Trzista kapitala - Hrvatska

Što je prvo, kokoš ili jaje?

Those who believe in telekinetics, raise my hand
Kurt Vonnegut

U ovom slučaju je prvo pile: O, burzo, daj da je skrbnički na Luri Bakić kako piše Poslovni. Poslovni se jučer pita da li bi cijena bilo koje dionice rasla samo zato da se ustanovi da sam ja, NB, dioničar u njoj.

Odgovor je: NE BI. Ne treba brkati uzrok i korelaciju. Smatram da neke dionice ne rastu zato jer pišem o njima, nego ulažem u njih jer smatram da su podcijenjene, pa nakon nekog vremena to shvate (ili pomisle, možda smo svi u krivu?) i neki drugi. Pri tome je moja strategija ulagati u dionice koje mi se čine radikalno podcijenjene (dakle: ne kažem da jesu, ovo nije investicijski savjet, nego da se meni čini).

Nije stvar u tome da na ovom blogu nekim danima ima 4.000-5.000 posjeta, pa stoga ‘sve što Bakić napiše je utjecajno’, nego je toliki broj posjetilaca ovdje jer nalaze sadržaj koji drugdje ne mogu dobiti. Ovo je ipak amatersko i prilično loše štivo, znači problem je u tome što ljudi nemaju relevantnog investicijskog sadržaja drugdje.

Ali što vam želim reći. Nije stvar u Poslovnom, nego je stvar u mentalitetu koji je tako jak da ga čak i vodeća poslovna novina prezentira kao normalno (a meni je to potpuni trash).

Ljudi:

1. Ako kupujete dionicu, kupujte ju zato je vjerujete u taj biznis. Možda se radi o odličnoj firmi. Možda se radi o srazmjerno lošoj firmi koja je jako jeftina (pa s obzirom na portfeljni pristup imate rezona ju imati u portfelju). Ali kupite ju jer vjerujte u fundamente, ne kupujte ju jer ju netko drugi kupuje. Ljudi mogu biti jako u krivu, a vi ćete biti još više ako ih slijepo slijedite.

2. Nemojte ju prodavati na prvu ‘slabost cijene’ kako to vole nazvati traderi. Najskuplje je biti histerično-hiperaktivan. Možda vas veseli ‘realizirani dobitak’ kao ‘instant gratification’ ili brza prodaja zbog straha od gubitka. Ali onda je zaista bolje ići u kladionicu ili kupiti instant lutriju. Jer razmislite, ako ostavite ‘na stolu’ 30-40-50% svog dobitka, kako ste zadovoljni ‘barem nekim dobitkom’, tko je taj tko je pokupio svoj dobitak i još k tome vaš?

3. Ako ste ‘trejder’ ( i ponosite se time, naime svi trejderi misle da su pametniji ili kako drugačije sposobniji od ostalih, pa i drugih trejdera), ipak nađite malo vremena i samopouzdanja (zaista ne boli) da proučite pojmove kao što su ‘pretjerana samouvjerenost’, ‘familiarity bias’, ‘mentalno računovodstvo’, ‘hedonistička cenzura (hedonic editing)’ itd.

Što se tiče Lure, prodao sam zadnje od onog nešto malo 18.3.2011., iako mislim da je to dobra tvrtka i dobra dionica, jer mi se ulaganje u nju čini apsurdnom u usporedbi s nekim drugim prilikama. Skrbnički kod Intercapitala možda igra na kartu mogućeg istiskivanja i s time u vezi moguće javne ponude prije toga, tko će ga znati. Ako je tako, onda bi tu mogla biti zgodna, ali ne pretjerana zarada za postojeće dioničare (da sam na mjestu B.S.A. INTERNATIONAL bio bih galantan u ponudi, recimo 700 kn), ali to nije igra za mene. Kao što rekoh, smatram da u RH treba tražiti prilike koje mogu donijeti +100%, a Lura mi se ne čini takva. Primjerice, da moram sve novce staviti na jednu dionicu, a da su mi na izbor LURA i DDJH (koji se mnogima čini rizičnijim), možda bih stavio sve na Luru (a vjerojatno ne bih!), ali u okviru portfeljnog pristupa, uopće nemam dileme da bih odgovarajući dio stavio na DDJH. Ili PTKM (ako mi je hrana zanimljiva tema), ili VART ili na neke druge dionice. Oportunitetni trošak, pogotovo u okviru portfeljnog pristupa, u Luru mi se naprosto čini daleko prevelik.

