Mirovinski fondovi

AZ možda spašava mirovinsku reformu

Kako i zašto je reforma ugrožena, što je još drži na životu i konkretni prijedlozi kako ju spasiti

Napomena: Pozivam sva društva za upravljanje koja su spomenuta u ovom članku, ako smatraju da su neki podaci ili zaključci netočni, da dostave ispravke, koji će biti objavljene.

Vidjeli samo jučer kako su u velikom stilu oživjeli apetiti za zapasavanjem naših para iz mirovinske štednje. Nažalost, jučerašnji udarni članak JL o ideji da se naših 3,5 milijarde eura ulupa u (koncesije) za ceste nije dostupan na webu, ali imate ovu reakciju u Poslovnom. A i danas vjerujem da će izaći moja reakcija u JL.

Ovo ne bi bilo de jure razmontiravanje drugog stupa, ali bi de facto bilo još brutalnije ugrožavanje njegove ideje i smisla. I to u trenutku kad i predzadnja zemlja tranzicijske Europe prelazi na drugi stup (Češka), i time jedino Slovenija ostaje bez drugog stupa, a vjerujem da se u nju zaista ne želimo ugledati (naše firme kupuju njihove velikim dijelom i zbog postojanja 2. stupa).

Glavni, ubitačni, argument onih koji bi se poigrali našim novcima su slabi prinosi. Neki fondovi to onda nevješto otklanjaju jadnim argumentom da su prinosi (navodno) veći od ‘kamate u banci’. Ovo bi bilo za valjati se od smijeha, da nije tužno, jer
a) ne uzima u obzir prinose povučene iz budućnosti kroz držanje obveznica ‘do dospjeća’ po većoj cijeni od nominalne (o čemu više kasnije) i
b) ne uzima u obzir kolike smo kamate mi, građani ove zemlje, mirovincima platili kroz obveznice koje su kupili.

Ove godine AZ drži štangu cijeloj reformi. Njegov prinos je jedini trenutno u plusu, što drži i Mirex u plusu, i nevjerojatnih je preko 3% bolji od svih ostalih fondova:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

K tome, treba napomenuti da bi bez sistemskog utjecaja AZ-a i prinos ostalih fondova bio još gori. Sjetimo se ovoljetne panike početkom kolovoza i kako je reagirao jedan drugi fond manager, nazovimo ga Chicken Little. A kako je izjavama reagirao AZ, te kako je intenzivnije počeo kupovati hrvatske dionice koje su bile značajne pozicije u nekim drugim fondovima i bile u ‘slobodnom padu’. Mislim da AZ u stvari nije bio jako (i nije ni dalje) jako željan tih nekih dionica, ali da je shvatio da mora djelovati sustavno. Ako je tako, to bi pokazalo veliku zrelost (kao što ju je 2008. pokazao PBZ-CO kad nije htio prodavati hrvatske dionice na naročito brutalan način, izvlačenjem novca iz OIF-ova, kako su radili neki drugi).

Ovaj uspjeh nije slučajan i ne slijedi samo iz nešto više pozicije u obveznicama. Neki od glavnih razloga su i:

A. Držanje obveznica do dospjeća. Najprije, kratko objašnjenje za one koji ne znaju o čemu se radi. Po Međunarodnim računovodstvenim standardima, ako imate instrument fiksnog prinosa (obveznicu) i imate ju namjeru držati do dospjeća, možete ju iz stavke ‘raspoloživo za prodaju’ preknjižiti u ‘držanje do dospjeća’ (po trenutnoj tržišnoj cijeni). Ako ste ju, međutim, proknjižili iznad njene nominalne vrijednosti (tj. uz premiju), tada do dospjeća morate amortizirati tu premiju. U stvari, u tom trenutku kao da ste u tom trenutku unaprijed pripisali dio kamate iz budućnosti, koju zatim morate vraćati, tj. ‘amortizirati premiju’.

Ovo zvuči kao zgodan računovodstveni proces koji treba izgladiti prinose fondove, kako se na nelikividnom tržištu obveznica vrijednost njihove jedinice ne bi previše kolebala.

Ali neki fondovi ju koriste zaista snažno!

Primjerice, Reiffeisen OMF (‘ROMF’) je 31.12. čitavih 25,8% ukupnog portfelja (da, dobro ste vidjeli) imao u kunskoj obveznici RHMF-O-15CA, koja je izdana 2005. s dospjećem 2015. Ali on ju je krajem prošle godine knjižio uz premiju od skoro 4,5%! Konkretno, obveznice nabavne cijene 2,84 mlrd. kuna je vodio kao 2,97 mlrd. kuna. Tako barem piše u njihovom revidiranom izvješću (stranica 32), a ROMF molim da me ispravi ako griješim u ovoj analizi. (Pri ovome napominjem da pripisana vrijednost dospjele kamate ne može imati velik utjecaj jer kuponi dospjevaju na 15.12.)

Znači, ove su obveznice na 31.12. 2010. bile u knjigama ROMF po cijeni od oko 104,5 (nominala 100), sada su vjerojatno nešto manje jer su još malo amortizirane (ako im se nije mijenjao računovodstveni tretman), a zadnja tržišna cijena im je 96,75. To ima i veliki utjecaj na naknade! Naime, ako je primjerice trenutna vrijednost te obveznice u knjigama ROMF 103,5, to bi bilo oko 7% veće vrijednosti nego je zadnja tržišna, pa bi se na taj dio portfelja plaćalo oko 7% veća naknada. Ako je ta obveznica i dalje oko 25% u portfelju, slijedilo bi da članovi tog fonda samo zbog te obveznice plaćaju skoro 2% veću naknadu, nego da se ta obveznica vodi po zadnjoj tržišnoj cijeni!

