ADPL

Rizik zemlje i rizik dionica

Nove paradigme shvaćanja rizika, iako neosporno točne, teško nalaze put do investicijske zajednice. To je naročito čudno, budući da je rizičnost jednako važan parametar kao i očekivani prinos.

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

Yogi Berra: “You can see a lot by observing.”

Kad čujete od nekog investitora, ili, još gore, profesionalnog upravitelja novca, da je ‘neka dionica kao (državna) obveznica’, pogotovo u Hrvatskoj, mislim da trebate pobjeći glavom bez obzira, barem što se ulaganja tiče (inače se može raditi o vrlo ugodnoj osobi).

Iako je i inače ta teza bila bezvezna, sada je, pogotovo u Hratskoj, izgubila svaki smisao.

Konkretno, radi se prvenstveno o paradigmi da neke tvrtke mogu imati (značajno?) manji rizik od rizika države.

Druga paradigma je da se perspektive neke tvrtke mogu kvariti s popravljanjem kreditnog rizika zemlje (odnosno njegovim zadržavajem na istom).

Najprije prva paradigma. Nju sam već spominjao prošle godine u postovima Državni rizik i dionice i Kreditni rizik RH i u RH.

Rizičnost ulaganja, koja na ovaj ili onaj način ulazi u sve valuacijske modele, kao jedan od najznačajnijih faktora, i do sada se slabo razumijevala. Ne samo u praksi, nego i u teoriji. Iako su neki dijelovi Moderne teorije portfelja (MTP) (s dalekosežnim učincima na primjenjivost) bili razmontirani i ranije, ova financijska kriza je dezavuirala još neke značajne njene dijelove.

No, čak i za one koji su bezrezervno vjerovali u teoriju prije ovih zadnjih promjena, postojali su veliki praktično-teorijski problemi kao što je određivanje ‘bezrizične’ stope u ulaganjima u rizičnoj zemlji sa svojom valutom (znači ne u ‘bezrizičnom’ SAD, gdje je ‘bezrizična’ vrijednosnica državna obveznica denominirana u USD; no, samo definiranje ovog problema je zapravo daleko zahtjevniji zadatak od ovog uzgrednog spominjanja).

Ne govorim o potpunom uništenju teorije, jer – kao i u mnogim drugim teorijama – dijelovi preživljaju, neke potpuno nove paradigme koje je uvela preživljavaju i doprinose razvoju korpusa znanja i razumijevanja. (Na skroz drugom kraju spektra znanstvene rigoroznosti je fizika – ako izuzmemo matematiku u kojoj ‘teorija’ ima drugo značenje, tj. matematički konstrukti su točni po definiciji. U fizici se prisjetimo Newtonovog općeg zakona gravitacije, koji je ‘dezavuiran’ općom teorijom relativnosti, ali su dijelovi teorije i paradigme preživjeli kao ključni dijelovi aktualnih teorija).

Dijelovi ili paradigme koji su preživjeli su svakako razmišljanja o zahtjevanoj stopi povrata u odnosu na sistemski rizik i ‘bezrizičnu stopu’, utjecaj disperzije na smanjenje rizičnosti itd. S druge strane, čak i alati koji imaju donekle smisla se često primjenjuju potpuno besmisleno. Odličan primjer je upotreba ‘bete’ pri konstrukciji portfelja na izrazito neefikasnom tržištu kao što je hrvatsko (beta je teorijski koncept, teorijski svojstvo tvrtke / dionice, koji je notorno teško uloviti izračunima iz cjenovnih podataka, recimo zbog promjene kapitalne strukture, djelatnosti itd.). To znači da ako netko za hrvatske dionice aktivno koristi betu i vjeruje u to, onda vjerojatno malo zna (kargo kult financije). Ali ju neki koriste i ironično-konvencionalno. Naime, znajući da je njegov odabir u biti slučajan, a ovako nekim izgleda stručno i ‘opravdava’ naknadu od 2%.

Vratimo se na konkretne stvari.

