Društvene paradigme

Labuđe

Sloboda je određena s dvije stvari: objektivnim ograničenjima i našim željama. Ako su nam ograničenja velika, ali želje male, osjećamo se ‘slobodno’. Obratno, ako su nam ograničenja mala, ali želje još veće, osjećamo se neslobodno.

Ali što znači biti homo sapiens u 21. stoljeću, je li nam sloboda manja ili veća, i što napraviti s tom slobodom? Je li globalizacija sloboda ili ograničenje? Kao što možda znate, smatram da je globalizacija oslobađanje. Ali često zbog naše genetske predisponiranosti (biti ‘alfa’ je poželjno), zbog zavisti kao možda i dominantnog osjećaja homo sapiensa – jer koliko god globalizacija smanjila materijalna i duhovna ograničenja, ujedno povećava horizonte i želje da imamo kao i drugi – subjektivno doživljavamo objektivno veće nove slobode kao manje.

Evo globalizacije u svom najboljem:

Pomalo se sramim (vjerojatno bih trebao više), ali tek sam se nedavno pomalo uputio u svijet (klasičnog) baleta. U Royal Opera House se upravo najavljuje Labuđe jezero. Kao što možete vidjeti, karte su praktički rasprodane, za prvi dan u ‘Grand Tier’ (cijene 105-420 GBP) ima još 6 karata.

Ali istu produkciju Mariinsky kazališta možete pogledati koliko god puta željeli na blue ray disku (a jedan naš član želi ‘beskonačno’ puta, pa sam tako čak i ja uspio uočiti kakvo je to remek-djelo), za svega 12 funti.

Televizori, reproduktori i sadržaj su postali toliko jeftini da su praktički svakome dostupni. Mogu reći da i ovo svakako morate pogledati: Human planet (svega 22 funte za 470 minuta sadržaja). Jasno, ako prije toga niste gledali Planet Earth: 5 blue ray diskova za svega 15 funti, koji bi svatko trebao pogledati.

Znači to vam je primjer globalizacije. A koliko je homo sapiens veličanstveno biće (koje ima sreću da može tako sudjelovati u svijetu oko sebe) možete razaznati iz ovog misaonog eksperimenta. Ako ste imali malog psa, znate kako je to lijepo. A zamislite da ste neko daleko naprednije biće od čovjeka i da (na trenutak zamislimo da to malom čovjeku ne bi teško palo) za ljubimca dobijete malog homo sapiensa. Kolike mogućnosti i koliki potencijal u odrastanju tog savršnog bića!

Znači: kad pričamo o globalizaciji i onome što nam nosi, trebamo uvažiti koje slobode u stvari želimo, koji nam se opseg nudi, i s čime smo zadovoljni. Koliko je bogatstvo imati prilike vidjeti Mariinsky ‘uživo’ u savršenom izdanju za ispod 100 kuna, s nejverojatnom muzikom Čajkovskog (jer globalizacija uključuje i vremensku dimenziju, mogućnost sudjelovanja u prošlim dosezima), a kolika je bijeda posegnuti odmah za neprimjerenim materijalnim (nije problem u materijalnom, nego u obimu onoga što je realno), kao što pokazuje ovaj članak: Osobni bankrot u 8 koraka.

p.s. Ako idete u London, svakako odite na Backstage tour, tlocrt ovog fascinantnog ‘kazališta’ je cijeli jedan hektar!

11 replies »

  1. Dobro što je bilo dalje s tim čovjekom? Spušio 90 % na dionicama kao i ja? Samo što je on prokockao svoju djedovinu a ja svoj krvavo zarađeni novac. Dobro ja sam pola prije zaradio na dionicama jer trgujem od 2004. g. I to sam baratao s puno većim ciframa nego on.
    Kaj sad, da se i ja dam u novine , da vidimo tko je veća budala. Iako mislim da nam je država najviše kriva za slom burze, tj. vlada.