No, što ovo držanje uz premiju znači? Znači da ako ste jednom ‘zaključali’ cijenu obveznice uz premiju, onda ju do dospjeća morate amortizirati, i ta amortizacija ‘kolje’ prinos sve do dospjeća, koji onda bude manji od kupona!

B. Ulaganje u skupe fondove u inozemstvu. Prema zadnjem mjesečnom izvještaju,
– AZ u strane dionice ulaže isključivo direktnom kupnjom dionica (najjeftinije), oko 11,8% imovine fonda
– R ulaže u inozemstvu vrlo malo, svega oko 4,4% imovine, većinom u fondove, i na 31.12. su to bili jeftini fondovi, ETF-ovi i slično (najveća pozicija je bila ova, koja ima ‘total expense ratio’ svega 0,17%).
– EP također ulaže većinom kroz fondove, ali su to također jeftini fondovi (ako dobro vidim, na 31.12.2010. nije bio ni jedan s total expense ratio veći od 1%)
– MEĐUTIM, PBZ-CO također ulaže većinom kroz fondove, čak 11,1% ukupne imovine fonda, a ovo su ‘net expense ratio’, odnosno ‘total expense ratio’ prvih 8 pozicija iz njihova izvješća na 31.12.2010. (svaki je link na profil tog fonda): 2,20%; 0,17%; 1,43%; 4,82%; 1,75%; 2,06%; 1,92%; 1,62%. Navodim ove linkove kako bi svatko mogao provjeriti za sebe, ili za slučaj da se neke stvari izmijene nakon ovog posta. Također molim PBZ-CO da ispravak ako je potrebno, koji ću vrlo rado objaviti na ovom mjestu.

Valja napomenuti da stvarni trošak za fond može biti i manji, ako je kao veliki ulagač uspio isposlovati niže cijene. Ali ukupno, zar mi zaista plaćamo OMF-ove da bi oni prepuštali svoj posao nekome drugome po značajnim cijenama?

C. Neke pozicije u dionicama. O odnosu ROMF i dionice HT sam već pisao (izrazito velik kupac, koji se primiče limitu ulaganja). Neke druge dionice su također blizu limita (recimo, 10% do limita) u nekim fondovima.

Po mom sudu, ovo pokazuje da će AZ i u 2012. imati startnu prednost pred nekim fondovima. A kako on najviše utječe na Mirex, to je dobro.

Jasno, mirovinski fondovi su uvijek u kompeticiji. A po mom sudu, Erste plavi PBZ-CO su napravili veliku, ogromnu, grešku što nisu aktivnije ulagali u hrvatske dionice (pri tome ne mislim na HT i INA) kad su mogli, po bagatalnim cijenama, a imali su ih srazmjerno znatno više od AZ i R. Je li to bio strah, neznanje ili racionalna prosudba, svatko može imati svoje mišljenje. Iz gore navedenih izjava Chicken Littla (ne znamo tko je to, iako ja slutim), kad bi to bio netko iz ta dva fonda, dalo bi se iščitati da je bio iracionalni strah i neznanje koji ih je blokirao. Jasno, ako je Poslovni ispravno citirao (a nije se javio nitko za demant). Bilo bi najbolje kad bi nam Poslovni ipak javio tko je to bio, ili taj sam istupio iz anonimnosti.

+ + +

Paradoksalno, za ovu situaciju kivi su najvećim dijelom članovi! Ljudi kao da ne mare kakva je izvedba, i zašto, mirovinskih fondova. Poznata je stvar da je u običnim investicijskim fondovima najjači i vrlo jak motivator za promjenu fonda upravo prinos. Fond koji bi ostvario prinos 3% bolji od ostalih u svom univerzumu, imao bi ogroman priljev imovine. Pogledajte međutim kako je AZ bio ove godine ‘nagrađen’ za svoju izvedbu u tom smislu. Do rujna je u njega neto prešlo iz drugih fondova svega 31 (trideset i jedan) član:

Image Hosted by ImageShack.us

Nemam točne podatke, ali negdje sam načuo da preko 95% (97%) novih članova koje država ili poslodavac rasporede u neki fond, u tom fondu i ostane. Nevjerojatno!

Iskoristio bih ovu priliku da pozovem sve članove svih fondova, znači ljude koji raspolažu svojim novcem, da se udube u problematiku fondova i razmisle žele li promijeniti svoj fond! Pri tome ne oslanjajući se na ovu moju analizu (da ne ispadne kao neki nagovor za baš neki fond), nego da odvažu sve svoje argumente i de facto ‘glasaju’ svojim novcem! Građani Hrvatske, ne radi se o malim novcima. U mirovinskim fondovima imamo preko 40 milijardi kuna štednje (a hrvatski građani u hrvatskim bankama imaju oko 160 milijardi, na što zasigurno daleko više paze) i svatko bi trebao pogledati koliko štednje ima u svom mirovinskom fondu. Jer to je najbitniji dio štednje, štednje za starost (a ako ste ikad vidjeli siromašnog starca, znate o čemu govorim).

+ + +

Koja su moguća rješenja?

Mislim da su sva tržišna rješenje uvijek dobra. A to je da oni koji nude bolje uslugu (u ovom slučaju bolju izvedbu) budu nagrađeni, a oni koji nude lošiju, kažnjeni.

Ovo su neka moguća rješenja. Za prvo treba možda 1 dan za implementaciju (halo HANFA!), za drugi možda nešto više, za treći još više. Ali sve je rješivo relativno brzo.

