Društvene paradigme

Samodolova bomba

Odnos mirovinskih fondova prema državnim obveznicama ključan je za valorizaciju njihove uspješnosti

(prenosim članak objavljen jučer u Jutarnjem)

Kao nakon svake jake bombe, najprije je zavladala tišina. A kako je neminovno da će izjave predsjednika HANFA-e dignuti veliku buku, ta tišina je tim glasnija. Izjave gospodina Samodola su, bez sumnje, jedna od najhrabrijih i najčvršćih izjava koju je ikoji državni dužnosnik, u bilo kojem području, izrekao do sada.

Podsjetimo, u izjavu za Banku naglašava da mirovinski fondovi ne smiju ostati institucije koje će najviše doprinositi svojim osnivačima te kaže

“U izmjeni zakona prava stvar bi bila omogućiti članovima fondova da postanu suvlasnici društava za upravljanje. Tad bi se svi efekti upravljanja rasporedili među članovima i bankama kao suvlasnicima društava za upravljanje. To će biti naš prijedlog. Ako banke ne pristanu, treba brutalno izmijeniti zakon i sadašnje fondove dodijeliti na upravljanje drugim povjereničkim institucijama koje će se osnovati.”

Zašto je ovo hrabro i čvrsto? Vlasnici društava za upravljanje mirovinskim fondovima su uglavnom financijske institucije u stranom vlasništvu, a ovaj biznis je za njih jako vrijedan. Dobit društava za upravljanje obveznim fondovima u 2009. je bila oko 20 mil. eura (nemam podatke za 2010.), a 2005.-2009. je rasla po prosječnoj stopi od preko 12% godišnje.

Pretpostavimo li održivost takve izvedbe, moglo bi se zaključiti da taj biznis vlasnicima vrijedi čak i 300 miliona eura i više.

Prijeti li on, dakle, nikome drugome nego hrvatskim bankama i ostalim vlasnicima da će im uzeti te zlatne koke?

Poanta Samodolovih izjava nije u prinosima, niti u troškovima – koji su na razini sustava ipak znatno veći od same naknade fondovima – nego o njihovom omjeru. Dakle, trebamo pričati i o prinosima fondova. No, podsjetimo, obveznice Republike Hrvatske su prema zadnjim izvješćima činile 65% portfelja mirovinskih fondova.

To ima razne implikacije.

1. Najprije, moglo bi se govoriti da za taj dio portfelja i nema nekog velikog napora pri upravljanju, pa su naknade za njega pretjerane.

2. Zatim, što je još znatno važnije, prinos ovog dijela portfelja ključno utječe na prinos fondova u cjelini. I ovdje je kvaka. Neki fondovi većinu – ili veliku većinu – drže ‘do dospijeća’. Radi se o načinu vrednovanja financijske imovine pri kojem se vrijednost obveznice ne vodi po tržišnoj vrijednosti – koja može fluktuirati – nego po procjeni ‘fer’ vrijednosti.

Tu nastaju problemi. Neko društvo za upravljanje može procijeniti da je kamata koju država plaća na obveznicu pretjerana, pa odlučiti da bi bilo pravednije na instrument obračunavati manju kamatu, a ostatak u knjigama prikazati kao povećanje vrijednosti, i ‘amortizirati’ to povećanje do dospijeća. Možda malo komplicirano, ali se svodi na to da neki fond može, ako tako procijeni, obveznicu RH koju je platio 100, u knjigama voditi i po 110, i tako ostvariti instant ‘dobit’, odnosno prinos.

Ako bi značajni dijelovi portfelja mirovinskih fondova bili tako knjiženi, trebalo bi razmotriti koliki je dio prinosa ostvaren upravljanjem fondovima, a koliki dio ovakvim računovodstvenim tehnikama. A ako je tako, treba i znati koliko je aktiva fondova s obzirom na taj način izračuna veća, pa stoga i naknada za upravljanje. Ako je tako, a budući da ne rade svi fondovi isto – primjerice, jedan fond vodi svega četvrtinu svog portfelja ‘do dospijeća’, a drugi preko polovice – trebalo bi obratiti pažnju i kako se računa relativna izvedba fondova, tj. jesu li im obračuni prinosa usporedivi.

3. Ovo ima i daljnje implikacije. Naime, često čujemo da mirovinski fondovi i nemaju izbora, nego ulagati toliko u državne obveznice, jer iako im je zakonski minimum manji, da ih država ‘mekano’ prisiljava da ulažu i znatno više, tj. upravo toliko koliko imaju. Ova teorija je na staklenim nogama, primjerice i zato jer im se udjeli portfelja u državnim obveznicama značajno razlikuju. Ali ako bi veliki dijelovi portfelja bili držani do dospijeća i knjiženi preko nabavne cijene, to bi možda objasnilo i ovoliku izloženost hrvatskim državnim obveznicama. Možda upravitelji mirovinskih fondova naprosto vole ulagati u državne obveznice?

