Mirovinski fondovi

Analiza prijedloga zakona o mirovinskim fondovima

Predloženi zakon je razvojan na odličan način, ali i defanzivan – štiti reformu i, iako se to čini paradoksalno, i vlasništvo društava. Javnost se do sada uglavnom fokusirala na prijedlog raspodjele vlasništva, a praktički previdjela ključne elemente glavnog cilja, a to je povećanje konkurencije, uz ujedno usmjeravanje fondova u veću izloženost hrvatskim dionicama, za što je dojam da su oni i sami htjeli, ali nisu znali kako realizirati.

Prijedlog zakona je u tom smislu izbalansirana cjelina, jer umjesto smanjivanja naknada koja bi vodila ka smanjenju konkurencije, predlaže pravedniju raspodjelu novih članova te ostavlja prostor za ulazak novih igrača, što će uz promjenu investicijskih politika dovesti do značajnih koristi za članove. Niže posebno diskutiram ključni element zakona koji je u dosadašnjim diskusijama previđen, ali najprije:

Razmontiravanje reforme nije alternativa

Analiza HANFA-e koja prati prijedlog zakona, i daje njegove razloge vrlo je uvjerljiva u prikazu neprihvatljivo visoke profitabilnosti društava za upravljanje (koja nije sama po sebi problem) u odnosu na razočaravajući prinos fondova. Stoga je jasno da će ju pokušati iskoristiti protivnici reforme za žestok napad na cjelinu, tvrditi da je izvedba fondova katastrofalna i zagovarati ukidanje ‘drugog stupa’ i vraćanje na stari sustav: samo ‘prvi stup’ generacijske solidarnosti uz dobrovoljno sudjelovanje u ‘trećem’.

A što se tiče prvog stupa:

Svakome tko zna zbrojiti dva i dva, jasno je da je zbog populacijskih razloga mirovinski sustav bez drugog stupa neodrživ. Pretjerano oslanjanje na prvi stup bi nužno dovelo do urušavanja gospodarskog, pa i socijalnog tkiva zemlje. Problem mirovina je zaista tako velik!

Ali čak i da ovo nije samo po sebi dovoljno: Svakome dobronamjernome je jasno da treba što više novca izmaknuti od državnog budžeta; zagovornici jačeg prvog stupa kažu da bi deficit i vanjski dug bili manji, da je sve išlo u prvi stup, ali znamo da bi taj novac naprosto bio neekonomično potrošen.

Ali ako i ovo nije dosta: Imali smo velik oportunitetni trošak ulaganja u drugom stupu (po mom sudu mali neto prinosi, pogotovo s obzirom na preuzeti rizik). Ali istovremeno je prvi stup imao daleko lošiju izvedbu. To se ne može mjeriti, ali je potpuno jasno. Naime, mirovine koje ćemo imati iz prvog stupa su samo obećanja. Jasno je da su ta obećanja danas barem 30-40% manje vrijedna, kako u visini, tako i vjerodostojnosti, od onih prije deset godina, kad je reforma počela.

Svatko može imati svoju procjenu je li izvedba fondova loša, pri čemu treba uzeti u obzir i svjetsku financijsku i gospodarsku krizu za koju upravitelji nisu odgovorni. Ali katastrofalna svakako nije. Zagovarači ukidanja drugog stupa će također navesti primjere Mađarske i nekih drugih zemalja, ali radilo se o očajničkim populističkim potezima.

Moj je dojam da će među zagovaračima ukidanja drugog stopa prednjačiti ovisnici o proračunu ili oni koji su mu blizu, jer bolje je odrezak njima, nego krava svima.

A ova reforma reforme izbija adute iz ruku zagovornicima njenog ukidanja i stoga je defanzivna za fondove, ali i društva, tj. njihove vlasnike. U biti spašava ih od njih samih (situacija često viđena u RH, kao što nas strane banke spašavaju od nas samih, ili EU spašava od nas samih).

Značajno povećanje konkurencije

Najviše pažnje je privukao prijedlog raspodjele udjela u društvima za upravljanje, koji mi izgleda kao da HANFA smatra da se društva ponašaju kao kartel. A ako je tako, onda nije ni čudno da nisu čvršće tražili smanjenje naknada, jer bi to ugrozilo poslovanje najmanjeg društva i time bi – nakon njegova mogućeg spajanja s većim – preostala samo tri, što bi tek bila dobra osnova za kartelizaciju. No, smatram kako je ovaj prijedlog u biti samo osnova za pregovaranje, tj. da u konačnici neće biti usvojen. Srž zakona je, naime povećanje konkurencije uz motiviranje fondova da se natječu na pravi način!

