Društvene paradigme

Zemlja tehnologije i neznanja

Dok nas naši političari uvjerevaju da možemo bezumno trošiti ono što nemamo, jer će nas naša nadnaravna pamet, sportski talent i ljepota spasiti (pa EU i nas želi samo da bi to dobili besplatno, nakon što su ‘nas’ ekonomski porobili, je li tako?), stvarnost je malkice drugačija: 50 najbrže rastućih tehnoloških tvrtki Srednje Europe. Koliko ono ima hrvatskih? Narod koji treba odglasati će i dalje biti uvjeravan u ‘našu’ (ovi navodnici su zbog kolektivističkog pristupa) superiornost jednim redom genijalnih izuma profesora Radmana, jednim redom auta XD (svaka mu čast kao hobi projektu, ali zaista u ovoj fazi ne zaslužuje toliko medijske pažnje – rekao bih da 1 od 100 takvih projekata uspije, naravno, ako se u njega investira koja milijardica), jednim redom medalja ‘naših’ izumitelja na nekom sajmu (izumi i inovacije, neka razlika, halo?), pa opet iznova.

10 replies »

  1. Taj XD je prerađeni viljuškar ili tako nešto. Poznajem osobno gospodina Majetića (vlasnik DOK – INGga) i nije mi jasno zašto se upustio u taj eksperiment zvani XD!? Inaće sposoban poduzetnik i čovjek od riječi očito se dao nagovoriti na nešto što će mu doći “glave” jer to je vozilo za krug tvornice i ništa više. Neki dan sam vidio prototip nove Tesline električne limuzine,cijena 50.000 USD. A Majetić traži toliko za ovu smijuriju 🙂

    O Radmanovom eliksiru mladosti je gospodin Đikić sve rekao. Mi smo bili i ostali konobari i konjušari samo što sad umjesto konja timarimo zapadnjacima aute 🙂

  2. Na EU-tržište od 500 milijuna ljudi mi ulazimo slabi i financijski iscrpljeni. Nećemo moći konkurirati europskim igračima, a kamoli da im uzimamo dio kolača. Ne možemo računati ni na veću potražnju za našim proizvodima, jer potražnja u EU opet pada,.

  3. Zapravo, gledajući prvih nekoliko na listi očigledno je da tehnološka i poslovna originalnost nije bila presudna (slična rješenja već postoje na zapadu) što znači da se iz prouči, kopiraj i unaprijedi (evoluiraj) pristupa može napraviti dobar posao (svojedobno je pomoglo Japancima, a još pomaže Kinezima). Nažalost, pitanje je koliki dio prihoda vodeći na toj listi ostvaruju izvozom što je u slučaju male zemlje kao što je naša to je jako bitno.

    I još jedna stvar – tekst koji je napisao Yard “Na EU-tržište od 500 milijuna ljudi mi ulazimo slabi i financijski iscrpljeni. Nećemo moći konkurirati europskim igračima, a kamoli da im uzimamo dio kolača. Ne možemo računati ni na veću potražnju za našim proizvodima, jer potražnja u EU opet pada” je dio izjave Ivana Ergovića predsjednika HUP-a ( http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=7&ID_VIJESTI=150338 ). Stoga se nadam da je Yard zapravo Ergović, jer je inače u pitanju obična kopija tuđe izjave.

  4. Naši ljudi imaju dovoljno znanja i sposobnosti, u to se svakodnevno uvjeravam kad razgovaram s domaćim startupima kojih ima sve vuše. Problem je u nedostatku adekvatne podrške takvim ljudima, a kad se ona pojavi — pogledajmo GIScloud, SalesPod i Rimac (kad već pričamo o električnim automobilima) — onda mogu puno toga postići. Preduvjet je samo da ili odu iz Hrvatske, ili da ciljaju na globalno tržište. Hrvatska ima smisla samo kao zemlja u kojoj žive i rade, a sve ostalo mora biti u svijetu.

    • Slažem se sa ovim “zemlja u kojoj žive i rade” uz globalni plasman proizvoda. Poželjno i tvrtka osnovana u nekoj zemlji sa puno normalnijom i učinkovitijom poduzetničkom infrastrukturom kako bi se izbjegle nevolje sa glomaznom i tromom biokracijom u RH (nažalost nije teško biti bolji od domaćeg državnog aparata).