Već i u navedenim postovima sam napisao da je promjena ove paradigme oko državnog rizika i rizika tvrtke okosnica mog investicijskog pristupa u Hrvatskoj danas (težnja ogromnom prinosu uz mali rizik). Tako da mojim glavnim ‘pickovima’ osim izrazitog potencijala za rast tražim i (izrazito) manju rizičnost s obzirom na rizik zemlje od ostalih dionica (ili od same zemlje).

Rizičnost zemlje se može promatrati na više načina. Kreditni rejting, i spread koji je s njim povezan, se najčešće interpretira kao vjerojatnost defaulta. Naravno, to je vrlo komplicirano je i default uglavnom ne znači propast svih potraživanja, nego npr. pola kao u de facto defaultu Grčke. No rizičnost može značiti i pogoršanje ili očekivanje pogoršanja ekonomske situacije, a za biznise koji se realiziraju u kunama i deprecijaciju kune (iako se sve u konačnici svodi na vjerojatnost defaulta). Ali u nekim razmatranjima je vrlo važan aspekt smanjenje diskrecijske potrošnje, kao što ćemo vidjeti.

Pa evo zašto sam u neke dionice uložio smatrajući da im je onaj dio rizičnosti koji ovisi o rizičnosti zemlje manji od većine drugih, ili čak da državna rizičnost na njih utječe manje nego na samu RH.

Mislim da je njihova odlična poslovna izvedba, jer sve su 4 u Q1-Q3 poslovale značajno, ili čak i radikalno bolje nego prošle godine, sjajno ilustrira te koncepte, što je u suprotnosti sa znatno lošijim rezultatima mnogih drugih tvrtki na koje je utjecalo kvarenje poslovne klime, smanenje potrošnje itd. Značajna aprecijacija tih dionica pokazuje još jednom kako racionalno razmatranje može pomoći investiranju čak i RH, te da se (sada više) ni ovdje ne svodi sve na ‘manja-veća-duplo’ ili ‘lobotomizirano’ ulaganje u neke dionice ‘jer su kao obveznice’ (mislim da je bolje na slijepo, nego s takvim ‘argumentima’).

1. ADPL. Biznis de facto izvozni, s operacijama u inozemstvu (tvornice u Rusiji i Rumunjskoj i nova u Srbiji), ili za izvoz (operacije u Hrvatskoj). Praktički imuna na kvarenje ekonomske situacije u RH. Deprecijaciju kune joj pogoduje. U nekom roku, ako želi, ADPL može i cijelu, ili većinu proizvodnje izvući iz RH, što se vidi ovdje, te u konačnici ostati projektna / upravljačka operacija u RH, s cijelim poslovanjem u inozemstvu. Ili može čak i sjedište premjestiti u inozemstvo.

2. PTKM. Uglavnom posluje po globalnim cijenama (uskoro, nadamo se, će i plin nabavljati po njima) i izvozi oko 70% proizvodnje, a čini se u zadnje vrijeme i više (kako sam pisao). Znači, u slučaju kvarenja situcije u RH, padanja poljoprivrede na siromašku razinu (kad se koristi manje gnojiva), ima vjerodostojnu alternativu i za 100% svoje proizvodnje.

3. KORF. Kvarenje ekonomske situacije u RH koje ne bi dovelo do lomova ne utječe značajno na poslovanje jer glavna odredišta (Istra, Dubrovnik) su destinacije koje su najdalje otišle u orijentaciji ka stranim gostima. Deprecijacija kao i ‘unutarnja devalvacija’ smanjuju ulazne troškove. U slučaju ekstremnog kvarenja situacije će imovina biti tim prije raspoloživa za prodaju, a ima realnu vrijednost (ne u kunama).

4. DDJH. Trenutno glavni ugovor je s RH, što znači da je načelno osjetljiv na ‘bolne rezove’ ili ekstremno kvarenje situacije. Ipak, ne vjerujem da čak ni u slučaju ‘bolnih’ rezova ugovor može biti razvrgnut jer se u biti radi o međudržavnom ugovoru (štoviše, sa zemljom iz EU), koji je već velikim dijelom zagazio u offset. Štoviše, čini se da u krizama države zadnje režu troškove za naouražanje. Drugi važni poslovi su izvozni (vagoni). Mogući drugi veiki poslovi (BOV-ovi, obnova tenkova) su izvozni. Ogroman potencijal je sa HŽ Cargo, gdje je, jasno, izloženost hrvatskom riziku; ali, s druge strane, to je izvozni proizvod / usluga. (Kao što znate, smatram da je cijena DDJH smiješna i s obzirom postojeće poslove, pa je ova zadnja stvar fakultativna).

