Društvene paradigme

Experience Economy

Pilbarakid šalje ovaj zanimljivi članak iz NYT: The Experience Economy. A to sam i sam više puta rekao: velika je privilegija roditi se kao Homo Sapiens krajem 20. stoljeća.

Jeftino ili besplatno nam postaju iskustva koja su bila nepojmljiva prije. Recimo upravo čitam ovu knjigu, koju bih svakome preporučio: A History of the World in 100 Objects. Više o projektu imate ovdje, a ako želite samo audio download, ovdje.

Ionako, čini se da će nam Azija sve manje biti spremna jeftino isporučivati poželjne stvari, ukratko, kupovna moć će nam biti manja (ljudi malo razumiju koliko je materijalno blagostanje Zapada zapravo bilo podržano jeftinim radom Kineza, Indijaca itd.). Znači svakom bi bilo pametnije (ako je prešao granicu razumne materijalne sigurnosti) usredotočiti se na nematerijalno, a izvanredno. Počnite od vina. Skupa nisu nužno bolja.

15 replies »

  1. Prvo da komentiram predpredzadnju recenicu:
    slažem se u potpunosti. Vezano za to me cesto iritira kada ljudi misle da free market likovi poput mene žele da svi rade 12 sati na dan, nemaju djece, kupuju Xperie cim izadu i sl. To uopce nije točno. Večina likova poput mene podržava kapitalizam jer smatramo da je to najbolji put za ostvarenje osobne srece, to da li to znaci 40 satni radni tjedan ili 12 sati rada dnevno je na izbor pojedincu. Ono protiv cega je vecina likova poput mene je kad država odreduje da ljudi nece raditi više od X sati i slične gluposti kojima nam država poboljšava život bolje nego što bi mi to sami mogli.
    A za NYT članke:
    ne znam odakle da krenem sa uvredama. 😀
    99% ljudi ce vjerojatno ovo preskociti i ne krivim ih, ali ne mogu odšutiti ovakve stvar.
    “Cowen’s data on these slowdowns are compelling and have withstood the scrutiny of the online reviewers.”
    Ovaj citat je tragikomičan sam za sebe. Prvo izjednačuje online reviewers sa nečim legitimnim, drugo kad se data(podatci) potvrde to ne znači da je teorija koju je netko skuhao u svojoj glavi na temelju tih podataka istinita.
    “It takes only 14,000 employees to make and sell iPods…”
    Idiotizam. to je kao da ja odem u Konzum prebrojim dostavljaca i 3 tete koje tamo rade i kažem da za proizvesti sve stvari u Konzumu treba 4 ljudi.
    “…but that device also eliminates jobs for those people who make and distribute CDs, potentially leading to net job losses. ”
    Ovo je kao prica u kojoj kineski komunist kaže da bi umjesto lopatama mogli bagerom graditi branu, ali da bi to uzrokovalo nezaposlenost.
    “Jared is also providing much less opportunity for those down the income scale than his grandfather did. Sam was more hardhearted, yet his feverish materialism created more jobs. ”
    Isto kao ono gore.
    “Jared lives a much more intellectually diverse life than Sam. He loves Facebook, YouTube, Wikipedia and his iPhone apps. But many of these things are produced outside the conventional monetized economy. Most of the products are produced by people working for free. They cost nothing to consume. ”
    Isto glupost na kvadrat. Malo je dugacko obrazloženje, ali mislim da ne može krace. 😀
    FB i Google zarađuju ogromne novce, i njihova infrastruktura košta ogromne novce za održavati. To što je to negledljivo (dakle ne nevidljivo, nego se ni ne trude pogledati prije nego napišu ovakvu glupost )novinarima NYT je tragično. Ako nekoga zanimaju detalji stvar je u oglašavanju. Google i FB koriste podatke koje prikupe o vama kako bi učinkovito prodavali svoje oglase. Zašto je ovo bitno? Zato što da smo svi neki ideal NYT(hipiji koji žive u šumi i vise na YT) YT ne bi postojao(jer bi produktivnost (=>kupovna moc) hipija u šumi ne bi tolika da je google isplativo davati mu filmice za free u zamjenu za oglase).
    Opet nemam ništa protiv ovoga, ali imam nešto protiv ljudi koji imaju nešto protiv logike.
    I naravno članak je uspio da uspješno fula 99% futbala tj ekonomije-ali tako je sa vecinom tih članaka koji pokušavaju sve objasniti nekom cool i hip novom hipotezom.
    Sačuvao sam najgoru moguču uvredu/matematiku za kraj(iz Kina članka)
    ” Indeed, the renminbi has increased 3.6 percent against the dollar since last June.