  2. Za nekog tko ima djecu, vrlo mi je cudno da spominjete malog psa I malog homo sapiensa. Djeca su nemjerljivo bogatstvo I pravi je uzitak (ujedno I zrtva) odgajati, pratiti I uzivati u odrastanju I napretku. A labudje jezero uzivo I labudje na Dvd-u su meni neusporedive stvari jer to mozemo dozivjeti I u zg za 50kn. Morske dubine I svemirska istrazivanja ne mozemo.

    • Pa nisam napisao ovo bezveze. Radi se o izvedbi teatra Mariinksy. Trebalo bi pogledati blue -ray (HD) snimku na velikom ekranu i s dobrim ozvučenjem. A propos, ulaznica za balet, nešto bolja je i u Zg. mislim nekih 150 kn. Ali uopće mogućnost da doživite ovu izvedbu o kojoj pričam, to je globalizacija. Nabavite, pa vidite.

      • razumijem poantu, ali meni je uživo i blue-ray HD ili što god hoćete neusporedivo. Bio sam ja i na Broadwayu u NY i na labuđem jezeru na ledu u Moskvi, ali i dalje ga ne mogu gledati na TV-u jer mi je to negledljivo. Htio sam reći da i mi doma imamo kvalitetnu produkciju i izvedbu nečeg takvog i da nismo nazadni. A da je globalizacija omogućila da za 100 GBP odemo u London i natrag i tamo pogledamo Labuđe, to je istina, ali opet, ako si to čovjek ne može priuštiti, onda to smatram neprimjerenim materijalnim (nematerijalnim) dobrom.
        U načelu se inače slažem s Vama i vašim stavovima, ali ne sviđa mi se inače kad se podcjenjuju naše stvari, a precjenjuju tuđe.

  3. Nažalost, najbliže što sam baletu bio ikada u životu, je film “Black Swan”. Bio je to prilično dobar film. Iznad očekivanja.

    Uživati u bilo kakvom filmu, možemo u Cinestaru za cca. 30 kn, odnosno cca. 40 kn za 3D. Može se raditi i o filmu koji će dobiti neznam koliko Oscara ili neko drugo mjerilo kvalitete, svaki košta jednako. To je fora.

    Inače kinematografsku umjetnost smatram jednom od najvećih umjetnosti, jednim od najljepših dosega naše civilizacije, od najboljih produkata globalizacije.

    Danas možemo snimiti neznam kakav film, koji može biti tehnički i na druge načine neznam kako zahtjevan, i da to možemo financirati jer “ekonomijom obujma” globalnih projekcija to je moguće financirati, to je moguće raditi na profitabilan način. To je umjetnost i biznis (kao što je uvijek prava umjetnost i bila!). Od toga ljudi žive, od toga ljudi zarađuju, u tome ljudi uživaju. Sjajan proizvod!! A tako “dostupan”, cijelom mnoštvu građana najrazličitijih država svijeta, dostupan svaki i onaj najbolji film, i najskuplji film, i to praktički odmah, istovremeno svima, i povoljno.

    Npr. Avatar 3D, najbolji film koji sam gledao u zadnje 2 godine, koštao je čak 240 milijuna USD, zaista velik “poduzetnički pothvat”, investicija veća nego li bi bila npr. u RH izgadnja 4 vrhunska hotela od 5* sa po 250 soba svaki.

    Tko bi takav film napravio da smo svi siromašne zemlje, bez ljudi koji imaju kapitala “za bacanje na takve rizične projekte”, ili jednostavno bez globalnog tržišta na kojemu bi se takav projekt mogao isplatiti??

    A ovako, film je uprihodovao skoro 3 milijarde USD bruto, sigurno da je nakon i svih troškova, neto dobit takva da je povrat na investiciju i više nego lijepo opravdao poduzeti rizik. Od toga koristi imaju svi investitori, zaposlenici (glumci i sl), i gledatelji kojima je užitak zaista vrijedio i puno više nego tih 40-ak kn.

    • Lynx, nemoj miješati umjetnost sa tehnički savršenom zabavom. Umjetnost i biznis rijetko se miješaju. Najbolja umjetnost nastaje iz nevolje, sporadično i neplanski. Inače, najveća umjetnička djela po mom mišljenju se nalaze u literarnim formama.