Za ilustraciju, 18.3.2011. kad sam prodao zadnje od LURA po 601, kupio sam ATLN po 34 (ne u istim iznosima) – o tome govorim kad spominjem oportunitetni trošak.

Napomena: Autor ima dionice ATLN, DDJH, PTKM, VART i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju tih dionica.

14 replies »

  1. Pišete: “Nije stvar u tome da na ovom blogu nekim danima ima 4.000-5.000 posjeta, pa stoga ‘sve što Bakić napiše je utjecajno’, nego je toliki broj posjetilaca ovdje jer nalaze sadržaj koji drugdje ne mogu dobiti. Ovo je ipak amatersko i prilično loše štivo, znači problem je u tome što ljudi nemaju relevantnog investicijskog sadržaja drugdje.” Apsolutno točno, ali nemojte se potcjenjivati s “lošim amaterskim štivom”. Mislim da ste naprosto našli način kako da “racionalnim ulagačima” koji nisu oboružani teškom ekonomskom artiljerijom objasnite bitne stvari na jasan način. E. to je to što ne mogu naći drugdje!

  2. Pratim ovaj blog već neko vrijeme i sve pohvale za sadržaj. Pratim blog jer i sam koristim istu value strategiju kakvu i vi koristite makar sumnjam da sam toliko detaljan (malo lijenosti u meni). Shodno tome, vlasnik sam dviju dionica kao i vi (KORF 50% protfelja, ZVCV 20%). Nažalost, moram se ‘pohvaliti’ da sam ove dionice otkrio prije vas odnosno kupovao sam ih u vrijeme strmoglavog pada tržišta (počevši KORF sa 74kn pa sve do 25kn, prosjek 38kn, ZVCV prosjek 200kn) takoreći igrao sam se hvatanja padajućih noževa.

    Iako smo sada, usudio bih se reći, u bull tržištu pitao bih sveukupno čitateljstvo i cijenjenog autora, kako se ponašati kao value investitor u doba medvjeda?

    Ponavljam, sve pohvale za sadržaj bloga kao i za komentatore.

    • Ja ne dijelim tržišta na ‘medvjeđe’ i ‘bikovsko’, naime stalno sam izložen dionicama, i misilm da ti termini imaju smisla samo retroaktvino kad se ‘objašnjavaju’ stvari. Recimo danas je na Zagrebačkoj burzi bilo potpuno ‘medvjeđe’, ali kako znate je li to trend, ili naprosto ‘zabuna’ dok si tržište malo ne ‘zdođe’. Ja sam danas prilično intenzivno kupovao.

  3. Eto raspliće se saga na Petrici, sada znamo da su cijene plina bile u EU 30 posto manje nego u RH, smatram da će sam izbor povoljnijeg dobavljača značajno utjecati na cijenu Petrokemije, ali i interes nekih skupina mogao bi doći do izražaja. Sada znamo da se u Petrokemiji pregovara u vezi plina, jer 650 milijuna m3 nije malo.
    Ali kako je i jedan autor napisao, ako MOL putem INE želi prodavati plin Petrokemiji neka ju kupi ako može.

    Ovo nije nagovor na kupnju niti prodaju, autor teksta posjeduje dionice Petrokemije.

    • Prema nekim mojim analizama prošle godine, prema Eurostatu, je PTKM plaćala cijenu plina kao ‘mali i srednji industrijski potrošači’ u Njemačkoj. Kako je ona (a) veliki i (b) anticiklički potrošač,

      to zaslužuje popust od vjerojatno 10% po svakoj osnovi, dakle po mom uvjerenju je tada već bila zasluživala nekih dvadesetak posto nižu cijenu. Vidjet ćemo još što će biti ove godine s obzirom na formulu (a imate zanimljivo štivo o tome u zapisniku sa skupštine koji sam postao), ali nakon toga možemo zaista raširiti krila!

      Pitanje je, jasno, kakav će biti ovaj kvartal. Pri tome imamo jako veliki potencijal s obzirom na cijenu. Naime, ako bude pozitivan, jasno će biti svima (a ne samo nekima) da se priča skroz promijenila, a ako bude negativan, to je većina ionako očekivala (jer nas INA još gazi).

      • Možemo očekivati za 2q oko 20-40 milijuna Kn dobiti, možda čak i više, razlog je značajno veća cijena gnojiva u izvozu u 2q, ali s negativnim utjecajem ine, ptkm će poslovati pozitivno, kako je iz uprave rečeno,

        Petrokemija će, neslužbeno se doznaje, u ovoj godini za trošak plina, osnovne sirovine za proizvodnju gnojiva, platiti 190 milijuna kn više nego prošle 2010. godine
        http://www.kutina.hr/Naslovnica/Onlinevijesti/tabid/139/ArticleId/9297/oamid/519/Default.aspx

        i usprkos tome što je netko gazi, ostvariti će dobit, razlog tome je i visokaefikasnost što ste i sami postavili pitanje, koja je razlika u potrošnji plina kod najnovije tvornice i petrice.
        Kako kažete dolazi vrijeme da raširimo krila.

