Trzista kapitala - Hrvatska

‘Skrivene’ opcije, dividenda iz kućne radinosti i volatility trading

Kako nam bihevioralističke paradigme pomažu razumjeti zašto ne koristimo ‘očito’ dobitne ulagačke strategije

U jasnom smo bikovskom tržištu. To možda ne primjećuju ulagači u neke tipične fondovske dionice (HT, ERNT, ADRS, ATGR, LEDO …) ili zaglavljeni u građevinare i brodare, nekad stjegonoše Zagrebačke burze. Stoga se napokon mogu još značajnije razlučiti dobitne strategije bazirane na fundamentima od slučajnih uspjeha.

Najprije o volatility tradingu. U tržištu koje nema jasni trend netko tko kupuje s obzirom na tehničke signale ili naprosto ‘na osjećaj’ (‘mora to gore!’, ‘mora to dolje!’, ‘prekupljeno’..) dobija, ali u biti ni ne zna zašto. Dobija slučajno samo dok nema značajnijih pomaka, a onda gubi ili direktno ili oportunitetno značajno više (da ne govorimo o troškovima trgovanja, prvenstveno indirektnima). Takvi najčešće prodaju kad dionica počne značajnije rasti zbog (napokon) valorizacije fundamenata jer za rast ili pad ne gledaju razloge nego povode (‘netko’ kupuje/prodaje, ‘netko’ ‘druka’, ‘previše je raslo/palo’ itd.).

‘Fondovske’, pogotovo dividendne dionice. Za neke dionice sam uvjeren da su im cijene porasle čisto zbog inercije, naime da su došle i preko razine na kojima su ih i sami fondovi ‘vidjeli’ prije toga. Ako je netko slučajno ulagao u takve dionice, te se uspoređivao s Crobexom (u kojem velik udjel imaju te iste dionice, ali također i dionice nekih ‘zombi’ firmi), mogao je biti zadovoljan, pogotovo ako je pogrešno procjenjivao rizik ‘jer su te dionice više kao obveznice zbog visokih dividendi, te ako nije uzimao u obzir oportunitetni trošak ne-ulaganja u druge, navodno rizičnije dionice. Ne želim ovdje reći da ulaganje u dividendne dionice nije dobro, štoviše, upravo stavljanje dionica u taj kontekst može pomoći ulagačima koji imaju iracionalnu averziju prema dionicama kao legitimnom dijelu ulagačko-štednog portfelja. Time dolazimo do:

Dividende iz kućne radinosti. Notorna stvar, ali očito skoro pa neprepoznata kod ulagača na Zagrebačkoj burzi. Dividenda sama po sebi nije ni loša ni dobra. Primjerice, očekujemo prijedlog uprave ADPL o dividendi. Da im je uspjela akvizicija u Francuskoj, lako moguće da dividende ne bi bilo ili da bi bila mala, ali isto tako smatram da bi tržište nagradilo tu akviziciju povećanjem cijene dionice. (Akvizicija najčešće smanjuje vrijednost kupca, ali mislim da bi kod ove oprezne tvrtke to bilo drugačije). I u tom trenutku bih lako moguće prodao jedan manji dio dionica da se ‘nagradim’ dividendom.

Dionice kao opcije. Mnogi su me pitali (čudili se, ili nešto još gore) zašto sam kupovao dionice Varteksa većinom po 14 kuna, dionice FNVC, ili dionice ARNT (po 54 kune), ili čak možda i DDJH. Jer to su sve rizične priče (neprijeporno npr. za Varteks), ili se bar tako čini. Ali pravi način gledanja je promatrati te dionice kao opcije kojima je cijena određena izuzetno iracionalno. Nekome se npr. Varteks, po bilo kojoj cijeni, može učiniti kao vrlo loše ulaganje (čuo sam argumenata ‘tvtka lako može propasti’). Ali ako uzmete u obzir da postoje neke vjerojatnosti da tvrtka ne propadne (i tada lako moguće vrijedi znatno više) ili čak i ako ‘propadne’, stečajna masa po dionici vrijedi više od cijene, te ako je cijena dionice vrlo mala, možete ju promatrati kao opciju.

Pri tome ishodi koji su daleko od neke ‘teorijske vrijednosti dionica uzimajući u obzir sve rizike’ su vjerojatniji nego ishodi koji su mu bliže. Zato bi ta opcija (u biti, možete promatrati kao klađenje na volatilnost, ali pravo, fundamentalno, ne kao ono opisano gore) trebala biti znatno skuplja (tema koju možete vidjeti i u knjizi Big Short koju sam preporučio). To je vjerojatno mnogima i intuitivno jasno, ali si nisu postavili pravo pitanje, a to je ‘Želim li za 14 kuna kupiti pravo da u bilo kojem trenutku kupim dionicu za 0 kuna’, umjesto ‘Želim li kupiti dionicu rizične tvrtke po cijeni od 14 kuna?

Slično za ARNT, uzevši u obzir vrijednost biznisa i moguće ishode oko isplate kapitala (if/then kapital se isplati/ ne isplati, if / then ako su aranžeri tog projekta kapitalnog preslagivanja ‘počišćeni’, je li stvarni, a ne samo formalni vlasnik GS, jesu li oni vješti i da li bi mogli prodati nekome, … if then tužba malog dioničar uspije / ne uspije, tumačenje TKO ima pravo na eventualnu odštetu … inače, moja je prosudba da je mala vjerojatnost da tužba uspije i da istovremeno oni koji sada kupe dionice ne budu nosioci ‘odštete’) jasno je da se i dionica ARNT u stvari može promatrati kao (po mom sudu) jeftina opcija.

Budući da su opcije vrlo volatilne (moguće velik rast) i kako su ovo opcije na varijable čiji ishodi su daleko od očekivanog (tj. matematički gledano, naime težinskog prosjeka tih ishoda), jasno je da i ove dionice moraju reagirati vrlo žestoko na svako procesiranje informacija oko njih. Tako da što se tiče volatilnosti taj veliki rast uopće nije čudan, ali je zato volatility traderima potpuno nerazumljiv (‘Previše je naraslo, mora to pasti!’). Primjerice, činjenica da je porast ostvaren na malom prometu njima će biti ‘dokaz’ da je rast nerealan, umjesto možda pokazatelj da je prijašnja cijena bila nerealna.

Disperzija. Maksimalan potencijal raznih strategija, pogotovo ova zadnja s ‘dionicama kao opcijama’, naravno dolazi do izražaja u portfeljnim razmatranjima. Koliko god to svi mi ‘znali’, većinom imamo izraziti problem za razumjeti kako disperzija smanjuje rizik, a pogotovo disperrzija u različite tipove ulaganja. Primjerice, ako ulažete većinom u tipične ‘fondovske’ dionice, u stvari niste izdiverzificirali velik dio rizika jer ovisite o ponašanju fondova, ponekad i samo jednog fonda. A ovakve ‘dionice kao opcije’ obično nisu na njihovoj ‘listi’, znači krasno diverzificiraju taj rizik.