1. Defaultno učlanjenje novih članova u najbolji fond prošle godine. Ničija prava ne bi bila ugrožena, jer svako može besplatno promijeniti fond odmah. Pri tome treba povesti obzira o usporedivom prinosu fondova (za ovu svrhu sravniti računovodstveni tretman obveznica).

2. Znatno postrožiti garantirani prinos. Trenutni garantirani prinos (onaj nakon kojeg društva moraju članovima nadoknađivati lošiju izvedbu) je toliko mali, tj. toliko benevolentno napravljen za društva za upravljanje, da mi je teško vjerovati da bi ikad mogao aktivirati. Drugim riječima, nije nikakva prijenja lošim društvima za upravljanje.

3. Uvesti defaultni fond. Ovo bi bilo najpravičnije i najbolje rješenje. Ovo su navodno uveli Slovaci. Konkretno, država uvodi 5. fond i na javnom natječaju povjerava njegovo upravljanje nekome. Recimo, zamislite da to bude GS, Vanguard ili netko takav. Svi novi osiguranici u drugom stupu se upisuju u taj fond, i oni, ako žele, u roku od godinu dana mogu besplatno prijeći u bilo koji drugi. Kako je inertnost prelazaka vrlo velika, to bi značilo da bi se drugi fondovi morali jako truditi (svojom izvedbom) da privuku članove.

(p.s.) Konkurencija je majka napretka. Bilo koja poslovna grana (‘industrija’) postaje nekonkurenta kad su barijere ulaska (ili izlaska) prevelike, i takva grana je sklona kartelizaciji. A do sada nije bilo izgleda da se neki novi fond uključi u konkurenciju – presporo bi stjecao članstvo da bi ikad vratio investiciju. Ovako bi se ta velika barijera maknula, novi fond bi se mogao pojaviti. A kad bi, ako bi, postao neke unaprijed zadane veličine, mogla bi mu se privilegija ukinuti.

Time se ne može reći da bi taj fond imao značajno povlašteni položaj, jer se može dogoditi da nikad ne stekne isplativ broj članova, ako mu prinos bude loš. Time bi i osnivač riskirao i tako bi se na najbolji način uvela konkurencija među fondove.

Napomena: Autor je član AZ obveznog mirovinskog fonda, u koji je ove godine prešao iz PBZ-CO OMF, i ovo nije nagovor na ulazak ni istupanje iz njega.

35 replies »

  1. Az ima stabilno i pravilan odnos prema investicija, tu bi trebali raditi još izrazitije jer mogu povećati razmak između ostalih fondova, i to bi trebalo reklamirati, ako netko upravlja loše onda ga ne treba nagrađivati, pa tako i ostale fondove ako loše rade, onda ne bi trebali niti dobivati kapital, već tamo gdje se radi uspješno! Odličan post, i za svaku pohvalu…….

    A sada drugi dio teme Buffet je uložio preko 10 milijardi dolara u IBM, nešto i u intel, inače prije je zazirao od ulaganja, ali pošto ga zanima mnogo toga, uvidio je svoj previd pa je uložio, inače tako trebaju i fondovi gledati, ako negdje pogriješe i ako ih netko savjetuje, pa neka analiziraju te savjete, neka korigiraju svoje odluke jačim ulaganjem!

    • Što se tiče IBM-a, vjerujem da on to ne gleda kao “tehnološku” kompaniju. To bi bio prilično pogrešan način gledanja. IBM više nije klasična tehnološka kompanija, to je sada prije svega (i biti će sve više) nekakav “uslužni sektor” (gdje je tehnologija važan dio, podloga, ali ne na onaj klasični rizični način, više na način kako je to u drugim kompanijama gdje tehnologija služi za povećavanje efikasnosti/efektivnosti glavnog posla a ne da je ona sama po sebi glavni posao i da tako nosi tu veliku nepredvidljivost/rizik), a uslužni sektor i položajem u njemu sa nekim jako zanimljivim svojstvima (sve redom ono što WB inače traži: pricing power, lojalni kupci, ulazne barijere za konkurenciju, puuno mjesta za dugoročni rast a kojega ovim prethodnim dakle neće moći popunjavati konkurenti nego sam IBM, na vrlo profitabilan način, a to danas po cijeni koja uopće ne uračunava nekakav naročiti rast, a kojega bi stvarno trebalo biti, ove cijene čak i trezor planira iskoristiti kupnjom i poništavanjem dionica itd.).

      Što se tiče Intela, to mi nije baš jasno, vjerojatno ne znam dovoljno o toj tematici. A dok ne saznam više, nekako sam sklon sumnjati da to ipak nije bila njegova odluka, moguće da je to Combs birao? A čak ako je i Combs birao, moguće da niti on čak niti Intel nije gledao na način kakav bi nam svima pao na pamet logično. Mislim da se nije kladio na “sposobnosti” Intela u inoviranju novih procesorskih arhitektura (tko to može predvidjeti??) tj. uopće ga nije gledao u klasičnom tehnološkom smislu tehnologije u kojoj se nalazi, nego zapravo da računa na “svetogrđe” (na koje je navodno i sam Intel bio spreman jednom prilikom pristati: proizvodnja tuđih procesora!, ali dogovor koji je stjecajem okolnosti propao) i na neke ključne makro efekte (jako niska cijena kapitala danas, dugoročno očekivanje inflacije, a veelika većina izvoz ili ugradnja u izvozne proizvode) koji će dodatni dati vjetar u leđa Intelu da zagrabi u ono za što je već spreman i sam po sebi: danas naizgled “niže poslove” (konkurencija TSMC-u, Samsungu i sl.) ali koji ekonomijom obujma, jeftinim kapitalom, izvozom… bi neovisno o uspjehu danas glavnog biznisa bi mogli donijeti veliku vrijednost za dioničare, a kako ima šanse da i današnji biznis nastavi solidno ovo djeluje kao sigurna oklada: “dobro” ili u sumi “bolje” a po cijeni koja izgleda uračunava samo ovu razliku “bolje”-“dobro” i vjerojatno ne baš euforično.