Kako gledamo moguće implikacije knjigovodstva mirovinskih fondova dolazimo do sve dubljih slojeva. Idući je možda i najkompliciraniji neupućenima u financijska tržišta, ali je po mom sudu najvažniji.

4. Često čujem da hrvatski mirovinski fondovi s pravom relativno malo ulažu u hrvatske dionice ‘jer su one rizične, a temeljni cilj mirovinskog fonda je zaštiti imovinu članova’. Ovaj argument osim što je pogrešan na elementarnoj razini znanja o upravljanju imovine, u gornjem kontekstu bi mogao biti naprosto sam po sebi pogrešan, ako fondovi većinu ulaganja u hrvatske državne obveznice vode po nabavnoj ili većoj cijeni.

Naime, kad se govori o ulaganju u dionice neke zemlje općenito, glavna varijabla je tzv. sistemski rizik zemlje, koji se najbolje ogleda u prinosu relevantnih državnih obveznica, odnosno u njihovoj cijeni. Što veći prinos, tj. kamata, to je manja vrijednost glavnice, i obratno. Vođenje glavnice po cijeni većoj od nabavne, značilo bi da upravitelj fonda procjenjuje rizičnost zemlje manjom od one koju implicira kamata na obveznicu. Ako mirovinci vode državne obveznice po tim većim cijenama, značilo bi da smatraju rizik zemlje relativno malim. A onda se postavlja pitanje zašto ne ulažu više u hrvatske dionice.

Kao što sam već ranije pisao, mnogi je argumenata za potcijenjenost hrvatskih dionica, a glavni je da najveći dioničari mnogih tvrtki gdje bi mirovinski fondovi bili prirodni dioničari, te tvrtke upravo sad otkupljuju s tržišta. Mirovinski fondovi uglavnom stoje i gledaju, ili im čak i prodaju pakete neophodne za kontrolu, osim u slučaju INA-e. Mene su, pak, optuživali da zagovaram ‘rast’ cijena domaćih dionica jer sam u njih uložio. Ali obratno je: ja sam uložio u hrvatske dionice jer smatram da su potcijenjene, i to govorim i dalje.

A gospodin Samodol je u svojim izjavama rekao da obvezni fondovi imaju i šire ciljeve. Jedan od njih je razvoj tržišta kapitala, s mnogim pozitivnim posljedicama, kao što je pribavljanje kapitala za najbolje hrvatske tvrtke, razvoj i zapošljavanje. Budući da je u slomu hrvatskog dioničkog tržišta glavni element bila nelikvidnost, a kako su mirovinski fondovi ti u koje se prisilno slijeva najdugoročnija štednja hrvatskih građana, za koju je najbolji investicijski instrument dionica, oni su i odgovorni da u ovakvim okolnostima tržištu pruže barem minimalnu likvidnost – daju motoru onu količinu ulja da ne ‘zariba’ u potpunosti. Ovo nije u kontradikciji s direktnim interesom članova, jer je poanta zaštiti intrinzičnu vrijednost tvrtki u koje su fondovi uložili, a one kroz tržišta kapitala mogu ‘disati’.

Zbog svega ovoga je neophodno da u ovom prevažnom dijelu gospodarstva saznamo ključne podatke, a to je koje obveznice i pod kojim cijenama u svojim knjigama vode mirovinski fondovi. Koliko je ovaj podatak bitan, možete vidjeti ovdje. To će biti snažna indikacija je li gospodin Samodol u pravu ili ne.

p.s. Politike mirovinskih fondova u ovom dijelu možete naći na njihovim stranicama, navodim linkove na izvješća fondova:
AZ Fond
Erste plavi
PBZ Croatia osiguranje
Raiffeisen

Ove ključne podatke nećete naći u njima, ali je jako zanimljivo što su i na koji način naveli, ili nisu naveli. Razlike koje mogu biti implicirane raznim računovodstvenim politikama mogu biti – tko zna? – možda i 3% ili veće. To bi značilo da prelaskom iz jednog u drugi fond tu razliku možete instant ‘zaraditi’. Nazovite svoje fondove, pišite im, i saznajte istinu!