Naime:
1. Prvi element je prijedlog da se novi članovi raspoređuju jednako svima, a ne razmjerno veličini. Trenutno su tržišni udjeli ‘zabetonirani’ na oko 36% za AZ, 31% za R, 18% PBZ/CO i 15% za EP, jer prelazaka praktički nema. U zadnjih šest mjeseci je u fondove ulazilo prosječno oko 4.000 novih članova, od kojih je REGOS razmjerno veličini fondova raspoređivao oko 3.700 njih. Drugim riječima, skoro 93% novih uopće nije briga u koji fond ulaze. A ova uredba bi konkretno značila da bi samo zbog nje tržišni udjel EP rastao oko 0,3% godišnje. Ovo samo po sebi nije puno, ali:

2. Ukinut je zahjev za minimalnim brojem članova. To znači da se može osnovati novi OMF, koji će u startu moći računati – ako bi bilo 5 fondova – na 10.000 novih članova godišnje! Nesumnjivo bi takav fond značajno uložio u marketing i kvalitetnije vodio imovinu (ne bi se zaklanjao za državne obveznice) i moguće je da bi već na kraju prve godine imao preko 20.000 članova. Ako mislite da to ni je bitno, sjetite se kako je izgledalo tržište mobilne telefonije prije i nakon Tele 2. Ulazak takvog novog društva bi doveo do kaskadnog učinka smanjenja naknada, veće brige o kvaliteti ulaganja i stoga koristi za članove fonda.

Ovakav fond bi se mogao odmah prilagoditi novim pravilima ulaganja i stoga ostvariti izrazito bolji prinos od postojećih, što bi bez sumnje bio jak okidač za prelazak članova iz drugih fondova. Ne bi bilo nevjerojatno da on ima i 60.000 članova nakon dvije godine i tako društvo za upravljanje počne ubrzano pomicati prema profitabilnosti!

3. Ali ni to nije sve! Člankom 12 se dopušta mirovinskim društvima osnovanima u drugim zemljama da upravljaju dobrovoljnim fondovima u RH!

Značajno kvalitetnija ulaganja

Još važniji dio zakona su nova pravila ulaganja. Kako sam rekao, temeljni problem nije prvenstveno pretjerana zarada društava, nego daleko pretjerana zarada društava s obzirom na prinos članova fonda! A taj prinos bi mogao biti znatno veći da se društva ne ‘skrivaju’ iza znatno veće izloženosti državnim obveznicama nego što to i sam zakon od njih zahtjeva i navodno ‘mekano’ traži ministarstvo financija. Ulaganje u državne obveznice je lagodan posao, koristan i za njihove vlasnike, ali ne pretjerano profitabilan za članove.

A čini mi se da najprirodniji instrument za dugoročna ulaganja – dionice – mirovinski fondovi kupuju tako teško kao da moraju. Pri tome se, jasno, možemo sjetiti i niza čudnih primjera. Recimo, tokom skoro dvije godine, dok joj je cijena uglavnom bila debelo ispod 2.000 kuna, INA-R-A je kupovao samo jedan fond (ostali su stekli 0 dionica, što ujedno ukazuje da nisu ni htjeli kupovati, jer kako bi bilo moguće da AZ stekne, a ostali ne).

Stoga je u prijedlog ugrađeno pravilo o potportfeljima koji uglavnom moraju biti znatno više izloženi dionicama. Zbog valutnog zahtjeva to znači: hrvatskim dionicama.

Kad se stvari slegnu

Zanimljivo je da je uvođenje potportfelja zapravo i bio prijedlog samih društava! Što pokazuje da i upravitelji razumiju prirodni razvoj stvari, a možda su i sami nezadovoljni trenutnim statusom reforme. Zakonodavac možda loše komunicira, ali ide u konsenzusnom smjeru. ‘Možda’ jer moguće i nije do njega, jer nevjerojatno je da ovakav istup HANFA-e nije doveo do kvalitetne javne, a čini se ni skrivene, diskusije ostalih zainteresiranih strana.

Kad se stvari slegnu, vjerojatno će se vidjeti da je prijedlog zakona složena cjelina koja treba dovesti do veće konkurencije i konkurentnosti društava uz istovremeno povećanje koristi za članove. A zakon je, zapravo, najkorisniji za društva jer će im omogućiti da na strukturiran način izađu iz slijepe ulice u kojima su se našla i gdje bi – zbog svoje disfunkcionalnosti – postala lak plijen protivnika kapitalizirane mirovinske štednje. Tako navodna djelomična ‘nacionalizacija’ društava u stvari spašava njihove vlasnike – banke – ali i sve nas ostale, od njihova potpuna uništenja kroz stvarnu nacionalizaciju samih fondova!

Utjecaj na tržište kapitala

I za kraj, iako sam o ovome već pisao, radi cjeline:

Nedovoljna kupnja dionica i mušičavo ponašanje mirovinskih fondova građanima daju poruku da je tržište kapitala jedno krajnje neuredno i rizično područje, gore od kladionice, na kojem dominiraju sitni špekulanti i veliki nepredvidivi ulagači. Primjerice, nedavni slučaj s upisom i konverzijom komercijalnih zapisa INGRA, uz istovremeno zaobilaženje mnogih znatno boljih dionica. A potencijalni ulagači su ionako uplašeni špekulativnim balonom do 2008.