+ + +

Ovo su u načelu jednostavne stvari. Ali mi, budući da smo homo sapiensi, koji smo ‘žrtve’ (ili srećkovići! jer ako malo promislite, a kasnije ću dati jedan primjer, HS je zaista savršeno biće) znanih paradigmi koje dolaze od ‘nesavršenosti’ (naime, heuristike) u našem razmišljanju, ponekad ih teško vidimo jer nas sprječavaju npr.:
Stavljanje u okvir (eng. Framing): stavljanje iste stvari u drugi okvir razmišljanja mijenja našu prosudbu o stvari; okvir određuje značenje slike (dionica kao opcija)
Poznatost: smatramo vrednijima stvari koje su na poznate; stoga radimo premalu disperziju
Mentalno računovodstvo: Razni ‘računi’ u glavi za razne stvari iako su one ekvivalentnte; razdvajanje dionica na dividendne i nedividendne i ne-prodaja dionica za dividende iz kućne radinosti
Hedonistička cenzura: pamćenje samo uspjeha; daje dojam traderima da su uspješni, pogotovo na rastućem tržištu
Kognitivna disonanca: teško je držati dva suprotna pojma u glavi; primjerice: ‘Dobar sam trader (valjda), onaj drugi je uspješniji od mene, sigurno mulja na neki način’
Kockareva zabluda: povratak prosjeku (reversion to mean) i kad ga nema; ‘Mora to dolje, previše je raslo!’
Averzija prema gubitku: gubici više bole nego što dobici raduju; možda razlog odbijanja kupnje ‘rizičnih’ ulaganja iako su potpuno racionalna (što se tiče i samostalnog ishoda i ishoda u portfelju)
Pretjerana samouvjerenost; previše trgovanja (tradinga)
– itd.

Napomena: Autor ima dionice VART-R-1, ARNT-R-A, DDJH-R-A i FNVC-R-A i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju istih.

53 replies »

  1. Vrlo poučno, očekujem nastavak s nestrpljenjem i mišlju kako je vrijeme da konačno napišete jednu (“self-help” 😉 knjigu za male dioničare. Vjerujem da bi na nekom većem tržištu bila bestseler, iako ne treba potcjenjivati ni potrebu domaćeg za “autohtonom” literaturom te vrste. Ja, recimo, žalim što nisam ušao u FNVC čim ste ga istakli kao moguće dobro ulaganje u postu “Neke dionice” (nisam ni kasnije) , dosad bih lijepo na njemu zaradio…

  2. Poštovani,
    Dio posta koji govori o “dionicama kao opcijama” zgodan je ako se investitorima pojasni kroz pojam očekivanja (suma umnožaka vjerojatnosti pojedinih ishoda i vrijednosti dionice kod pojedinog ishoda), s tim da je i dalje ključna stvar razumijevanje stanja, kvalitetna procjena vjerojatnosti ishoda i posebice valuacija za pojedine ishode.
    Obzirom da ne pratim detaljno stanje pojedinih društava u tegobama na tržištu, možete li navesti neke od društava kojima, po Vašem mišljenju, stečajna masa vrijedi više (ili približno jednako) od trenutne razine cijene, obzirom da bi takvo društvo zavrijedilo vrijeme i napor za analizu zbog grahamovskog potencijala.
    “Framing” kod “prosječnog” investitora (govoreći statistički, ne pojedinačno), kao i “anchoring” i druge bihevioralističke elemente ponašanja realno uvijek treba očekivati. Možda bi za čitateljstvo bilo zabavno i korisno dati par savjeta za izbjegavanje klasičnih psiholoških zamki.

  3. Zanimljiv pristup rizičnim dionicama, a opet kad malo sagledam situaciju, kad uzmete 5-6 tako visokorizičnih dionica, uz postojeći portfelj, nije tako ni velik rizik, a prilike su ogromne.
    A što se tiče vrijednosti imovine, to vam je često upitno, zbog različitih računanja amortizacije, zatim koliku cijenu neka nekretnina, brod ili slično može postići na tržištu itd 😉

  4. I ja mislim da smo mi ljudi srećkovići zbog tih bihevioralnih paradigmi pa s time povezanih pojava poput “intuicije” i sl. To je osnova i za poduzeništvo? Poduzetnik ne može potpuno racionanlo procijeniti sve rizike/očekivanja nego se puno “kladi” na temelju svega ovoga.

    To je i jedan dio naše suštinske razlikovnosti od “inteligentnih strojeva” a što je samo po sebi vrlo ugodno (ja ne želim biti stroj) a i samo po sebi može biti “prednost” u odnosu na strojeve i u krajnjoj granici možda i neka druga inteligentna bića koja možda nemaju ili su izgubila takve elemente. Sjećamo se raznih SF priča čovjek-alien koje možda nisu daleko od potencijalne stvarnosti.

    Čovjek je posebano biće upravo po tome što može spoznati samoga sebe, svoj način funkcioniranja i to može “na neki način” koristiti. Drugo takvo biće još nismo upoznali (osim onih u Krapini i sl., ali to smo isto mi, isti rod, čak se u zadnje vrijeme zna da smo se i miješali a čak i glavna razlika i između nas je bila čini se i dijelom baš u “psihologiji i načinu funkcionirnja mozga”: http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2010/05/06/AR2010050604423.html).

    Npr. i neke investicijske strategije su upravo tako koncipirane da koriste ljudsku prirodu i zato su tako “lake”, “intuitivne”. Npr. sve ono što se bazira na “buy-and-hold”, što se bazira na promatranju i nekih kvalitativnih elemenata (tražeći “održivu kompetetivnu prednost” i sl.) koristi prirodnu ljudsku “optimističnost”, neku “intuiciju” (npr. u razmišljanju o brendovima) i sl. a “odricanjem od trejdanja” se spašava od negativnog utjecaja mnoštva drugih paradigmi koje bi bile štetne. Dakle poanta je nekim trikom “izložiti se” na pravi način jednima, a “skloniti se” od drugih paradigmi i tako dobijemo “savršenstvo” kojega npr. stroj nikada neće moći replicirati.

  5. Što ljudi budi više educirani, čemu ovaj blog jako doprinosi, manje će i biti prilika za ulaganje, jer će ih educirani i motivirani ulagači dignuti na razinu koja je u skladu sa fer odnosom rizika i prinosa. Manje će biti „besplatnih ručkova“ ali čini se da još ima vremena pobrati meda u turizmu i nekim industrijskim dionicama.

    • Ne, danas sam intenzivno kupovao DDJH. Od kad sam ono prodavao prije na ovim cijenam, s jedne strane sam velik dio kupio nazad na cijenama 37-39, a s ovim danas i jučer mislim da sam skoro skroz vratio poziciju, ali ovo su potpuno nove okolnosti! Ako ste pratili, u međuvremenu je kroz RDiG potvrđeno da ide sve s Patrijom, te najavljeno nekoliko velikih poslova, od kojih je ovo jučer zaista moćno!

      • Znam da ne vjerujete u tehnicku analizu previse, ali DDJH je danas probio double bottom (istina pomalo ruzan) sa targetom na 52kn, a ako globalno gledamo trokut od 23 do 52kn s neuspjelim probojem na dole, cini mi se da bi 64kn bio realan target (teoretski je iznad 80, ali to se rijetko kad ostvaruje a nema ni prirodnog otpora).