(Napomena: Kao što znate, prve tri tvrtke smatram odličnim tvrtkama, a zadnju naprosto smatram tvrtkom koja sad više ne može propasti, koja može samo radikalno bolje, pa to stavljam u omjer s cijenom.)

Druga paradigma je da u slučaju popravljanja kreditnog statusa države ili barem zadržavanjem postojećeg neke tvrtke mogu stajati lošije. Dakle, sa smanjivanjem zahtjevane stope povrata za državu, zahtjevana stopa povrata ili projekcija rasta dobiti mogu im padati!

Pogledajmo scenarije za Hrvatsku po dvije varijable: Mjere štednje (da/ne); Jaka deprecijacija (da/ne):

A. Nema mjera štednje, mala ili nikakva deprecijacija: Grčki scenarij, lom jako brzo.
B. Nema štednje, velika deprecijacija/inflacija. Ovo je scenarij koji guraju neki tzv. kejnezijanci koji ne vide da je naš problem nerješiv kejnezijanskim metodama. Rezultat: kaos i lom jako brzo.
C. Štednja, ali velika pomoć deprecijacijom (kao fol da se jako pomogne izvoznicima): lom, zbog eurizacije.
D. Mjere štednje, uz malu ili nikakvu deprecijaciju.

Vjerujem da nas čeka scenarij D. Mediji već pripremaju narod za njega, pogledajte npr. ovdje i ovdje.

Pogledajmo tvrtku koja značajan dio prihoda generira iz diskrecijske potrošnje građana, ali i tvrtki i državne uprave. Recimo etabliranu telekomunikacijsku kompaniju koja većinu prihoda ostvaruje u RH, poput HT. (Raspoloživi dohodak građana je onaj koji im ostaje nakon plaćanje poreza i ostalih kvazi-poreznih obveznih davanja, a diskrecijski onaj koji im ostaje nakon zadovoljenja osnovnih potreba; iz diskrecijskog dohotka se plaćaju putovanja, luksuzne stvari i ostale ne nužne stvari i usluge. Ovo se slično može primijeniti i na tvrtke i državu).

Jasno je da u scenarijim A, B, C, poput većine države, i ta kompanija vjerojatno prolazi loše. Ali zanimljivo je da u gornjim scenarijima vjerojatno samo scenarij D dovodi do rasta kreditnog rejtinga države ili barem stagnacije. No, u njemu se očito smanjuje diskrecijski dohodak (pa i potrošnja) građana (a nema sumnje da je velik dio telekomunikacijskih usluga te naravi, pogotovo one najprofitabilnije), tvrtki (neke će neumitno propasti, druge će više štedjeti, pogotovo one koje posluju s državom), a smanjit će se i diskrecijska potrošnja države. Ovo gledam u širem smislu, jer što je održavanje na bespotrebnom životu onoliko jedinica lokalne samouprave, nego diskrecijska potrošnja ‘vlasti’ u svrhu kupovanja glasova i nagrađivanja podobnih. A troši se, troši … ali i prilično nemarno, eto zaboravlja se kako se ugovorilo, itd.

Ukupno, za dividendne dionice, kao što su ADPL i HT treba razmatrati dublje nego za zahtjevanu stopu povrata stavljati neku premiju na državni rizik. A kad vam netko kaže da je neka hrvatska dionica ‘kao državna obveznica’, samo ga mrko pogledajte (i nećete pogriješiti).

A u idućem nastavku pokazat ću vam upravo na ove dvije dionice kolike razlike mogu činiti padajuća spram rastuće dividende uz različite zahtjevane stope povrata.

p.s. 20:20. Ovaj članak u današnjoj SD je odlična ilustracija gornjih teza:

Napomena: Autor ima dionice ADPL, DDJH, KORF i PTKM i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju istih.