    “China’s inflation is running 5 percent at the consumer level, according to official measures. […]and say the real figure may be up to twice as high.
    In contrast, the annual inflation rate in the United States is low by historical standards — about 1.5 percent currently. ”
    Da znam, da u Kini veci postotak love ide na hranu koja je naglo poskupila, ali ovo ni Krugman ne bi mogao napisati samo stotinjak slova razmaknuto u članku.

    • @ Ivan

      Moram ovo komentirat iako znam da će me svi napunit jedinicama kad vide komentar. Osvrnuo bi se na prolog:

      “Ono protiv čega je vecina likova poput mene je kad država odreduje da ljudi neće raditi više od X sati i slične gluposti kojima nam država poboljšava život bolje nego što bi mi to sami mogli.” Država tebi ne određuje koliko ćeš ti osobno radit. Ti se možeš ubiti od posla. Država ti određuje koliko ćeš ti eksploatirati svoje radnike, kakve ćeš im uvjete pružit i bar platiti. Državna regulatorna politika mora uređivati loše strane kapitalizma.

      “Većina likova poput mene podržava kapitalizam jer smatramo da je to najbolji put za ostvarenje osobne sreće” Regulacija odnosa na tržištu nije put ka ostvarivanju sreće nego profita. Ljudi koji se obogate “preko noći” vrate se na prijašnje stanje sreće kad su bili “siromašni”. Ljude koji se bogate polako ili generacijski usrećuje njihov modus vivendi, a ne količina dobara koju mogu kupit sa zarađenim novcem. Uređenje te može određivati ovisno jeli živiš u društvu jednakih prilika. Kapitalizam te određuje već rođenjem. Ako se rodiš siromašan, nemaš za dobru školu, ne možeš na prestižan fakultet, još moraš raditi da bi se školovao na nekom prosječnom fakultetu. Ako nisi sa prestižnog fakulteta ne čekaju te prestižna radna mjesta i teško se probijaju barijere između slojeva. Da ne pričam ako si rođen u Africi ili Aziji, gdje si predodređen raditi za tuđi standard i tuđu sreću i vlastiti goli život.

      Kometare na članak mi se ni ne da rasčlanjivati, ali načelno se ne slažem s komentarima koji su izneseni. Članak je dobar i vrijedi ga pročitati. Ukazuje na konformizam koji često utječe na poimanje vlastite sreće. Srž članka vidim u:

      “In other words, as Cowen makes clear, many of this era’s technological breakthroughs produce enormous happiness gains, but surprisingly little additional economic activity.”

      Rastu novi divovi poput Kine, Indije i Brazila i uskoro će revolucija pojesti vlastitu djecu. Pitanje je što smo sve u stanju napraviti kako bi zaštitili vlastiti način življenja.

      • @ rex
        Ah opet cu požaliti ulazak u rasprave :D, ali
        “Država tebi ne određuje koliko ćeš ti osobno radit. Ti se možeš ubiti od posla. Država ti određuje koliko ćeš ti eksploatirati svoje radnike, kakve ćeš im uvjete pružit i bar platiti.”
        Jel vam nekada palo da bih ja htio možda raditi ZA nekoga sa uvjetima koje dogovorimo kao consenting adults?
        Ostatak – ne da mi se sada raspisivati detaljno. No dotaknut cu se ovoga kapitalizam ti onemogucava da postanš nešto.
        “Kapitalizam te određuje već rođenjem. Ako se rodiš siromašan, nemaš za dobru školu, ne možeš na prestižan fakultet, još moraš raditi da bi se školovao na nekom prosječnom fakultetu. Ako nisi sa prestižnog fakulteta ne čekaju te prestižna radna mjesta i teško se probijaju barijere između slojeva.”
        Zapravo kapitalizam omogucava lakše probijanje kroz slojeve. Jer se odredujes svojom sposobnoscu, a ne odreduje te volja nekog birokrata. Nadalje nije bitan samo relativan omjer nego i količina blagostanja(Capitalism is the unequal distribution of wealth. Socialism is the equal distribution of poverty.).
        Nadalje ovo da nisu svi rođeni u istim uvjetima. Pa naravno neki su rođeni ljepši, neki ružniji, neki pametniji, neki su pametni kao Pelosi ili Coulter.

