Društvene paradigme

Visoka nezaposlenost će vjerojatno biti dugoročan i žilav problem

Utjecaj ove analize na odabir dionica na hrvatskom tržištu pokazat ću u idućem tekstu, ali za početak: Ovo je i politički aktualna tema, je će biti jedna od glavnih tema ‘kampanje’. Ne svrstavam se ovime ni uz jednu opciju, ali bih rado upozorio bilo koju buduću ‘vlast’ (stara ili nova) da ne licitiraju nemogućim, jer se to može obiti o glave svima nama. U svakom slučaju, ne bih htio da za manje od godinu dana pada Vlada.

Iako, ni jednom ozbiljnom pretendentu na vlast nije lako. Ako obeća ‘krv, znoj i suze’, možda će teže dobiti izbore (a možda i ne?). A ako obeća da će državnim intervencionizmom smanjiti nezaposlenost (nemoguće), onda će se suočiti s nemogućnošću ostvarenja obećanja vjerojatno tokom cijelog mandata (ako preživi). Međutim, kako će ‘mjere štednje’ zasigurno biti nužne i u samom početku mandata, problem neostvarenih obećanja bi mogao eskalirati i puno brže – pogledajte Orbanov slučaj (populizam ga brzo dohvatio s leđa) ili, uostalom, problem Grčke, gdje su počeli bolni rezovi u javnom sektoru koji, ako je vjerovati podacima niže, čekaju i nas.

DZS je upravo objavio brojke o zaposlenosti u kolovozu. Desezonirano gledajući, broj radnih mjesta stagnira već 4-5 mjeseci. Pad je zaustavljen, ali rasta nema.

1. U novijoj hrvatskoj povijesti, najveći broj zaposlenih je bio upravo prije 3 godine (apsolutno i desezonirano):

Image Hosted by ImageShack.us

Gubitak radnih mjesta je zaustavljen. Ali se ne odvaja od dna.  No, pravi problem nije u trendu nego u razini: vrlo malo ljudi u državi radi – razina zaposlenosti neodrživa je s obzirom na tekuću razinu potrošnje. Pogledajte: ma koncu kolovoza je svega 1,426 mil. ljudi u Hrvatskoj bilo službeno zaposleno. Tome treba pridodati zaposlene u sivoj ekonomiji, a evo kako ćemo ih procjeniti: službeno je nezaposleno krajem kolovoza bilo oko 285.000 ljudi, uz stopu nezaposlenosti od oko 16,7%. Anektna stopa nezaposlenosti je obično oko 5-5,3% p.p. manja od ove formalne, što znači da još oko 90.000 ljudi barem nešto radi, a nije prijavljeno. Recimo da pola toga broja radi nešto stvarno povremeno (kao ‘nezaposlen’ se u anketnoj nezaposlenost ne broji nitko tko je komercijalno radio makar i najmanju sitnicu u zadnja 3 mjeseca), a pola de facto ima neprijavljeno radno mjesto.

Slijedi da je stvarno zaposlenih ljudi u RH na koncu kolovoza bilo oko 1,47 miliona. Od toga vjerojatno nekih 280.000 ljudi radi za državu i u javnim djelatnostima. Drugim riječima, neki od njih rade jako korisne poslove, ali njihove plaće dolaze iz proračuna; dakle za njihove plaće zarađuju drugi. Slijedi da od oko 1,2 miliona Hrvata zarađuje za sve ostale, odnosno u grubo, od jednog radnika živi još 3. Uzmite u obzir da velik broj tih koji rade uništava, a ne stvara vrijednost (zaposleni u mnogih državnim tvrkama zbog socijalnih i političkih razloga, kao npr. brodogradiliša).

Uzimamo li u obzir našu ukupnu sposobnost da svojim radom platimo ono što želimo iz inozemstva (auti, odjeća, telefoni, hrana, putovanja …), te da velik broj tih zaposlenih živi od prodaje usluga drugim Hrvatima (financijske usluge, trgovina itd.), slijedi da država u stvari funkcionira od vrlo malog broja zaposlenih. Ovo je, naravno, u jednoj mjeri uvjetno, jer jednim dijelom već i živimo od rente (npr. prihodi od smještaja u turizmu).

Važno je, međutim, znati kako je ekonomski gledano bitna razina BDP-a, odnosno njegov rast. Zaposlenost je samo posljedica, iako i sama po sebi jedan od najvažnijih političkih i socijalnih aspekata. Ali kako ipak nismo Katar, naime živimo uglavnom od rada, zaposlenost je i odlična lupa kroz koju vidimo gdje stojimo.

Stoga je možda pravi trenutak za pregled gubitka radnih mjesta.

2. Ukupno je od kolovoza 2008. do kolovoza 2011. izgubljeno oko 160.000 radnih mjesta! Za taj gubitak – kao što ćemo vidjeti niže – nije bila ključna ovakva ili onakva ekonomska politika, nego naprosto suočavanje s realnošću hrvatskog gospodarstva kako je dizajnirano u zadnjih 10 ili 15 godina.

Ovaj grafikon prikazuje gubitak po djealnostima. Lako je vidjeti u koja se 4 sektora dogodio gubitak. Crvenim sam označio sektore u kojima je malo vjerojatno da će se radna mjesta vratiti. Zeleno sam označio djelanosti u kojima je skoncentrirana javna uprava.

Image Hosted by ImageShack.us

Naime, radna se mjesta vjerojatno neće vratiti u:
– građevini, jer građevinskog buma ili balona, baziranog na jeftinom uvoznom novcu više nikad neće biti
– trgovini, jer Hrvati još dugo vremena neće kupovati kao u razdoblju 2000.-2008. (opet bazirano na velikom rastu vanjskog duga)
– obrtima i slobodnim profesijama jer se radi o uslugama koje smo prodavali sami sebi, pe će to tržište dugo biti slabo (potrošnja će se nastaviti smanjivati jer je i sadašnja razina neodrživa)
– broj zaposlenih osiguranika poljoprivrednika teško da će raći sa sve većom konkurencijom i okrupnjivanjem u poljoprivredi.

3. Industrija, prijevoz, turizam itd. će vratiti radna mjesta, ali to nije ni izdaleka dovoljno da bi se amortizirao cijeli gubitak, što se vidi iz broja radnih mjesta po djelatnostima:

Image Hosted by ImageShack.us

Uočite da su turizam i ugostiteljstvo, u koji jako vjerujemo, u stvari mala djelatnost po broju radnih mjesta, a usprkos napretku te grane, broj radnih mjesta u njemu je smanjen. Što znači da čak možda i u toj djelatnosti neće biti rasta broja radnih mjesta.

Što se tiče javnog sektora, jasno je da rast u njemu nije ni približno bio u skladu s gospodarskom situacijom, i taj trend će se – htjeli mi to ili ne – okrenuti:

Image Hosted by ImageShack.us

Molim kritičare koji će sad reći ‘Ali zar ti želiš da pristojni ljudi u javnom sektoru izgube radna mjesta, nisu oni krivi?’. Ne želim. Želim da svi imaju dostojanstven i dobro plaćen posao. Samo opisujem situaciju kakva jest.

Oglasi

65 replies »

  1. Moram spomenuti da su Vasa istrazivanja i obrade podatak vrlo korisna, ne samo obicnom gradjaninu, nego bi se usudio reci i buducoj vladi za analizu i planiranje daljnih koraka.
    Bez realne ekonomije nema cvrste i stabilne drzave (to i ptice na grani znaju), na zalost vecina zapadnog svijeta orijentiralo se na tercijarni sektor, mislim da oni odavno uvidjaju taj problem al taj trend se ne da tek tako preokrenuti (trenutno se kotrljaju niz planinu i nastoje barem usporiti).
    Konkurirati azijskim zemljama ne mozemo s placam i socijalnim davanjima,i radnim uvijetima jel kod njih su ona jos uvije pre niska, iako imaju tendenciju rasta ( i kod njih dolazi do socijalnih nemira jer njihov znacajan rast BDP ne prate place i standard obicnih gradjana-radnika u vecoj mjeri).
    Hrvatska kao i ostale zapadne zemlje mora se orijetirati na obrazovanje i inovacije (dug i mukotrpan proces), te usudio bi se reci umjerene zastite vlastite proizvodnje (carine, kontrola robe, itd..)
    Iako povisena nezaposlenost ce ostati trajno za cijelu Europu i Sj. Ameriku jer se industrija dispergirala sirom svijeta.
    Moram jos istaknuti turizam i uslugu kao varijabilnu funkciju, imate jako puno sezonaca, ne zanam da li ste njih stavili u svoje proracune, i pored sezonaca imate jako puno radnika na crno na crno 9van svake statistike), kupovanje robe i pica na crno, laziranje dobiti itd (to se sve radi sirom svijeta). Kod nas se siguran sam prednjaci u tome, ali s druge strane dobiva te socijalni mir, sto ovoj nesposobnoj vladi je jedino bitno (svi dobiju po nesto da prezive, a mali dio cak i lijepo zaradi).

