Trzista kapitala

WB pismo dioničarima

Obavezna literatura, godišnje pismo Warrena Buffetta dioničarima, objavljeno je jučer.

Ako vas treba nagovoriti da pročitate, ovdje su neki izvatci:

Charlie and I hope that the per-share earnings of our non-insurance businesses continue to increase at a decent rate. But the job gets tougher as the numbers get larger. We will need both good performance from our current businesses and more major acquisitions. We’re prepared. Our elephant gun has been reloaded, and my trigger finger is itchy.

+ + +

Fund consultants like to require style boxes such as “long-short,” “macro,” “international equities.” At Berkshire our only style box is “smart.”

+ + +

The fundamental principle of auto racing is that to finish first, you must first finish. That dictum is equally applicable to business and guides our every action at Berkshire.

+ + +

Unquestionably, some people have become very rich through the use of borrowed money. However, that’s also been a way to get very poor. When leverage works, it magnifies your gains. Your spouse thinks you’re clever, and your neighbors get envious. But leverage is addictive. Once having profited from its wonders, very few people retreat to more conservative practices. And as we all learned in third grade – and some relearned in 2008 – any series of positive numbers, however impressive the numbers may be, evaporates when multiplied by a single zero. History tells us that leverage all too often produces zeroes, even when it is employed by very smart people.

+ + +

The highlight of 2010 was our acquisition of Burlington Northern Santa Fe, a purchase that’s working out even better than I expected. It now appears that owning this railroad will increase Berkshire’s “normal” earning power by nearly 40% pre-tax and by well over 30% after-tax. Making this purchase increased our share count by 6% and used $22 billion of cash. Since we’ve quickly replenished the cash, the economics of this transaction have turned out very well.

+ + +

Using these assumptions, and several others that I will explain in the “Investment” section, I can estimate that the normal earning power of the assets we currently own is about $17 billion pre-tax and $12 billion after-tax, excluding any capital gains or losses.

+ + +

Both of us are enthusiastic about BNSF’s future because railroads have major cost and environmental advantages over trucking, their main competitor. Last year BNSF moved each ton of freight it carried a record 500 miles on a single gallon of diesel fuel. That’s three times more fuel-efficient than trucking is, which means our railroad owns an important advantage in operating costs. Concurrently, our country gains because of reduced greenhouse emissions and a much smaller need for imported oil. When traffic travels by rail, society benefits.

+ + +

Money will always flow toward opportunity, and there is an abundance of that in America. Commentators today often talk of “great uncertainty.” But think back, for example, to December 6, 1941, October 18, 1987 and September 10, 2001. No matter how serene today may be, tomorrow is always uncertain.

Don’t let that reality spook you. Throughout my lifetime, politicians and pundits have constantly moaned about terrifying problems facing America. Yet our citizens now live an astonishing six times better than when I was born. The prophets of doom have overlooked the all-important factor that is certain: Human potential is far from exhausted, and the American system for unleashing that potential – a system that has worked wonders for over two centuries despite frequent interruptions for recessions and even a Civil War – remains alive and effective.

We are not natively smarter than we were when our country was founded nor do we work harder. But look around you and see a world beyond the dreams of any colonial citizen. Now, as in 1776, 1861, 1932 and 1941, America’s best days lie ahead.

+ + +

In Berkshire’s case, we long ago told you that our job is to increase per-share intrinsic value at a rate greater than the increase (including dividends) of the S&P 500. In some years we succeed; in others we fail. But, if we are unable over time to reach that goal, we have done nothing for our investors, who by themselves could have realized an equal or better result by owning an index fund.

p.s. Lynxs: Apeliram da Vaš komentar ne ovo ne bude duži od mog teksta 🙂 – siguran sam da ćete dobiti inspiraciju!

13 replies »

  1. Charlie and I believe that those entrusted with handling the funds of others should establish performance goals at the onset of their stewardship. Lacking such standards, managements are tempted to shoot the arrow of performance and then paint the bull’s-eye around wherever it lands.

    bilo bi lijepo kada bi jednom ovako nešto mogli doživjeti i u ovoj našoj zemlji.

