ARNT

ARNT

Jedno od (barem meni) neobično dobrih ulaganja je ARNT. Patetična valuacija (npr. P/B oko 0,25 uz malu zaduženost) ‘tržište’ (hm … što je to?) ‘opravdava’ vjerojatno nesigurnošću oko spora vezanog uz predloženo smanjenje kapitala, prema kojem je svaka dionica trebala dobiti 280 kn jednokratne isplate, uz uredan nastavak poslovanja društva. Smanjenje je kasnije, valjda zbog financijske krize, povučeno, što je rezultiralo tužbom jednog dioničara koja je na prvostupanjskom sudu prošla, ali proces je još uvijek u tijeku na višoj instanci.

Stanovita indikacija (barem meni) u kojem smjeru se može očekivati presuda je ovaj važan ugovor koji implicira ‘business as usual’.

Pitanja postojećim i mogućim ulagačima su sljedeća
– je li poslovanje ARNT dovoljno stabilno, odnosno vrijedno, da i dalje može podnijeti jednokratnu isplatu dioničarima od 280 kn / dionica; naime je li tolika vrijednost zaista ‘skrivena’ u bilanci društva
– koja je šansa da tužilac dobije presudu (i onda lako moguće s njime i ostali manjinski dioničari)
– da li mogući dobitak tužbe implicira isplatu onome tko sada ima dionicu, ili onome tko je imao dionicu u trenutku donošenja prvobitne odluke.

Moguće je da je ulaganje u ARNT svakako isplativo (ja mislim da je), ali ako bi vlasništvo dionice u trenutku moguće presude (a ne u trenutku prvobitne odluke) impliciralo pravo na moguću isplatu, onda bi i taj rizik bio otklonjen i (po mom sudu) bi ulaganje svakako bilo vrlo atraktivno.

Ono zašto ovo pišem je u stvari mišljenje mog odvjetnika koji se tiče zadnje točke koji želim podijeliti s vama.

VAŽNO: Ovo je pravno mišljenje i nije namijenjeno kao temelj za ulaganje nikome kome nije eksplicitno izdano (a izdano je eksplicitno samo meni). Svatko bi kao osnovu za ulaganje trebao sam ili uz pomoć svog odvjetnika proučiti slučaj.

Odgovor na ovo pitanje nije jednostavno jer nema izričite odredbe u zakonu u tom smislu, pored toga zakonska rješenja su nekoliko puta mijenjana.

Prije svega, vezano uz pravo na isplatu dividende moram Vas upozoriti da je odgovor na pitanje kome pripada dividenda različito zavisno da li se odnosi na razdoblje do 01.04.2008. ili poslije. Na prvotno razdoblje primjenjuje se pravilo da na dividendu ima pravo dioničar koji je to bio u vrijeme kad se dividenda isplaćivala, dok je sadašnje rješenje drugačije i prema njemu dividenda pripada osobi koja je bila dioničar u trenutku kada je isti stekao prema društvu “tražbinu za isplatu dividende” u smislu ćl. 223. st. 4. ZTD (najkasnije 30 dana od dana usvajanje odluke o podjeli dobiti). Novo rješenje je u neku ruku razjašnjenje i razrada sudske prakse na koju se tužitelj poziva u sporu kako je naveden gore prema kojoj logici odlukom o podjeli dobiti (odnosno od dana stjecanje tražbine prema društvu po novom rješenju, koji trenutak može biti nakon usvajanja odluke) nastaje zasebni obveznopravni odnos izmedju dioničara i društva koji društvo ne može samostalno mijenjati. Štoviše, kod novog režima prijenosom dionice potraživanje po osnovi dividende se automatizmom ne prenosi na stjecatelja (kao do sada) već ostaje kod prethodnog dioničara koji istim slobodno raspolaže (prodaje, prenosi, zalaže i sl.). Dakle, specifikum ovog zakonskog rješenja je da je (samo) za dividendu zakonodavac izrijekom propisao da se potraživanje odvaja od dionice i ostaje dioničaru u trenutku nastanka tražbine za isplatu dividende, bez obzira na osobu koja je registrirani dioničar u trenutku isplate dividende. Dakle, da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju po osnovi dividende, umjesto potraživanja po osnovi povrata dijela temeljnog kapitala odgovor bi bio jasan: potraživanje pripada osobi koja je bila dioničar u trenutku nastanka tražbine za isplatu dividende.