  6. Većinom se slažem sa Vašim analizama ali u ovakvim razmatranjima scenarija svaki dioničar treba sebi postaviti jedno jednostavno osnovno pitanje: ‘Koliki rizik mogu podnijeti?’ ili u prijevodu ‘Koliki gubitak mogu podnijeti?’
    Sve dionice koje ste naveli su visokorizične i kao takve ih treba promatrati. Mogu ostvariti dobit od 5000% ali i gubitak od 50% pa i 100%.
    Uzmimo za primjer dva investitora, jedan barata sa 100mil kn, drugi sa 1mil kn. Prvi investitor može slobodno uložiti 1mil u takve dionice i bezbrižno sve izgubiti, sa preostalih 99mil neće ostati ‘gladan’. Drugom investitoru je to sve što ima. Dakle mali investitor se sigurno neće kockati sa visokorizničnim dionicama sa ‘mogućom perspektivom’ .
    Sve dionice koje ste naveli su kronični gubitaši (većina su to bili i prije recesije) i kao takve ih treba promatrati i osobno bi ih nazvao ultravisokorizičnim. Koliko će vrijediti te tvrtke za par godina, ovisit će isključivo o njihovim poslovnim rezultatima.
    I tu sad svatko procjenjuje gdje će za npr.5godina biti VART, PTKM i drugi.
    Hoće li Varteks za 5 godina postati profitabilno poduzeće ? Sa istom upravom koja sad traži državnu pomoć? Što ako na čelo države napokon dođe stvarni liberalni političar i zavrne pipu (NAPOKON!) i sve takve tvrtke prepusti tržištu (čitaj stečaju)?
    Prvo pravilo za malog dioničara bi trebalo biti ‘ne izgubit novac’ i na osnovu toga raditi disperziju portfelja.
    Mali dioničari koji krenu sa idejom da će zaraditi par stotina posto u 99,99% slučajeva završavaju na 10% posto početnog kapitala.
    U svakom slučaju dionice koje navodite ne bi trebale zauzeti više od 10% portfelja. A osobno u svom protfelju nemam niti jednu, jednostavno za mene je to neprihvatljiv rizik.

    • Poštovani, ovdje ste u krivu po dvije stvari:
      – ulaganja treba gledati relativno, nije bitko tko koliko ima, nego koliki dio svoga dijela koji je uložio u (hrvatske) dionice je stavio u što; tako da rizičnijim instrumentima (većeg očekivanog prinosa) ima mjesta i u malim i u velikim portfeljima (naravno, ne tako malima da su troškovi transkacije preveliki, ali nekog instrtumenta za preko 10.000 kuna je već sličnog troška svima)
      – u mom tekstu o opcijama se ne radi o ‘kroničnim gubitašima’ za sve navedene, npr. FNVC i ARNT nisu takvi; s druge strane, upravo je loše poslovanje dovelo do tako niskih cijena dionica, na koje je primjenjiva ova analiza; k tome, kad već spominjete i PTKM – upravo je umijeće prepoznati kad se neke stvari mijenjaju (u stvari, kad se mijenjaju vjerojatnosti da će se neke stvari promijeniti), tako i z za VART – vidite sve ove najave, zar se nije povećala vjerojatnost da će država intervenirati u Varteksu?
      – u svakom slučaju, mali ili veliki dioničar uvijek može imati i vrlo rizične dionice u portfelju; stvar je samo preuzetog rizika u odnosu na očekivani prinos, ali i korelacije o ostatkom portfelja. Ljudi često griješe jer ne znaju kvantificirati rizik. Recimo, ako je neka dionica ‘rizična’ na 20 kuna, je li ‘rizična’ za 2 kune, ili za 0,20 kuna? Kao što vidite, ovo jasno pokazuje da je sve stvar cijene.

      • Puno je primjera gdje ljudi ne žele riskirati, eto sami primjer je KORF kada je cijena bila oko 48-50 Kn, ukazali ste na potencijal KORF, i zbog toga vam hvala, hvala vam što i dalje ukazujete na vrijednosti! Kako se kaže bez rizika nema niti profita! Još jednom hvala…..

  7. Ja bih nastavno na gornje teme citirao zaključak FORBES-ovog teksta o dugoročnoj analizi koju je temeljem prijedloga iz knjge g. Burtona Malkiela, “A Random Walk Down Wall Street” (majmuni, pikado i te stvari – sjetite se EMH) proveo WSJ:
    “Yes, FORBES has played this game, too. We published a dartboard portfolio in 1967 and revisited it sporadically until retiring the feature in 1984.
    What started as a lark has, at the Journal, amassed a considerable amount of hard data. At first glance, the professional money managers seem to be providing real value to their followers. On closer examination, it seems that buying their favorites is no better than throwing darts.”
    To je dakle zaključak WSJ. Od 100 natjecanja 61 su dobili analitičari, ali i to s snažnim metodološkim devijacijama. Više od trećine pobjeđuje “majmun”, što je već samo po sebi dovoljno loše. Korigirano za očite devijacije, majmun pobjeđuje uvjerljivo više od 50% (bez dividende i troškova brokera). S dividendom i troškovima, analitičari nemaju šanse.
    Komentirao bih razloge zbog kojih (opravdano) hvalite Buy and hold strategiju. Ona je najbolja jednostavno zato što ne dajete novce ni brokerima ni managerima. Rezultat je i tako RND, pa onaj koji sve zadrži za sebe ispadne bolji od onog koji dijeli.
    Istina, paradoks je u tome što bi, ako bi svi slušali ove savjete, to značajno narušilo EMH za čije funkcioniranje je upravo neophodno da mnogo analitičara stalno motri na tržište pokušavajući ga nadmudriti. Pa kad traderi i izgube, mogu se tješiti da su pritom obavili vrijedan društveni rad.
    Zato ih ne smijemo obeshrabriti.
    Inače jedina poznata strategija koja dokazano konzistentno “outperform” tržište aktivno trgujući dionicama bazira se na tri koraka:
    1. kupuj temeljem informacija koje nisu javne
    2. prodaj kada te informacije postaju javne
    3. ne daj se uhvatiti
    I naravno dvojbeno je legalna… posebno ako ne slijediš „step three“.

    • Poštovani Damire,

      ovo je sve OK (a svakako bi svatko tko ulaže u dionice MORAO pročitati A Random Walk!), ali se odnosi na efikasna tržišta (ali efikasnost je uvijek relativna!) tako da je premisa, a i dokaz pomožu majmuna, ali i zaključak čisto teorijski da ‘no free lunch’. Ali kod hrvatskog tržišta je upravo suprotno! Ono je vrlo neefikasno i upravo u tom smislu su bili i mnoge analize upravo na ovom mjestu koje su se pokazale i u praksi točne, iako je jasno da su i teorijski OK (kao ovo s pogrešno vrednovanim opcijama).

      No, efikasnost je relativna, tako da za nekog prosječnog Hrvata, koji vjerojatno neće moći uloviti ove anomalije tržišta, je najbolje u indeksni fond i doviđenja (buy-and-hold i još indeksno, dakle).

      • Poštovani Nenade,

        Ne bih se složio da je tržište neefikasno. Ono je danas pesimistično. Mislim da ne smijemo mješati “biased expectation” sa efikasnošću tržišta.

        Vidimo da cijene vrlo nervozno reagiraju na sve cjenovno osjetljive informacije. Znači tržište radi. To što su informacije sporadične i nekonzstentne u zemlji u kojoj projekcija ukupnog deficita središnje države za ovu godinu varira između 5% i 9% BDP-a nije nikakvo čudo.

        Najveći prinos uvjek se ostvaruje kod promjene “bias-a”. Ali on je neovisan o investicijskoj strategiji. U prosincu 2007 mogao si na hrpu kamenja napisati Vapnenac d.d. i dionice bi mu na ZSE rasle i rasle.

        Danas je ta pristranost na negativnoj strani, a ima i razloga bit. Ipak, procjenjujem da je pristranost mnogo manja nego u spomenutom 12. 2007.