      To je buffett-ovski način razmišljanja, ali ipak mi je lakše povjerovati da od strane Todda Combsa nego da je sam WB razmišljao o ovoj tehnologiji, konkurentskim prednostima/nedostacima azijske konkurencije, promjeni proizvodnog programa koju bi Intel time mogao učiniti itd., a sigurno da se Buffett nije kladio na to da će Intel moći razvijati nove procesore i na dalje jednako uspješno kao i sada. To siguno nije on gledao, bilo bi stvarno čudno. Razmišljali su nekako na gornjem tragu, tko god, on ili Todd (ili Munger). A sam Intel inače i lijepo iskorištava to stanje sa jeftinim kapitalom povoljnim izdavanjem dugoročnih obveznica, također planira otkup dionica… sve radi kako treba, trenutnog bizisa istina ima super “momentum” (ali to je ovdje samo dodatak/plus, ne polazište analize), po cijeni koja izgleda zanimljivo u slučajevima koji su različiti od pesimisitčnih itd. Da to stvarno moguće da im je također super odluka, ali teško baš Buffettova osobno, ali nikad se ne zna… 🙂

  2. Da dodam još i ovo
    Buffet je bio poznat po tome što nije ulagao u tehnološke dionice, po tome ako mnogi u fondovi zaziru od ulaganja u dionice tipa ADPL, KORF, PTKM ili druge koje imaju perspektivu, trebaju se ugledati na Buffeta, ako najbolji korigira tako svoje stavove zašto ne bi mogli i manji!

    Ovo nije nagovor na kupnju niti prodaju navedenih dionica, nego nagovor na promišljanje!

      • jedini razlog treba biti adekvatni prinos za svakog člana fonda, ipak zbog članova fondova postoje, a nisu tu da subvencioniraju državni deficit, meni nije jasno kako netko može imati toliki minus, i kako se netko može zaduživati ako ne stvara dodatnu vrijednost, fondovi su tu da stvaraju dodatnu vrijednost za svoje članove, samo mi nije jasno ako banke odlično posluju kako onda fondovi ne mogu tako poslovati, jer upravo poslovanjem fondova upravljaju stručnjaci koji su i u tim bankama.

  3. Prosječni godišnji prinos naših obveznih mirovinskih fondova u posljednjih 9,5 godina je (ako se ne varam) negdje ispod 5%. Na drugoj strani, PBZ Novčani fond u posljednjih gotovo 13 godina ima PGP 6%. Pametnome dosta. Bolje bi bilo da se novac od plaća transferirao u novčane fondove pa da tamo uz manji rizik i manji trošak dobijem jednak prinos, nego da svakog dana strepim hoće li se s mojom mirovinom igrati mirovinci po naputcima politike (vidi Ina, Podravka i slični biseri), ili će fond menadžeri lupati po tržištu na temelju ispraznih analiza koje im proslijede strani brokeri.

  4. svaka vam čast Nenade
    mislim da bi se crobex trebao zvati todex ili NoBex 4
    jer činjebica je da je vaš 4 top portfelj debelo pobjedio grobex
    skidam kapu

  5. Zaboravili ste olaksavanje ulaska konkurencije. Pretpostavljam da je slucajno 🙂 napravljeno da su pravila takva da samo veliki igraci si mogu priustiti da igraju.
    Ostatak clanka je dobar osim
    3. (smrdi na korupciju strasno… zamislite koliko bi recimo “neka” firma bila spremna platiti za priliku da cuclaju lovu iz fonda slucajno 🙂 losim odlukama)

  6. Mislim da ideja s defaultnim fondom nije bas najbolje rjesenje jer bi mogla dovesti do toga da imamo nekoliko jako malih fondova koji posluju dobro i jedan ogromni koji posluje jako lose…

    • Ne bi. Jer je broj ulazaka svake godine relativno mali i on ne bi značajnije ugrozio članstvo u drugima, ali bi im bio oštar korektivni element. Kad bi narastao dovoljno velik, onda bi mu se mogla ukinuti privilegija.

  7. Ne mogu vjerovati da je moguće da danas netko izjavljuje takve stvari. Bilo kakvo ugrožavanje poslovanja mirovinskih fondova kroz bilo kakvo smanjivanje im slobode investiranja (nametanje im potencijalno nerazumnih investicija, time de facto direktno oštećivanje/otuđivanje privatne imovine građana odnosno u konačnici ugrožavanje kvalitete dugoročnog niz mirovinskih isplata građanima) je vrlo ozbiljno ugrožavanje onoga što bi npr. Amerikanci rekli “nacionalna sigurnost”.

    Sasvim je jasno (iz demografije itd.) što znači mirovina iz mirovinskih fondova u dugoročnom smislu za budućnost hrvatskog gospodarstva, a to je i privatna imovina građana koje se ne smije ugrožavati političkim pritiskom. I jasno je da i kod nas a ne samo u Americi dugoročna stabilnost/održivost gospodrskog sustava glavni faktor “nacionalne sigurnosti” a jamčenje ustavom osiguranih prava i sloboda građana stvar koja ne smije biti upitna.