  2. Ovo je upravo područje o kojem puno komentiram u zadnje vrijeme, pa ga se ne mogu ne dotaknuti.

    Većina ljudi nažalost toga nije svjesna, ali upravo se nalazimo usred velike tranzicije i promjene u načinu rada i poslovanja, koja će podjednako promijeniti način života kao što je to učinila industrijska revolucija prije dvjestotinjak godina. Seth Godin je na tu temu jako dobro napisao:

    Job creation is a false idol. The future is about gigs and assets and art and an ever-shifting series of partnerships and projects. It will change the fabric of our society along the way. No one is demanding that we like the change, but the sooner we see it and set out to become an irreplaceable linchpin, the faster the pain will fade, as we get down to the work that needs to be (and now can be) done.

    Kao što je industrijaizacija potjerala ljude s polja u tvornice, tako ova nova revolucija — nazovimo ju “softverizacija”, a koju je Marc Andreessen savršeno opisao citatom In short, software is eating the world. — seli ljude iz tvornica u individualne urede ili čak i kuće. Kao što industrijalizacijom nije nestala potreba za poljoprivredom, i dalje će postojati tvornice i velike firme, ali one će uglavnom a) zapošljavati robote i b) biti u zemljama s velikom populacijom i jeftinom radnom snagom.

    Političari obožavaju industrijalizaciju, iz dva razloga: a) ona im omogućuje da s jednog mjesta upravljaju velikim brojem ljudi, kroz relativno mali broj velikih tvrtki na koje imaju izravan utjecaj, te b) zato što ih je ona i stvorila, prije nje se na vlast dolazilo ili rođenjem ili silom. Zato ne očekujem da tako skoro oni uvide ovu promjenu koja se događa, ali to će na kraju biti neminovno. Svi pokušaji da se na silu zadrži status quo osuđeni su na propast.

    Ukratko, očekuje nas razdoblje vrlo dinamičnog poslovnog okruženja, bez osigurane sigurnosti i stabilnosti radnog mjesta, ali s puno prilika za one koji će se najbolje prilagoditi. Česte promjene radnih mjesta, rad s udaljene lokacije (bilo to od kuće, iz privatnog ureda ili dijeljenih prostora, kojih će biti sve više) i paralelni rad za više poslodavaca bit će pravilo, a ne više iznimka. Značaj formalne edukacije i “papira” postat će sve manji, jer će se puno više cijeniti konkretno iskustvo i znanje stečeno u praksi.

    Za kraj ću prenijeti odličan <a href="http://cdixon.org/2011/09/28/some-lessons-learned/"citat Chrisa Dixona: Predicting the future of the Internet is easy: anything it hasn’t yet dramatically transformed, it will. Jedino bih ja riječ “Internet” zamijenio riječju “world”…

    P.S. Ovaj komentar sam upotrijebio i kao novi članak.

    • S ovim se u načelu slažem, u smislu: doći će do eksplozije broja malih firmi (sa jednim do nekoliko zaposlenih) koje će poslovati u uslužnom sektoru i “proizvodnji” nematerijalnih/digitalnih proizvoda/usluga

      Dakle i softvera raznih vrsta, korisnog za razne vrste produktivnog rada, odmora/zabave itd., često vrlo jednostavnog, visoko specijaliziranog, kojega je osnova tek neka dobra ideja/dosjetka koju se netko prvi sjetio i koja se jednostavno zakonima tržišta pokazala “najboljom”, najbolje implementiranom itd., također proizvodnje informacijskih sadržaja raznih vrsta gdje “eskpert” u ovom sve većem moru informacija u kojemu se teško snaći za korisnike priprema stručno obrađene/pouzdane informacije dakle u formi nečega što smo nekada zvali “specijalizirani časopis”, pa i “novine”, pa na jednoj razini i “knjiga” itd. (moguće evoluirano u nove interaktivnije oblike koji se već teže na prvi pogled povezuju sa starima)

      Da ne govorimo u industriji slobodnog vremena i zabave da će se i dalje i još više snimati pjesme, filmovi, igre, i moguće neki novi/kombinirani oblici.

      Tako da ja ljude u budućnosti vidim kako rade za “novine”, “časopise”, “knjige” (naime, živimo u informacijskom dobu!, ali gotovo je ovo dosadašnje: eksplozivni rast informacija a koje nitko ne može dovoljno efektivno i efikasno konzumirati jer ih ne može niti naći, niti znati što je od toga koliko pouzdano, što smeće, niti to sve može sam agregirati, kritički obraditi, pa da može na kvalitetan način bez previše gubitka vremena konzumirati, vrijeme je izaći iz ovog nereda u jedan budući red), takoođer vidim kako mnogi i snimaju pjesme, spotove, filmove, igre… te kako razvijaju velike ali i bezbrojne male/”nano” softverske uratke koji raznim ljudima u raznim situacijama život čine lakšim.

      Također vidim ljude kako kao nekakav “humanware” (jer računalo samo još uvijek i još za dugo ne može u nekim stvarima parirati ljudskom mozgu) u suradnji sa tim softverom ostvaruju drugim ljudima i neke vrlo složene ili vrlo inovativne usluge.

      Kada bismo imali jedno ogromno i funkcionalno dovoljno uređeno/efikasno tržište za sav taj razno razni uključivo “nano-softver”, za te “sadržaje”, za te “usluge” itd. bili bismo na dobrom putu da ova kreacija radnih mjesta (uključivo bezbrojnih jednočlanih i nekolikočlanih firmi) prirodnim procesima kapitalizma zaživi u dogledno vrijeme.

      Ja mislim da jedno takvo tržište i platforma upravo stasaju, a zove se: iOS.

      Kako napreduje, hoće li se platforma dalje ozbiljno nastaviti popularizirati i tržište širiti, saznat ćemo danas u 19h kada počne važan događaj u Cupertino, CA.

      • Prilično se slažem, samo tri komentara:

        1. Ne mislim da je gotov “eksplozivni rast informacija a koje nitko ne može dovoljno efektivno i efikasno konzumirati”; imamo još puno posla dok ne nađemo efikasne načine za baratanje informacijama.
        2. Ovaj humanware već postoji, zove se Amazon Mechanical Turk. Ali definitivno ima još prostora za inovacije.
        3. iOS je samo jedna od budućih platformi, a biti će ih sve više i više. ne vjerujem da će dugoročno ijedna pojedinačna tvrtka, pa i platforma, potpuno dominirati; iOS je za taj novi način rada ono što je Ford bio za automobilsku industriju.

        • 2. Amazon je inače super firma. Konkurent Apple-u ništa manje ozbiljan nego Google i Microsoft. I to je lijepo, volim da imamo što više odličnih kompanija.

          Taj Amazon Mechanical Turk zvuči zanimljivo, otprilike taj koncept o kojemu govorim, sigurno da se može još unaprijediti, pogotovo da ga se može bolje približiti korisnicima/radnicima, da ga se može razraditi u podspecijalizacije od kojih bi neke baš bile posebno prikladne za neke od uređaja post-PC ere na kojima bi se njima kroz neku aplikaciju bolje baratalo bilo zbog praktičnijeg sučelja bilo zbog nekih drugih posebnosti korisnih za određenu vrstu posla (npr. obzirom na ugrađene senzore: kamera, gps itd.) kao npr. u slučaju aplikacije Gigwalk (gigwalk.com) koja baš iskorištava kameru, gps, mobilnost korisnika.

          Dakle poanta je kroz te uređaje na neki pametni način iskoristiti hardware i software (lokalne i one u oblaku) na pravi način u kombinaciji sa posebnostima čovjeka kroz svoje mentalne i druge sposobnosti (urođene: raspoznavanje uzoraka itd. što je računalima još ponekad teško/skupo, i naučene: “eskpertnost” za neko područje) pojedinačno ili snagom masovnosti, suradnje i sl., kojima npr. “inteligentno” orkestrira taj sustav kako bi se u konačnici na drugoj strani koja može biti poslodavac/firma ili čak mali korisnik na drugoj strani neke klijentske aplikacije, dobilo neku kompletnu korisnu uslugu koju bi inače bilo nemoguće ostvariti isključivo umjetnom inteligencijom odnosno neisplativo ozbirom na potrebnu snagu superračunala koje bi zamijenjivalo taj ljudski sloj sustava.

          Ja vjerujem da će jednoga dana pametni telefon između bezbrojnih klasičnih funkcija nekim ljudima moći čak biti i “poslodavac” za neke uglavnom male/jednostavne posliće. Moguće mi je zamisliti da je će jednog dana tamo neki Kinez dati cijelu svoju ušteđevinu za kupnju npr. iPhone-a, kako bi na njega instalirao neku aplikaciju, i preko koje bi npr. nekim jednostavnim klasificiranjem nekakvih sličica i sl. korištenjem urođenih ljudskih osobina bez puno znanja skupljao nekih cent po cent, zaradio neku malu kinesku satnicu, otplatio si iPhone i zarađivao malu dodatnu plaćicu… preko tog “poslodavca u džepu”! 🙂

        • @ Berislav Lopac

          Kako Vam se sviđa? 😉
          http://www.engadget.com/2011/10/04/apples-lets-talk-iphone-keynote-liveblog/

          Ne znam koliko će Apple “dominirati”, ali dobro se napreduje u izgradnji dugoročno/održivo konkurentnog biznisa što će omogućiti bar kakvu-takvu dugovječnost u poziciji broja 1 na tržištu pa koja će postepeno dovesti do količina dovoljnih da se iOS platforma iskaže kao atraktivno tržište za neku “kritičnu masu” developera koja će biti dovoljna za pravo (nepovratno) zaživljavanje ovog koncepta. Naime ključno je da tržište bude dovoljno veliko da (što se tiče baš aplikacija) developeri mogu tražiti i neke male niše u kojima bi mogli profitabilno raditi jer ne mogu svi raditi aplikacije opće namjene.

