Društvene paradigme

Birači i političari

Ovako je von Mises pisao 1944. Ali, sljedeći izvadak nije iz neke publikacije nekog opskurnog kružoka ‘sekte Austrijanaca’. Izdavač prijevoda knjige Birokracija je Institut za javne financije, 2005., urednica edicije je Katarina Ott, a preveli su I. Urban, P. Bejaković i N. Čučković.

Znači: nemojte mene kriviti da sam upravo i jedino ja protiv toga da se svima daje sve – žalite se bogohulnim ljudima u IJF.

Politička je struktura Njemačke i Francuske u posljednjim godinama koje su prethodile padu demokratskih ustava bila pod vrlo jakim utjecajem činjenice da je značajnom dijelu izbornog tijela država bila izvor prihoda. Ne samo da su to bili državni službenici i zaposlenici u nacionaliziranim granama industrije (željeznici, pošti, telegrafu i telefonu), već su to bili mnogi primatelji potpore za nezaposlene i drugih naknada socijalne pomoići te poljoprivrednici i druge skupine koje je država izravno ili neizravno subvencionirala. Njihova je temeljna briga bila dobiti što više sredstava javnih fondova.

Nisu marili za pitanja “ideala” poput slobode, pravednosti, vrhovne vladavine zakona i dobre državne uprave. Tražili su više novca, i to je bilo sve. Nijedan kandidat za parlament, županijsku skupštinu ili skupštinu grada nije mogao riskirati suprotstavljajući se apetitu javnih službenika za povišicom. Različite političke partije silno su željele nadmašiti jedna drugu u darežljivosti.

U 19. stoljeću parlamenti su bili odlučni da ograniče javne rashode što je više bilo moguće. Ali kasnije je štedljivost postala vrijedna prezira. Neograničeno trošenje smatralo se mudrom politikom. Za popularnost su se podjednako širokih ruku borile i stranka na vlasti i opozicija. Stvaranje novih državnih ureda s novim zaposlenima nazivalo se pozitivnom politikom i svaki pokušaj da se spriječi rasipanje javnih fondova bio je ozloglašen kao negativizam.

Predstavnička demokracija ne može postojati ako velik dio glasača dobiva plaću od države. Ako se članovi parlamenta ne smatraju izvršiteljima volje poreznih obveznika već zastupnicima onih koji primaju državne plaće, potpore i druge beneficije iz proračuna, s demokracijom je gotovo.

To je jedan od antonima sadržan u današnjim pitanjima. On je mnoge ljude natjerao da očajavaju nad budućnošću demokracije. Budući da su postajali sve uvjereniji kako neizbježan trend podrazumijeva povećanje državne intervencije u gospodarstvu, povećanje državnih ureda sa sve više zaposlenih te povećanje državne potpore i subvencija nisu se mogli oduprijeti gubljenju vjere u vladavinu naroda.

Oglasi

8 replies »

  1. Tako prepoznatljivo – provjetravanje državnih i javnih službi jedan je od najvažnijih postizbornih zadataka za svaku hrvatsku vladu koja se predstavlja odgovornom. Reportaža u novom broju Globusa o njihovoj komunikaciji s namještenicom u Ministrastvu kulture oko snimanja hrvatskih spilja svjedoči u kakvoj spilji živi ovdašnja birokracija. Moje novije osobno iskustvo: trebala mi je nova “verzija” vjenčanog lista (istina, nismo je trebali još od SFRJ-a). Matični ured u Trogiru izvjestio nas je da iz Splita ne moramo dolaziti u Trogir, već da će oni vjenčani list “poslati” u Split, pa da ga tamo mogu predignuti. Predigao sam ga u uredu s dva naočigled ne osobito zaposlena službenika koji printaju ono što sam u mogao isprintati kod kuće te platiti internet bankarstvom. Utoliko aktualnu informatizaciju ove i sličnih službi u Puli držim vrlo svijetlim primjerom. Ali, što bi onda radila ova dvojica glasača?!

  2. @Sando, dva jača servera mogu zamijeniti kompletan Ured državne uprave. Nego, meni su fascinantne Hrvatske šume. Direktor i predsjednik zagrebačkog HSS-a gdin Vuletić procijenio im je vrijednost na 50 milijardi eura (nije greška!). Prema tomu, uz minimalnu efikasnost ta tvrtka trebala bi godišnje zarađivati 1,5 milijardi eura. Umjesto toga, Uprava podiže kredite kako bi isplatila plaće radnicima.
    I kao dodatak, izjava na koju sam naletio čitajući Greenspanovo “Vrijeme financijske nestabilnosti”:
    “Usluge mobilne telefonije su u Indiji vrlo proširene uz niske troškove jer se one smatraju luksuzom i zbog toga su prepuštene tržištu, dok se električnu energiju dobiva teško jer se smatra nužnošću i zbog toga njom upravlja vlada” – Martin Feldstein, 2006. godina.

  3. @Igor, to kako naši političari procijenjuju vrijednost bilo čega može se mačku o rep okačit. Vuletić je valjda pogledao koliko vrijedi jedan kvadrat šume kao drvne građe, pomnožio s kvadraturom šume u vlasništvu HŠ, et voilá! :-/

  4. Ajde da mi sad netko kaže da nemamo alternativu za lijeve i desne! Ako imamo malo soli u glavi glasat ćemo za ekipu koja bi trebala biti stvarno dobra i koja ima konkretne rezultate iza sebe. Baš ne volim puno o politici ali ovo dizanje trošarina me naljutilo i vrijeme je za jako velike promjene jer ovako više stvarno nema nikakvog smisla.
    Smatram da bi zadrti birači i članovi HDZ-a, SDP-a i drugih stranaka napokon trebali glasati za bolje sutra i da njihovoj djeci bude jednog dana bolje, a ne da moraju bježati po Europi i svijetu.

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/petrov-mi-nismo-cudotvorci-samo-smo-normalni-ljudi-koji-zele-promjene/814702.aspx

    • Ja sam već odlučio da ti ljudi imaju moj glas bianco. Kao što kažete, za sobom imaju rezultate koji možda jesu na mikrotrazini, ali ako samo dio toga implementiraju na državnom nivou biti će beskonačno puta bolji od postoječih. Ne čini se da su poremećeni poput Markičke, Vilibora ili ORAHa, a sve i da potpuno podbace to još uvijek neće biti lošije od HDZSDPa.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s