31 replies »

  1. Stvarno izgleda samorazumljvim, vođenje obveznica po cijeni višoj od tržišne i ne investiranje u dionice nije spojivo jedno s drugim.
    Zanima me kako bi oni to objasnili??

    Mirovinski sustav u zemlji starog/starećeg stanovništva je nešto od najvišeg mogućeg ‘nacionalnog interesa’, nedopustivo je da se OMF-ovima upravlja bilo kako osim maksimalno profesionalno na način koji jamči maksimalni prinos u odnosu na rizik a za one koji imaju puno vremena do umirovljenja uz izlaganje i stvarno značajnijem riziku. Dakle i ona komplikacija sa različitim vrstama portfelja čini se da je također potrebna.

    Naši umirovljenici za 40-ak godina mogu imati bijedne mirovine sa kojima će skapavati od gladi, mogu imati sjajne mirovine koje će njihove zlatne godine učiniti doslovno zlatnima a što je stvar puno šira od njihovog individualnog dobra (utječe na stanje cijelog tadašnjeg gospodarstva obzirom da će biti najveća skupina potrošača) – a sve ovisi o tome koliko će dionica u portfelju imati njihovi mirovinski fondovi!!

    • Neće oni objašnavati, nego će ignorirati ‘s visoka’. Navikli su da novinari znaju daleko manje od njih, pa nema pritiska na njih.

      • Pa ćemu onda Hanfa?
        ne trebaju li oni razumjeti i poduzeti nešto?

        Ćemu služe revizorske tvrtke?
        Ne trebaju li one poduzeti nešto ako se imovina u knjigama namjerno precjenjuje?

        Postoji valjda neki slijed odgovornosti? Institucije kojima se možemo obratiti ako imamo informacije koje su važne za društvo.
        Ako nema u ovoj zemlji pa ima valjda u EU neka institucija.

        • Revizorske firme kada i primjete (a primjete) takve stvari, rješavaju to sa “win-win” ishodom, što znači još nekoliko godina ugovora o reviziji i nadzoru. Ništa ih ne spriječava da to rade jer niti jedna revizorska kuća nikada nije odgovorala, pogotovo ne kod nas. Da li je ikada netko vidio negativno mišljenje revizije? Nije…
          Imam iskustva i s jedne i s druge strane i moram priznati da je u početku bilo smiješno kada vidite ljude u uredu da rade u računovodstvu a igraju se sa škarama i ljepilom kao da su na likovnom u osnovnoj školi (uglavnom u prolječe – možda nema veze sa revizijom nego sa buđenjem prirode 🙂 ).

          Što se Hanfe i Samodola tiče, nadam se da neće stati na ovome pa makar to radili zato da napadnu prije nego njih netko napadne za sve njihove propuste. A bilo ih je…

        • @
          vedran
          +1
          Baš me zanima šta rade službenici HANFAe ako im promakne nešto ovako. Nije da ima 584 OMF u HR i da svaki ima 40 kn kapitala.

  2. Budući da nepratim mirovinske fondove vani, može li mi netko reći koliki su prinosi takvih fondova u europi, npr. njemačkoj, češkoj, poljskoj…
    Dok god naši prinosi budu u rangu sa njihovim netreba FM osuđivati.

    • Kruno, prvo moramo utvrditi koliki su prinosi naših fondova da bismo ih mogli usporediti. to i je tema ove rasprave, što se nezna koliki su prinosi naših fondova, odnosno sumnja se na knjigovodstveno friziranje rezultata fondova.
      pročitajte ipak ovu i nekoliko tema ranije pa će vam biti jasnije.

      • Ovo nije uopće mirovinski fond (samo se tako zove) nego klasični ‘sovereign wealth fund’.
        Iako se na jednoj razini svaki fond ‘može uspoređivati’ sa svakim (ukoliko su im ‘investicijski horizonti’ slični) ja ipak ne bih uspoređivao ovo norveško čudo sa bilo čim drugim.

        Možda prinos i nije nešto ‘neviđeno’ tj. ovih cca. 10 godina je premalo za izvesti tako jako zaključke, ali obzirom na veličinu portfelja… možda zapravo i je, ali svakako je ‘čudo’ po svojoj naravi, tj. konceptu upravljanja ‘nacionalnim blagom’ dosta netipičim za Zapadne države i kao takav primjer da se u određenim situacijama mogu primijeniti naizgled nestandardni koncepti tj. da je mudro biti ‘pragmatičan’, da treba istraživati različite modele, različite pristupe izazovu koji je pred nama i bez predrasuda tako znati za dati problem u datoj situaciji/okolnostima izabrati ono ‘najbolje’.