      • Čovjek je vizualno biće. Većini ljudi su vizualne umjetnosti one najljepše, evenutalno audio – ali često to može u kombinaciji.
        A svemu se može dati slika i pri tome činiti novu umjetnost. Glazba se može “otplesati”, literarno djelo se može ekranizirati… Tko želi manje “unificirani oblik” umjetnosti ok, čitanje ima svoje prednosti pred gledanjem, jasno je to meni.

        A inače ne mora svaki film biti “skup”, naravno, često ispadnu najveće umjetničke vrijednosti upravo niskobudžetni filmovi ali ja samo kažem da sve to košta, da za bilo kakav film treba uložiti neke novce, uz veliki rizik.

        Logično je da u nekim žanrovima (fikcija) cijena može biti zaista visoka i to je ono čemu najviše doprinosi ovo veliko tržište o kojemu govorim. Neki izričaji su nemogući bez tehnike.

        Avatar je odlična stvar koja govori puno o ljudima, na neki način i o povijesti (Indijanci… – premda mnogi to odbijaju tako gledati), o budućnosti, o ekologiji (što je najpopularniji pogled)… ovisno kako tko to gleda, svatko ima svoju interpretaciju i to je baš karakteristika umjetnosti. To je sigurno umjetnost. A napraviti je… bilo je tehnički jako zahtjevno.

        Pa niti Michelangelo ne bi mogao klesati golim rukama. Za svaku umjetnost je potreban alat, negdje je to jeftiniji a negdje skuplji alat. A mnogim umjetnicima je “nagrada” za njihova djela dobar dodatni motivator (nisu svi plemići koji stvaraju umjetnost u svojoj dokolici), čak i ako nisu “pohlepni za novcem” kao Michelaneglo, ali svaki umjentik mora od nečega živjeti i dobro je da njegova publika (radi koje se to stvara?? Što je umjetnost bez publike??) dovoljno cijeni da ju je spremna platiti. Ako nije… ja se pitam, kakva je to onda umjetnost. Za koga je ta umjetnost? Ne kažem da nije “dobra”, ali ipak mislim da umjetnost uglavnom ima svog naručioca (u doba renesanse npr.) ili svoju širu publiku (danas uobičajeno) koja bi je trebala biti spremna platiti i time je umjetnik zapravo istovremeno i biznismen, tj. umjetnost je “grana gospodarstva” tj. “malog poduzetništva”.

        • Generalno govoreći, umjetnost je područje gdje dolaze do izražaja nedostaci tržišta. Umjetnici često ili nisu dobri poduzetnici (fokusirani su na svoje područje djelovanja), ili za svog života nisu prepoznati (Mozart bi da je danas živ ubirao lijepe tantijeme, no umro je u siromaštvu), ili nisu u mainstreamu (daj ti dobro unovči npr. hermetičnu poeziju T.S. Elliota) etc.

          Nedvojbeno je da umjetnost stvara pozitivne eksternalije za društvo. Postoje neki korektivni tržišni mehanizmi za pravedniju kompenzaciju umjetnika kao što su npr. strukovne nagrade. Globalizacija i tehnički napredak u obliku interneta je također vrijedno sredstvo za povećanje dostupnosti i vidljivosti umjetnosti (‘long tail’ teorija).

  4. Ja cu samo hladno proracunato napomenuti da je ovo jedan od dobrih kontraargumentata kada ljudi pocnu kukati kako ce nam Kinezi pojesti sve resurse. 🙂 Cinjenica da Kina raste znaci da ukupan potencijal ljudskog roda raste, prije cemo dobiti lijek za rak, jeftine elektricne aute…
    P.S. IMHO u prvoj recenici trebalo bi pisati “dojam slobode”, no to je vjerojatno cjepidlacenje. 🙂