    Nadajmo se da će g. Čačić vrlo brzo korigirati svoje stavove. U nekoj normalnoj državi (npr. USA) zbog takvih izjava već bi bio pod prismotrom “nekih agencija” koje se bave tom problematikom “nacionalne sigurnosti” i “zaštite ustavnih prava/sloboda građana”. Jer čovjek ima ozbiljnu šansu dobiti značajnu moć i zato se njegove izjave moraju promatrati sa adekvatnom težinom. Nije isto da je to rekao neki beznačajni političar ili druga osoba, rekla je osoba koja će demokratskim procesom vjerojatno dobiti veliku moć odlučivanja.

  8. Potaknut Vasim blogom i vec prijasnjim pisanjima o OMF-ovima sam neki dan otisao i raspitao se u kojem sam uopce fondu. Saznao sam da imam vec pozamasan iznos i da sam u ROMF-u. Gledajuci njihova ulaganja (HT itd.) sam definitivno odlucio promjeniti fond iducih dana.
    Mislim da je glavna problematika kod mene (a vjerujem i kod vecine ljudi koji imaju novce u OMF-ovima) bila:
    1) To ionako nisu moji novci jer ih drzava moze uzeti u svakom trenutku ili ti OMF-ovi moraju raditi u sluzbi drzave ( kupovanje dionica INE, HT….).
    2) Pogledajte sto je se sve izdogadalo u zadnjih pet godina a sto ce se jos dogoditi do moje mirovine. Pa ti OMF-ovi mogu pet puta propasti ili biti nacionalizirani ili ih drzava moze iskoristiti za svoje ciljeve. Ne bi me cudilo da se tim novcem pokrivaju rupe u proracunu…
    3) Mislim da dosta ljudi i ne zna koji OMF-ovi uopce postoje a kamo li kakvi su im prinosi!
    4) Nezainteresiranost upravo proizlazi iz cinjenice da te novce ne smatraju svojim novcima, vec da drzava s njima manipulira kako zeli.
    5) Ocekivao bih vecu reklamu od OMF-a koji je imao najvece prinose. Malo bolji PR. Mislim da bi bilo dovoljno da se ova Vasa statistika gore “odvrti” par puta na TV-u

      • Nije ni priblizno tako.
        Sa svojom stednjom covjek moze raspolagati u svakom trenutku i raditi s njome sto zeli pa je i direktno odgovoran za nju.
        Sto se tice uplata u 2. stup, covjek ce od toga imati koristi tek nakon nekoliko desetaka godina pa prema tome ne osjeca toliku odgovornost prema tom novcu. Dug je period od 40 godina za koji nitko ne moze garantirati sto ce na kraju biti.

      • Samo da nadopunim.
        To ne znaci da ja ne podrzavam ovo sto ste napisali u postu, samo sam htio objasniti kako ljudi razmisljaju. Ja sam eto promijenio fond prosle godine.

  9. Nisam 100% siguran u ovo sto cu napisati, pa nek me netko slobodno ispravi ako sam u krivu, ali mi je pricao kolega pred recimo godinu dana da mu RBA drugi stup racuna kao dio kolaterala kod dizanja kredita, sto znaci da fond de facto ne moze promijeniti dok ne otplati kredit. kazem, ne sjecam se tocno je li bio drugi ili treci stup u pitanju, s obzirom da nije moj kredit…

  10. Slažem se da zasada AZ posluje najbolje,ali od početka(30.04.2002)je prinos u ovih 9,5 godina skoro 62 posto za razliku od RMOF(trenutno u njemu) koji ima oko 57 posto.
    Naknada za upravljanje je skoro 1 posto.Zasada mislim da i nije neka velika razlika.Iskreno govoreći prijelaz iz jednog u drugi košta,a ne znam da li je to pametna odluka ,jer nitko ne zna što nam donosi budućnost.

    Fond Datum Vrijednost Val. Promj. % 2011 % 3mj % 6mj % 1g %
    AZ 11.11 161,6673 kn 0,27 2,89 0,79 -1,59 4,85
    Erste Plavi 11.11 159,8329 kn 0,36 -0,55 0,66 -4,16 1,62
    PBZ Croatia osiguranje 11.11 149,6100 kn 0,30 -0,53 -0,01 -3,11 1,83
    Raiffeisen OMF 11.11 157, 1326 kn 0,18 -0,27 0,17 -2,65 1,46
    izvor. http://www.hrportfolio.hr

    • Htio sam baš i naglasiti da na neki način možemo analizirai i budućnost. A evo i zašto:

      1. Ako netko ima jako puno obveznica držanih do dospjeća, znatno više od nekih drugih, vođenih po velikoj cijeni, to znači će amortizacija premije negativno utjecati na prinos (i još će zbog toga i naknada biti veća, uh).

      2. Ako netko jako voli ulagati u skupe fondove, onda je teško za vjerovati da će to promijeniti. A poznato je da aktivno upravljani fondovi u načelu ne mogu ostvariti bolji prinos od tržišta u prosjeku. Za ulagače je onda ta naknada praktički bačena.

  11. Poštovani,
    pratim manje više od početka vaš blog, prvenstveno zbog pedantnosti, posvećenosti i analitičnosti. No u dosta toga se ne slažem s vama, pa krenimo redom.

    1) Stvorili ste pogrešnu sliku o uspješnosti OMFova. S izuzetkom PBZCOS, fondovi plivaju manje više jednako:
    http://pic.twitter.com/2lRyPBqR
    A i taj gubitak u BPZCOSu je vjerojatno rezultat loše strategije koja je valjda ispravljena (kako znati?).

    To što fondovi ne ulažu onako kako vi smatrate da bi trebali ulagati, nije neki kriterij. Ono što se može mjeriti je uspješnost gledano po završnom postotku i to isključivo dugoročno gledano, za ostalo (distribucija/rizik ulaganja) se treba brinuti HANFA.