        Svakako, u srednjem roku će bilo koji slučajno definirani dionički portfelj dati premiju zbog promjene očekivanja. Ali moguća je u međuvremenu i penalizacija uslijed troška restrukturiranja gospodarstva.

        “Tržište” ne zna procjeniti što je veće. A nije ni čudo, jer nitko još nije ni predložio modalitet restrukturiranja. Pa prevladava oprez. Koji nije izraz neefikasnost nego zdravog razuma.

  8. Poštovani,budući da vidim da na ovom blogu pišu dosta stručni ulagači, mene kao ne stručnog ulagača zanima jedna stvar.
    Što bi se u praksi desilo da ulagač koji je odlučio svoj novac ubaciti u dionice tipa ARNT,ATLN,FNVC i ostale nelikvidne dionice ostane u momentu bez podrške velikog kupca koji ih kupuje i to je jedini razlog zašto te dionice rastu cijenom? Znači u slučaju da veliki ulagač prestane kupovati na primjer ARNT ja svoje dionice ne bih imao kome prodati jer te dionice ne kupuje skoro nitko osim velikog kupca. Znači li to da je naše tržište došlo na takve grane da se više isplati pratiti velikog kupca i kupovati ono što on kupuje pa makar to bilo i nevaljano i tako zarađivati u slučaju da on i dalje kupuje istu stvar te mu uspiješ prodati taj papir ??
    Promatrajući trgovanja zadnjih tjedana ispada u praksi da je u biti portfelj gosp. Bakića pa makar i rizičnih dionica najunosniji i da bi ulagač samo prateći njegove investicije mogao zaraditi više nego bilo koji učeni profesionalac.

    • Poštovani, pitanje Vam je vrlo hipotetsko jer dionice koje spominjete ne rastu jer ‘ima velikog kupca’, ili možda ima, a da ja ne znam. Možete li nam pojasniti tko bi bio taj veliki kupac ako imate informacija (ARNT jesam kupio veću količinu, ali po 54, dosta dana kasnije je počelo intenzivno trgovanje na prilično višim razinama, znači u svakom slučaju trgovanje dionicom nije imalo moju podršku – nadam se da se nećete ljutiti ako VAm ovdje ne kažem neke detalje koji bi Vas skroz razuvjerili)? Također, čini se da neke od tih dionica više nisu baš tako nelikvidne, opet recimo ARNT?

      To Vam je i poanta s nekim ‘nelikvidnim’ dionicama, da se likvidnost pojavi na većim razinama cijene.

      Preporučio bih Vam da se fokusirate na valuacije, fundamente, koji po mom dubokom uvjerenju kad-tad moraju doći do izražaja, a onda dobici mogu biti jako veliki. Također, ne razumijem zašto rizične dionice ne bi mogle rasti? Brkate vjerojatno, kao i neki naši fond manageri, rizično i jeftino. Meni su primjerice govorili da je i ADPL rizična po cijeni 37 kuna, ‘pa fondovi su to prodali’. Po čemu je HT ‘nerizičan’, a ima onih koji govore da je tako? Po čemu je zlato ‘nerizično’, a ima onih koji kažu da je tako? Meni je recimo i Varteks po tržišnoj kapitalizaciji od 3,5 miliona eura bio vrlo malo rizičan (može li manje?).

      Nemojte svuda tražiti zavjeru ili slučajnost. Što se tiče Vaše zadnje primjedbe, također prihvatite da ponekad netko naprosto može biti u pravu. Zašto mislite da ‘učeni profesionalci’ trebaju zaraditi mnogo? Puno je tu pitanja nastavno na Vaš komentar … 🙂

    • Možda čak i KODT nije loš kontra-primjer. Radi se o dionici koju je duže vrijeme neprestano prodavao “veliki igrač” tj. više njih (HPB fodnovi, svi redom!) a ona je cijelo to vrijeme rasla.

      Istina da je jedan veliki otkupio veću količinu na P-A i onda kasnije na R-A je to isto učinio drugi i ponešto dokupljuju ostali iz top10, ali ti HPB fodnovi su toliko toga imali da je njihova prodaja zaprava bila ono dominantno u trgovini jedno duže razdoblje, a kupovali mnogi manji/nepoznati i to nije priječilo dionicu da niti u tom kratkom razdoblju raste.

      Jednostavno fundamenti su ono što “pobjeđuju”. Rast ponekad čak niti kratkoročno ne priječi niti “prodaja velikih igrača” niti ta kratkovidna “rizičnost” (npr. ove slabe narudžbe u zadnje vrijeme koje plaše mnoooge).

  9. Ajde, ajde, dosta filozofije. Na insider tradingu se može obogatiti i netom pristigli čoban na burzu i onda prodavati maglu naivcima okolo o ovome ili onome.
    Bilo bi lijepo vidjeti kako bi ti isti lumeni koji “pustoše” na ZSE prošli recimo na U.S. marketu? Naravno zbrokali bi bez iznimke.
    Zatvaram temu !

    • Većina ljudi koji dobijaju na ZSE ne bi dobijali za američkom tržištu. To je zato jer su za sve praktične svrhe ta tržišta za nas odavdje efikasna, a i za skoro sve druge, pogledajte primjer koji je dao Damir. Točno gledano, ipak ste samo donekle u pravu, jer bi neki (slučajno) i pobijedili. Kao što neki pobijede na okladi USD:EUR pa misle da je to zbog njihova znanja.

      Zato Vam upravo neefikasno hrvatsko tržište i nudi daleko više prilika. Meni je zaista jako komično kad čujem ljude koji se smatraju znalcima koji kažu ‘pravo tržište je SAD, ondje se može zaraditi, ne u RH, to je ‘liga za bedaka”, ili tako nekako. Neki od njih čak imaju i herojski stav, ‘ondje ću se ja dokazati, u veliko svijetu!’. Nećete vjerovati (ili možda hoćete?), ima ljudi (iz RH) koji misle da mogu zaraditi na tečaju USD:EUR. A koliko mi je komično, mi je i žao, jer te ljude ne možete uvjeriti u suprotno, to je nekakva vjera u tu tezu, a kao što znamo, vjera je tim čvršća čim je više (vjerodostojnih) razloga protiv.

      Znači, trebate razumjeti pojam efikasnosti tržišta, zaista to preporučam. U svakom slučaju knjigu koju je preporučio Damir. A onda nećete trebate tražiti zavjere, ili razloge nečijeg uspjeha u insider tradingu.

      Također bih preporučio da pogledate financijska izvješća, nemate pojma koliko se može vidjeti iz njih, a čak i iz temeljitijeg praćenja najobičnijeg toka vijesti.

      • Pretpostavljam da ovdje spominjući tečaj USD:EUR aludirate na Forex, zaista mislite da je to čista kocka? (malo sam se igrao na tome tržištu i nisam na čisto da li mi smrdi il miriše, ali pošto cijenim vaše mišeljnje molio bih da iznesete komentar, hvala!)

        • Neke stvari čovjek misli, a neke zna da zna. Rekao bih da znam da ne možete konzistentno zaraditi, ne da mislim. Za bilo kojeg prosječnog investitora to je čista kocka i gore od toga zbog transakcijskog i oportunitetnog troška. Zaista je potrebno razumjeti pojam efikasnosti tržišta. Čak i da ste jako jako jako pametni i učeni i sposobni i radite puno, puno je takvih s vrhunskim alatima koji naprosto sami sebi (pa i Vama) izarbitriraju praktički sve mogućnosti. (Jasno, ima igrača koji u određenim trenucima imaju informacije, bilo insiderske, bilo da su do njih došli superiornom analitikom koji ponekad imaju prednost). Dalje, veliki igrači imaju puno manje transakcijske troškove. Nemate šanse konzistentno pobjeđivati, iako ponekad možete (slučajno).