32 replies »

  1. Fantastičan post.

    Vezano uz spomenute dionice.. Stavili ste napomenu da DDJH gledate kroz omjer s cijenom i tu se slažem, tako ga i ja gledam (i zato ga imam u portfelju iako o menadžmentu nemam najbolje mišljenje). No ja bih čak rekao i da KORF prije spada u takvu skupinu nego u skupinu s PTKM i ADPL.

    Naime, imho, dionice KORF-a su podcijenjene jer investitori očito ne prepoznaju vrijednost njegove neto imovine koja se mjeri u nekoliko stotina milijuna eura (a trenutni mcap niti 80 milijuna eura). No, činjenica je da on već godinama posluje s gubitkom i da značajnije profitabilan neće biti još izvjesno vrijeme (unatoč svim uštedama).

    Primjerice, ako vi mislite da je fer vrijednost dionice KORF-a 250 kn (lupam), to bi značilo da je mcap oko 1,7 milijardi kn. Ako ćemo nekakvo fer vrednovanje u odnosu na mogućnost ostvarivanje dobiti (dakle “normalan” P/E omjer), firma bi trebala zarađivati oko 100-170 milijuna kn godišnje dobiti (operativne dobiti, ne od prodaje imovine naravno). Mislite li da je to realno očekivati u slijedećih par godina?

    Osobno smatram da nije, ali priznajem da se slabo razumijem naročito u poslovanje turističkih firmi pa možda griješim.

    • Oko KORF izrazito griješite.

      1. KORF je holding kompanija, upravljačka kompanija, pa njeno poslovanje treba gledati kao konsolidirane operacije, koje su ove godine irazito profitabilnije, vidite ovdje http://zse.hr/userdocsimages/financ/KORF-fin2011-3Q-NotREV-K-HR.pdf.

      2. Ova gornja profitabilnost je pak ove godine značajno potcijenjena računovodstvenim okolnostima jer se dobit HRBC i ZLTO ne vidi u konsolidiranoj operaciji RIVP, kako sam pisao ovdje: https://trzistakapitala.wordpress.com/2011/11/02/turisticke-tvrtke/.

      3. Na dobit KORF mogu utjecati fluktuacije vrijednosti KOEI, kojih ima oko 190.000 u portfelju, ali eventualni gubitak ne bi značio da se na tim dionicama dugoročno gubi.

      4. Prošlost NIJE relevantna za sadašnjost. Veliki, ogromni, trošak 2006.-2008. je bio od naknada Epimi, također veliki trošak u 2009. Tog ugovora više nema.

      5. Intuitivno ste došli do možda donje granice (prema mojoj prosudbi) fer vrijednosti, ako pogledate članak pod 2, bit će Vam sve jasno.

      • Znači Vi smatrate da je KORF sposoban ostvarivati recimo 150 milijuna kn neto dobiti na godišnjoj osnovi? Može biti, vjerujem da Vi to puno bolje razumijete.
        Meni je, zbog kratkoće trajanja sezone, zaista teško vjerovati u toliku dobit na nekih 800-900 milijuna kn prihoda. Drago bi mi bilo da me razuvjere. 😀

        I zašto kažete da prošlost nije relevantna za sadašnjost (vjerujem da onda mislite i za budućnost?)? Što je se to drastično promijenilo? Osim što je došlo do spajanja HRBC, ZLTO i RIVP pa će se postići određeni sinergijski efekti i što je raskinut ugovor s Epimom (Vi ste rekli, ako se ne varam, da je Uprava rekla da će na konto tog raskida ugovora biti ušteda nekih 10-15 mil. kn? Možda sam i pomiješao nešto)?

        Da ponovim, zaista mislim da je cijena KORF-a na burzi smiješna. O tržišnoj anomaliji (samo 70% RIVP po cijeni na burzi vrijedi 800 mil. kn, a cijeli mcap. KORF-a 560 mil. kn?? Što rade arbitražeri??) ne treba niti govoriti.

        A volio bih da griješim u vezi profitabilnosti, Kao što rekoh, neka me iznenade već od slijedeće godine. 😀

        • Hvala Vam na komentarima i pitanjima!