    2) Principi mirovinske fondovske industrije. Su smiješni.
    Da bi stvar imala ikakvog smisla, potrebno je da postoji mogućnost izbora. Ulagati u fondove ili ne. Dakle svaki zaposlenik mora imati mogućnost da isključivo AKO ŽELI može ulagati do pola (ajmo reći) svoje mirovine u MF.
    Ovako imamo 4 fonda ‘monopolista’ koji manje više jednako neuspješno čuvaju ogroman novac koji ima dolazi sigurno svaki mjesec i skupo naplaćuju to čuvanje, a kolika je neuspješnost postati će vjerojatno još očitije kada isplate mirovina iz fondova postanu značajnije u odnosu na uplate.
    Moj trenutni osobni prinos je +7.2% (stanje/uplaćeno) u 9 godina. Očito je da je rast dominantno određen s uplatama, ovo ostalo je smiješno.

    Jeste li možda bacili pogled na razliku uspješnosti obaveznih i dobrovoljnih fondova? Pogledajte na hrportfolio.

    3) Promjena mirovinskog fonda.
    Je tricky business.
    15.1.2007 prešao sam iz AZ u Erste Plavi, zbog očite razlike u prinosu. Smatrao sam da je veći prinos jasan kriterij da plavi ima bolje managere i strategiju. Također sam kalkulirao da će plavi lakše ostvariti nastavak superiorne performanse u odnosu na AZ u tom trenutku, s obzirom da je bio značajnije manji po imovini.

    Pogledajte graf:
    http://pic.twitter.com/iwHGJRdN

    Ako nekome nije jasno, ovo je za mene bio gubitni prijelaz, bez obzira na to što u konačnici nema razlike između dobitaka fondova.

    Sada mi ne pada na pamet prelaziti nikuda, jer
    a) ne vidim nikakvu razliku u uspješnosti po rezultatima niti drugi jasan kriterij kojim bi to točno odredio
    b) mala razlika u prinosima OMFova na prosječnom malom prinosu (cca 5.3% godišnje) ne utječe bitno na moj fantastični prinos od 7.2% u 9 godina
    b) jer se prijelaz vrši isključivo u povoljnom trenutku (inače je vjerojatno gubitan)
    c) da bi sigurno odredio povoljan trenutak prijelaza morao bi poznavati strategiju i uspješnost fond managera, što su nedostupni podaci. Ma može se i ovako, no ne postoji razlog za forsiranje

    4) Smislene promjene u OMFovima
    Za početak izbaciti O, tako da ostane MF.

    Jedan od koncepata koje bi bilo dobro ubaciti u rad MFova, na tragu je ovoga što Čačić predlaže, no mora biti bitno različito napravljen od ovoga što se da isčitati iz medija.

    MFovima (ne nužno ovim postojećima) treba prepustiti upravljanje državnim gigantima, npr. HAC, no ne prodavanjem nego davanjem koncesije na upravljanje.
    Dugove će morati sanirati država, ne vjerujem da se ova pljačka može pokriti iz prihoda.

    Dakle rastjerati bandu lopovsku iz uprave HACa, (doživotni zatvori + oduzimanje sve imovine svih uključenih u pljačku, i iz HACa i iz tvrtki izvođača) i na njihovo mjesto staviti neki MF.
    Uvesti stroge revizijske mjera te kaznenu i financijsku odgovornost. Profit dijele mirovine i MF upravitelj.
    Otprilike.

    Najveći problem je što sumnjam da se ovako nešto može izvesti sa trenutnim, a i budućim ‘intelektualcima’ na položajima.

    lp, Graziani

    • Poštovani, najprije zahvaljujem na doprinosu!
      Ipak, ne slažem se s Vašim tezama. Da ne umećem u tekst, evo redom pojašnjenja, nisu označena istim brojkama kao kod Vas.

      1. Iako kažete da se u dosta toga ne slažete sa mnom (tako ste vjerojatno počeli pisati post, ali niste ispravili kad ste završili), argumentirali ste samo za nekoliko neslaganja, a u glavnim stvarima se, čini se, slažete sa mnom.

      2. Pogrešno uspoređujete prinos fondova. Tu se radi o naizgled malom triku, naime gledate tzv. vremenski-težinski prosjek (‘time-weighted return’) umjesto vrijednosno-težinskog (‘dollar-weighted return’). Stoga ne možete naprosto uspoređivati vrijednosti jedinice. Trebate vidjeti koliko biste novaca imali u fondu. Ako biste imali stalno iste uplate, HANFA je za vas izračunala tzv. ‘Anualizirane ekvivalentne prinose prosječnih računa’ (uh!, je li tako?), za koje slijedi da je u navedenom razdoblju (ako dobro vidim na grafikonu, jer su dali samo slike, a ne i brojke), AZ imao prosječno godišnje 2% veći prinos, pa bi to značilo da biste imali skoro 10% više da ste ostali u AZ. Vau! (Je li tako?).

      Detaljne podatke možete vidjeti na najnovijem izvješću HANFE, listovi 21 i 22. Ovo skoro nitko ne gleda, a i je malo komplicirano (pa nisam htio time zamarati javnost u postu, ali vidim da ste zainteresirani, pa proučite).