          Ona akvizicija od prošle godine je još produbila i proširila “zaštitni jarak oko dvorca” (u koji je ubačeno par krokodila, i postavlja se minsko polje izvana okolo…).
          E da Buffett na trenutak poželi izlet u tehnologiju, kupio bi baš Apple 😛 Ima ključne odlike: 1. svijest o važnosti fokusiranja na “najbolje ideje”, 2. svijest o važnosti “jarka okolo dvorca”, 3. pokazalo se da 1. i 2. dobre primjenjuju.

          Za sada nema razloga sumnjati u novu rundu snažnog širenja korisnike baze iOS platforme. Ovaj iPhone 4S se čini dovoljno osvježenim, dovoljno unaprijeđenim, i dovoljnog “cool efekta” (kojega će biti teško prekopirati ;)) da se nastavi ovaj snažni rast prodaje tih uređaja odnosno širenje baze korisnika sa svojim kreditnim karticama na iTunes-u spremnim za “one click purchase” ;).

          P.S. Stranica http://www.apple.com je: pala 🙂 Iako inače nije dobro kada nešto padne, ovo je dobar znak za Apple, za developere, za gospodarstvo.

        • @mclynx Kako mi se sviđa što? Pa znamo da Apple radi super prezentacije, s Jobsom ili bez njega.

          Nisam pratio što je predstavljeno, ali sudeći po ovom linku ništa posebno. iPhone 4S, meh. Besplatni iPhone 3GS? Slatko, ali ja se jedva čekam riješiti svojega, već me skroz isfrustrirao. Najviše mi se dopadaju novi satovi (Mickey Mouse!) na iPod nanu. 😉

          Da se razumijemo, iPhone imam dvije godine, iPod Touch skoro četiri, a Mac sam koristio desetak godina kao jedino računalo (trenutno ga nemam, ali planiram kupiti Mini čim mi netko bude išao u USA; ne želim plaćati $500 poreza na budale).

          Uglavnom, Apple je definitivno super kompanija, ali najgora stvar koju možemo napraviti, bilo kao korisnici ili kao developeri, jest religiozno se vezati uz jednu platformu. Kool-aid na kraju uvijek ima gorak okus.

        • @Berislav Lopac

          Pitanje je bilo kako ti se sviđa perspektiva daljnjeg snažnog rasta prodaje iPhone-a sa svim implikacijama istoga na koje ja aludiram. Implikacijama koje po meni daleko nadilaze Apple kao komapniju, tiču se cijelog sektora, i daleko šire/dublje/dalje od jednog “sektora” samog za sebe – on utječe na sve, cijelo gospodarstvo, i baš vezano za temu ovog posta (rast GDP-a i radna mjesta, u svijetu u kojem “nema nove industrijalizacije” itd).

          Mislim da je ovo osjetno veći napredak nego li je bio prelazak sa 3G na 3GS, ovo je gotovo “iPhone 5” tek u kućištu iPhone-a 4 i zbog toga naziva 4S. Vjerojatno pametna strategija čuvanja imena 5 i novog dizajna kako bi se u pravom trenutku moglo izdati broj 5 koji će imati dovoljno atributa za opet nastavak rasta prodaje, do pojave broja 6 ili međukoraka 5S ako se opet pokaže nužnim ili prikladnim.

          Ako se jedva čekaš riješiti staroga, sjajno – uzmi novi 4S!

          Slažem se da se ne treba vezati za jednu kompaniju, meni je jako drag i Google i Microsoft, ja samo kažem da je važno da netko (čim prije) stvori dovoljno veliko i kvalitetno tržište i mislim da je za sada tu na najboljem putu upravo Apple.

          Drago mi je kad vidim da su na dobrom putu. Npr. konkurencija ne može brzo kopirati Siri jer razvoj takvog sustava je težak, spor, mukotrpan a korisnici strašno strašno frustrirani ako radi mušićavo stoga je Apple-ova akvizicija te nevjerojatne firme (izrasle iz nekih starih projekata za američku vojsku itd.) očito bila pun pogodak.

          Ta Siri daje jednu konkurentsku prednost koja će trajati bar par godina, u početku dok je još “slaba” kao jedan “cool efekt”, a kasnije razvojem (povećanjem broja domena itd.) i kao nešto ozbiljno korisno i još neko vrijeme nesumljivo bolje od konkurentskih pokušaja.
          http://www.apple.com/iphone/features/siri.html

    • Ovo kako ste izjavili je zasigurno vrlo pogrešno. Nigdje se ‘mi’ ne moramo fokusirati, kolektivno i po ‘planu i programu’. Država treba olakšati poslovanje poduzetnicima i maknuti im se s grbače – a jedino oni mogu kreirati radna mjesta – a poduzetnici sami trebaju, svatko za sebe, odlučiti gdje mu se isplati riskirati.

      Općenito je jako pogrešno uopće u biznisu imati kolektivistički pristup, govoriti ‘mi bismo trebali ovako, onako’ itd. U podzetništvu nema ‘mi’. Osim ako ne govorimo o socijalističkom s državom slizanom poduzetništvu, koje u stvari nije poduzetništvo nego rentijerstvo i parazitizam, u kojemu se energija i kompetencija ‘poduzetnika’ usmjerava u razvijanju odnosa, uključivo korupciju, s političarima i birokratima i slično.

      • Ovo gore naravno stoji. Ali ako takav stav dignemo na razinu principa u tom slucaju je pogresno uopce razpravljati o tome dali je nezaposlenost ovolika ili onolika.

      • Ah, g. Bakić…
        I Vi ste odustali od poduzetništva i prebacili se na “rentijerstvo”… (Btw, što ima lošeg u rentijerstvu i “rentijerskom mentalitetu”…? Ali da ne idem offt…)
        PS. Još jednom pohvale blogu. Super mi je čitati analize jednog ne-ekonomista. (Ne-ekonomiste na ostalim “portalima” ne bih baš htjela ohrabrivati u njihovim “analizama”… samo valjda za nogomet i ekonomiju su svi stručni… :rolleyes)

        • Kao prvo, nisam odustao od poduzetništva. Ali ne znam koliko ću još dugo u ovim uvjetima.

          Kao drugo, ne vidim koji je problem u ne-ekonomistima. Mislim da su ‘analize’ većine ekonomista u Hrvatskoj upravo za baciti. To je uzrokovano jako lošim obrazovanjem i negativnom selekcijom pri upisu na fakultet, a i kasnije, profesionalno. Evo Vam jedne zanimljive priče. Kako sam ja uspio biti prvi u Hrtvaskoj koji je dobio CFA? Eto tako da je na prvom polaganju u RH bilo 11 ljudi, 10 ekonomista i ja. I ni jedan ekonomist nije uspio proći iz prve (iako su to bili probrani, ipak u to doba nije išao svatko na CFA). A to je ipak samo CFA.

        • Ad 1. Drago mi je. 😀 Što da kažem, “ne dajte se”… !?

          Ad 2. Nemojte sebe uspoređivati s prosječnim blogerom koji se dohvatio ekonomskih tema. Ne stanete u istu rečenicu. 🙂 (Npr. blog na koji nekad stavljate linkove pati dijelom od takvih “analiza”. I ne da mi se polemizirati s tim autorom i dokazivati mu zašto nešto jest ili nije itd… kako ste i sami jednom rekli, “nitko me za to ne plaća”)
          Osim toga, Vaš “background” je matematički, ako se dobro sjećam… I to je velika prednost kod sticanja CFA. Znam po sebi. U ekonomiju sam došla nakon tehničke struke i tehničkog faksa. Ako sam ja mogla prošetati kroz matematički dio priče na ekonomskom faksu, Vi ste to mogli kud-i-kamo bolje…
          Za mnoge druge autore i dalje stojim pri svojoj ocjeni. Vidi se da im nisu jasne niti neke osnovne stvari… Neću sad ovaj blog trolat s pojedinačnim primjerima…Obrat, dakako, ne vrijedi. Titula “ekonomista” ne čini te nužno kvalitetnim analitičarem.

        • Poštovana, velika je zabluda ekonomija nije matematizirana, to je naprosto kod nas shvaćeno da je ekonomija neko totalno trackanje bez veze. Pa o tome i govorim. Inače, matematička dimenzija u CFA je apsolutno trivijalna, srednjoškolska matematika. Ako završeni ekonomisti smatraju da im je ta dimenzija preteška, onda (a) jasno vidimo da su studenti ekonomije negativno selektirani kao oni kojima škola nije išla ni u srednjoj školi i (b) da toliko malo znaju da ni znaju što je to đto ne znaju.