          1. Oko dobiti nemamo što misliti, već naprosto konstatirati kako je. Ove godine je u RIVP u 9 mjeseci ostvareno 149 miliona kuna na pro forma konsolidiranoj osnovi, ali se ne vidi sve u formalnom RDiG, jer je dobit HRBC i ZLTO protrčala direktno u kapital pri konsolidaciji 1.9. Ovo je vrlo važno, a mnogi ljudi to nisu uočili ili im je bilo prekomplicirano za razumjeti.

          Bit će neki gubitak u Q4. Kako prihodi rastu zaista impresivnim tempom, i to ne slučajno, nego jasno možemo vidjeti koje varijable su driveri tog rasta i da su te varijable održive, vjerujem da će prihodi rasti i dalje brzo. Kako dobit raste puno brže od prihoda (zbog visokog fiksnog troška, tj. visoke marginalne dobiti, u naturi je to zbog boljih cijena i duže sezone), lako mi je vjerovati da će RIVP već u 2012. ostvariti 150 mil. kn dobiti.

          Pogledajte samo koliki je to rast dobiti u odnosu na Q1-Q3 2010! Prošle godine je zbroj dobiti u HRBC, RIVP (K) i ZLTO u Q1-Q3 bio oko 90 mil. kn, a ako dodamo izvanredni rashod zbog tečaja franka od npr. 25 mil. kn u Q1-Q3, dolazimo do 115 mil. kn. To treba usporediti s ovogodišnjih 149.

          2. Ugovor s Epimom je zaista imao jake konzekvence na KORF u prethodnim godinama, nemojte gledati samo uštedu s obzirom na 2010.

    • A ne. Ja ne ‘vjerujem’. To prepuštam onima za koje su ‘dionice kao obveznice’. I ‘Jer mora to gore!’.

      Moji su razlozi vrlo racionalni, kao što ste mogli vidjeti. I konzistentni. Ne pričam sad ‘bajke’ zato jer sam uložio u te dionice. Nego sam uložio u te dionice između ostaloga i zbog tih razloga.

      Ono što se nekim čini kao brutalno oslobađanje vrijednosti do sada, smatram da je tek početak. I smatram da su mnogi ljudi racionalniji nego što drugi ljudi misle. Što mislite, imaju li neki upravitelji velikih fondova u osobnim portfeljima neke prvoklasne hrvatske dionice koje ne žele kupiti za te fondove?

      Također, što mislite, kad napokon počne ‘flow’ stranih fondova u RH, kakve dionice će biti prve na meti?

  2. Pratim tvoj blog, i sviđa mi se tvoj pristup dosta znanstven racionalan, samo me zanima, što vidiš u tom ddjh, firma posluje s gubitkom i dosta je zaduzena.

    • Poštovani, mislim da ne pratite. Detaljno sam pisao o DDJH više puta, primjerice ovdje, ovdje. Osim toga, mislim da ne pratite ni osnovne stvari. DDJH više ne posluje s gubitkom. Imamo situaciju radikalne promjene.

      Pri ulaganjima preporučam:
      – pratiti financijska izvješća i novosti o tvrtki
      – probati gledati unaprijed (primjerice, ‘uočiti’ barem najosnovnije stvari, kao što je radikalno povećane prihoda, pogotovo ako je ono u najprofitabilnijim segmentima)
      – uzeti u obzir cijenu ulaganja, ne ulagati na osnovu ‘kvalitativne’ financijske analize (oksimoron), naime izbjeći zaključivanja tipa: ‘Firma je loša, znači neću uložiti u njenu dionicu, ali je ova druga dobra, pa u njenu hoću).
      – imati portfeljni pristup. Primjerice, osobno nikad ne bih stavio sve svoje novce (pa čak ni one namijenjene za investiranje u hrvatske dionice) u DDJH, ali u sklopu portfelja mi je to jedno od zasigurno najatraktivnijih ulaganja.

  3. Nije vezano direktno za temu.
    Zanima me dali ste proučavali i druge PIF-ove, poput SN holdinga ili Proficia, koji isto tako imaju zanimljivi portfelj ulaganja, međutim nekako ih krasi netransparentnost i financijski inženjering. Hvala

    • Jesam (zaista skeniram puno više nego se nekim ljudima to čini, tj. pozicije koje imam nisu takve jer ne vidim druge, nego ih vidim bolje s obzirom na druge).