        Iako je ovo jedan ‘kolektivistički’ pristup, ja se Norvežanima ipak divim na dozi mudrosti koju ovdje iskazuju, na odluci da se i ‘kolektivni dio’ svog ‘nacionalnog’ blaga zaštiti na očito dosta dobar način, da se ne živi od nafte kao ‘pijani milijunaš’ nego da se dio zarada pametno reinvestira u ‘ekstremno dugoročni’ fond koji će jednoga dana kada nafte ‘nestane’ zapravo nastaviti taj prirodni dio ‘prosperiteta’ kroz vrijednost koju će investicije fonda stvoriti kroz to vrijeme.
        Takvo nešto vjerojatno nije moguće u više od za na prste jedne ruke najbrojati ‘najkulturnijih država svijeta’ jer svuda drugdje bi ovakav fond postao neefikasno upravljan, korumpiran…

        Kada bi Arapi npr. bili jednako pametni… i oni bi se tako osigurali jer to je upravo primjereno njihovom ‘političkom sustavu’… nešto i pokušavaju (Abu Dhabi Investment Company, pa Dubaijski ulazak u turizam je na tom tragu iako to nije novac isključivo od nafte, više od kredita…) a jedino Rusi… ja njih (možda sam u krivu?) doživljavam najmanje pametnima. Oni će svoje sve propiti i prožderati i kad party bude gotov… ne znam što će onda.

        • pardon, ovaj arapski fond nije ova Company nego ‘Abu Dhabi Investment Authority ‘ (www.adia.ae). Zanimljivo je da se oni za razliku od Norvežana ne hvale sa prinosima niti odaju ikakve detalje. Vjerojatno to nije rezultat ‘tajanstvenosti’ kao strategije nego zbog toga što se nemaju rezultate s kojima bi se mogli pohvaliti.

        • P.S. A možda im vjera brani lagati o prinosima s pomoću knjigovodstvenih muljaža, makar one bile legalne (kao ovo kod naših OMF-ova) ali etički upitne. Naime Musliman smije lagati samo ukoliko je to u interesu širenja vjere na ‘nevjernike’ a kako ovo ne bi spadalo pod taj paragraf onda očito da tu ne smiju lagati pa je prešućivanje jedina prihvatljiva alternativa.

          ### Izbrisano ###

        • U pravu ste da to nije klasicni MF, ali meni je cool kao primjer (jer imaju ogrnomni kapital, a i odluka da se lova od nafte spremni je kao što ste primijetili strahovito “čudna” sa balkanskog 🙂 stanovišta. :D)
          Nadalje pogledajte ovo:
          Annual management costs (percent)
          #godine
          0.12 0.12 0.11 0.10 0.11

      • @Ivan

        Evo još jedan zanimljivi primjer dugoročnog investiranja:
        http://news.morningstar.com/articlenet/article.aspx?id=368415

        Samo jedan od bezbrojnih primjera nakon kojih se čovjek zapita: koliki su ‘opravdani’ troškovi ‘dugoročnog fonda’ bilo koje vrste? Koliki je trošak ‘pasivnog fonda’? I zašto plaćati nekome aktivno upravljanje kojim očito može ‘samo pokvariti’ rezultat? 😀

        Svi ‘legendarni fondovi’ su svoje rezultat ostvarili bilo ekstremnom pasivnošću bilo ekstremnom ‘mudrošću’ svojih upravitelja. A pitanje je: može li se mudrost kupiti naknadom za upravljanje? Jamči li viša naknada da će upravitelji zbog toga postati mudriji? 😛

    • @Kruno

      Vezano za usporedbe fondova iz različitih država:

      Vjerojatno je na ovo nemoguće dati precizan odgovor i kad bi pouzdano i precizno znali prinose naših fondova mjerene tržišnim cijenama.

      Naime, bezbroj je različitih vrsta ‘mirovinskih fondova’ u različitim mirovinskim sustavima diljem Europe (i svijeta).
      Nemaju svi mirovinski fondovi jednaku funkciju, jednake građane kao udjelničare, u jednakom gospodarstvu…
      Negdje mirovina iz mirovinskih fond niti nije zamišljena kao jedini izvor prihoda budućim umirovljenicima a kod nas npr. htjeli to sebi za sada priznati ili ne, mirovine iz 2./3. stupa biti će jedine mirovine koje će primati naši umirovljenici u vrijeme 40 godina od danas (i za većinu jedini izvor prihoda za život).

      Ako bi htio uspoređivati prinose tada bi trebalo pronaći zemlje koje su slične Hrvatskoj (gospodarski/demografski, perspektivama budućnosti) i imaju na sličan način implementiranu ‘mirovinsku reformu’.