  5. Porezni sustav demotivira zapošljavanje “kičme” tehnoloških firmi, a to su kvalitetni inženjeri. Recimo da osrednji inženjer ima plaću 8k kuna neto i da firma ima nekoga tko je duplo puta produktivniji, šanse da će ga platiti 15k kuna neto su minimalne, porezni sustav je takav da čovjek koji hoće duplo veću plaću mora firmi doprinjeti puno više nego duplo više. Po mom mišljenju to je velika nepravda, ima loše efekte, i mislim da bi ukidanje progresivne stope poreza bila jako jako dobra stvar.

  6. Naši cijeli napori se uglavnom svode na individualne napore pojedinaca. Državu to baš ne zanima previše (šta očekivati od države koja ne pružiti besplatno školstvo), banke, koje bi to trebale pratiti, to isto ne zanima previše.

    Na kraju dana ispada da su kolektivne nade nacije električni auto (od 50,000 Eura), likovi kao Dr. Radman (velemajstor, jer samo na ovim prostorima se može iznova prodati topla voda) ili neka IT firma koja se sastoji od 4-5 klinaca koji su zaradili par miliona dolara od prodaje igre za iOS/Android platformu. Ovi rezultati sigurno riješavaju problema pojedinaca no ne vidim kako mogu doprinijeti razvoju društva.

    100% poduzeća na ovom popisu se bavi software-om, dakle firme uglavnom kucaju kod. Ne vjerujem da će zemlje EU-a i Amerike moći opstati tako da kucaju kod i da na tome prosperiraju.

    Jedino realna ekonomija omogućuje opstanak i prosperitet. Zemlje koje imaju veće udjele u proizvodnji realnog dobara su perspektivnije od onih koje rast baziraju na virtualnim ekonomijama.

  7. Dok su se drugi zaduživali, Švedska je zarađivala

    Dok je većina zemalja posljednjih godina muku mučila s recesijom i saniranjem banaka, koje ih je koštalo smanjenja rasta i povećanja javnog duga, Švedska je primijenila vlastiti model “grube ljubavi” prema bankama i polučila sasvim suprotne rezultate.

    Samo za usporedbu, Švedska je u 2006. godini imala otprilike jednak omjer udjela duga u BDP-u kao i Velika Britanija. Međutim, dok su Britanci taj omjer u kriznim godinama udvostručili, Švedskoj je otišla u drugom smjeru – smanjila ga je ispod 40 posto. Da budemo precizni, spustili su ga na 36,3 posto, koliko će iznositi ove godine.

    Gruba ljubav prema bankama

    Jedan od najzaslužnijih za ove brojke, koje se u današnjim vremenima čine kao da dolaze iz nekog paralelnog i puno boljeg svemira, je i švedski premijer Fredrik Reinfeldt. Ovaj ekonomist u intervjuu za Bloomberg je kazao kako je švedski uspjeh upravo rezultat posebnog odnosa prema bankama.

    Švedska je, kao i druge zemlje, u financijskoj krizi priskočila u pomoć posrnulim bankama, ali im je pritom i bez zadrške “nametnula niz naknada koje moraju plaćati, uz povećanje transparentnosti”.

    Banke moraju biti odgovorne za pokrivanje vlastitih rizika

    “Povećali smo regulaciju kako bi osigurali bolju kontrolu nad bankama. Pobrinuli smo se da budu odgovorne za pokrivanje vlastitih rizika”, kazao je Reinfeldt, dodavši kako su zbog toga danas švedske banke mnogo bolje kapitalizirane od većine europskih i američkih banaka.

    Ostali ekonomski pokazatelji jednako su fascinantni. U godini globalnog usporavanja ekonomije, MMF je Švedskoj ove godine prognozirao rast od 4,4 posto, a dogodine 3,8 posto. A proračun će zabilježiti suficit.

    U dobrom društvu ne mogu postojati velike financijske razlike

    Ono što Reinfeldt vidi ključnim za održavanje stabilnog rasta jest zadržavanje jednakosti prihoda u svim ekonomskim ciklusima. Iako Švedska ima drugi najveći porez na dohodak na svijetu, ima ujedno i najveću razinu jednakosti prihoda.