        • Neću citirati, samo ću se nadovezati na vaše tvrdnje. Vi se možete dogovoriti s poslodavcem, to vas zakonodavac ne priječi niti ima instrumente kojim bi kaznio pretjerano prekovremeni rad.

          Tvoji potencijali te određuju ukoliko su zadovoljeni osnovni uvjeti za razvoj istih. Ja ne zagovaram socijalizam nego kritiziram kapitalizam, maksimalizaciju profita i degradaciju čovjeka koji je postao radni stroj.
          Zagovaram bolji kompromis između kapitalizma i državne regulacije i reformu monetarnog sustava.

          Jesu li neki rođeni ružni ili lijepi, pametni ili glupi određuje njihov genotip ne okolina. Okolina određuje kako će oni razvijati potencijale s kojima su rođeni.

          Da vi i ja u životu imamo jednake prilike za uspjeh ja bi sigurno bio siromašniji.

        • @rex
          pa naravno da se ne mogu dogovoriti sa poslodavcem, to i je poanta kritika npr. minimum wage laws
          Primjerice da poslodavcu donosim 23 kn na sat i on me sada placa 18 kn. Pojavi se zakon po kojem je min satnica 20kn. Poslodavac ce me zadržati jer još uvijek zarađuje. Jeeej za zakon. Da zarađujem 16 kn a poslodavcu vrijedim 19 kn… pogodili ste rezultat: ja na birou jer se zbog zakona nisam u stanju dogovoriti sa poslodavcem.
          A za osnovni uvjeti. To tako lijepo zvuci, zar ne? Samo što su osnovni uvjeti za život hrana, posao, kuca… a vidjeli smo kroz povijest kako je super kad država se brine oko toga.
          “Ja ne zagovaram socijalizam nego kritiziram kapitalizam, maksimalizaciju profita i degradaciju čovjeka koji je postao radni stroj.”
          OK, super nemojte živjeti svoj život na način da ganjate profit, možda osnujte tvrtku koja ce se baviti poslovnom djelatnosti na vama prikladan način, ne kupujte proizvode firmi za koje smatrate da izrabljuju radnike… Samo nemojte druge” tjerati da se igraju sa vama”.
          To je točno ono što je bio moj početni komentar:ja nemam ništa protiv toga da vi živite svoj život na nacin kako želite, dapace smatram da je tada najveca šansa da postignete srecu i sl. , moj je problem kada neki ljude žele ograničacati slobodu drugima. Što bi Reagan rekao:“The Founding Fathers knew a government can’t control the economy without controlling people.”

    • Ne znam koliko treba ljudi za napraviti iPod, iPhone, ili iPad, ali za App Store navodno aplikacije razvije već više od 28 tisuća ljudi. Brojka stalno raste. A iPhone i iPad još koristi tek zanemariv dio svjetske populacije. Čak i zbrojeno sa svim Android-klonovima to je još uvijek mali postotak populacije razvijenih zemalja a da ne govorimo koliko zanemariv cijelog svijeta.

      Zamislite kada iPhone ili iPhone-klon smartphone uređaj bude u džepu “svakog modernog” stanovnika Zemlje, a iPad ili iPad-klon u rukama svakog modernog stanovnika Zemlje (kao i njegovog kučnog ljubimca) ujutro kada uz doručak prelistava na njemu svoje omiljene dnevne novine, kao i u popodnenvom odmoru kada na njemu čita neku vrijednu knjigu… a u međuvremeno koristeći jedno i drugo na način koji trenutno ne mogu niti zamisliti jer još nije izmišljen.

      To je ono što mi se sviđa kod tog iPhone/iPad koncepta. Beskrajna mogućnost kreativnosti nezavisnih malih razvijatelja koja može na uređenom efikasnom tržištu pružati ono što korisnici žele platiti.

      Zar nije prekrasno imati desetke tisuća kreativaca sa svojim malim individualnim poslovima, klasično “malo poduzetništvo”, umjesto npr. jednako toliko tvorničkih radnika?

      Razvoj tehnologije i razvoj načina primjene tehnologije (!) ne “ukida” radna mjesta nego samo premješta područje ljudskog djelovanja iz sfere teških manualnih poslova u sferu poslova višeg stupnja intelektualne involviranosti i kreativnosi pojedinaca.