      I tada usporedbe tih fondova iz različitih (ali ‘usporedivih’!) zemalja bi se morale raditi nekim ‘relativnim’ metodama usporedbe. Jasno da bi usporedbe apsolutnih prinosa bile besmilene.

      Vjerojatno je jedini upotrebljivi (iako ne savršeni) ‘benchmark’ pripadna ‘risk-free rate’ svake zemalje tj. treba gledati koliko su mirovinski fondovi u pojedinim zemljama ‘relativno nadmašili’ risk-free stopu svoje zemlje (a to gledati ‘dugoročno’, dakle kroz razdoblja od bar 10-ak godina).
      Jasno je da dugoročni prinos treba očekivati većim od risk free rate, manjim od prinosa ‘nekog širokog indeksa dionica’, a sad koliko točno tj. kojem kraju bliži… to ovisi o tome kako je mirovinska reforma zamišljena, kakvo je to gospodarstvo…

      Npr. ako neka zemlja ima risk-free stopu od 4 % i prinos fonda 6 %, a neka druga risk free stopu 6 % a prinos fonda 9 %, ja bih rekao da su ovi fondovi u promatranom razdoblju bili ‘podjednakih perfomansi’ (i jedan i drugi ostvarili 50 % veću stopu povrata od pripadne risk free stope). Važno je napomenuti da nas ne zanima kakve su rezultate ostvarili kroz neko kratko ili ‘prošlo’ razdoblje nego nas zanima koliko će ukupno ostvariti kroz cijelo ‘dugoročno razdoblje’ (u ovom slučaju 40-45 godina). To nažalost ne možemo predvidjeti, ali iz filozofije fonda, strukture ulaganja… ‘kvalitete upravitelja’… možemo dati neku procjenu ‘vjerojatnosti’ postizanja određenih/željenih prinosa.

      • @Lynx- naravno naši fondovi moraju ulagati 50% u HR obveznice, pa im je time prinos definiran dobrim dijelom. Sad ne znam jel ih obveznice vuku dolje ili su toliko loši da ih izvlace. 😀

        • Naravno da je ovo sadašnje stanje glupo, da ne može ispuniti potrebe našeg ‘društva’.

          Ako želimo kvalitetne mirovine, s jedne strane izdvajanje se mora bitno povećati!, a s druge drastično smanjiti zakonom propisani i s time u skladu i stvarni udio obveznica.

          Smatram da bi trebalo stvoriti različite fondove/portfelje za različite planirane odlaske u mirovnu.
          Strategija ulaganja treba biti jednostavna (uvijek su jednostavne strategije najbolje!): ‘što je dalji datum umirovljenja to veći udio dionica i općenito rizične imovine, i obratno. A kod dionica: nikad ne precijeniti sposobnosti upravitelja!’.

          Konkretno: na početku 40-45 godišnjeg ulaganja trebalo bi ciljati na gotovo 100 % udio dionica, nakon nekog dužeg vremena (bar 10-ak godina) udio dionica tek tada započeti i to vrlo postepeno smanjivati, mijenjajući sa obveznicama, da bi par godina pred umirovljenje udio dionica i obveznica pao na cca. 50:50, i da bi nakon toga kroz par godina do umirovljenja tj. ‘likvidiranja portfelja’ ubraznim tempom udio obveznica preuzeo većinski udio u portfelju.

          Glavni posao ‘odbora upravitelja fonda’ (dakle treba ih biti više od 1 čovjek po fondu, ali ne previše, npr. 3 čovjeka) bi bio za svaki od portfelja (kojih treba biti npr. 10-ak, ako se dijele po godini umirovljenja u npr. cca. 5-godišnje grupe) unutar doduše ipak ‘prilično oštro definirane strategije’ svojim znanjem, iskustvom… ‘fino taktizirati’ tempo ove ‘alokacije u klase’, maksimalno profesionalno složiti ove obvezničke dijelove portfelje (vodeći također računa o tome da u ranijim godinama i obveznice mogu biti ‘rizičnije’, dakle visokoprinosne korporativne obveznice…) i njihove prilagodbe protokom vremena kako bi istovremeno postajali i sve veći i sve manje rizični dijelovi portfelja, te što se tiče dioničkog dijela portfelja koji će večinu vremena biti daleko najveći dio jako jako pažljivo/’mudro’ odrediti udio ‘aktivno’ i ‘pasivno’ upravljanog dijela dioničkog portfelja vodeći se npr. primarno time koliko ‘pouzdanje’/dokaze imaju da su trenutni upravitelji (oni sami?) sposobni ‘pobijediti indeks’.