          Smatram da autor kojega spominjete zna više ekonomije od 90% hrtvaskih ekonomista, a to je zato jer ima zdrav razum, pametan je i načitan. Doduše ima svoj radikalan (beskompromisan) pogleda na svijet, ali i to je legimitno. U ovoj zemlji socijalizma se taj pogleda na svijet čak i smatra čudnim, ali je on daleko dalekom prirodnij i u svojoj biti manje radikalan nego alternativa.

        • Ad 2. Nemojte sebe uspoređivati s prosječnim blogerom koji se dohvatio ekonomskih tema. Ne stanete u istu rečenicu. (Npr. blog na koji nekad stavljate linkove pati dijelom od takvih “analiza”. I ne da mi se polemizirati s tim autorom i dokazivati mu zašto nešto jest ili nije itd… kako ste i sami jednom rekli, “nitko me za to ne plaća”)

          Mislite li na gdina Dr Konrada Hummlera čije analize gdin Bakić ponekad spominje? Ne znam, meni se tip čini OK.

          😉

        • Mali dodatak oko matematike i ekonomije. Pri tome ne mislim samo na tzv. znanstvenike (tj. one koji rade po fakultetima i institutima), nego najširu klasu završenih studenata ekonomije. Upravo oni koji znaju matematiku (mislim kao osnovni alat), naime u stanju su uopće i baratati makar elementarno s tim osnovnim alatom, na koncu kvalificirano odu u kvalitativno.

          Paradoksalno, jedino oni i imaju intelekt i obrazovanje da razumiju Schumpetera, koji je bio čisto kvalitativan, a ipak div!

          Ovi pak koji bježe u ‘kvalitetu’ jer nisu nikad ni imali šanse s razumijevanjem prakticirati u ovoj disciplini s normalnim alatima, najčešće nisu kvalificirani ni za kvalitativni pristup. Kladio bih se da je od svih hvatskih ekonomista manje od 3% pročitalo nešto od Schumpetera, pri čemu ne uzimam u obzir neka prisilna seminarska čitanja bez razumijevanja.

          Mislim da npr. Capitalism, Socialism and Democracy čak nije ni preveden na hrvatski (kao možda jedan od najznačajnijh ekonomskih ‘kvalitativnih’ tekstova – nema ni naznake matematike), a kako najveći dio dipl. oeca. nema navadu (a možda ni razumiejvanje) za čitanje na engleskom ….

      • “Općenito je jako pogrešno uopće u biznisu imati kolektivistički pristup, govoriti ‘mi bismo trebali ovako, onako’ itd. U podzetništvu nema ‘mi’.”

        Šteta što ste maknuli one zvjezdice za ocjenu postova i komentara… tako smo imali način da izrazimo odobravanje i ako nemamo što dodati. Evo ja se slažem u potpunosti s ovim vašim komentarom, ali bezveze mi je slati “me too” komentar.

        • Stvar je u tome sto kada se sve skupa podvuce…..ima.

          Naravno da pojedini poduzetnik ne treba voditi brigu o drugim poduzetnicima vec iskljucivo o svom interesu. Ali raspravljati o ekonomskoj teoriji i ne shvacati da je ekonomija drustvena kategorija….to je vec malo veci lapsus.

          Na koncu…cak i sami smisao ovog site-a nije u tome sto bi njegov vlasnik ili mi ostali trebli uciniti za svoj osobni boljitak nego sto bi drustvo trebalo uciniti za svoj…a samim time i za boljitak svih nas.

        • Ako ste zaista tako mislili kako ste napisali, onda sam siguran da niste poduzetnik ili, ako jeste, da imate jedan od onih državno ili fondovski subvencioniranih ‘biznisa’, gdje je poduzetnik u stvari ‘rentijer’, jer ne riskira ništa i ovisi o dealu s nekim političarom ili birokratom.

          Ekonomija jest po definiciji društvena djelatnost. Ali ne na način da bi poduzetnik nešto morao jer je to njegova ‘društvena dužnost’. Ništa on ne ‘mora’. Zašto bi netko riskirao svoje vrijeme, novac, napor itd. jer je on kao ‘poduzetnik’, a netko drugi kao to nije, pa on ima pravo imati lagodniji posao u državnoj službi. Svatko može biti poduzetnik. Ali imali smo i u socijalizmu situaciju da neki nisu htjeli biti radnici (Lenjin i svi naši funkcionarčići), pa su se oni teškom mukom prihvatili eto onoga za što su stvoreni (nisu oni krivi kad su za to rođeni, a ne za kopanje), a radnik je kopao. Pravedna podjela rada prema talentima, je li tako?

          Što se tiče ovog bloga, a tu mislim da sam zaista kvalificiran da dam svoje mišljenje, njegova namjena NIJE što bi društvo trebalo učiniti za svoj boljitak i boljitak svih nas.

          Autorovoj životnoj filozofiji je stran kolektivistički pristup u kojemu se osoban odgovornost zamjenjuje kolektivnom i smatra očekivanja da bi država (društvo) trebala pobrinuti za pojedince infantilnim, te također vrlo opasnim pristupom koji vodi u kolektivizam koji onda nužno vodi u totalitarizam, a pri čemu apsolut, naravno, nije nikad benevolentan. Road to Serfdom.

        • Ali fora je u toj totalnoj zapuštnosti, smatranju mnogih ekonomista da se matematike ne mora znati, pa ni ona elementarna. To je jedna bahatost i neprimjerena samouvjerenost jer oni su kao ‘pametni’ intuitivno, a matematičari kao ‘uski’. To je kao da književnim ne zna gramitiku, pravopis, a možda ni pisati. To je taj socijalizam o kojem govorim. Jer je ekonomija kod nas dugo bila stvar dogmatskog ‘stava o društvenom uređenju’ iz kojega onda ‘slijedi’ sve ostalo, bez pretjeranog napornog razmišljanja. I to se velikim dijelom održalo.

          Prošao sam mjesec dana tzv. ‘Associate training programme’ u jednoj od vodećih investicijskih banaka na Wall Streetu (dakle na svijetu). Kroz taj program prolazi buduća elita u tim bankama. Ekipa koja tamo dolazi je manje-više već završila MBA i to na jednoj od vodećih škola (Yale, Harvard, Warton itd.). Ali njihovo bazno obrazovanje je često bilo ‘liberal arts’, tj. književnost, umjetnost, jezici itd. Ali kvaliteta tih ljudi i njihova sposobnost da nauče je ogromna. To je pozitivna selekcija i odlično školstvo.

          Sad će možda netko reći ‘ali to su oni lopovi s Wall Streeta koji ništa ne rade – fuj fuj – nego samo varaju ljude’. Ali njihove kompetencije u financijama / ekonomiji su naprosto toliko veće od naših profesionalaca da o tome nema smisla pričati.

      • @nbakic, 100% se slazem sa vama oko ovoga… stravicno me iritira “mi” moramo… i te spike. Ja kazem uzmi kredit, prodaj stan, stedi par godina od place, kreni u biznis i slobodno radi sto moras… ako si u pravu cestitke… ako ne peh.

  3. Danas je jedan hrvatski građevinar pobjedio na tenderu za projekt vrijedan HRK 400 milijuna, rok izvođenja 2 godine. Financiranje osigurano iz inozemstva.
    Eto nešto pozitivnih vibracija

  4. Pohvala g. Bakiću za još jednu dobru analizu. Osvrnuo bih se samo na jedan argumenat s kojim se ne slažem u iznesenom obliku, a primijetio sam da je i drugdje dosta popularan:


    Od toga vjerojatno nekih 280.000 ljudi radi za državu i u javnim djelatnostima. Drugim riječima, neki od njih rade jako korisne poslove, ali njihove plaće dolaze iz proračuna; dakle za njihove plaće zarađuju drugi.

    Ekonomija je cirkularni entitet, svaki sektor može reći da na neki način o njemu ovise svi ostali:
    -poljoprivrednici hrane sve ostale
    -industrija opskrbljuje sve ostale opipljivim stvarima
    -školstvo osigurava produktivnost svih ostalih
    -javna uprava osigurava funkcioniranje uređene države

    Činjenica da su funkcije države (školstvo, zdravstvo, policija, vojska, javna uprava) financirane porezima može značiti da postoje velike neefikasnosti u tim sektorima, ali izjava da za njihove plaće zarađuju drugi nema smisla. Svaka djelatnost (bila pod skutima države ili ne) pruža nešto ostatku ekonomije i prima za to kompenzaciju. Ništa se naime (osim vjerojatno povećanja efikasnosti) ne bi promijenilo i da se recimo školstvo i zdravstvo u cjelosti presele u iz proširene države u privatni sektor. Ali tada bi te djelatnosti statistički uvećale privatni sektor koji bi ‘zarađivao za plaće’ zaposlenih u smanjenoj državi. Mislim da ovakva formulacija nije dobra.

    Dobra argumentacija kontra velike države bi trebala doći u sljedećem obliku, uz priloženu kvantitativnu analizu: javni sektor je neefikasan, relativno prevelik (pa uzrokuje istiskivanje resursa – crowding-out), potrebne su mu strukturne reforme, eventualno izdvajanje nekih funkcija u privatni sektor (školstvo, zdravstvo).