      To je recept za daljni napredak čovječanstva. Zaista bih volio da Apple uspije u tome, da odigra ključnu ulogu u pretvaranju ovog “neuređenog svijeta Interneta” sličnog Divljem Zapadu u jedno uređeno i efikasno tržište na kojemu sudjeluju beskrajni mali pojedinci sa svojim idejama, pameću, radom… i njihovi korisnici (nekoliko milijardi ljudi!) spremni plaćati “digitalna dobra” od kojih stvarno imaju neke koristi – “materijalne” ili “duhovne”.

      Naime, ovo što sad vidimo kao “mobilne aplikacije” tek je uvertira. Jednog dana uređaj u rukama korisnika biti će samo “sučelje” (sredstvo prikaza rezultata, i sredstvo za ulaz korisničkih podataka preko svih mogućih i nemogućih “senzora” ugrađenih u uređaj) dok će se logika odvijati negdje “u oblaku” tj. mobilne aplikacije biti će proizvoljne složenosti. Neke stvari koje radiš na svom iPad-u ili iPhone-u će jednoga dana možda izvršavati tamo neko udaljeno super-računalo, a rezultati u tvojim rukama, u svako vrijeme i na svakom mjestu.

      Što svijet bude “digitaliziraniji” to će ljudi zapravo imati više posla, više posla na kreiranju “digitalnih” sadržaja! Ne služi informacijsko-komunikacijsko-zabavljački uređaj sam sebi, nego je samo sredstvo posredovanja nekog sadržaja a kojega kreiraju kreativni i radišni ljudi!!!

  2. @ Ivan

    Pa nije baš da je zakonodavac moćan, on samo postavlja okvir. Ako tržište kaže da ste višak radit ćete besplatno ili nećete raditi. Koliko mladih pravnika danas volontira pripravnički, koliko ih vraća od minimalca poslodavcu da bi zadržalo posao. Minimalci ne pokrivaju osnovne životne potrebe. Pitao bi vas da ostanete bez posla jer je neki koncern kupio vašu malu tvrtku kako bi si povećao uvozne kvote pa zatvorio firmu i bacio vas na ulicu. Tržište ne smije isključivo i jedino regulirati samo sebe jer nije svrha samom sebi.

    Pa nije sloboda da svak radi što želi, postoje neke društvene i moralne norme. Zahvaljujući regulacijama i normama danas i jesmo civilizirano društvo.

    • Nešto si tu pogrešno shvatio.

      Tržište nije “mjerodovano” zato što bi bilo “samo sebi svrha” nego zato što je to efikasan mehanizam donošenja “pravednih odluka” svojom prirodom (“matematičkom zakonitošću”) baziran na “objektivnoj pravdi” i kao takvo najbolji arbitar među svim našim pojedinačnim/subjektivnim različitim shvaćanjima pravde.

      Ako “tržište kaže” da si višak ili da ti je plaća prevelika i sl. to nije zato da bi “ono bilo sretno” ili da bi “ti bio nesretan” nego kako bi “ukupna sreća” bila pravedno raspoređena, i to ne prema tvom shvaćanju pravde ili bilo čijem subjektivnom nego prema “najprirodnijem općem pravu”.

      Ako ti se nekada učini da slobodno tržište “nije bilo pravedno” tada se prvo zapitaj da li je tržište zaista bilo dovoljno slobodno (možda ga je netko previše iskrivio??, a popraviti se ne može dodatnim iskrivljavanjima!) a nakon toga još jednom razmisli, bez gledanja skučeno isključivo iz svoje perspektive, pa možda ipak shvatiš zato je to ipak pravedno.

    • @ rex
      “Pa nije baš da je zakonodavac moćan, on samo postavlja okvir.”
      Javite mi kad vam privatna firma u HR bude imala pravo oduzeti pola prihoda i strpati vas u zatvor ako se ne držite “postavljenog okvira”.

      A za ostale price o manama kapitalizma: kao što sam vam rekao: vi i istomišljenici se u slobodnom kapitalističkom društvu možete organizirati kako god hocete. Ako vam se svida minimum wage dogovorite se ugovorno da cete medusobno svi to poštovati, ako vam je Obamacare cool sklopite međusobno ugovore koji to oponašaju.