  10. Inače i ne volim puno pričati o nečemu u što nisam dovoljno upućen ali primječujem da dionice koje Vi kupite prvi gospodine Bakić najviše rastu,bez obzira kako se ta dionica zvala i bez obzira na njene fundamente. Kada u javnost iziđe vijest gospodin Bakić kupio ovo ili ono ta dionica gotovo sigurno ide gore. Želio sam samo reči da kao trovac uviđam da se na našem tržištu kapitala u ovom momentu najviše isplati kupovati dionice koje ste Vi prvi kupili,jer je zarada gotovo zagarantirana. Nisam imao namjere niti ponižavati te dionice niti veličati profesionalce nego naprotiv s trgovačkog aspekta iznjeti svoje viđenje trenutnog stanja na ZSE. Isto tako imam šansu i koristim je trenutno kupovati dionice na burzi u regiji koje se trže po strahovito niskim fundamentima na primjer p/b 0,10 i p/e=1,ali u ovom momentu jedino što mogu je to da ih kupujem jer nažalost nemam ili ne znam nikoga tko vidi te fundamente i da se pridruži u kupnji,a o potencijalu tih kompanija u budučnosti da i ne govorim. S time sam želio reči to da u blizini ima puno boljih,sigurnijih i fundamentalno jačih kompanija koje ne mogu da krenu bez “motora”te kao takve ne donose nikakve prinose.

    • Pa u tome i jest stvar. Vrlo je malo dionica koje imaju zaista atraktivne fundamente (odlične firme s ne tako visokom cijenom, ali i loše firme s vrlo niskom cijenom) i takve kupujem. Znači nije bez obzira na fundamente, nego upravo s obzirom na fundamente. Ne znam jeste li primjetili, probao sam se malo ‘igrati’ s dionicom INGR-R-A, i nikome ništa nije značilo to moje ulaganje. Dionica je pala i sam sam ju prodao uz gubitak!

      Meni je zaista nepoznanica zašto ljudi u RH ne ulažu s obzirom na fundamente, kako ljudi nisu vidjeli da KORF, ADPL, PTKM, ATLN (mislim da sam najveće količine kupovao oko 25 kuna, ne tako davno?), ARNT, FNVC, sada (nekima, pa pomalo i meni, nevjerojatno) DDJH .. imaju (po mom sudu) odlične fundamente. Sjećam se, bilo je čak i napisa kad sam intenzivno gradio poziciju ADPl, ako se ne varam negdje oko 90 kuna ‘Super je to dionica, samo je jako loše je je Bakić u njoj’. Itd. Pogledajte LPLH. Tvrtak (po mom sudu) ima daleko bolje fundamente od ATPL, ali ljudi ne kupuju (nego baš hoće ATPL) iako ju ja imam.

      Evo Vam primjer Varteksa. I on (cijena s obzirom na vrijednost i rizike) je imao odlične fundamente na cijeni 14 ili 17 kuna. Ljudi su vidjeli tu moju transakciju, čak je bila i objavljena na burzi. I zanimljivo, dugo vremena nije rastao. Znači radi se o fundamentima, ne toliko o mojoj kupnji. Iako je lako moguće da neki ljudi vjeruju da ću dobro prepoznati što vrijedi, pa me prate. Tako sam i ja ‘prepoznao’ će OMF-ovi kupovati INGR-R-A na cijenama preko 13 čim su ju dokapitalizirali po 20, ali eto, vidite!

      Za dionice u regiji ne znam, ne pratim i ne razumijem te rizike. U Hrvatskoj, iskreno, više nema jako puno dionica koje zadovoljavaju moje kriterije.

      Napomena: Autor ima sve spomenute dionice osim ATPL i INGR i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju.

      • možete li malo pojasniti odnos podcjenjenosti LPLH u odnosu na ATPL. Činjenica je da je LPLH jeftiniji, no i ARNT je fundamentalno trenutno jeftiniji od KORF-a pa ne vidim da prodajete KORF i kupujete ARNT.
        Ili to samo zato što nemate ATPL.

        mislim slažem se s vama o generalnoj premisi samo smatram da trebate biti oprezniji i detaljnije elaborirati obzirom svojim pisanjem možete pokopati neke dionice.

        • Poštovani, pogledajte molim i usporedite financijska izvješća, i dugoročni dio bilance (kapital npr.) i kratkoročni (npr. novac na računu). Također možete vidjeti što rade jedni, što rade drugi.

          Imali ste nedavno i vijest o novom brodu za LPLH, stvar koju su najavili na skupštini, o čemu sam izvijestio.

          Imate činjenicu da brodari nisu kao grupa nešto jako seksi, ali isto tako je LPLH samo 50% vlasnik ‘svog’ brodarstva, a u ostalom dijelu ima vrlo zanimljivu imovinu.

          Također, imao sam priliku vrlo površno (na skupštini) upoznati ljude koji vode firmu i svidjeli su mi se. ATPL management nisam upoznao, ali ako se dobro sjećam su se dosta igrali s dionicama (što ovi iz LPLH nisu), i to mi puno govori.

    • Gospodine, ipak niste skroz neupućeni koliko vidim, ali moram vas upozoriti nešto, gledati koju je dionicu kupio gospodin Bakić, pa je odmah iza njega kupiti bi bilo malo glupo ukoliko prije niste bar malo bacili pogled na izvještaje, pogledali tko je vlasnik, tko u upravi tog poduzeća, kakva je budućnost tog poduzeća, djelatnosti kojom se bavi, jer svi smo mi ljudi i griješimo, sama činjenica da netko kupuje nije dovoljna, radije oduzmite sebi bar malo vremena pa pregledajte malo info o poduzeću

  11. U.S. market je jedna od najvećih prevarantskih institucija gdje se kreira ekonomska politika i određuju cijene za cijeli svijet.Big money i mala grupa moćnika manipulira sa svime pa tako i cijenama. Nema govora o efikasnom tržištu ni “random walku” . Dovoljan je valjda podatak da su privatni bankari vlasnici FED-a,a koji je imao itekakv utjecaj na market.Dakle radi se o redom insiderima i nema govora o “efikasnom tržištu”.
    Kada se referirate na knjige, pročitao sam ih valjda dvjestotinjak na tu temu i mogu Vam reći da je većina njih najobičnije smeće.
    Ipak do uvođenja HFT-a na U.S. market, moglo se bez problema oteti koja mrvica sa stola velikih. Na žalost,uvođenjem HFT-a, učinili su osnovne podatke za analizu nedostupnim, a manipulaciju cijenom olakšali više od 10000 puta.Naravno samo za njih koji imaju pristup HFT serverima gdje se nalozi izvršavaju na razini mikrosekundi,tako da su već minutni podaci o trgovanju ekvivalent kao da pokušavate analiziratiti na temelju recimo candelsticka i volumena koji obuhvaća kumulativne podatke od nekoliko mjeseci.
    Dakle komentar gore se nikako nije odnosio na traženje razloga nečijeg uspjeha,već općenito na način kako funkcionira market. Tu nema govora o zavjerama,već ako imate pristup informacijama koje drugi ne posjeduju, na konju ste.Kasnije uz veliku količinu novca ,informacije nisu primarno ni potrebne, sami novac je dovoljan za pomicanje cijena.
    Glede EUR:USD, valjda je i vrapcima već jasno da se Ameri ne mogu izvući iz dugova. Fed uporno “štanca” trilijune dolara,a onda uz pomoć zakulisnih igara i tojanskih konja ubačenih u bankarski sustav, prvo Grčke,a zatim i ostalih ruši Euro kao bi ostao u istom relativnom odnosu prema dolaru.Kad god im zatreba poravnanje tečaja, oni naprave novu” krizu”.
    Tako u medijima uporno serviraju opljačkanim ljudima da CHF raste,a zapravo CHF stoji na mjestu. Istina je da dolar i euro padaju.