    • Mislim da niste razumjeli o čemu govorim. Naime, s aspekta RH kao entiteta koji troši više nego što stvara, a što se vidi kroz veći uvoz roba i usluga nego izvoz, su opće službe nešto za čije funkcioniranje vrijednost moraju stvoriti drugi koji stvaraju vrijednost. Jasno da su korisne usluge i zdravsto i školstvo itd. Ali ostaje činjenica da neki moraju zaraditi da bi se platile sve opće službe. U totalno zatvorenoj ekonomiji koja se sastoji od jednog poljoprivrednika i jednog učitelja možete recimo promatrati kako poljoprivrednik mora stvoriti dovoljno da bi i on i učitelj mogli živjeti.

      • Mislim da ste tu malo u zabludi, kolega kerempuh je lijepo objasnio zašto je to ne cjelovito gledanje na stvari. Zašto zdravstvo ili školstvo promatrati kao nešto što ne stvara vrijednost, a primjerice usluge prijevoza smatrati stvaranjem vrijednosti? Zato što zaposlene u školstvu/zdrastvu plaća država koja “bere lovu” od privatnog sektora? To je površno/pogrešno gledište.

        Ako bi izdvojili primjerice zdravstvo u privatni sektor, dobili bi manju upravu za recimo nekih 60-80 tisuća ljudi (pa bi ih sad bilo 200-220 tisuća), a onda bi defacto bilo 60-80 tisuća ljudi više koji “zarađuju za plaću” zaposlenih u javnoj upravi. I ta na na naaa, odjednom sve bolje izgleda, zar ne? A ništa se zapravo nije promijenilo.
        Nadam se da ste skužili poantu.

        Slično, po vašem pojednostavljenom primjeru, zamislimo zatvorenu ekonomiju koja se sastoji od jednog poljoprivrednika i jednog doktora. Kažete jasno je da poljprivrednik mora stvoriti dovoljno da bi i on i u ovom slučaju doktor mogli živjeti, ali što ako se poljoprivrednik razboli? Ako ga doktor ne izliječi, kaj će se dogoditi?

        Ima jedna dobra fora: http://3.bp.blogspot.com/-Jl6D22zqdiw/Tn-E5Gl5A1I/AAAAAAAAKBY/LcIOGYtWLYk/s1600/Wikipedia%2BGoogle%2BFacebook%2BInternet%2BElectricity%2B-%2BNow%2BWho%2527s%2BThe%2BBoss%2B-%2BFunny%2BStory.jpg

        Zato mi je glupo etiketirati zaaposlene u javnoj upravi kao one koji ne stvaraju vrijednosti.
        Ono što je činjenica je da je neefikasna, i to svakako treba mijenjati.

        Inače, drago mi je što ste opet omogućili komentiranje bez otvaranja suvišnih računa. A pohvale za blog su mi više suvišne, to se podrazumijeva. Od praktički prvog dana vas čitam i moram reći da ste nemjerljivo (pozitvno!) utjecali na mene i način mog razmišljanja, a vjerujem i mnoge druge. 😉 Keep up the good work!

        • Zašto zdravstvo ili školstvo promatrati kao nešto što ne stvara vrijednost, a primjerice usluge prijevoza smatrati stvaranjem vrijednosti? Zato što zaposlene u školstvu/zdrastvu plaća država koja “bere lovu” od privatnog sektora? To je površno/pogrešno gledište.

          Naprotiv, to je ispravno gledište. Ne možete reći da netko stvara vrijednost samo zato što nešto radi 8 sati na dan, a to nešto što radi spada u klasu korisnih stvari.

          Recimo, da ja počnem kuhati 8 sati a ne znam kuhati… znači li to što radim nešto što je inače korisno da sam ja koristan? Ne znači.

          Isto tako, činjenica što neki ljudi u državnoj službi rade u zdravstvu, a zdravstvo je korisno, ne znači da oni rade koristan posao. Nadam se da vam je jasna logička greška koju radite.

    • Ekonomija je cirkularni entitet, svaki sektor može reći da na neki način o njemu ovise svi ostali:
      -poljoprivrednici hrane sve ostale
      -industrija opskrbljuje sve ostale opipljivim stvarima
      -školstvo osigurava produktivnost svih ostalih
      -javna uprava osigurava funkcioniranje uređene države

      Činjenica da su funkcije države (školstvo, zdravstvo, policija, vojska, javna uprava) financirane porezima može značiti da postoje velike neefikasnosti u tim sektorima, ali izjava da za njihove plaće zarađuju drugi nema smisla. Svaka djelatnost (bila pod skutima države ili ne) pruža nešto ostatku ekonomije i prima za to kompenzaciju.

      Svašta. Zamislite da sam ja na vlasti i osnujem “agenciju za komentiranje na blogovima” sa 1000 zaposlenih. Reći ćete da niste mislili na takve izmišljene agencije kad ste rekli da svaka djelatnost pruža nešto ostalima. Mislili ste na one korisne, je li tako?

      E pa, ako nisu na tržištu, ne znamo jesu li korisne! Dakle nije pitanje efikasnosti, pitanje je trebaju li uopće postojati. Recimo, visoko školstvo. Možda Hrvati, kad bi mogli birati hoće li plaćati realnu cijenu godine na fakultetu (najmanje 20-30 000 kn, vjerojatno više), ne bi uopće studirali.

      Takvih primjera ima bezbroj i nbakic je potpuno u pravu kad kaže da drugi zarađuju za plaće onih koji su plaćeni iz proračuna. Mi uopće ne znamo koliko usluge tih ljudi vrijede i vrijede li išta, a ne možemo to ni znati jer ne postoji tržište u njima.

      • Da….slažem se. Na žalost krenimo samo od školstva, tzv. “društvo znanja” koje iz više razloga financijski osiromašuje državu. Ako gledamo samo višu i visoku naobrazbu po pojedinim Veleučilištima koja nude programe i smjerove za koje uopće ne postoji mogučnost zapošljavanja, pa niti dugoročno gledano i moguče promjene trenda u pojedinim sektorima, iz kojih izlaze statistički školovani ljudi, a ne potrebiti tržištu rada. Od troška za profesore koji u takvim situacijama rijetko rade svoj posao, pa da ne nabrajam, sve do izgubljenih radnih godina tih na žalost kvazi studenata.

      • Karikirani primjer koji ste naveli može se svesti pod neefikasnost državnog aparata. Moguće da bi i poslovni model privatnog poduzeća koji nudi uslugu ‘komentiranja na blogovima’ imao tržišni uspjeh. Ako postoji profitabilna tržišna niša koja se bavi npr. prodajom virtualnog oružja u MMO igrama, ne vidim zašto i ovaj model ne bi mogao proći na tržištu. Takvo poduzeće bi vjerojatno imalo nekoliko zaposlenih, a ne 1000. Stvaranje vrijednosti nije upitno. Upitna je efikasnost takvog poslovanja u obliku državne agencije. Nemojte zaboraviti da se radi o karikiranom primjeru.

        Ne poričem potrebu smanjenja državnog intervencionizma u gospodarstvu. Mislim da je umjereni ekonomski liberalizam dobar i prokušan recept razvoja gospodarstva. Ipak, smatram da tržište u nekim situacijama nije samoregulirajuće, proizvodi pozitivne i negativne eksternalije koje apsorbira društvo u cjelini, a ne akteri u tržišnim transakcijama. U takvim slučajevima mislim da je u nedostatku tržišnih mehanizama opravdan određen stupanj državnog intervencionizma. Također mislim da je moguće imati i relativno efikasnu veliku državu (skandinavske i druge zapadnoeuropske države u raznim stupnjevima). Sve je stvar dobre implementacije, i uvijek postoje tradeoffovi.

        Sorry za ovaj offtopic, vidio sam na vašem blogu da zastupate krajnji ekonomski liberalizam, pa sam zato istaknuo razlike u mišljenjima, kako ne bi započeo flame-war. Poštujem vaše stavove.

      • Naprotiv, vrlo dobro možemo znati (za većinu tih poslova) koliko usluge tih ljudi vrijede (ovo “i vrijede li išta” ću se praviti da nisam vidio jer je to duboko nepoštivanje tih ljudi koji po vama ne vrijede samo zato jer nisu na tržištu i što ih plaća država).

        I sada u Hrvatskoj ima recimo privatnih klinika/poliklinika koji zarađuju na tržištu, zar ne? Koliko doktori i medicinske sestre tamo zarađuju?
        Manje možda od ovih u državnim bolnicama?
        Kako možete onda reći da oni “stvaraju vrijednost”, a ovi u bolnicama ne?

        Ili kažete ne znate bi li postojali profesori i visoko školstvo da su na tržištu.. Koliko znam, jesu u recimo Americi (i plaćaju se visoke školarine), a nisam čuo da je tamo ukinuto visoko školstvo?
        Naprotiv, sveučilišni profesori im po prihodima spadaju u visoki srednji stalež.