      Za onoga koga zanima, ovdje donosim i grafikone za ta dva fonda:

      3. Ne govorim o tome što je bilo, kako gledati unazad. Nego o onome što je najvjerojatnije da će biti. Meni se čini (da je očito) da ako netko ima jako puno obveznica knjiženih po visokim cijenama kao ‘držanje do dospjeća’, te ako netko ima jako puno skupih fondova u koje ulaže novac, da će taj proći lošije u idućem razdoblju. Također mi se čini da ako netko nema toga (puno), a još se i ponaša daleko kvalitetnije, da će proći bolje. Što se tiče EP, on bio bio moj drugi izbor (daleko iza AZ jer mislim da se ovi ponašaju daleko najprofesionalnije), a jedna od vrlo negativnih stvari za njih mi se čini i srazmejrno daleko veći udjel HT.

      4. Ne govorim o tome što ja mislim da bi oni trebali raditi, nego kako jest. Ako pogledate portfelje nekih fondova u navedenom izvješću HANFE, mislim da ćete gledati slično. Ali u svakom slučaju, oko dionica nema sumnje da sam u pravu, jer ipak se radi o etabliranim principima, koji slijede iz logike, teorije i prakse.

      Za potvrdu, evo citata iz jednog mog starijeg posta:

      A evo kako to rade ljudi (institucije) koji imaju veliku tradiciju i ogromnu odgovornost upravo u strateškoj alokaciji u investicijske klase u slučaju dugoročne štednje. Smatram da i individualni ulagači mogu puno naučiti od te alokacije.

      Sljedeći grafikon prikazuje alokaciju imovine u europskim mirovinskim fondovima, prema novom izvješću Mercera 2011 European asset allocation survey.

      Image Hosted by ImageShack.us
      Izvor: Mercer

      Kao što vidite, prevladavaju ulaganja u dionice, iako fondovi u svim tim zemljama smiju ulagati i u nekretnine (za razliku od naših). A propos, od velikih (‘regularnih’) investicijskih klasa nekretnine i dionice su po vremenskom horizontu najdirektnija ‘konkurencija’ jedne drugima.

      Jedini veći izuzetak je Njemačka, ali ne zato jer bi oni imali drugačiji stav, nego zato je kod njih prevladavaju mirovine definiranih veličina isplata, pa mirovinski fond da bi imao točno poravnanje definiranih obaveza ulaže većinom u obveznice. Kao što vidite, u slučaju mirovinskih fondova s fleksibilnijim pristupom (označeno kao Germany CTA) i oni se ponašaju ‘normalno’. ‘Podinvestirani’ s obzirom na dionice su još norveški fondovi – nemam sad vremena proučavati, ali zasigurno postoji neki sličan razlog (jer – naprosto – logika je jasna).

      Kao što ste vidjeli u napisima na ovom mjestu, smatram da zbog neselektivnog pada dionica na Zagrebačkoj burzi i mnogih negativnih okolnosti (nelikvidnost itd.), upravo hrvatske dionice nude dobru priliku za investiranje. Međutim, isto tako smatram da i pri ulaganju u hrvatske dionice treba biti vrlo selektivan, a – da se vratim na početak ovog dijela – moguće je da bi upravo u nekim hrvatskim dionicama koje imaju image ‘blue chipa’ investitori mogli proći kao ‘kuhane žabe’. A jedan od prethodnih članaka je upravo Racionalni investitori na konju.

      Postavlja se također i pitanje, ako ja nisam u pravu, zašto onda neki upravitelji ponekad tvrde da su na gornjim limitima ulaganja u dionice (30%), kad nisu? Čim se netko tako nekvalitetno postavlja, pitanje je da li i zašto nešto skriva, pogotovo ako nastupa uzrujano.

  12. Svaka čast na ovoj analizi. Ovo sa prikazivanjem vrijednosti obveznica je čista prevara jer fond na taj način vara svoje ulagače uzimajući im neopravdano veću naknadu za upravljanje. Ali ovdje bih više okrivio regulatora nego fond.

  13. Mislim da je glavni problem u

    1) plitkom i neefikasnom ekonomskom ‘poolu’ odakle se biraju dionice za investiranje.

    2) nedovoljnoj umješnosti ljudi zaduženih za upravljanje portfeljem

    Ako je glavni cilj nekog fonda prinos, zašto se ograničiti na plitko tržište kada je svijet puk kvalitetnih kompanija i instrumenata. Da li je cilj fonda patriotizam ili prinos? Da li je realno opravdanje za slab prinos ‘Nismo vam zaradili za mirovinu, ali smo zato poticali domaće gospodarstvo’

    Imamo dvostruko neznanje, neznanje onih koji određuju pravila za fondove i neznanje onih koji su plaćeni da biraju u šta će uložiti. Rezultat je vidljiv i ne vidim nikakve naznake da će biti bolji.

    Kao što je svijet globalno ekonomsko selo, tako je i ulaganje međunarodni proces.

    Da rezimiram, glavni je problem neznanje.

    • Mislim da nije tako.

      1. Na neefikasnom tržištu, gdje dakle cijene ne ukjlučuju sve informacije, ima i jako potcijenjenih dionica, a mirovinski fondovi s ogromni dobitima koje imaju,pa mogu zaposliti i analitičare, su savršeno pozicionirani da to istraže i iskoriste. Kažu mi da previše hvalim AZ, ali kako to da drugi fondovi nisu kupovali INU po cijeamama 1400-1700, a onda im je i 4200 bilo dobro? Nove okolnosti, ma nemojte, odjednom zbog ‘korporacijskog upravljnaj’ dionica vrijedi 3 puta više? ha ha

      2. Ciljevi reforme su bili višestruki, a i ograničenja. Zbog tzv. fiancnijskog troška se morao u početku velik dio alocirati u RH, inače bi se stvar urušila, tj. proračun. Jedan od zacrtanih ciljeva je i razvoj domaćeg tržišta kapitala.