Istovremeno, štednja građana u bankama strelovito raste, a kamate padaju. Štediše traže prinos, a nevjerojatno je da im banke, kroz svoja društva za upravljanje, ne znaju (ili ne žele?) ponuditi čak ni dividendne fondove –uložene većinom u dionice kvalitetnih društava koje isplaćuju redovitu dividendu, a takvih je podosta, što bi bila odlična alternativa štednji.

Time se gubi poveznica između štednje i kapitala propulzivnih tvrtki, a koliko god se ona mnogima to činila apstraktna i nevažna, pogotovo u našem bankocentričnom sustavu, to je veliki oportunitetni trošak za cijelu zemlju.

13 replies »

  1. Baš sam danas o tome raspravljao, mislim da je drugi stup na neki način nužda, jer sve više je umirovljenika, i ako ovakav trend nastavi uz samo prvi stup, to bi bila katastrofa, to stoji sigurno
    ali što se tiče ovoga o većim ulaganjima u dionice, na prvi pogled je ideja dobra, ali baš danas se može na bussiness.hr procitati, a i vi ste ranije govorili, u RH dolazi do toga da mali broj “igraca” drzi velik broj dionica u poduzecima, e sad, što bi se tek dogodilo kad bi mirovinski fondovi morali uduplati praktično svoja ulaganja u dionice?
    zar ne bi drastično skočile i dionice, a time postale i neisplative, odnosno nepovoljnije ulaganje od obveznica?
    inače, novi mirovinski fond, sjajna ideja, nema ništa bolje od zdrave konkurencije, ali to je po mom skromnom mišljenju malo vjerovatno

    • Tu ste u pravu. Iako je potpuno jasno da su OMF-ovi kupovali znatno manje dionica nego su mogli, trebat će biti oprezan da ih se ne natjera preko mjere u dionice da ne nastane balon. No, ako svega 15% članova završi u agresivnim portfeljima, to ne bi trebao biti problem.

      • Čak da i zanemarimo strah od balona:

        1. Koliko puta mora biti “potfelj dionica” skuplje plaćen od svoje “realne vrijednosti” (računate uz neku “razumnu” premiju na dionički rizik) da bi investitoru investicijskog horizotna “par destljeća” to postala ukupnim prinosom kroz to dugoročno razdoblje manje isplativa investicija od alternativnog “obvezničkog portfelja sastavljenog od obveznica RH”?

        2. Koliko su otprilike dionice na ZSE sada ispod svoje “realne vrijednosti”?

        Koliko odgovori na ova pitanja mirovincima ostavljaju mjesta za krcanje i na ovom tržištu slabe ponude dionica?

        • strah od balona nije zanemariv. prinos sredstava u fondove 2. stupa je velik, a količina domaćih vrijednih dionica je mala.

          ta stavka je jedina opasna, iako je ideja sama za sebe više nego dobra…

        • Ja iskreno ne smatram da su sve dionice potcijenjene, neke jesu, ali dionice tipa HT i Dalekovod mi se čak čine blago precijenjene, ali definitivno ima zanimljivih primjeraka na ZSE .

  2. Maestralno štivo. Nisam imao volje ni vremena prethodno upoznavati se s ovom problematikom novog zakona o MF. Pročitavši ovo manje više mi je sve jasno. Bakić, hvala što mi štedite vrijeme (po ko zna koji put već) ulagajući svoje.

  3. Bilo kako bilo mislim da će vrijeme dok se donese zakon + vrijeme prilagodbe OMF-a biti barem još minimalno godinu dana, a do tada tko živ-tko mrtav…

  4. Izvini Ivane ali nisi u pravu, takvo razmišljanje, tko živ-tko mrtav nije dobro, treba na vrijeme komentirati, kritizirati, tražiti bolja rješenja, pa da se donese kvalitetan zakon, a ne kukati kad se ode u mirovinu kako je mirovina mala i kako je vlast kriva za sve, ljudi trebaju biti mnogo aktivniji

    • Pa baš to, u potpunosti se slažem s vama, zato sam i imao ovakav komentar, jer mislim da se neće bas potruditi da ga implementiraju sto prije, a veoma nam je potrebno ovako nesto….

  5. g Bakic
    prvo ne znam da li pratite ove komentare jos i znam da ste rekli da vam to ne bi bilo isplativo, ali da li ipak postoji sansa da se pozabavite osnivanjem nekog fonda. Ja se iskreno nadam da nikada necu raditi u HR pa mi to ne bi pomoglo, ali nekako bi me razveselilo da pametni i informirani ljudi imaju stvarnog izbora.
    Nadam se da se i ostali citatelji slazu sa mnom. 🙂

  6. Pa kad je sve kako se i očekivalo. Tzv. nacionalizacija je samo ‘mamac’, a poanta je u u drugim stvarima. O tome sam pisao.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.