      P.S. u kapitalizmu nema uvoznih kvota. 😀

  3. Što samo to pogrešno shvatio?! Trenutni sustav je neodrživ, ovo tržište nije objektivna pravednost nego ekonomsko ropstvo. Gorenjeg praga za emisiju kredita nema. Visoko zaduženje država koje nemaju izvoz je pokrenulo zatrpavanje tih rupa novim kreiditima, a to će čini se biti sve većeg obima jer kamatni račun ne može pratiti gospodarstvo. Očigledna je veza davanja visokih kredita za krpanje dugova i oporavka drugih (Njemačke). Međutim, države koje imaju negativnu inozemnu platnu bilancu se ne mogu oporaviti jer bi to značilo pad izvoza onih koji izvoze i njihovu ponovnu krizu. Zbog toga krediti neće stati. Rezultat će biti na kraju visoka emisija kredita, na koju će proizvođači nafte i plina odgovoriti visokim cijenama i tako tjerati u škripac realno gospodarstvo u drugim državama. Neće nas ubiti slom valuta, nego rast cijena energenata. Pogotovo ako se zna da su zalihe uskoro pred iscrpljenjem (nekoliko desetljeća). Ako dolar izdrži do tad ili pregrijana Kina.

    Najvažnije da su u Davosu rekli “Idemo dalje”, mi smo to već čuli i od drugih pa se nismo opametili.

    • @rex
      pa vi ste bogat čovijek, (kad možete predvidati buducnost).
      A za trenutni ekonomski sustav-slažem se da je neodrživ, ali ne jer je kapitalistički, nego jer nije.

    • Koji trenutni sustav?
      Kada govorimo o kapitalizmu govorimo o liberalnoj demokraciji direktnog tipa (kao Švicarska) illi kompromisno reprezentativnog tipa (ostale Zapadne države) a naravno da ne o ovome “što je u Hrvatskoj”.

      Hrvatska je daleko od toga da bi se mogla zvati slobodnom demokratskom zemljom odnosno naš sustav je za sada vrlo loš pokušaj igranja kapitalizma.

      Ne mogu svi komunisti kao Kinezi otprve shvatiti što je to kapitalizam. Naši komunisti nisu dovoljno pametni jer je prošlo 20 godina i opet ništa ne shvaćaju. Ali jednom shvatiti moraju!

      Kao što si primjetio: u kapitalizmu neki “propasti” moraju (zato jer su zaslužili!)

      Što se tiče Hrvatske, propasti ne moramo (iako smo krenuli prema tome) ako se potrudimo. Budućnost je u našim rukama. A dostići je možemo jedino ako po brzom postupku usvojimo stvari osnovne spoznaje o funkcioniranju gospodarstva i demokracije.

      Hrvatska je zaista zaslužila sve najgore (nadam se da tu nema spora) svojim ponašanjem zadnjih 20 godina, ali još nije kasno za ‘obraćenje’. Znaš i sam da Isus Krist najviše voli izgubljene ovce, sinove razmetne… dakle još imamo šansu, ali kucnuo je čas – zadnji.

      P.S. Visoke cijene hrane bi za samu Hrvatsku bile spas (bile bi dodatni vjetar u postizanju konkurentnsoti naše poljoprivrede). Visoke cijene energije bi također mogle biti neto pozitivne ukoliko bismo žurno pokrenuli investicijski ciklus u elektroenergetsku mrežu (te uspjeli izvoziti opremu drugima za njihove investicije, recimo tada pri nafti $100+ bez problema i za neke obnovljive izvore/vjetroageragete ima puno više šanse)

  4. @ Ivan

    Očito postoje velike razlike u percepciji. Kažete kako u kapitalizmu nema kvota. Kvote bi trebale postojati na način da anticipiraju tržište (proizvodne kvote), donekle poštivajući komparativne prednosti jer današnje tržište stvara previše viškova ako se samo regulira. Uvozne kvote također trebaju postojati kao zaštitni mehanizam. Kad bi tržište bilo slobodno na način na koji to vi zagovarate ubrzo bi imali nekolicinu globalnih igrača koji bi imali drmali svijetom. Kontrola monopola nije išta drugo doli ograničavanje slobode tržišta. Također pozdravljam minimum wage, i Obama care mi je cool. Ali opet na način da država anticipira tokove, minimalac je promjenjiva veličina. Pa ne ne mogu predviđati budućnost. Ali ako pratimo trendove uz uvijet da se varijable ne mjenjaju čeka nas još veća kriza. Sad smo u krizi a da nije oskudica ni hrane, ni energenata, u krizi smo sustava koji realnu krizu nebi ni preživio.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.