  2. Evo najkraći mogući komentar i dopuna:
    – “obavezna literatura” su ne samo zadnje nego i sva dosadašnja WB pisma dioničarima (ne samo BH-a, nego posebice i ona stara kad je vodio ono Partnerstvo, u današenjm žargonu de facto “hedge fund”)
    Sve ih se može naći na web-u! 😉

  3. Uf meni je kod WB fascinantno što je on jedan od boljih investitora na planetu, a svejedno je demokrat. 😀 Dakle mislim da prica bajke kad prica o tome kako ce se u US živjeti bajno.
    Ne znam da li itko prati ali pogledajte ovu smijuriju sa Wisconsinom, zamislite što ce tek biti kad kažu ljudima da baš nema one love iz SocSec na koju su računali. Opet mogao bih rastegnuti, ali ukratko poanta je da pogledate npr London 1900 vs London danas ili Detroit 1950 vs Detroit danas. Ako nije jasno o cemu pricam: ne postoje gradovi ili države “predodređeni” za uspjeh. Magični sastojak je kapitalizam, ne optimizam.

    • Nije to RH da moraš sve politizirati.
      A za demokrate (ako ne za LP) bih i ja glasovao da sam Amerikanac jer društveni konzervativizam (da ne kažem nazadnost i neetičnost) republikanaca je toliko mi neprihvatljiv i uvjeren sam loš za budućnost USA da nikakva uže-gospodarska “superiornost” njihovog programa to ne može popraviti. A zapravo je i upitno to da kao nešto puno bolje razumiju gospodarstvo ili da se njihov progam nešto previše razlikuje od demokratskog.

      Što se tiče budućnosti… jednog dana će ovi vlakovi i više nego li uvoznih proizvoda prevoziti izvoznih proizvoda na obalu u luke (i pri tome štedjeti naftu, tj. čuvati okoliš i smanjivati uvoz, a razliku ostavljati u obliku visokog profita u “džepu” BH-a koji će ju dalje dobro reinvestiarti 😉 ):

      Očito nisi proučavao američke kompanije kada si tako pesimističan. Ja sam zadivljen potencijalom koji vidim. Mnoge njihove danas naizgled “jako velike kompanije” zapravo imaju fantastične mogućnosti daljnjeg snažnog “globalnog” rasta povećanjem standarda stavnoništva mnogoljudnih zemalja u razvoju. Da ne govorimo da osim velikih u Americi postoje i bezbrojne male i velika mogućnost nastanka novih kompanija… to je jednostavno “sustav koji radi”.

      • @ Lynx
        po meni malo preveliku razliku vidite izmedu HR i US.
        Npr. ovi kvalitetni učitelji koje sam spomenuo u prethodnom komentaru tuku u prosjeku 89k godišnje dok je prosjecna placa u US ispod 50k.
        A za ostalo
        1. vlakovi- to je sve sjajno, ali ne znam da li ste vidjeli nedavno da se Biden odlučio igrati vlakicima(to ce naravno završiti kao AMTRAK katastrofalno)
        2. US kompanije-opet krecete od zaključka kao argumenta za njega. Dakle ja se ne slažem da je to sustav koji radi, naravno nikad necemo imati savršeni sutav, ali US radi krive odluke. Mislim nije da je EU u globalu nešto posebno bolja, ali imate zemalja puno pametnijih od US(čak se i “socijalisticki raj” Kanada malo opametila:
        http://stossel.blogs.foxbusiness.com/2011/01/12/this-weeks-column-same-as-the-old-boss/). Švedska isto, no to cete mi morati vjerovati na rijec da ne pretovorim ovaj komentar u kolumnu. 😀
        Samo cu citirati po sjecanju Rogersa:
        1980-US=biggest creditor nation
        2010-US=biggest debtor nation
        P.S. vezano za R-nisu svi social conservatives, imate libertarian R ala Ron Paul , Rand Paul, Garry Johnson…

        • A ja sam ti u prethodnom postu zapravo htio dati odgovor na nastavak ovog niza, koji glasi:

          2030.-US=biggest creditor nation

          Očito da se “sve” kreće u ciklusima.