    • Poštovani, zasigurno ima takvih stvari, ali imajte na umu da su takvi igrači opet u međusobnoj konkurenciji. Oni u konačnici sami sebe izarbitriraju (najčešće, ima prilika o kojima govorite). Tako da ima itekako govora o efikasnosti. No, to u ovom slučaju i nije bitno, jer se stalno izražavam u smislu relativne efikasnosti. Znači, za ulagača iz RH su forex tržišta savršeno (savršeno!) efikasna.

      Također, brkate pojmove prednosti do koje se dolazi analizom (a na koju je onda primjenjiv pojam ‘insider trading’) s tehničkim trgovanjem vezanim uz high frequency trading. Tu imate i jasnijim primjera prednosti gdje su čak i na Nasdaqu neke firme (GS i ako se ne varam Renaissance) imali kolocirane servere i čak dobijali nagradu za svaku transakciju jer doprinose likvidnosti (tako da su imali dvostruku prednost).

      Što se tiče dolara, eura i franka tu jako griješite. Franak je beznačajan spram EUR i USD tako da je u biti nemoguće reći da oni zajedno padaju spram njega. Ekonomija je vrlo složena stvar i često je lako pomisliti da se par pojmova, ‘očitih stvari’ (koje su svi vidjeli u naslovima) može sve opisati i razumjeti, tipa ‘pa to je bar očito da će EUR / USD / [ispuni bilo što] padati’.

      A Vi zaista imate priliku zaraditi jako puno, uložiti neke novce u futures eur:chf, uz leverage 100 puta, zašto to ne biste radili, nego se ljutite na big money, iako razumijete njihovu priču?

  12. Poštovani,
    interesira me Vaše mišljenje vezano za dokapitalizaciju Luke Ploče.Uvjeren sam ( na plitko hrvatsko tržište) da ste načelno upoznati sa tom temom.Pa Vas želim nešto upitati.
    Zar je moguče da se nakon 5 mj.od kada je GS izglasala dokapitalizaciju još uvjek čeka na tzv.Prospekt ?