        Isto tako, ovaj vaš primjer:

        “Recimo, da ja počnem kuhati 8 sati a ne znam kuhati… znači li to što radim nešto što je inače korisno da sam ja koristan?”

        implicira da zaposleni u javnom sektoru nisu kvalificirani za posao koji obavljaju, da djecu uče neki amateri koji eto vole učiteljski posao, da su doktori tamo neki ljudi koji eto vole krv, šivanja i sl. pa onako provedu češući mu*a 8 sati, etc.
        To je fakat nepoštivanje tih ljudi i posla kojeg oni obavljaju i ne znam zašto vam uopće odgovaram.

        Da zaključim, moja ja želja također što manji državni aparat, da se tržištu prepusti sve što može jer je jasno da je tako sve efikasnije. Ali dok je situacija ovakva, molim da ne umanjujete “stvaranje vrijednosti” ljudi koji su u javnoj upravi.

        • To je fakat nepoštivanje tih ljudi i posla kojeg oni obavljaju i ne znam zašto vam uopće odgovaram.

          Primjetite jednu zanimljivost. Jedino prema ljudima koji rade u državnoj službi moramo uvijek pokazivati poštovanje… privatnici se nekako snalaze i bez toga 🙂

          A sad, što se tiče vrijednosti rada. Vjerojatno vam je poznato da plaće u realnom sektoru ovise o produktivnosti, točnije o marginalnoj produktivnosti rada. To znači da su intimno, čvrsto i mjerljivo vezane uz korist koju radnik radi za društvo.

          S druge strane, plaće u državnom sektoru moraju donekle pratiti one u privatnom (inače nitko ne bi radio za državu), ali tu sličnost prestaje, naime kod države one ne ovise o produktivnosti. Ama baš nimalo!

          Dakle kada država zaposli liječnika koji u privatnoj praksi zarađuje 15 000 kn, to ne znači da on za državu, odnosno za društvo a kroz državu, obavlja korisnog posla u vrijednosti 15 000 kn. Kod privatnika, to stvarno jest slučaj. Kod države jednostavno ne znamo koliko njegov posao vrijedi, jer je država monopolist i ne nudi svoje usluge na tržištu.

        • Za našu državu pak znamo da plaća iznad tržišne vrijednosti rada jer većina ljudi upravo žele raditi za državu. Kako u korisnim ustanovama, a još više u lokalnoj samoupravi i slično. Eldorado!

  5. Vi govorite o razlici između međunarodno razmijenjivih dobara i usluga (tradables: npr. industrija, turizam) i tradicionalno nerazmjenjivih dobara (non-tradables: recimo školstvo, zdravstvo, javna uprava, trgovina, građevina). Naravno, slažem se da je potrebno povećati udio produkcije tradable dobara u Hrvatskoj i uravnotežiti vanjskotrgovinsku neravnotežu. Ne slažem se sa definicijom tradables = nova vrijednost. Mislim da vrijednost stvaraju sve djelatnosti (neke su djelatnosti efikasnije u stvaranju vrijednosti od drugih). Također, globalizacijski procesi čine da mnoge nontradable djelatnosti počinju sudjelovati u međunarodnoj razmjeni (školstvo, zdravstvo, raznorazne tradicionalne nerazmjenjive usluge – recimo outsourcing informatičkih, pravnih, administrativnih usluga). Mislim da nije dobro a priori pretpostaviti da Hrvatska ne može dugoročno prosperirati baš kao izvoznik neke od tih netipičnih međunarodno razmjenjivih usluga.

    • Slažem se s Vama, ali namjerno nisam ulazio u takvu analizu. Ali sam uzgred spomenuo kod usluga koje prodajemo ‘sami sebi’, što su npr. financije i obrti. A to zato jer je i na površno analitičkoj razini kako sam pristupio stvar vrišteći jasna. Recimo da u šumi ima slonova i tigrova, a da ja namjerno ne stavljam naočale iako imam dioptriju -3. Pa makar i neprecizno vidim sa 100 m da je stvar slon, a ne tigar.

      Mi imamo, što se tiče broja i razdiobe radnih mjesta, ono što se kaže ‘slona u sobi’, a pravimo se da ga ne vidimo. Pri tome se stranke nadmeću u tome tko će narasti slona.

  6. Društvo znanja označava drušveni i gospodarski poredak u visoko razvijenim zemljama. Termin se odnosi na ekonomiju koja je utemeljena i građena na znanju koje se koristi za proizvodnju i upravljanje. Koristi se na uporabu znanja ih tehnologije za proizvodnju ekonomske koristi.U društvu znanja se znanje koristi kao alat a u gospodarstvu znanja je znanje proizvod.

    Kao ključni pojam tog sektora gospodarske aktivnosti često se spominje kao Intelektualni kapital.

    Koncept društva znanja je, između ostalih 1966. godine američki sociolog Robert E. Lane koristio („knowledgeable societies“). Američki sociolog Daniel Bell je popularizirao koncepciju društva znanja u 1973 u svojoj studiji “The Coming of Post-Industrial Society”.

    Karakteristike društva znanja;

    -Znanje je strateški resurs u proizvodima i uslugama
    -Znanje u budućnosti je umreženo, decentralizirano, i interdisciplinarno
    -Učinkovito korištenje znanja je ključni faktor konkurentnosti
    .Znanje postaje tržišno dobro

    • ‘ha ha’ je bilo na patetični pokušajčić, ako je uopće to i bio pokušaj, a ne samo PR kampanja, da se od Hrvatske napravi ‘društvo znanja’.

      Prema Vašoj definiciji (oprostite, ali mislim da je isprazna i birokratska, možda je čovjek koji ju je dao i imao nekog smisla u tome, ali ju je kontekst, prolazak skoro polja stoljeća, potpuno trivijalizirao) to Hrvatska ionako već jest. To jest, bila bi po tom kriteriju.

      Lako stavim kvačicu kraj svakog kriterija, osim predzadnjeg jer ne znam što Vam znači ‘učinkovito’ jer ljudi koji koriste tu riječ ju koriste kao zamjensku za dva radikalno različita pojma ‘efikasno’ i ‘efektivno’, pa iako su korisnici u svakom pojedinom slučaju voljni reći da su upravo htjeli jedno od ta dva značenja, moje iskustvo je u 100% slučajeva da u biti autor tu riječ koristi tako da mu je svejedno da li kaže ‘efikasno’ ili ‘efektivno’, on naprosto misli da je to isto. Sori na malom traktatu, ali jedno sam napisao članak zašto upravo ta riječ pokazuje zašto smo u banani, ovdje: https://trzistakapitala.wordpress.com/2009/07/06/rijec-koja-govori-sve-%E2%80%93-zasto-smo-u-banani/.

      Što se tiče stvarnog ‘društva znanja’, jasno je da ekonomski rast dolazi od uzajamno razvijajućih elemenata: ljudskih resursa, produktivnosti i kapitala, pri čemu to nije disjunktna podjela (kapital i ljudski resursi npr. određuju velikim dijelom produktivnost, ali ljudski resursi nisu samo to). To su uzajamno osnažujući faktori, i razvoj jednog bez drugih nije moguć. Nemoguće je imati siromašno (bez jake kapitalne baze – ali tipični Hrvat će reći: ‘Fuj Fuj kapitalist, mi želimo pravedno društvo znanja’ – je smiješno govoriti o produktivnom znanju, nema ni resursa za njega, niti plodnog ekosustava u kojem se razvija – da ne duljim, mnogima je npr. teško razumjeti razliku između izuma i inovacije, pa se tako često dičimo dobitnicma medalja za izum na kojekakvim sajmovima ‘inovacija’).

      Naša baza ljudskih resursa (edukacija, stavovi) i kapitalna baza su tako niski da je potpuno apsurdno govoriti o ‘društvu znanja’ u RH u ikakvoj doglednoj budućnosti.

  7. @Simun

    “Primjetite jednu zanimljivost. Jedino prema ljudima koji rade u državnoj službi moramo uvijek pokazivati poštovanje… privatnici se nekako snalaze i bez toga”

    Klasično izvlačenje iz konteksta.
    Da ste tako bezobrazno napali i privatnike, jednako bih reagirao. Za mene su ljudi jednako vrijedni, a za vas su ljudi zaposleni u državnom sektoru građani drugog reda. :p

    • Tu ipak treba biti posten i primjetiti da su u sirem drustvenom kontekstu javni djelatnici posloprimci dok su privatnici njihovi poslodavci.
      Naravno da ako poslodavac nije zadovoljan kvalitetom svoji radnika da ima pravo kritizirati iste…dok obrnuto ne vrijedi. Dakle nije rijec o gradjanima drugog reda nego o odnosu poslodavac-radnik. Ukoliko se takav odnos javnom djelatniku ne svidja, neka dade otkaz i prijedje u privatnike.

  8. @NB
    “Za našu državu pak znamo da plaća iznad tržišne vrijednosti rada jer većina ljudi upravo žele raditi za državu.”

    Vi dobro znate da ljude ne žele raditi za državu zato što ona plaća više, već je to zbog našeg mentalnog sklopa – sigurnost posla i znati da će te dobiti plaću na vrijeme, našim ljudima znači izrazito mnogo. Ovdje termin korisnost objašnjava mnogo toga.