          Ako/dok nemaju dovoljno ‘pouzdanje’ u mogućnost pobjeđivanja indeksa, tada većina (npr. često i cca. 100 %!) bi bila u ‘pasivnom’ modu (repliciranje nekog ‘široko definiranog’ dioničkog indeksa, ili više njih ako se npr. ulaže i u strane države… što je opet velika odluka, ali svakako više od pola treba biti u istom tržištu gdje su i udjelničari), a onda/kad se dođe do odluke za neki udio dioničkog portfelja da bude ‘aktivan’ (vjerojatno nikad puno veći dio od 50 % dioničkog portfelja) tada tim dijelom zaista upravljati svom svojom pameću, čašću, vjerom… ono što se kaže ‘nadljudskim naporom’, koji se ne radi za nikakav ‘novac’, nego zaista iz ‘viših ideala’.

        • Poštovani,

          podportfelji će se sigurno uvesti. Iako je upitno što oni mogu pomoći kod ovakvog mentaliteta upravitelja. Pazite, trenutno oni imaju nevjerojatno dugački horizont, s obzirom na demografiju članstva (i dotoko budućeg članstva), pa je s obzirom na to potpuno apsurdna njihova opterećenost obveznicama. Da li je to naprosto neznanje, neki drugi ciljevi ili tko zna što, ili sam naprosto ja u krivu, pokazat će vrijeme.

        • I meni se tako čini. Nema razumnog objašnjenja za ovakvu strukturu ulaganja. Umjesto da se iz petnih žila bore za ukidanje pravila o držanju 50 % obveznica kako bi mogli držati puno više od 50 % u dionicama, oni obveznica drže čak i više nego je trenutno propisano!

          Obzirom da je prosječno vrijeme odlaska u mirovinu njihovog članstva za cca. 30 godina (tako nekako?) oni da rade ‘ozbiljno’ i da im zakon takav rad u potpunosti omogućava bi trebali imati za portfelj fonda npr. nešto puno sličnije nečemu ovakvom nego li ovome što sad imaju?
          https://personal.vanguard.com/us/funds/snapshot?FundId=0306&FundIntExt=INT

          P.S. I bilo bi lijepo da su im i naknade s ovakvima u rangu.

  3. Dobro, dobro vidim već to i na TV ide. Samo još da su imali pameti prije bar 2 godine to shvatili ali dok se izredaju raznorazni Novotny i Kulići nema više slobodnog termina. Sad kad je vraga došao po svoje dobra je i riječ zdravog razuma. Bolje ikad nego nikad.

  4. “Neko društvo za upravljanje može procijeniti da je kamata koju država plaća na obveznicu pretjerana, pa odlučiti da bi bilo pravednije na instrument obračunavati manju kamatu, a ostatak u knjigama prikazati kao povećanje vrijednosti, i ‘amortizirati’ to povećanje do dospijeća. Možda malo komplicirano, ali se svodi na to da neki fond može, ako tako procijeni, obveznicu RH koju je platio 100, u knjigama voditi i po 110, i tako ostvariti instant ‘dobit’, odnosno prinos.”

    Mislim da ti ovo ne stoji. Ako kupiš npr obveznicu po 90 koja o dospij. vrijedi 100 i klasificiraš je HTM portfelj. knjig. je evidentiraš po 90. Ovaj diskont amortiziraš primjenom EKS-a i prihoduješ mjesecno sve do dospijeća. plus na sve to prihoduješ kamatu. Ako su kupio uz premiju ista stvar samo amortiziraš premiju. Nigdje u MRS 39 ne vidim da postoji mogucnost da instrumente koje si klasificirao u HTM vodiš po ” procjeni ‘fer’ vrijednosti.”

  5. TO JE TO ŠTO ME ZANIMA!!! – i konačno to negdje mogu pročitati… 😀 Uljepšali ste mi dan, g. Bakić!
    Pokušala sam prije nekoliko mjeseci jednim svojim komentarom potaknuti diskusiju na temu prinosa MF-ova (i dobrovoljnih!), ali u tom trenutku očito nije tema još bila na redu… Veoma mi je drago da je sada tema aktualna i željno iščekujem još postova na tu temu (i dobrovoljni, pliz, pliz… )…