        Ovo nije nagovor na kupnju niti prodaju, autor posjeduje dionice PTKM.

  4. “Što se tiče Lure, prodao sam zadnje od onog nešto malo 18.3.2011., iako mislim da je to dobra tvrtka i dobra dionica, jer mi se ulaganje u nju čini apsurdnom u usporedbi s nekim drugim prilikama.”

    U nekim člancima ste napisali da cijenite W.Buffeta i njegov stil investiranja ako sam dobro shvatio, a u zadnjim postovima pišete ovakve stvari kao ovo o Luri. Možete li prokomentirati npr. ovu Buffetovu rečenicu: It’s far better to buy a wonderful company at a fair price than a fair company at a wonderful price”?

    Naravno, ne mislim da je loše to što prodajte neku dionicu jer mislite da je skupa, nego me zanima vaš komentar na Buffetov stav o tome?

    • Stav je OK, naravno i slažem se s njime načelno. Ali sve je stvar cijene. Uzmite u obzir da je američko tržište dionica puno efikasnije i da ćete rijetko naći situaciju da je nešto loše, recimo 50 na skali 0-100, i da to možete kupiti za 10. Znači za jednu petinu onoga što vrijedi. Nego ćete to morati platiti recimo 30, 35 ili 40. U biti on kaže: bolje je platiti 105 za ono što vrijedi 100, nego 40 za ono što vrijedi 50. Ali što ako možete platiti 10 za ono što vrijedi 50?

      Znači uvijek je poanta u kvantifikaciji. Ako imam kompaniju koja je srazmjerno loša (kao DDJH), a vidim da fwd-looking P/E za nju može biti 2, onda ću rado biti u njoj.

      Osim toga si umišljam da imam prednost u RH prepoznati situacije kad je neki game changer u pitanju, kad se stvari radikalno mijenjaju i zato očekujem 100% od svojih investicija. A i ta prednost dolazi ne od moje kvalitete, nego od nemara drugih. Recimo ako govorimo o DDJH, moje projekcije prihoda su manje-više očite (uz razne vjerojatnosti). Ali koliko je to profesionalnih analitičara uočilo?

    • I ja mislim da je tu poanta u kvantifikaciji potencijala i rizika tj. gledanja odnosa toga dvoje i smatranja da tržište to ne radi dobro, da stvari “usrednjuje”. Da ne voli ekstreme, i da često ne vidi neke posebne konkurentske prednosti pa “predivnu” stvar podcijenjuje (jer bi se prave valuacije činile apsurdnima), a nešto što je loše ne može si priznati da je toliko loše pa precijenjuje tj. da naizgled fer vrednovana “osrednja kompanija” i naizgled fer vrednovana “predivna kompanija” zapravo vjerojatno nisu “jednako fer” pa da čak i kad djeluje “podcijenjeno” loša kompanija je možda i dalje manje podcijenjena nego ona predivna kompanija tek “naizgled fer vrednovana”.

      Npr. imamo kompanije ROE 40 %, koju tržište vrednuje P/B = 5 i npr. većina složno kaže: “fer”, i kompaniju ROE 10 % i P/B = 0,1, i mnogi bi rekli: jeftino!

      Buffett ako je ova druga “loša”, npr. posumnja da tih ROE 10 % i nije tako pouzdano održivo kao što se čini, dok s druge strane za ovu predivnu i sa ROE 40 %, promatrajući održivost/nekopirljivost konkurentskih prednosti i potencijal tržišta zaključi da je to puno održivije nego se čini i da se čak može jako dugo po tako velikim stopama povrata reinvestirati u rast na tom “nepreglednom” tržištu i zaključi da je ova prva ipak jeftinija.

      Tako je “fer” vrednovana odlična kompanija zapravo jefitinija od “podcijenjene” osrednje (valjda je zaboravio navodnike!)

      Taj stil odabira bi vjerojatno nazvali “growth at reasonable price”, a Buffett bi vjerojatno rekao “growth/value, besmisleni pojmovi, ne gledam to tako.”