  13. Glede VART-R-1 i sličnih. Ne posjedujem tu i takve dionice (trend gubitaka koji lako mogu pojesti kapital u tradicionalnoj industrijskoj grani). Ja tu ne vidim dobre fundamente.
    Da razložim: postoje “hard facts” i “soft facts”.
    Gledao sam samo prvi kvartal i izvještaj za cijelu prošču godinu.
    Hard facts – neutralne:
    tržišna kapitalizacija 30 do 50M
    Hard facts – dobre:
    P/B 30-40%
    prihodi od prodaje u Q1/2011 84M
    prihodi od prodaje u Q1/2010 68M
    materijalni troškovi u Q1/2011 54M
    materijalni troškovi u Q1/2010 40M
    prvi nivo marže Q1/2011 30M
    prvi nivo marže Q1/2010 28M
    apsolutna marža raste: veći za 2M u Q1
    postotna marža pada
    zaključak: manji udio maloprodaje, isto vidi godišnji izvještaj poslovodstva
    Hard facts – loše:
    Kapital na 90M
    Godišnji gubitak zadnje 2 godine oko 100M
    Godišnji gubitak u dobroj godini (2007) -5M
    Dug bankama 300M
    Dug državi 65M
    Dug radnicima na kraju Q1/2011 40M
    Dug radnicima na početku Q1/2011 15M
    Tromjesečna plaća radnicima oko 20M
    Zaključak: Plaće kasne oko pola godine, radnici su u Q1 primili ništa ili malo
    Zbroj materijalnih troškova i troškova osoblja jednak je prihodu od prodaje
    Zaključak: iz redovitog poslovanja nedostaje 3M za amortizaciju, 8M za ostale troškove i 5M za kamate samo u Q1/2011
    Potrebano je povećati prvu razine marže kvartalno za oko 15M za prelazak u zonu oko pozitivne nule, ako ostali troškovi ostaju na istoj razini za dobit iz redovitog poslovanja.
    Soft facts – dobre:
    Glasovi da bi država mogla dokapitalizirati, dug državi je ukupno oko 65M, vjerojatno ne bi mogla sve oprostiti jer u tih 65 ulaze obveze za doprinose, ali možda bi mogla oko 40M.
    Ako dokapitalizira po tržišnoj cijeni sadašnje dioničare će razrijediti možda u pola.
    Ako dokapitalizira po knjigovodstvenoj vrijednosti sadašnje dioničare možda razrijedi oko 25%.
    Činjenica: država je loš gospodar, traži ponajprije socijalni i politički mir. Zaključak: moguće da će dokapitalizirati “ispod cijene”, pa će nekako profitirati sadašnji dioničari koji možda “već sada kupuju ispod cijene”.
    Činjenica: poznato je da je gospodin Bakić ušao u vlasničku strukturu.
    Zaključak: moguće da bi to moglo generirati interes drugih investitora i utjecati na porast cijene.
    Soft facts – loše:
    Na ZSE nisu još objavljeni revidirani godišnji izvještaji.
    Na ZSE nisu objavljene bilješke uz godišnje izvještaje.
    Zaključak: upitna kvaliteta podnesenih izvještaja, rizik da su gornje brojke bolje od onih koje bi prikazao kritičan izvjestitelj
    Poduzeće poslovne izvještaje objavljuje u zadnjem ešalonu, nakon većine drugih.
    Zaključak: ili poslovodstvo nema izvještaje na vrijeme što dovodi u pitanje kvalitetu upravljanja ili predaje izvještaje s odmakom što dovodi u pitanje odnos prema investitorima
    Mali investitori su osobito ranjivi na tržištima zemalja u razvoju.
    U bilješkama uz godišnji izvještaj za 2009. navedeno je da je poduzeće prekršilo neke uvjete ugovora o kreditu, zbog nedostatka bilježaka uz izvještaj za 2010 ne možemo zaključiti da je sada odnos prema obvezama poduzetih prema kreditorima bolji.
    Zoran Košćec je predsjednik uprave od Q1/2005. Najbolji rezultat poduzeća s njim na čelu je (2007) gubitak od 5M, to je bila godina povoljnih gospodarskih kretanja.
    Trenutno smo u značajno lošijim gospodarskim okolnostima. Sada poduzeće ima samo oko 65% kapitala manje, aktivu oko 20% manju i oko 25% manje zaposlenih.
    Kod neisplate plaća najkvalitetniji radnici odlaze prvi.
    Zaključak: čak i ako se gospodarske prilike poprave, zbog lošijih kapitalnih i ljudskih resursa poslovodstvo bi trebalo iskazati bolje performanse od onih koje je iskazalo do sada, da poluči rezultat oko pozitivne nule.
    Zaključak: u slučaju nastavka istih gospodarskih prilika i iste kvalitete upravljanja, zbog pogoršanih kapitalnih i ljudskih osnova za očekivati je nastavak podjednako loših rezultata.
    Vlasnička struktura je diverzificirana, dva najveća pojedinačna investitora drže oko 14%, nema “pravog” čvrstog vlasnika koji bi mogao promijeniti upravu ili donijeti neki zaokret u poslovanju.
    Tekstilna industrija, grana u kojoj poduzeće posluje, u Hrvatskoj općenito ima probleme, najviše zbog cijene radne snage koja je daleko jeftinija kini, egiptu, tajlandu, itd. Tekstilna industija se u Europi gasi ili traži vlastite “niše” u kojima može opstati. Tekstilna industrija u Hrvatskoj općenito ima velikih problema. Kamensko koji od Varteksa odudara možda samo po naizgled manje sposobnoj upravi, ali je u istoj “niši”, nedavno je otišao u stečaj.
    Zaključak: potrebni su zbilja radikalni zaokreti, preorjentacije, kreativni “impulsi” za uspješno pozicioniranje i poslovanje tekstilnog poduzeća općenito u srednjoj Evropi. Dvojbeno je ima li unutar poduzeća, zbog smanjenih kapitalnih i ljudskih osnova (neisplata plaća), sada snage za takve poteze.
    Završna analiza:
    Iskazani pozitivne pomaci na stavkama računa dobiti i gubitka vjerojatno će biti premali da poduzeće i uz moguću dokapitalizaciju ne dođe u poziciju s negativnim kapitalom za oko godinu do dvije. Zbog nedostatka revidiranog izvještaja i bilježaka postoji rizik presušivanja kapitala i prije. Postoji značajan rizik odlaska u stečaj zbog dugovanja radnicima. Na dulji rok mala je vjerojatnost uspješnog poslovanja bez značajnih promjena vlasničke strukture, upravljačke razine, značajne dokapitalizacije koja bi umanjila kreditnu izloženost i promjene gospodarskih prilika. Rizici mogu biti manji za ulagača koji uspije doći u poziciji da izvrši dio potrebnih promjena, ali za malog investitora rizici su značajni.
    Kratkotrajno su mogući dobici na spekulaciji dionicama u manjim volumenima zbog značajnih neizvjesnosti oko poduzeća.
    Osobne procjene:
    Situacija 1: Preživljavanje i povratak poduzeća u poslovanje oko pozitivne nule u razdoblju oko 5 godina cijenim vjerojatnošću manjom od 10%. Uvjetna vjerojatnost razvodnjavanja vlasništva na ispod 30% sadašnje razine pod uvjetom preživljavanja i povratka u poslovanje oko pozitivne nule cijenim većom od 50%.
    Situacija 2: Preživljavanje i dugoročno poslovanje uz stope godišnjeg povrata od oko 5% na potrebnu aktivu (oko 600M) , to je dobit oko 30M (uz prodaju oko 700M to je neto profitna marža oko 4%) što bi uz financijsku polugu moglo osigurati dobre stope dugoročnog povrata na ulaganje i tržišnu cijenu oko 2 do 3 knjigovodstvene vrijednosti (od oko 200M) procjenjujem vjerojatnošću manjom od 5%. Ova situacija bi značila BVPS reda veličine 100, a cijena dionice reda veličine oko 300. Vrlo je nevjerojatno da je ova situacija moguća bez dokapitalizacije, razrijeđivanja prava sadašnjih dioničara do razine sadašnje cijene ekvivalent 50. Uz ovaj slučaj na 5 godina bio bi povrat na ulaganje sada oko puta 6. Što je godišnje reda veličine povrat oko 35%.
    Situacija 3: Ako poboljšamo brojke da bi dobili neku idealnu situaciju s povratom na ulaganje puta 20 za 5 godina (cijena dionice oko 1000 uz iste uvjete gore) to bi bio godišnji prinos od oko 60% godišnje za ulaganje sada, ali vjerojatnost ovog slučaja cijenim manjom od 1%.
    Situacija 4: Preživljavanje uz loše poslovanje i dokapitalizaciju uz cijenu dionice efektivno na sadašnjim razinama u roku od 5 godina cijenim najviše oko 40%.
    Situacija 5: Preživljavanje uz znatno smanjenje opsega poslovanja, eventualno pozitivna nula ili gubici na mnogo manjim razinama nego danas, bez ili sa dokapitalizacijom, uz tržišne cijene ekvivalent sadašnjim cijenim najviše oko 10%.
    Situacija 6: Stečaj i gubitak prava sadašnjih vlasnika zbog kršenja ugovora prema radnicima i kreditorima u roku 5 godina cijenim vjerojatnosću najmanje 40%.
    Zaključak: Uzevši u obzir gornje ishode sa ocjenjenim valuacijama i vjerojatnostima, osobno smatram, uz količinu kapitala koji posjedujem (malo!) kako je oko trenutnih razina ulaganje u VART-R-1 relativno neisplativo u usporedbi sa ulaganjem u općenito tržište dionica (čitaj: indeks). Moguće zarade na volatilnosti cijene meni su previše rizične.
    Izjava: Pišem mentalne vježbe radi, zabavnije mi je nego raditi ono što bih sada zapravo trebao raditi, želio bih argumentirano upozoriti na rizike i podijeliti svoja stajališta sa ovom zajednicom. Ne želim da itko samo na osnovu mojih rasuđivanja ulaže. Nisam profesionalac, nemam licence. Svi gore navedeni podaci su dostupni pretragom weba. Brojke su zaokružene, u kunama.

  14. G. Bakić

    ne želim biti zlonamjeran, ali mislim da sam pročitao
    da vas ulaganje u tvrtku koja se bavi i proizvodnjom oružja,
    ne zanima zbog čisto moralnih načela.
    Da li se perspektiva tvrtke toliko promijenila?
    Osobno ne mislim da je proizvodnja oružja sama po sebi neko toliko zlo.

    • Dobro ste primjetili i ne mislim da ste zlonamjerni. Napisao sam da se *dugoročno* ne vidim u takvim (ili tom) ulaganju. Postoje još neke branše u kojima se dugoročno ne vidim, iako imam značajno dionica, ali ne želim to navoditi da ne bi ljudi mislili da ću sutra prodavati.

  15. Strategija slijeđenja velikih investitora ili “smart money“ je posve opravdana u slučaju gosp. Bakića na slabo efikasnom tržištu kao što je hrvatsko. Zašto bi ja koji rintam na građevini i po krovu, ili sadim jagode cijele dane išao analizirati dionice i neki EBITDA, cash flow, i ostala čudesa. Ja pratim “smart money – g. B.“, on zna Gaussa i vjerojatnosti, Straussa i operetu, on analizira i ima info i uvid. Normalno neka on pobere i vrhnje meni je dosta malo šlaga na jagodu. Jedino što ja moram odrediti koliki dio portfelja ide u tu igru i sa kojim plusom izlazim bez obzira ako tata ostaje unutra. Ali slijediti mirovince i ostale fondove koji propuštaju ovakve prilike, to nije za mene. Dobro kaže samodol danas u večernjem, banke daju kredite, firma dođe u probleme, onda mirovinci kojima upravljaju te banke dokapitaliziraju pa firma vraća kredite a mi preuzememo rizik. Svi se smiju jedino ćemo mi popušiti.

    • uglavnom imate pravo, ali kako ćete znati što g. Bakić kupuje, pa neće na oglasnu stavljati, kupujem sad to, sad to isto prodajem, možda neke dionice, ali neće nikad sve 😉
      A to o Samodolu i fondovima, to je da čovjeku dođe zlo, baš sam danas čitao o tome kako će dokapitalizirati Dalekovod i nikako mi nije moglo u glavu zašto bi to oni uradili po toj cijeni, ali sad ima već neke logike

    • Ako ne možeš ili ne želiš sam proučavati kompanije, donositi aktivne investicijske odluke, onda je najbolje ulagati u indeksni fond.