          Ja jednostavno gledajući najbolje velike američke kompanije imam snažan osjećaj da će doživjeti jednu zaista “povijesnu” ekspanziju na novim tržištima kako ona budu postizala kritične točke kupovne moći stanovništva. A tu su i brojne male koje ja niti ne znam? A i nove će nastajati??
          Amerikanci će tako sasvim brzo (vjerojatno već za 10-ak godina) iz ovog groznog deficita prijeći nazad u ozbiljne suficite robne razmijene.

          Naravno da tako veliko gospodarstvo ne može i ne treba dugo nositi velike suficite, i vjerojatno da će to biti tek na “kratko”, ali nakon čega će se uravnotežiti očito ne smanjivanjem izvoza nego opet u odnosu na njega nešto ubraznijim rastom uvoza… dobro bi bilo da se ne ide opet u druge krajnosti nego da “drže” približno uravnoteženu trgovinsku bilancu, no to se ne može predivdjeti, to je kao i tržište općenito – “ima cikluse” ali kolikih magnituda i kako tempirane izvan je naših mogućnosti predviđanja.

          U svakom slučaju to se upravo i zove “rast standarda”. Oni će jednog dana uvoziti puuno više nego danas, ali će i izvoziti i tako imati “pokriće” za svoj uvoz.

        • @ Lynx
          Totalno se ne slažem, tako možete zakljuciti da ce UK opet vladati svijetom, da ce se vratiti komunizam 😀 , da ce HR propasti 😀 , da ce HR prosperirati 😀 ukratko možete zakljuciti što god hocete.

        • Nisam “tako” zaključio nego sam neovisno zaključio a onda “se iznenadio” kako “ispada ciklički” 🙂
          To sam već više puta ponovio, ne vidim što je nejeasno.

          Evo ti onda mala DZ da vidiš što mi je na pameti:

          S jedne strane:
          Apple, Microsoft, Google, IBM, Oracle, Intel, NVidia, Texas Instruments, Cisco, Amazon, eBay,..

          S druge strane:
          Monsanto, GE, P&G, Johnson&Johnson, The Coca-Cola Company, McDonalds’s, Kraft Foods, 3M, American Express Company, Visa, Mastercard, Philip Morris International, UPS, FedEx, Nike…

          S treće strane (čuda od “manjih” kompanija):
          Walt Disney, Danaher Corporation, The Clorox Company, Becton, Dickinson and Co., Fastenal Company, Idexx Laboratories, Coach…

          Dakle jednostavno bottom-up pristup. Gledam firme (i to samo neke, one koje poznajem jer su “public”, i među njima samo one “velike” i ovdje navedeno samo one koje će poslovati na stranim tržištima), vidim kakve imaju mogućnosti, kakvi su dragulji, kako je sadašnje stanje tek sjena onoga što one zaista jesu i što će se jednog dana vidjeti u strukturi prodaje po tržištima (gdje će skoro sve biti van USA!!), profitabilnosti pri tome, održivosti cijelog sustava..
          Ako to sve (“što gledam u njima”) skupim na hrpu (“konsolidiram”) za rezultat dobijem: realnost ideje o američkom suficitu 😀 A ovo je samo dio svega!!

          Tko će kupovati sve te američke proizvode?? Onaj koji si želi priuštiti stvari koje čine “viši standard” i/ili to želi na efikasan način… A to će doći sasvim prirodno.
          Čak i arapski svijet ako uskoro doživi jedan zaokret (iz suficita u izbalansiranu bilancu!, a što vidim kao jedini način održanja nekih njihovih glavnih država/sustava) mogao bi u tome sudjelovati.
          Arapi da samo dođu na nulu (a trebali bi radi sebe samih i bez problema mogli neko vrijeme generirati i razumne deficite) uvoz bi povećali točno za iznos polovice ovog maksimalnog deficta robne razmijene u USA. Naravno da će oni samo djelić uvoza dobivati iz USA, ali niti Amerikancima oni uopće nisu među prioritetnim tržištima.