      – KORF je velika priča (po kapitalu skoro 4 puta veća od SNHO i 5 puta of PRFC), koja je sada vrlo transparentna i likvidna

      – SNHO smatram da je skup, a uz te navodne svađe i probleme unutra, zaista: hvala, ne.

      – PRFC je vrlo netransparentna priča, i bez jasnog fokusa, ali je vrlo jeftina s obzirom na kapital koji ima, te ima jednu vrlo zanimljivu okolnost: tvrtka AIM koja ima ulogu koju je imala Epima za KORF, kao što možete vidjeti ovdje na sajtu Poslovnog: http://www.poslovni.hr/Forum/ForumDownloads.aspx?attID=47829. Mislim da je pravno to neodrživo (to je moje skromno mišljenje, nisam pravnik, jer bi se možda moglo u naravi raditi o tzv. poduzetničkom ugovoru koji, ako to jest, može biti sklopljen samo na 5 godina i ne može biti produžen osim s 3/4 na skupštini. Jasno, svakome ostaje za razmišljanje ili dokazivanje je li to poduzetnički ugovor i kako je bio produžen od prvog sklapanja 2003., ako nije od onda u jednokratnoj važnosti do sada. Te kako će i da li će biti i dalje produžen. Tako da je uklanjanje tog ugovora, bilo njegovim istjecanjem, bilo pod eventualnim zahtjevima malih dioničara u stvari veliki potencijal za male dioničare te firme.

  4. Meni se cini da je usporedba HT-a s drzavnim obveznicama sasvim OK. Kako drzava upada u sve vece gubitke i nuzna kresanja proracuna, HT ju prati u stopu sa smanjenjem dobiti i kresanjem broja zaposlenika. Samo ne vidim po cemu je usporedba s drzavom nuzno pozitivna stvar za HT…

      • Ja nemam ništa protiv takvog razmišljanja, ako misli tako neka tako i ulaže. Najveći izvor kapitala za ulaganja u dioničko tržište i realno gospodarstvo treba poticati iz oročene štednje, ne znam koliki je iznos vani a koliki u RH, ali znam da se kod nas štedi jako puno više nego vani…..

      • U prvi trenutak mi je ta vasa teza djelovala kao banalno i neukusno podcjenjivanje ljudi u investicijskoj zajednici (pretpostavljam da se neki ljudi odnosi na njih a ne na opcu populaciju koja vecinom o financijama nema i nije obvezna imati pojma), jer mi je tesko za povjerovati da su ljudi na vaznim pozicijama odlucivanja bas toliki kreteni. Ali onda sam se sjetio kako sam prije par dana vidio da je moj broker za margin kredite u najvisu klasu stavio iskljucivo drzavne obveznice i HT, znaci ocito ih smatra istim tipom prinosa. S jedne strane dakle imamo stednju u banci, novcane fondove, drzavne obveznice i HT, a s druge strane imamo dionice…nevjerojatno.

        • Gledajte, neke stvari ponekad tvrdim zato jer znam puno drugih stvari, koje ne želim iznositi ovdje. Zato Vam se možda čini da ponekad na osnovu malo stvari izvlačim ‘teške’ zaključke.

        • Zatvoreni sklop treba mijenjati korekcijama, ljudska svijest se mijenja postepeno ili u fazama, imamo mnogo primjera daj narodu što želi iako je takav pristup totalno krivi, i tako ide na štetu cijelog naroda kada se iskoriste raspoloživi resursi, nakon toga nastupi kriza, a davanjem narodu ništa se nije postiglo, kasnije dolaze osude! Imamo puno primjera

        • Također treba imati na umu da su mnogi upravlitelji fondova zapravo ‘alibi investitori’. Ako rade sve što i ostali, po naizgled OK mantri, oni idu ‘na sigurno’ i ako i promaše, ‘radili su sve što i ostali i nisu previše riskirali’. It is better to fail conventionally, than to succeed unconventioanally.