  6. Mali doprinos obračunima prinosa OMF-ova – o tome se nešto više govorilo na nekom drugom postu, ali pošto i ovaj na neki način ima veze s prinosima OMF-a i (ne)zadovoljstvom članova tim prinosima – postam ovdje.
    Napravio sam malu simulaciju na temelju uplata na svoj račun:
    – član sam jednog od fondova od samog početka (prva uplata 30.04.2002)
    – uplate su bile redovite, cca 370 HRK 2002. , cca 420 HRK 2003. i 2004. , 665 2005. , te od cca 1090 do 1325 od 2006 do danas
    – niže je usporedna tablica simulacije na sva 4 OMF-a

    Uplate na račun na dan – 01.02.2011 (mislim da je ovo već umanjeno za ulaznu naknadu) – 94.763,60 HRK
    AZ ERSTE PBZ-CO RAIFF.
    STANJE
    (01.02.2011) 112.431,58 112.621,31 108.134,34 110.442,07
    EKS 4,92% 4,97% 3,81% 4,41%
    … bez obzira na odabir fonda, mislim da je teško bit zadovoljan ovim prinosima (a bili bi još slabiji kad bi uvećali uplate za ul. naknade i naknade REGOS-u)
    … vidio sam da je netko već pitao, ali nisam primjetio odgovor – kakvi su prinosi mir. fondova u EU i kako se izražavaju, tj. da li je EKS dobra/usporediva mjera ?

    • Marko, ako počitaš gornji, a posebno post “imovina držana do dospjeća” bit će ti jasno zašto ove brojke nemaju puno veze sa realnošću.
      Ukratko za tvoj slučaj u ovih cca 100.000 kn koliko ti imaš u irovinskom fondu, otprilike 50.000 kn nalazi se u imovini do dospjeća, koja se ne vodi po tržišnoj vrijednosti, što znači da realno ovih 50.000 kn može biti ili 40.000 ili 42.000 ili ?.
      Neznamo jer se ti podaci ne objavljuju. Jedan je posjetitelj bloga ranije (financije123) izračunao za Raiffaisen da je jedna od obveznica koja se nalazi u tom portfelju do dospjeća za 2009 prikazana po gotovo 20% većoj cijeni od tada tržišne.
      Zaključak, prinosi koje ste vi izračunali čak i da ste sve ispravno izračunali, u relanosti su vrlo vjerojatno još niži.

      • Ne mogu se u potpunosti složiti s Vašim komentarom.
        Razumijem problem portfelja “do dospijeća” vrednovanog po revaloriziranoj nabavnoj (neka interpolacija između nabavne i nominalne) u smislu da ako je imovina “prenapuhana” onda su i naknade ovisne o NAV-u (mgt. fee) prevelike i na taj način utječu na sredstva u fondu i vrijednost obračunske jedinice, ali ne razumijem kako vrednovanje “do dospijeća” može utjecati na pouzdanost eksplicitno izračunate obračunske jedinice (sam izračun već “sakrije” efekte povećanih naknada). Npr. kada bi ja sada zatvarao mirovinsku štednju i odlazio u mirovinu, svota na računu bi sigurno odgovarala umnošku “broj obr. jedinica”x”cijena obr.jedinice na dan zatvaranja”. Ili negdje griješim?
        Problem “nerealnog” vrednovanja imovine iz portfelja “do dospijeća” na koji Vi ukazujete sigurno bi došao do izražaja samo u slučaju likvidacije portfelja, kada bi se sve moralo svesti na tržišnu cijenu (koja bi opet radi same rasprodaje znano pala).
        Za izračun sam koristio hanfine podatke o cijenama udjela na dane kad su mi išle uplate, i na temelju tih novčanih tokova (+vrijednost sredstava na završni dan usporedbe, uzeo sam 01.02.1011) sam ubacio u excel XIRR funkciju, koja je po mojim saznanjima najbolji (opće dostupan) alat za izračun EKS-a, tako da u korektnost izračuna ne sumnjam.

        • Moj komentar nije bio ne slaganje s vašim, već više kao nadopuna. Isprika ako je djelovalo da vas poučavam ili govorim s visoka, nije bila namjera.
          Ne radi se samo o prodaji, no zdrava logika nalaže, da ako je čitava vrijednost fonda “precjenjena” u odnosu na stvarnu vrijednost, onda su i svi udjeli precjenjeni. Isto tako “realno” prikazana imovina više će negativno utjecati na vrijednost udjela, nego što će se to popraviti sa “manjom” naknadom fonda.
          Osim toga kada vi budete išli u mirovinu, uz pretpostavku iste strukture imovine fonda (uz danu strukturu uplata i imovine) neće biti moguće vršiti sve isplate samo iz pripadajućeg CF, već će biti potrebno i prodavati dio imovine što opet znači još manja vrijednost vašeg udjela (kroz pad vrijednosti uzrokovanog prodajom). Osim toga ako je imovina koju drže do dospjeća prikazana uz premiju (>100) radi se o nerealiziranim dobitcima koji se nikada zapravo niti neće realizirati, pa tako niti ne odražavaju realnu vrijednost vaše imovine (obzirom tu imovinu nije i neće biti moguće prodati uz premiju).
          Što se vašeg izračuna tiče, nisam dovoljno stručan da ga komentiram, no pretpostavljam da je poprilično točan, moj se komentar odnosio na bazu na kojoj je isti izračun proveden.

