neće baviti onime što je za njih dobro, što ispunjava njihove potrebe, želje, strasti… pa u današnjem svijetu imaš više ‘kreativaca’ svih vrsta nego ikada prije. Nekada su se praktički baš svi ljudi morali boriti za puku egzistenciju i sve ostalo je bio luksuz. Danas, pogotovo u razvijenim slobodno-tržišnim gospodarstvima imaš puno puno veći postotak ljudi koji se bave ‘onime što žele’ i ‘nekim kreativnim djelatnostima’ nego li je to bilo ikada prije – i to stalno raste u ovakvom tipu društvenog uređenja!

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.