    Naši ljudi u pravilu ne žele preuziti nikakav dodatni rizik, čak i kada vrlo mali dodatni rizik nosi puno veće koristi.

    Primjerice, moja majka (medicinska sestra) sa skoro 35 godina iskustva bi mogla birati u kojoj će privatnoj klinici raditi (svaki bi je doktor primio, nekoliko su je puta zvali jer im treba iskusna sestra koja zna posao). Imala bi 30% veću plaću, ali ne – ona ne želi! Ona se boji, cijeli život je radila “za državu” i njoj bi taj izlet u nepoznato bio veliki stres. Ovako rađe ima oko 5 000 kn plaću, a kod privatnika bi mogla imati 6 500 – 7000 kn.

    I onda Šimun kaže da ne znamo koliko vrijedi njen rad, čak i vrijedi li išta…

    • Upravo potvrđujete to što sam rekao: s obzirom na to što država nudi, plaća previše. Većina ljudi bi za nju radila i za 10 ili 20% ili čak 30% manje plaće. Čak i dobiti posao na naplatnikm kućicama je ravno lutriji, ma tko pita za plaću. A plaća je pak velika.

      Samo nemojte sad o tome kako su ‘privatnici zločesti’. Samo konstatiram da država preplaćuje. I nemojte molim o tome kako je plemenito davati ljudima velike plaće ‘jer im treba i ionako im je teško’. Stvar je u onome što možemo, a ne što želimo.

      Također molim nemojte o tome kako sam ja zločest i protiv ljudi koji rade za državu. Samo govorim o činjenicama. A to je da je naša ekonomija u banani i da srljamo u propast. U grčkom scenariju će državni službenici najlošije proći.

    • @House

      U mojoj obitelji nekoliko ljudi također radi u državnoj službi dugi niz godina. I što sad, zbog “poštovanja” ja bih trebao nekomentirati državni sektor?

      Stojim kod toga da ne znamo koliko vrijedi njihov rad (i vrijedi li išta). Znamo koliko je plaćen, znamo koliko njima vrijedi, znamo koliko privatniku vrijedi, znamo i da ima puno ljudi koji žele raditi za državu… ono što ne znamo je je li taj rad koji obavljaju u državnoj službi društvu uopće potreban i ako jest, u kojoj mjeri i po kojoj cijeni. To jednostavno ne možemo znati. Nitko to ne zna, pa ni država. Državne tvrtke nemaju računovodstvo u pravom smislu riječi. Profit je privatniku signal da društvo treba ono što radi, gubitak mu je signal da ne treba. Kod državnih ustanova/službi/firmi nema tih signala pa nitko živ ne može znati jesu li potrebne ili ne.

  9. da se nadopunim na raspravu o javnom i privatnom. uhvatili ste se cjepidlačenja da se nemože tvrditi za sve u javnoj službi da su beskorisni i da netko drugi za njih zarađuje plaću.
    Mislim da nitko nije niti tvrdio da su baš SVI beskorisni. g. Bakić je objasnio zašto je rekao da za njih netko treba zaraditi u smislu stvaranja vrijednosti cjeline.
    Ali što se tiče utvrđivanja onog dijela javne uprave koja je problematična.
    tu dolazimo do problema jer poduzetnički pothvati privatnika gase se kada ne uspjevaju zaraditi povrat vlasniku. A “poduhvati” javne uprave ne, upravo iz razloga jer su njihovi prihodi određeni birokratski (kroz namete i poreze privatnom sektoru) pa kada bi sada i netko htio napraviti reda u javnoj upravi ne bi znao kako jer ne bi mogao utvrditi koji dio uprav eje koristan a koji nije (npr. kako odrediti koja je škola efikasna a koja nije, koji su kriteriji efikasnosti). Privatizacija je jedini način za nas iako sam i sam prilično skeptičan od potpune privatizacije “zdravlja”, “vode”, “zraka-šuma” i sl. za koje složit ćemo se je vrlo teško odrediti tržišnu cijenu. Primjer biti žedan ili bolestan dok tržište i njegova nevidljiva ruka ne profunkcioniraju.
    Osim toga i skeptičan sam pretvorbe i privatizacije tih i sl. resursa iz javnih u privatne.
    Dodatno ,po meni najbolji primjer apsurda u kojem se svi skupa nalazimo su pokušaji djelomične privatizacije zdravstvenog sustava, gdje imamo splet privatnih poliklinika u kojima mahom rade ili su vlasnici/povezane osobe ljudi koji rade i u javnom zdravstvu pa mi ostali koji smo korisnici plaćamo po defaultu javno zdravstvo a kad se razbolimo ili trebamo neki pregled platimo i odemo kod privatnika (iz objektivnih razloga, ako ste trebali kad neki hitan pregled znate zašto).
    Da ne kažem da mnogi umaču u obje kaše (i HZZO i privatni posao).
    To je vjerojatno nova hrvatska definicija javno privatnog partnerstva?

    • poduzetnički pothvati privatnika gase se kada ne uspjevaju zaraditi povrat vlasniku. A “poduhvati” javne uprave ne, upravo iz razloga jer su njihovi prihodi određeni birokratski (kroz namete i poreze privatnom sektoru) pa kada bi sada i netko htio napraviti reda u javnoj upravi ne bi znao kako jer ne bi mogao utvrditi koji dio uprave je koristan a koji nije (npr. kako odrediti koja je škola efikasna a koja nije, koji su kriteriji efikasnosti). Privatizacija je jedini način

      E pa upravo to ja pokušavam reći! Drago mi je da nisam jedini. Ništa bez cjenovnih signala.

      Dodatno ,po meni najbolji primjer apsurda u kojem se svi skupa nalazimo su pokušaji djelomične privatizacije zdravstvenog sustava, gdje imamo splet privatnih poliklinika u kojima mahom rade ili su vlasnici/povezane osobe ljudi koji rade i u javnom zdravstvu

      Ne znam tko je to omogućio (Hebrang?) ali tko god da je, treba po njemu nazvati ulicu u centru Zagreba. Čak i samo djelomična privatizacija se pokazala kao odlična stvar, ponekim malverzacijama unatoč.

      • e Šimune. dobra stvar? molm vas pojasnite. moja konstatacija se odnosila na dvostruki trošak i da privatne poliklinike zapravo služe istoj svrsi kojoj služi i agencija za nogometaše mamićevog sina.
        javni sustav koriste za skupljanje klijenata u privatni,biznis jer eto u javnom je dugačak red na čekanje. A zašto je dugaćak? zato što privatnicima paše da je što duži jer tako imaju posla pa se svim silama trude da je što duži. sukob interesa?
        kako to rješiti? neznam,
        nekako mi se čini da je privatizacija neminovna prije ili kasnije obzirom će u protivnom doći do negativne selekcije u javnim bolnicama.

        Oni koji nemaju novaca sad su prisiljeni čekati do u beskonačnost, zanimljivo je da dok nije bilo privatnih poliklinika redovi su bili puno manji što ukazuje na to da je rezultat posljedica interesa a ne stvarnog nedostatka resursa ili velikih gužvi (moje mišljenje!)

        druga konstatacija o ponekoj malverzaciji isto ne stoji, jer ja gdje sam god došao sam naletio na malverzacije (hvala bogu nisam često ali mogu mislit što bi vidio da jesam), zubari gotovo svi imaju nekoga preko koga muljaju sa hzzo-om a istovremeno rade privatni posao.

        za kraj čast časnim iznimkama poput doktora Paladina i njemu sličnih.
        Ono čega se najviše bojim je što privatizacija zdravstva i povećanje prihoda liječnika kojemu to vodi će zasigurno privuči mnoge u taj posao gdje novac ipak nije sve. Koliko vama vrijedi usluga izlječenja vašeg djeteta ? može li to zdravlje imati tržišnu cijenu? volio bih da mi netko to objasni.

  10. @Simun “Ne znam tko je to omogućio (Hebrang?) ali tko god da je, treba po njemu nazvati ulicu u centru Zagreba. Čak i samo djelomična privatizacija se pokazala kao odlična stvar, ponekim malverzacijama unatoč.”
    Možete li ovaj dio malo obrazložiti?

  11. quotu:
    ”Vi dobro znate da ljude ne žele raditi za državu zato što ona plaća više, već je to zbog našeg mentalnog sklopa – sigurnost posla i znati da će te dobiti plaću na vrijeme, našim ljudima znači izrazito mnogo. Ovdje termin korisnost objašnjava mnogo toga.

    Naši ljudi u pravilu ne žele preuziti nikakav dodatni rizik, čak i kada vrlo mali dodatni rizik nosi puno veće koristi. ”

    Carly Florina, former CEO of HP, tvrdi da ljudi mogu jedino prevladati taj stav jedino preko vizije, slike budućeg stanja, ukoliko takvog pejsaža nema javlja se aneksioznost i strah od promjene.

  12. Da, svakako, postoje neki ljudi koji u nekoj mjeri rade nesto korisno u drzavnoj upravi. Ali notorna je cinjenica da na mojoj grbaci sjede jos trojica krkana koji vicu djiha, djiha!