      Nije pametno “slijediti” druge niti drugima povjeriti upravljanje svojom imovinom (aktivni fond). Aktivni fond bi bio OK izbor jedino kada bi to ipak bio “promišljeni” izbor na temelju investicijske filozofije i reputacije upravitelja tj. povjerenja koje (“opravdano”) imaš u njega i njegove sposobnosti. Kod nas nema za to adekvatnih fondova. Naši udjelničari uglavnom ne znaju ni kako im se zove upravitelj. A slijediti/kopirati nekog takvog investitora ako ga nađeš i ako si ga dobro ocijenio nije dobra strategija jer se izlažeš velikom riziku da loše kopiraš.

      Čak je možda lakše uočiti krdo bizona nego pronaći i slijediti BigFoot-a. Pa je možda za onoga koji ne želi analizirati kompanije možda od tvoje ideja čak bolja i ideja “kontriranja” – umjesto da nekoga slijediš ti kontriraš, “masi”, dakle prodaješ “kad svi kupuju”, kupuješ “kad svi prodaju”. To čak i meni ima smisla, premda ne volim takve automatizirane, mehaničko-tržišne, top-down pristupe.

      P.S. Doduše, ja sam pronašao i cijeli krdo BigFoot-a, bolje rečeno naselje jer se ne kreću u krdima, Graham-and-Doddsville. Njih ne možeš slijediti ali antropološkim proučavanjem živih i umrlih pripadnika te vrste možeš puno toga korisnoga naučiti.

  16. G.Bakic, kupovali ste svojedobdno Tekstilpromet a mislim da sam procitao i da ste dokupljivali kako je cijena padala. Firma je isto fundamentalno podcijenjena. Medjutim, sada danska firma dolazi na domaci teren praviti konkurenciju. U cemu je problem da TKPR nije uspio sa sirenjem po EU ili makar po susjednim drzavama ?

  17. Pingback: Razno | Eclectica
  18. Mozda sam usamljen u misljenju, no ova prica sa opcijama je totalno promasena.
    Koliko sam shvatio tretiras pad cijene kao otm opciju sa (subjektivnim) strike-om oko fundamentalne vrijednosti; volatilnost, koja je navodno visoka, je ugradena u cijenu – i ti je placas kada kupujes dionicu. No, onda je jedino logicno da prodas (sinteticku) opciju jer volatilnost valjda najbrze na svijetu konvergira srednjoj vrijednosti. Argument sa “zestokim procesiranjem informacija” mi govori da se kladis da ce volatilnost jos vise rasti, sto ima smisla ako posjedujes opciju, no onda onaj koji ti je prodao opciju ima masivnu kratku poziciju u gammi i volatilnosti – pitam se je li trziste doista tako glupo? Mozda bi trebao malo vise diskontirati sposobnosti ljudi koji trguju u HR…

    Imam clanak za vas, kako vas mogu kontaktirati?
    Srdacno

    • Pogrešno. Prvo, na hrvatskom tržištu nema opcija, pa strategije koju predlažete nije moguće.

      Drugo, ako se želite izražavati u terminima opcija onda bi ovo bila trajna (‘beskonačna’) opcija sa strike price = 0, delta oko 1 svuda i gama oko 0. Radi se o tome da ako želite tretirati ovako jeftine dionice kao opciju zamislite da ste kupili ‘opciju’ da bilo kad kupite dionicu po 0.

  19. Hmmmm, ponovno se ne slazem. Za sinteticku opciju je samo nuzna underlying dionica. Ako se sjecas Portfolio Insurance je sinteticki (bond+spot) replicirao isplatu opcije zbog nedostatka likvidnosti u dugorocnim izdanjima, no i tada si imao masivnu kratku gamma poziciju u trzistu, jer se prilikom sintetickog repliciranja gamma ne moze ugraditi u impl. volatilnost (zato smo i imali crash iz ’87 :D). Izlozenost* u volatilnosti je jedino cega se ne mozes rijesiti kod sintetickog repliciranja, pa mi je zato bilo logicno “prodati” opciju.

    U konacnici sve strategiju ikada izmisljenje su buy low-sell high (i obrnuto), i po mogucnosti sto jeftinije to napraviti. Ljudi najcesce trguju opcijama zato sto su jeftine i zbog gamme (odnosno, leverage-a). U vasim terminima, kupovanje deep itm opcije koja nema gammu (pa ni vegu) i nije ujedno i penny-stock, jer tesko klasificirati kao trejdanje opcijama, jer se tamo “opcija” ponasa kao spot (odnosno forward).

    Srdacno

    *To je google translate dao za exposure.

    • Čemu toliko kompliciranje 😛
      Nije opcija kad jednostavno nije opcije nego je dionica, ali je “kao opcija”, a jasno je da je “kao” jer se radi o situaciji:

      1. možeš izgubiti uloženo, i ništa više.
      2. a to uloženo je malecki dio potencijalne vrijednosti dionice (“kao da ne kupuješ samu dionicu nego nešto drugo vezano za nju”).
      3. ako dođe do “izvršenja” tj. potencijal je ostvaren to a posteriori izgleda kao da je ono bila opcija a profit tada jasan (kao izvršenje opcije, razlika između tržišne i plaćene cijene dionice i plaćene cijene “opcije”).
      4. postoji neka vjerojatnost da opciju ne možeš izvršiti i tada gotovo, izubio si to koliko si je platio i nikom ništa (bankrot firme).

      Dakle jednostavno je stvar “sve ili ništa”, izgubiš “taj sitniš” u potpunosti ili dobiješ i to “ozbiljan profit” (obzirom da ne tek da imaš pravo kupnje, nego je kupnja zapravo već izvršena istovremeno sa “kupnjom call opcije”, ili drugačije rečeno “imaš pravo kupnje za 0 kn”). S time da je vjerojatnost isteka bez mogućnosti izvršenja (bankrot firme) ne baš velika, a vjerojatnost “izvršenja” (preživljavanje firme) velika, pa je zato zanimlijvo, i svakako ako imaš diverzficirani portfelj sličnih. Jednostavno je terminologija “kao opcija” sinonim za “nestvarno velik odnos potencijalne vrijednosti i cijene na tržištu” (kao da se netko zabunio u tickeru, opciju označio sa ono naše nastavkom “R-A”)

  20. Oslonite se na dividende za dugoročni rast

    Warren Buffett voli dionice koje isplaćuju dividende. Njegova tvrtka, Berkshire Hathaway, dobiva stotine milijuna dolara svake godine od Coca-Cole u obliku dividendi.

    Dividende dolaze od pouzdanih tvrtki koje dosljedno ispunjavaju ili premašuju svoje ciljeve. Njihove dionice vam ne mogu zaraditi brzo mnogo novca, ali njihove dividende će dugoročno, automatski isplaćivati vaše ulaganje.

    Druge tvrtke koje isplaćuju visoke dividende uključuju Caterpillar, AT&T, Verizon i investicijsku tvrtku BlackRock Capital, no ne i Buffettovu tvrtku Berkshire Hathaway, ironično se napominje u analizi.

    http://www.poslovni.hr/tips-and-tricks/10-pravila-koja-su-ucinila-warrena-buffetta-milijarderom-351444

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.