      Kod nas je tržište pak puno više neefikasno, a ne na taj način da loše dovoljno ne spusti, a dobre dovoljno ne podigne, nego tako da i dobre trenutno slabo vrednuje a loše i još pretjeranije slabo, pa mi imamo priliku ulagati u cijeli spektar kompanija, i one koje su dobre, a ponekad oportunije u one koje su malo manje dobre. Uvijek je bitna stvarna vrijednost i cijena. Buffett samo hoće reći da se one ponekad bitno razlikuju, i kad nije očito, a da se na približno efikasnom tržištu kao što je njihovo to često nađe i u slučaju odličnih kompanija a što su njegove omiljene mete jer ih smatra manje rizičnima a više voli omjer potencijal/rizik graditi na način da je u nazivniku “nizak rizik”, nego dobit potpuno isti omjer ali sa nazivnikom “viši rizik” (pri čemu on rizik doduše malo drugačije gleda, ne kao kratkoročnu volatilnost cijene ili poslovanja, nego kao izvjesnost dugoročnih rezultata poslovanja: veća izvjesnsot – manji rizik, veća neizvjesnost – viši rizik).

  5. ”Osim toga si umišljam da imam prednost u RH prepoznati situacije kad je neki game changer u pitanju, kad se stvari radikalno mijenjaju i zato očekujem 100% od svojih investicija.”
    Ovo je vjerojatno ovako kako ste naveli, međutim postavio bih pitanje u kojem vremenskom roku očekujete da će neke ‘opcije’ iz vašeg portelja odraditi 100 % na sadašnje cijene koje su 100-150 % veće od početka pisanja bloga? (uzimajući u obzir globalnu situaciju, nestabilnu europsku ekonomiju i ne baš blistavu prognozu za hrvatsku u narednim godinama).

    • Hvala. Mislim da je ovo vrlo važna tema.

      Ne igram na market timing. Naprosto ne možte znati kad će se dogoditi ti veliki pomaci, ako na njih igrate. Na ovako neefikasnom tržištu kao što je naše, ponekad možete prognoziritati male trendove (pa recimo zaključiti da će 2-3 dana tržište biti ‘slabo’ ili slično), ali stvar je u tome da se u tom slučaju i formalno (sam po sebi bid-ask), ali i više realno izgubi likvidnost (stvarni bid-ask, uzimajući u obzir i dubinu tržišta).

      Te tada ne možete ući u poziciju ako dionica počne jako rasti. Naravno, možete se zavaravati ako kupite nešto malo da ste ‘ulovili ipak nešto’ (u bih. financijama koncept ‘ minimalnog žaljenja’) ili da kupite skuplje pa ste sa cijelim ‘ipak sudjelovali u velikom dijelu rasta’ (isto kao gore), ali ćete time zapravo jako izgubiti.

      Mislim da 10-15 dana godišnje ‘odradi’ većinu rasta, i ako ste propustili tih neke od njih, možete se ‘slikati’. Evo danas će neki sigurno prodavati ‘po bidu’ jer ‘moraju strana tržišta još pasti, znam ja’, pa sutra neće moći kupiti, ili će kupiti i izgubiti dosta na transakciji, ali će modža čak i biti zadovoljni jer su kao nešto korisno radili, kao fol upravljali svojom sudbinom.

      I konkretno: moja su očekivanja uvijek negdje između mjesec dana i godinu dana, samo ne znam kad. Zato kad odlučim da mi je dionica OK, uglavnom prilično odlučno uđem u nju.

  6. Vezano za Buffet vs Bakic 😀
    Ja mislim da bi Buffet vjerojatno igrao kao g Bakic kada bi mu to trziste u US dozvolilo. Ali neka se HR sudionici ne naljute nekako mi se cini da je u US puno boljih investitora u HR pa nije da ima takve prilike svaki dan.

    • To vam iskreno i bez šale želim reći. Ja nisam naročito dobar investitor, i k tome radim velike greške. Zato kažem da je racionalno investiranje dostupno svakome, upravo zato jer su mnogi papiri vrednovani jako nerealno. Ne radi se ni o količini novca ni o čemu drugome, samo o vjeri u sebe i stabilnosti.

    • Buffett je i igrao kao Bakić, u svojim ranim fazama. Tek kasnije je počeo ulagati “isključivo u odlične komapnije” (i na “doživotno”).

      U početku je ulagao u svašta, i nerjetko prodavao za par godine, a nekada i ekspresno (kad tržište prebrzo prepozna vrijednost).

      Tada je i US tržište bilo neefikasnije, a on imao manji/fleksibilniji kapital, i sve je bilo lakše i sličnije RH.

Odgovori na Sandro Pogutz Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.