        • To sama ja već jednom ovdje postao čini mi se. Jako dobra priča, i jako se dobro odnosi kako na USA tako posebice na HRVATSKU.
          Za USA ti kažem da mislim da vidim kako će izaći iz tog začaranog kruga, a za Hrvatsku još u potpunosti ne vidim, mada je teoretski moguće i nadam se da će i biti ostvareno…

          Naime, i ovo najnovije – kod nas se trenutno događa jedna “mala” ali znakovita stvar.
          Vjerojatno si čuo za “političke” akcije koje su se “spontano” pokrenule, i vjerojatno ti je poznato kakav program promovira tvoj imenjak.

          Samo kada bi se našao netko pametan i ozbiljan, “stručan” i politički iskusan, da mu pomogne, da malo popravi taj program u smislu da se odbaci one pogrešne priče iz sfere monetarne politike te odbaci one ostatku programa kontradiktorne ideje o “nacionalizaciji banaka” taj program bi zapravo mogao biti izvrstan! Pitanje je sada kako ga progurati u prvi plan ove predizborne kampanje koja uskoro započinje… ali je znakovito to da se ljudi zapravo više ne opiru ideji gospodarski-društveno liberalnog sustava, da konačno počinju shvaćati da visoki porezi i “socijalna država” jednostavno ne funkcioniraju i da su spremni pokušati sa alternativama.

          Istina da mnogo ljudi zapravo još ne shvaća ideju koja stoji iza tih prosvjeda i sl., ali imam osjećaj da bi je mogli shvatiti i prihvatiti, da bismo upravo ovim izborima, neovisno tko pobijedio mogli doživjeti nakon 20 godina i konačno odbacivanje socijalizma.

          Koja god Vlada bila nakon izbora i nju će se već mjesec dana nakon završenih izbora srušiti u prosvjedima ukoliko ne krene putem ovih promjena konačnog odbacivanja socijalističkog modela i pretvaranja nam države u pravu državu vladavine prave, liberalne demokracije, slobodnog tržišta i slobodnog društva kakvog se samo poželjeti može.

          Takve promjene dale bi nadu i tome da RH također može izbjeći svoju zlu kob, da može preokrenuti tijek povijesti, da može od naše zemlje učiniti zemlju prosperiteta!

  4. Pazite ovo,nije tema ali vrijedno je pažnje jer je na rubu znanstvene fantastike.Jučer na dodjeli zlatne kune gdje su bili prisutni mnogi veleposlanici Nadan Vidošević predsjednik HGK,institucije koja je međuostalim plaćena da nam pomogne otvarati strana tržišta,međuostalim i srpsko tržište koje je nama jako važno jer smo nažalost još jedino tamo konkurentni,čovjek izjavljuje “da ovaj slučaj Purda nije niti malo slučajan i da je podvaljen hrvatskoj od strane Srbije baš sada jer je srpski cilj destabilizirati hrvatsku kako bi vratila liderstvo koje je izgubila u regiji.”

    Meni takava konstatacija nije sporna da ju je izrekao neki političar iako mislim da bi se svi naši političari trebali suzdržati od bilo kakvih radikalnih izjava dok je Purda još u pritvoru ali mi je na rubu pameti da to govori čovjek koji je na čelu institucije koja u Srbiji treba da otvara vrata našim poduzetnicima i proizvodima a koju kao takvu u konačnici svi mi plaćamo zbog toga.

    To bih usporedio sa time kao da ja javno kažem da je iran fundamentalistička i diktatorska država a da sam plaćen od poduzetnika da otvaram vrata tim istim hrvatskim poduzetnicima u Iranu.Sada se ja pitam jesmo li mi normalni??????????

    • Nadan je najobičniji bezveznjak koji nema pojma o tržišnom gospdarstvu i lupeta stalno jedne te iste fraze, a tvrtki kojoj je na čelu godinama pada profitabilnost i udio na tržištu. *** izbrisano ***

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.