    “U dobrom društvu ne postoje velike razlike. Ukoliko želite izgraditi povjerenje među ljudima, onda ne možete “dopustiti” da među njima u financijskom pogledu postoji veliki jaz”, zaključio je švedski premijer u razgovoru za Bloomberg.

    • Švedska je inače dobar primjer ovoga o čemu ovdje stalno govorimo: primjer toga što je kapitalizam, koje je ljepota slobode tržišta, zašto taj sustav funkcionira te ono najvažnije za naučiti za ljude kao što su naši građani: kako on ne može funkcionirati!

      Švedska je i bolji primjer nego recimo neke zemlje poput Švicarske koje “oduvijek to rade kako treba”, jer Švedska pokazuje istovremeno i kako treba i kako ne treba, sami su imali i dobre i loše faze i tako se pokazuje suština stvari iz svih smjerova, iz primjera i kontraprimjera.

      Npr. ŠVedska je svoje bogatstvo stekla u razdoblju kada je imala “malu državu”, izrazito “pro-tržišne” orjentiranosti itd., dakle vremenu “ekonomskog liberalizma”. Nakon toga je u 70-ima i 80-ima malo izgubila svoj kompas, zastranila nazad (kao nekada davno, dakle ciklički se to njima ponavlja) u socijalizam i ponovno se vratila u razdoblje sporijeg rasta gospodarstva, porasta istina “jednolikog” ali “siromaštva” umjesto bogatstva u smislu da je počela rasti znatno sporije od svojih ostalih zapadnih partnera, gubiti u natjecanju “životnog standarda” per capita itd.

      Nakon toga, od 90-ih godina dobivamo novo švedsko čudo, nakon pauze od 20-ak godina uzrokovane zaluđenosti “socijalističkim idejama” koje ih očito strefe svakih 60 godina ali na sreću ne potraju dugo pa ne unište baš sve stvoreno kroz više od pola stoljeća, ponovno žele vratiti nekadašnjih 60-ak godina “zlatnog doba”, i početkom 90-ih kreću u neviđenu liberalizaciju/deregulaciju svega i svačega, svjesni što je pravi put, što je njihovo bogatstvo stvorilo i kako ga mogu ponovno steći, kako nadoknaditi gubitak dva neproduktivna desetljeća, i danas ŠVedska vjerovali ili ne po stupnju ekonomskih sloboda dolazi praktički rame uz rame jednoj Švicarskoj ili USA. To je nevjerojatna snaga duha tog naroda, nešto slično kao Kinezi, ljudi koji su spremni napustiti idelogiju radi dobrobiti ljudi, koji su spremni napustiti bajke radi stvaranja vrijednosti, koji ne žele “da budemo svi jednako – sirmošani” nego su spremni prihvatiti izazov: “hajdemo svi biti, manje ili više jednako/različito, ali bogati!”.

      Nešto lijepo ukratko vidim u ovom članku opisano kako je Švedska ponovno stala na noge, zašto ponovno postaje među bogatijiim i najbrže rastućim gospdorastvima:
      http://online.wsj.com/article/SB10001424052748704698004576104023432243468.html

      Zaista, trebali bismo se ugledati na Švedsku! (dakle i ŠVicarsku, USA i slične zemlje).

      P.S. U ovom tvom članku je malo promašena tema, radi se o uskom području bankarstva i vrlo loše interpretacije, ali dobro, osnovna poruka je tu: ugledati se na ŠVedsku, shvatiti kao i oni da je jedini put blagostanju i stvaranju vrijednosti tj. u slobodnoj tržišnoj ekonomiji, u maloj državi itd. I zaista imamo slične probleme, i jedni i drugi imamo “20-godišnje nasljeđe” visokih poreza (“velike države”) koje se ne može odbaciti preko noći, taj postupak je postepen, ali oni pokazuju kako se to može provoditi bez velikih potresa i premda su još daleko od nekadašnjih malih poreza oni idu u pravom smijeru, u pravom smijeru su proveli privatizacije, povećanje tržniših sloboda itd., a imamo i s njima neke dodirne točke čak i u bankarstvu kojeg ovdje spominješ! Naš banakrski sustav je slične snage kao i njihov, i baš zbog slične vrste “regulacije” koju je provodio naš Guverner HNB-a koju ovdje navodiš za ŠVedska.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.