Veliko je pitanje da li se ista logika može primijeniti i na druga imovinska prava dioničara, jedno od kojih je potraživanje dioničara po osnovi smanjenja temeljnog kapitala, jer zakon nigdje ne propisuje da li se ista tražbina u trenutku donošenja odluke odvaja od dionice i pripada (ostaje) tadašnjem dioničaru ili suprotno prethodnom ostaje vezana za dionicu u kojem slučaju bi pripadala dionicaru u trenutku isplate tražbine. O tome prema našem najboljem saznanju nema sudske prakse.

Moje mišljenje i moja najbolja procjena je sljedeća: Režim dividende je do promjene 01.04.2008. predviđao da potraživanje po osnovi dividende ostaje vezano uz dionicu pa je zato na dividendu imao pravo onaj tko je imao dionicu u trenutku isplate. Nakon tog datuma režim se mijenja i to temeljem izričite zakonske odredbe (čl. 223. ZTD). Navedene izmjene nisu izvršene za ostala imovinska dionička prava pa bi slijedom toga trebalo zaključiti da, u odsustvu izričitih izmjena zakona vezanih uz smanjenje temeljnog kapitala, u pogledu potraživanja po osnovi dionica (izuzev dividende) treba primijeniti “staru” logiku gdje potraživanja po osnovi dioničkih prava ostaju vezana uz dionicu i “putuju” zajedno s njom (izuzev u slucaju drugačijeg izricitog dogovora strana prijenosa). Prethodnom logikom otvara se mogućnost da sadašnji dioničar potražuje iznos smanjenja temeljnog kapitala koji je trebao biti isplaćen ondašnjim dioničarima, u slučaju ako sud sudi u korist tužitelja. Ovdje moram upozoriti da nije isključeno da sud naknadnom sudskom praksom odluči primijeniti drugačiju logiku, no po mojoj procjeni za sada to nije tako.

Napomena: Autor ima dionice ARNT i ovo nije nagovor na kupnju ni prodaju tih dionica.

Kategorije:ARNT

11 replies »

  1. Zabrinjava me što im je u Q2 rast prihoda u odnosu na prošlu godinu bio oko 17% veći dok sa strane troškova vidim slično povećanje od oko 20%. Osnovni uzrok povećanja troškova su troškovi osoblja koji su rasli za oko 20% kao i broj zaposlenih u spomenutim kvartalima. Ovo upućuje na veoma nisku EBIT maržu (koja se dosad kreće oko 1%) i ne vidim skori način za popravljanje te situacije.

    Razmišljam ima li smisla trenutno držati ovu vrijednosnicu barem do vremena kad ne pokaže čvrste znakove skorog rasta.

    Iako je rizik izuzetno malen zbog smiješno malog P/B, predstavlja li ova dionica propuštanje nekih boljih prilika?

    • S druge strane, ako je zbog propale transakcije GS postao stvarni vlasnik (ne znam je li to bio na početku transakcije, ne čini mi se to logično, nego više kao da je imao neku privremenu ili skrbničku ulogu), onda je jasno da on to ne želi imati vječno, što znači da bi ARNT mogao biti vrlo brzo meta akvizicije.

  2. U vezi pravne strane ove priče – da ne duljim: slažem se s gore pejstanim pravnim mišljenjem. Ja bih, da sam dioničar Areneturista koji je stekao dionice nakon odluke o izmjenama i dopunama prvotne odluke gl. skupštine išao korak dalje i podnio tužbu ZA UTVRĐENJE NIŠTAVOSTI ODLUKE GLAVNE SKUPŠTINE na temelju Zakona o obveznim odnosima. Naime za tu tužbu da bi tužitelj imao procesnu legitimaciju (drugim riječima da sud ne odbaci tu tužbu) mora postojati pravni interes. Tužitelj bi tvrdio da ima pravni interes time što mu je povrijeđeno imovinsko pravo na dionici, a to je isplata iznosa zbog smanjenja temeljnog kapitala. Nevažna je materijalnopravna osnova te tužbe, već bi se time testiralo sud priznaje li on tvoju tužiteljevu kao pravni interes – drugim riječima sud bi odlučujući o tužiteljevom pravnom interesu za tužbu, u biti morao odlučiti ima li on to sporno imovinsko pravo. Ovo bi bio jeftin način da se ustanovi da li bi naknadni imatelji dionica profitirali ako ona tužba koja je već u tijeku bude pozitivna. Imate li kakve detalje o toj pendentnoj tužbi (je li to tužba za pobijanje odluke glavne skupštine čl. 363.ZTD ili je to već spomenuta tužba za utvrđenje ništavosti)?