          Pogledajte recimo njihovu silnu analitičnost. Većina fondova nakon objave rezultata HT gdje su usporedivi prihodi pali preko 7% (dakle, realno još i više), nisu mijenjali svoje pozicije, iako se cijena nije mijenjala. Kao da je to bilo uključeno u cijenu. A mislim da je to bilo poveliko iznenađenje svima. Pa tko sad ne žele prodavati po toj cijeni koja je otprilike kao cijena prije tog neugodnog iznenađenja, zašto nisu prije toga kupovali znatno više? Jer ako je 245 super cijena s obzirom na pad od preko 7%, zar nije bila bagatelna dok se nije očekivao toliko pad. Pri tome uzmite u obzir da će biti puno neznalica koji će tvrditi da su upravo oni očekivali upravo takav rezultat i ugradili ga u cijenu u svojim procjenama.

        • Iskreno ne mogu reci da me pad HT posebno iznenadio, i to iz vise razloga. Kao prvo, TA slika je katastrofa na vise nacina (double peak, trokut, otpor, sve probijeno na dolje). Drugi razlog je cinjenica koju ste spomenuli, da je to diskrecijska potrosnja i da se stednja gradjana/drzave na tome intenzivno reflektira. Tu takodjer treba pribrojiti cinjenicu da je trzisna bransa koju HT pokriva vise-manje popunjena i da iskreno ne vidim prostora gdje bi oni vise mogli ponuditi svoje usluge, pogotovo s obzirom na liberalizaciju trzista i novonastalu znatno jeftiniju konkurenciju. I na kraju, tu je Raiffeisen fond koji se kao glavni kupac nakupovao do svog limita. Sve u svemu tu s koje god strane gledamo mozemo vidjeti samo razloge za pad, a unatoc najboljoj volji ne vidim niti jedan parametar koji bi sugerirao rast…

  5. ne razumim zašto je ovako kilava dionica adrs-p-a
    zaposlenost raste,zarada raste,prihodi rastu
    i zašto isplačuju ovako niske dividende naspram NPM
    ko da nisu njihova posla
    a da ne govorim koliko keša imaju

  6. Poštovani g. Bakić, imate li kakvih novosti slijedom vašeg upita upućenog Upravi ADPL po pitanju garancija za kredit koji su omogućili radnicima i sebi (jesu li sredstva malih dioničara garancija za taj kredit)? Ako sam dobro shvatio iz Vaših komentara na prethodnim temama, uputili ste neki upit?
    Oprostite na nestrpljivosti, ali ta tema je čini se dosta aktualna i zanimljiva… pa kao mali dioničar, u cilju transparentnosti, znatiželjno iščekujem odgovor… naravno, ako ga bude…

  7. Poštovani
    Mislim da ste malo preoptimistični u svezi navedene analize odnosno minimaliziranja odnosa države sa navedenim društvima (koja su vam; i meni neka od njih u portfelju).
    1. PTKM (u slučaju državne krize država može preko Ine utjecati da se smanji cijena plina kućanstvu što će se kompenzirati povećanjem cijene poduzećima, ne svim već koja imaju posebne ugovore a tu je zapravo jedina PTKM jer je dioki odavno out. Nažalost, država se ne brine o svojoj imovini a PTKM ne može utjecati na ulazne cijene sirovina koju država može odrediti; ne da uništi firmu ali recimo da radi na nuli što malim dioničarima ne paše. Državi da jer je smanjila cijenu plina kućanstvu a udio u PTKM ionako joj jako malo znači jer na dividendu ne računa već samo na privatizaciju.) Stoga tu rizik nije mali već veliki

    2. ADPL. slažem se većinom

    3. KORF – u principu se slažem iako padom kreditnog rejtinga raste trošak zaduživanja države a s obzirom da se KORF financira izvana sigurno je da će rasti i njegov trošak duga. Operativno nebi trebalo biti problema odnosno i tečaj nema veze jer su ciejne u eurima kao i kredit ali kamata nije a ona bi sigurno rasla. nažalost bankari su takvi da bi spread društvima također rastao.
    ovo je pogotovo sigurno zbog toga što su krediti KORFu pretpostavljam dani direktno it Austrije preko Erste, RBA koji s obzirom na njihove limite kako državi tako i firmama bi sigurno povećali kamatu.
    Ili protupitanje, sa koliko biste kreditirali hotel u Italiji danas a koliko prije 4 godine.
    veća cijena duga, veći dug, manja cijena dionice

    4. DDJH- ne pratim jer me ne zanima socijalistička firma gdje ne vidim pomaka u mentalitetu a time ne vidim konkurentnost bez državne intervencije. Sve što je valjalo (Montaža, TEP, se prodalo rusima i njemcima)

    • Poštovani, uopće nisam preoptimističan, dapače sam bio ‘understated’ da ne bih uzbuđivao duhove previše s ovako ‘radikalnim’ idejama, znate mnogi ‘manageri’ su još na MTP s dubokim razumijevanjem ‘bete’.