    Graja koja se dize svaki put kad to netko spomene, jer se eto prozivaju jadni, marljivi, uceni i pozrtvovni djelatnici drzave, granici s neukusom. Metla treba brzo doci, inace ce krepati magarci koji to sve nose na ledjima.

    Svjet se strasno brzo mijenja, i da parafraziram, “now we need to travel light!”, inace ce nas vrijeme i svijet pregazit tako da cemo biti sretni ako zaradimo dolar na dan. Nema vise vremena za bedastoce, treba se prihvatti posla.

    • Zašto bi on bio relevantan? Osim toga, vjerujem da nije kupovao KORF na 23 ni na 33, ni DDJH na 35 ni PTKM na 120, a nadam se da to neće ni dalje. Ta tzv. analiza pati od stare boljke naših analitičara jer ne kvantificira. Po koliko se to TOČNO po njegovom sudu ne isplati npr. kupovati KORF? Da li po 12 kn, 6 lipa, 60 kuna ili … jer argumenti se čini da to ne uzimaju u obzir.

      Problem kod ljudi koji traže medijsku pažnju, ili od nje žive, je uglavnom da iznose očito i trivijalno esktrapoliraju trendove, ne razumiju što znači trend, što su driveri trenda i slično. Najlakše je reći kad su cijene dionica nisko ‘cijene su nisko i moraju biti još niže’.

      Ja ću mu inače vrlo rado posuditi npr. dionice KORF ili PTKM (uz vrlo čvrtu granciju naravno) pa neka ih shorta, ako je tako siguran u to što kaže.

  13. Dobro, relevantan je kao kolumnist relevantnog tjednika koji je nekad radio na ZSE. On u ovom konkretnom tekstu ne spominje nijednu konkretnu dionicu, ali tjednima u nastavcima “paničari” nasuprot vašem “pogledu u bolju budućnost”. Slažem se, i meni pritom jako smeta činjenica da baš nijednom ne kvantificira svoja predviđanja ni za što i uvijek zaključuje sugestivnim pitanjima koja ne nude mogućnost da ga se jednom uhvati za riječ, samo surfa na valu opće jeze…

    • Kako mislite ‘radio’? Pa bio je glasnogovornik i televizijski showman koji je promovirao ulaganje u neke dionice, ne? Zašto bi po tome bio kvalificiran da zna nešto o ulaganjima?

  14. Vjerojatno u svim knjigama koje sam čitao o dionicama piše da zaposlenost počinje rasti puno kasnije od rasta dionica. Otprilike 2-3 godine. Dakle, normalno je da indexi rastu a da nezaposlenost još uvijek raste. I smiješno je dok izađu izvještaji o zaposlenosti/nezaposlenosti, da radi toga padaju indexi. Molim vaše mišljenje o tome g. Bakić! Hvala!

  15. Da je drzava neefikasna uopće nije sporno, da su neki ljudi preplaćeni nije sporno ali kada govorimo o preplaćenima i neefikasnosti dao bih par svojih komentara:
    1. problem leži u rasponu plaća,, država “dobro” plaća srednju stručnu spremu, visoko obrazovane baš i ne,, dakle mali je raspon
    2. Znamo svi predobro kolikom količinom novca upravlja država pa me zanima trebamo li bas svima smanjit plaće i pustit najbolje ljude da odu kod privatnika (b.t.w to radi Todorić) i pustit najnesposobnije da upravljaju tim našim sredstvima?
    3. Upitna je i sposobnost svih tih naših poduzetnika jer vrhunska ideja i projekt će naći svoj put do financiranja i u konačnici do tržišta koliko god to naša država usporavala (što nažalost često i čini) međutim činjenica je, da se ne lažemo, mi nemamo dovoljan broj sposobnih i poduzetnih ljudi koliko god se smatrali najpametnijim.

  16. Čovjek koji je potaknuo uništenje mnogih radnih mjesta, na stvaranje ih još više i stvorio pretpostavke za u budućnosti stvaranje ih “beskrajno” mnogo, čovjek koji izaziva kapitalizam da se iskaže u svom najboljem svjetlu, koji aktivno sudjeluje u njemu na najuzorniji način sa strašću i vizijom, napustio je ovaj svijet. Izgubili smo jednog od najvećih ljudi našeg vremena i ljudske povijesti uopće ali njegovo djelo ostaje kao trajni pozitivni učinak na svijet u kojemu živimo. Ljudi su vječni kroz svoja djela!
    http://www.apple.com/stevejobs/

  17. Da je naš jedini problem višak zaposlenih od 30-50,000 zaposlenih u javnoj u pravi i da bi to riješilo ikakav problem svi bi to potpisali. Otpuštanje ljudi u javnoj upravi će imati isti učinak na efikasnost i perspektivu zemlju kao što je imao krizni porez uveden prije 2. godine.

    Problem ove zemlje je djelomično u broju zaposlenih u javnoj upravo ne definitivno je u broju nezaposlenih. Neka ekonomisti izračunaju šta bi to značilo za ovu državu da još 200,000 ljudi radi i prima plaću.

    Sve dok se država ne smanji svoju potrošnju za kojih 10-tak milijardi kuna i dok te novce ne preusmjeri u realni sektor možete otpustiti koliko god hoćete ljudi bez ikakvog efekta.

    Sve dok se 10% proračuna godišnje ne prestane zamračivati, možete otpustiti koliko god hoćete ljudi bez ikakvog efekta.

    Dok god se mito i korupcija te veze i poznanstva ne svedu na minimum možete otpustiti koliko god hoćete ljudi bez ikakvog efekta.

    Svi misle da je otpuštanje 30-50,000 ljudi čarobni štapić koji će riješiti sve probleme. Da riješiti će sve probleme u državi koja je poštena prema svojim građanima i koja sprovodi zakone. Ako država traži od mene da budem odgovoran od svoje odluke onda ja bogami od nje tražim od nje da moje poreze ne daje Crkvi (tko voli nek izvoli), ili da se iz mojih novaca neposredno financira Dinamo.

    Dok god država ne postane država, neće bogami ni pojedinac postati pojedinac.

    • Zar je netko rekao da je to jedini problem? To je samo jedan od mnogih problema.

      Svi se oni moraju riješiti. Ono kao “kamen po kamen palača”. Ako ćeš za skoro svaki kamen tražiti razlog zašto ne ugraditi u palaču, nećeš napraviti niti kućicu za psa, imati ćeš i dalje samo hrpu kamenja.

      Minimalna i jednostavna država vrlo je lijep preduvjet za razvoj uspješnog gospodarstva.

      To vam je kao dizajn softvera. Ako stvari napraviš zbrda-zdola to em što neće raditi kako treba, što će s vremena na vrijeme samo izbijati neki neočekivani problemi a koji će se jaako teško riješavati, taj softver se uopće neće moći dalje razvijati ili će to biti nevjerojatno teško i koja težina raste eksponencijalno svakom dodatnim promjenom.

      S druge strane ako je dizajn jednostavan, čist, objektni, dobro apstrahiranih objekata da si zaista postigao (zen meditacijom ili kako god tvoj um funkcionira :P) to da si dobio za traženu primjenu (dobro odabranu?) baš stvarno samu suštinu objekata i njihovih odnosa, tada si dobio objekni model koji je zaista “savršen”, koji se preslikvanjem iz “svijeta ideja” u fizički svijet ponaša baš onako kako treba, sa minimalnom mogućnošću pojave problema i koji se maksimalno jednostavno rješavaju, i sa neograničenim mogućnostima daljnjeg i sasvim laganog razvoja.

      Tako je i sa državom, ako njen ustroj (“objektni model”) nije maksimalno jednostavan, minimalan, “dobro apstrahiran”, sigurno će nerjetko nastupati ozbiljni problemi, teško će se riješavati, i uopće ta država tj. društvo u cjelini se ne može trajno “razvijati” jer je već u startu/”dizajnu” hendikepirano glede toga.

      P.S. Da ne zbuni spominjanje “svijeta ideja”, što se tiče države, tu se više-manje slažem sa njegovim učenikom Aristotelom, nedaj Bože o državi povezivati sa Platanom.

      • Prolem je što se konstatno u medijia to spominje kao da je to najveći problem ove države. Ajmo otpustiti 30-50,000 ljudi, ajmo sve prodati šta se može, ajmo sve liberalizirati i onda će se tržište sa sve probinuti i biti će nam bolje.

        Hoće, biti će nam bolje, otprlike bolje kao u Americi, toj bogatoj, prebogatoj zemlji.

  18. u Hrvatskoj radi svega 48 posto od ukupno radno aktivnog stanovništva. “Mali broj radno aktivnih stanovnika dovodi do nove podjele društva – na one koji su uključeni u ‘službeni sistem’ profesija i na one koji su isključeni iz njega.“

    Prema tradicionalnom shvaćanju prevladavaju ideje da je država svojim
    građanima obvezna osigurati posao, a čuju se ideje poput “da mi je raditi malo, a živjeti dobro“. To je razmišljanje koji teži sigurnom poslu bez rizika, gdje državna služba pruža idealno zaposlenje.

    Ili, je li više kriv mentalitet “vlasnika-menadžera“ koji vladaju poduzećima poput apsolutnih vladara, često zakidajući radnike i na plaćama i na doprinosima.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s