      • Pošto ne mogu “odgovarati” na Vaš zadnji post, obavit ću to ovdje.
        Hvala na dodatnim komentarima/pojašnjenjima i upućivanju na “širu sliku”.

  7. @nbakic (ne znam da li citate nove komentare na stare postove no evo):
    “Vođenje glavnice po cijeni većoj od nabavne, značilo bi da upravitelj fonda procjenjuje rizičnost zemlje manjom od one koju implicira kamata na obveznicu. ”
    Zar nije rizik zemlje određen razlikom između “cool” obveznica i obveznica te zemlje, a ne samo da li je cijena veca ili manja od nominalne. Npr. da su kupili obveznice HR @5.45% i da su tada GER bile @ 4.25%. Ako cijene GER obveznica porastu tako da je kamata 3.05% tada ono mogu gledati da je vrijednost HR obveznica porasla iako se rizik zemlje povecao. Ne nužno jer je država u boljem stanju nego jer je pala “malorizicna” kamatna stopa.

    Valjda je jasno moje pitanje. I ne tvrdim da je to stvarno tako(misim da su razlozi takvog obračuna dosta jednostavniji :D), samo mi vaš argument nije jasan.

    • U biti ste u pravu … želio sam reći da ako vode po većoj cijeni, smatraju da je rizik zemlje manji nego u trenutku izdavanja (a što može biti uzrokovano i općim padom stopa, pa tako i u bechmark obveznici). Trebao sam reći: ako ju prikazuju (znatno) iznad tržišne cijene, onda smatraju da je rizik zemlje manji nego je trenutno ‘službeni’.

      • Ja ne razumijem zašto vi kao faktor vrednovanja uzimate što oni smatraju.
        Po meni je to irelevantno. Vrijednost je ona cijena koja se može trenutno postići na tržištu bez obzira što ja ili vi ili oni smatrali, odnosno naše “smatranje” se reflektira kroz trenutnu tržišnu cijenu.
        Osim toga ne može se promjena cijene obveznice isključivo pripisivati preomjeni rizika zemlje kada imamo i ddruge tržišne faktore, ponudu/potražnju, likvidnost, nova izdanja…

        Druga je tema odražava li tržišna cijena i pravu vrijednost. No tako je i sa mnogim dionicama čija tržišna cijena ne odražava pravu vrijednost pa nitko zbog toga ne vrednuje dionice u knjigama po “procjenjenoj” vrijednosti.

        Ili sam ja potpuno krivo shvatio argumente koje spominjete.

    • Ivane, ja mogu cijeniti bilo koju dionicu i pet puta više, no to ne znači da ju u knjigama vodim po svojoj procjeni nego po trenutnoj tržišnoj vrijednosti.
      Tržište je jedino važno kada su u pitanju vrijednosti po kojima se određena imovina vodi. Problem može nastati ako tržišta nema ili je vrijednosni papir ne likvidan pa nemam na osnovu čega odrediti njegovu tržišnu vrijednost.
      Tako i nemožemo uspoređivati kunske hr obveznice i eur njemačke jer tu imamo i faktor inflacije i valutni rizik.
      Primjerice ako njemačka i rh istovremeno izdaju eur obveznice razlika kamatnoj stopi tada u najboljoj mjeri odražava rizik zemlje.

    • @ vedran & nbakic
      ja mislim da bi bilo dobro vidjeti da li oni imaju neke druge državne obveznice, pa to usporediti. Ali gledao sam onaj link koji je dao financeije123 i nisam uspio ništa naci, ali ja baš nisam spretan u tome, pa je moguce da ih imaju.
      I da slažem se sa Vedranom da je tržišno gledano besmisleno gledati njihovu procjenu “stvarne vrijednosti”. Iako je teško reci da su tržišta uvijek pametna, glupo je da oni imaju slobodu određivati slobodno cijenu vlasite imovine. Mislim .vec sam napisao da logički to onda znaci i nerealno visoke isplate trenutnih mirovina-koji je naravno brojčano malo, ali valjda vidite problem.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.