  5. I ja bih se prije par godina pridružila panegiricima o globalizaciji, ali danas više nisam tako sigurna… Svijet se dijeli na winnere i losere (već se podijelio), a samo prvi (manjina!!) uživaju u njenim prednostima… Govorili smo prije par tjedana o radnicama “Uzora”. Slažem se da žive izvan vremena (ne pitaju se kome treba to što one proizvode), ali isto se pitam što je dobroga njima donijela globalizacija?? I desecima tisuća drugih, solidnih radnika, ali možda ne vrhunskih… Zbog te cijene koja je plaćena tuđim očajem, ne može se nikako govoriti o nečem bez ostatka pozitivnom. Ne, oni nemaju za blu-ray diskove, niti 20k kuna za plazmu i kućno kino…
    Obišla sam i ja u mladosti svijeta, školovala se u inozemstvu, ali danas uz obitelj sam sretna što imam kinte za “Labuđe jezero” u HNK…
    Nekad sam se intenzivno bavila glazbom i za mene je ona nešto najdivnije. (U praksi se sve svodi na gutanje metara knjiga, jer je to najpraktičnije… :D)

  6. Zbog kroničnog manjka vremena nažalost rijetko sudjelujem u raspravama na ovom blogu koji redovito čitam. A i onda kada se javljam, obično to biva da izrazim neslaganje te bih zato prvo htio reći da ovdje ima mnogo korisnih i zanimljivih stvari i linkova. Stovise piggyback investiranje se dosad pokazalo profitabilnim, na cemu se zahvaljujem.

    Tema koja se pojavljuje u ovom postu se povlačila sjećam se i ranije, kako je danasnji homo sapiens zapravo izuzetno sretan jer zivi u povlastenim vremenima, vremenima koja mu omogucuju vlastiti razvoj i ispunjenje, a ponajprije zahvaljujuci modernoj tehnologiji, znanosti, inovaciji etc. Ovom prilikom autor uvodi i jednu novu tezu o slobodi te njezinim granicama. Bez da ulazimo u neke preduboke diskusije, ipak bih ove teze stavio pod upitnik.

    Po mom misljenju, ovome nedostaje uporisna tocka, ako hocete nazovite je tocka sidrenja 🙂 I sloboda covjeka i sreca i ako hocete smisao njegovog zivota zapravo se temelje na onome sto on jest – u odnosu na sebe, na svijet i na ono konacno (nazvali to Bogom, smrti ili nekako drugacije). Upravo taj covjekov odnos prema finalnom bi se trebao odrazavati i na sustav vrijednosti koji imamo u odnosu na svijet i u odnosu prema sebi. Ako te tocke sidrenja nema, onda nije moguce niti izgraditi sustav vrijednosti niti je moguce ostvariti se u potpunosti.

    Primjer: gledam danas na net.hr pitanje na referendumu je da li podrzavate pobacaj te se 79% glasaca izjasnilo kako smatraju da je odluka na pobacaj pravo zene. Ne zelim ulaziti u raspravu o pobacaju, iako sam korjenito protiv njega, nego samo zelim ukazati na cinjenicu da drustvo (unatoc tome da je u stanju donijeti zakon, dakle djelovati pragmaticno) nije u stanju doci do istine (da svi uvide kako nesto jest ili nije ok – mozda bio ropstvo mogao biti protuprimjer). Nadalje, cinjenica je da nitko od nas ne zna (moze vjerovati ali sa sigurnoscu ne zna) otkuda dolazimo i kuda idemo (i na osobnom i na kozmoloskom planu).

    Pa ipak, ako smisao zivota postoji (stogod to bilo), onda barem po nekom principu pravednosti taj smisao bi trebao biti ostvariv za svakog homo sapiensa, a ne samo za danasnjeg, te se vrijednost zivota ne bi trebala mijenjati prolaskom stoljeca. U tom slucaju opet dolazimo do pitanja prvog homo sapiensa, one nulte tocke (kao i u slucaju zaceca). Nije mi namjera sada davati odgovor na ovo pitanje, nego da zakljucim: ako zivimo u povlastenom vremenu (s cime se ne bih slozio, nego bih rekao mozda je bas suprotno) i ako sami sebe definiramo prema nekim prolaznim stvarima i mjerilima, ako ne trazimo svrhu svog zivota, onda je pitanje: čemu takav život?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.