      Trebate uočiti da nisam rekao da su to bezrizična ulaganja, nego da su manjeg rizika od države. Koliko vidim, s time se u biti slažete.

      Ali evo i po tvrtkama.

      1. Za PTKM sam siguran da država više neće ići u mehanizme s početka stoljeća. Na koncu, ne bi MOL izvodio one manevre s navodno neimanjem dozvola za novi magistralni plinovod da je tako. Vidjet ćemo da li će ove godine PTKM dobiti povoljniji ugovor od INE, ako bude iNA, a ja navijam ad bude.

      3. Ovdje zaboravljate da veća cijena duga, znači manji kreditni rejting, znači veća motivacija investitoru koji nema duboki džep (kao EPIC) da izađe proadajom.

      4. Ovdje ste u zabludi. Vjerujem da niste od onih ‘drukera’ s raznih foruma, ali ste od njih pokupili floskule. To se vidi po tome da Vas ‘ne zanima’. Mene recimo sve zanima. Pogledam i Magmu i Ingru itd, i onda kvalificirao odlučim. Onaj tko nije uočio nevjerojatan rast prihoda i to na parvim poslovima (vidjet ćemo u budućnosti jesu li profitabilniji BOV-ovi ili kotlovi), ni ne zaslužuje da kupi ovu dionicu. Još jednom, jedna od najtežih, ali i najčešćih, greški je tzv. kvalitativna financijska analiza. Ulaganje bez kvantifikacije. A kad bi ‘pobornici’ toga bili konzistentni, onda ne bi uložili ništa u RH, jer u SAD za svaku tvrku u RH postoji barem 10 boljih u istom biznisu. Ali tim ‘kvalitativnim’ ulagačima to nije problem, jer je to ionak samo (podsvjesni) izgovor za neke paradigme koje su znane.

  8. Hvala na odgovoru.
    Za br. 3 ne zelim da izadje van vec da za sebe i ostale dionicare oplodi kapital jer prodaja pod pritiskom znaci manju cijenu a to nikome ne pase.
    Inace, sumnjam da bi i bilo kupca s obzirom na onaj dio koji se odnosi na imovinu koja se koristi a nije njihova (jos uvijek nije zakon donesen koliko znam a to nije mala stvar, mislim da znate o čemu je riječ; vuče se kod svih hotelijera iz privatizacije i mislim da ima biljeska u revid izvjescu).

    za DDJH nazalost kakva god moja interna valuacija bila jako mi igra kvaliteta uprave jer brojevi su jedno a management nesto sasvim drugo. Netko bi rekao da ADPL i nema jake brojeve (velika konkurencija, velika potrebna ulaganja, slaba podrska drzave ali za Bobana mislim da je u top 10 rh managera dok za upravu DDJH mislim da je van top 100.

    Nazalost, vlasnistvo ih tu ne izvlaci jer i PTKM je drzava pa opet nesto pokusavaju i rade.

    Pozdrav

  9. Gosp. Bakić jednom ste spomenuli da pišete za Jutarnji list, a za uzvrat tražite prijevod i izdavanje knjige Atlas Shrugged. Ako se dobro sjećam, molim Vas ima li što od tog dogovora?

  10. Jučer je stigla vijest da talijanski bankarski div UniCredit završio u gubitku od 10,6 milijardi eura. I još se nađe neki cmizdro iz zagrebačkog „UniCredita“ koji blesari kako to neće ništa utjecate na zagrebačku podružnicu.

    Centrala Unicredita najavljuje otpuštanje 5.000 radnika pa doista zvuči nevjerojatno da ta kriza može zaobići Zagreb

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.