    • Evo i odgovora mog odvjetnika.
      Napomena: Ovo je mišljenje dano meni i nije kao pravni savjet namijenjeno trećim osobama, i stoga molim sve čitaoce da ovo ne tumače kao pravni savjet, odnosno da se za pravni savjet obrate svom odvjetniku.

      + + +

      … sam zakon (cl. 327. ZOO) daje aktivnu procesnu legitimaciju za tuzbu na utvrdjenje nistetnosti svakoj zainteresiranoj osobi, zbog cega nema potrebe dokazivanja pravnog interesa u konkretnom slucaju. Stoga, sud se uopce ne bi upustao u ocjenu da li pravni interes postoji ili ne kako je to predlozeno u postu jer je to pitanje izrijekom rijeseno samim zakonom. Pored toga ZTD je lex specialis u odnosu na ZOO, koji propisuje pretpostavke za nistetnost i pobojnost odluka skupstine (osnove, rokove, legitimantne i sl.), pa ga se u tom smislu ne moze “preskociti” i tuziti temeljem opcenitijih odredbi, kada nesporno postoje meahanizmi pravne zastite prema specijalnom propisu. Konacno, u postojecoj tuzbi dionicar upravo trazi utvrdjenje nistetnosti odluke pa slijedom toga ne postoji pravni interest da se identicna sudska zastita trazi u paralelnom sudskom postupku, bez obzira o kojoj se pravnoj osnovi radilo; stovise takvo sto je pravno nedopusteno. Opcenito, radi se o …. prijedlogu koji nema zakonskog utemeljenja.

  3. Bi li bilo opasno ulagati ovdje po sadašnjim cijenama ako sud donese osluku da se 280 kuna mora isplatiti starim dioničarima? Dakle super je ako bi se isplata odnosila na trenutne dioničare, dobro je ako se nikom ništa ne isplaćuje, ali da li je atraktivno ako se isplati nekom starom dioničaru a ja ostanem dioničarem firme koja je isplatila silan novac drugome?

    • Bilo bi opasno ‘ako’ ….’ je izraz koji je jako pogrešan jer implicira nesigurnost koja je inherentna doslovno svim ulaganjima. A ovdje pogotovo ništa ne znači jer je kondicional na ‘ako’, dakle dvostruko.

      Postoje kao i kod svakog ulaganja nesigunornosti, koje imaju ovakvu ili onakvu vjerojatnost ishoda. (Pa ako i ispadne suprotno većoj vjerojatnosti ne znači da ste pogriješili ako ste se ‘kladili’ na veću vjerojatnost).

      Znate li koliko sam se ja naslušao ‘bilo bi’, ‘ako’ itd. kod raznih ualganja, čak i određenije. Ne npr. ‘bilo bi gadno ako EPIC sve ukrade’, nego ‘bit će gadno ako EPIC sve ukrade’ na cijenama KORF = 23, pa na 45, na na 55, pa na 64 (prije skupštine prije pola godine) itd.

      U ovom slučaju Vam je pak stvar još dosta jednostavija. Za neku početnu procjenu, ako imate barem neki uvid koliko bi trebalo vrijediti u čistoj situaciji (X), a koliko u negativnom ishodu (Y) i ako je ‘p’ vjerojatnost pozitivnog ishoda onda je vaša teorijska vrijednost

      p*X + (1-p)*Y.

      Nije savršeno, ali je puno bolje nego ‘bilo bi ako’.

  4. Dobro, nisam donio sud, bilo je pitanje, imam dionicu, mislio sam možda ste računali gdje bi na onom grafikonu atraktivnosti turističkih kompanija bio ARNT u slučaju da mora starim dioničarima isplatiti novac.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.