  14. Slažem se s vama, čak mi se i sviđa stil.

    No ono što mi nije jasno je: vi stvarno vjerujete da će država (koja sad ima sigurnog kupca za svoje junk bondove) i banke (koje prilično dobro zarađuju direktno kroz naknade,a još bolje indirektno kroz otkup dugova/gubitaka) pristati da se dovede neki novi fond (osim ako nije i to njihov igrač) i da im pomrsi račune.

    Gledajte, ako je točno da su foteljaši zašto mislite da će se nešto promjeniti, odnosno da će dozvoliti promjene.
    Mislim da ove najave Čačića kojeg smatram da je tek sad pokazao svoje pravo lice sa ovim intervenističkim metodama (a prikazivao se kao čovjek od biznisa, kao sposoban) imaju podršku i bankara. Npr neznam jeste li vidjeli najave o Čačićevom poticanju najma (državni otkup nekretnina) težak cca 7-10 mlrd kuna. Možda se dogodi razmjena država te stanove, banke autocestu na upravljanje, a sav rizik nama.

    Mislim da su ovi planovi koje Čačić predlaže monstruozni i da na njih treba odgovoriti puno čvršće od mlakog ulizivanja AZ-u jer je kupio, odnosno nije kupovao dionice pa je bolje prošao., pa će nam mirovina umjesto 50 eura, biti 55, jupiii.

    Treba maknuti državu od mirovinske reforme i reći im jasno čiji su to novci, ako treba uvjetovati potpuno micanje države iz Mirovina ulaskom u EU.

    Narod ih ima u šaci, ali bojim se da će i to olako prokockati. Iako vjerujem da netrebamo ići u EU ovako kako je, ali ako već moramo birati…

  15. Pozdrav,

    Pohvalila bih se kako sam od danas član AZ OMF-a. Moram priznati da o tome već duže vrijeme razmišljam, no čekala sam da prođu one famozne 3 godine od zadnje promjene kako ne bih plaćala još i izlaznu naknadu, a Vaše analize samo su me potaknule da to ne odgađam više ni dana!

    Zastrašujuće su mi ove izjave što se zadnjih nekoliko dana povlače po medijima i pitam se kako mogu spriječiti (glasanjem?) da mi netko otuđi moj novac za buduću mirovinu s obzirom da je izgledno da će Kukuriku osvojiti izbore, a onda je realna i mogućnost da će ove najave provesti u djelo. Imam 28 godina i sigurna sam, to bi bio vrhunac bezobrazluka i nakon toga više neću imati volje ni strpljenja dati ovoj državi drugu šansu, pakiram kofere i odlazim.

  16. 1. Defaultno učlanjenje novih članova u najbolji fond prošle godine

    – moj osnovni problem sa ovom preporukom a i inaće sa vašom analizom bi bio short-termism. Naime mirovisnki fondovi trebaju raditi na vrlo dugi rok a ne gađat godišnji prinos. Vaša prekporuka bi mogla stvoriti krive poticaje koji bi se otkrili tek u dugom roku. Pored toga oni se moraju gađati dugoročni risk-reward profil a ne samo reward. Stoga bi i analiza trebala uključiti i povijesnu volatilnost vrijednosti udjela kako bi dobili cijelu sliku. S obzirom da je AZ najmanje ulagao u dionice od svih fondova milim da bi u takvoj analizi oni izgledali još bolje.

  17. 1. automatsko uclanjenje novih clanova u najbolji fond prosle godine po prinosu mislim da nije dobro prvenstvenop zbog plitkog trzista. Nazalost zbog sprege fondova i vlasnika (banke) moze se manipulirati cijenama obveznica (dionicama sumnjam jer bbi im bilo preocito). Tko brani 30.12 ROMF-u ili bilo kojem drugom fondu napraviti par transakcija sa RBA oko par obveznica koje ima najvise u portfelju i napuhati prinos.
    nazalost, mislim da bi se stvorila konkurencija ali ne zdrva akonkurencija vec konkurencija muljanja.

    2. Jedino rjesenje za mirovince je da se:
    a) poveca izdvajanje u drugi stup
    b) na neki nacin zabrani (jako tesko izvedivo) investiranje u los kreditini portfelj banaka (administrativno ako treba)
    c) administrativno zabrani ulaganje u drustva povezana sa svojim bankama mozda do 20% portfelja maksimum (ukljucujuci ulaganja kroz FGS-ove); nazalost mislim da ce se i tamo poceti muljati odnosno da cemo mi svi kroz FGS-ove (citaj nase mirovine) jer su mirovinci dali najvise para refinincirati kredite prema ZABI, PBZ i ostalima
    d) uvodnejen novog fonda je dobra ideja koji neema nikakve poveznice sa domacima bankama samo sto nisam siguran da li se administrativno moze urediti da taj fond dobije imovinu x mlrd kuna. Zbog inertnosti ljudi taj fond nitko nebi napustao (primejrice zasto Tele 2 ne uspijeva ili alternativni operatori) i onda se postavlja sisao pogodovanja takvom fondu.
    jer to je pogodovanje na neki nacin.

    e) komentar na Caciceve nabuloze,
    Ideja je ok ali ono sto nitko ne razmislja je koliko to vrijedi. Gdje ce otici dug HAC-a, tko ce garantirati prinos mirovincima i kako, tko ce osloboditi sredstva mirovincima, njihove banke?
    Uglavnomnovi cash treba doci za tako nesto a ja ga nevidim+pitanje duga i pitanje garantiranog prinosa.

    • Pa ne samo to.
      Naši genijalci drže velik dio toga preko cijene izdanja, dakle daleko iznad trenutnih tržišnih cijena. Zato su možda neki od njih bili možda jako zainteresirani za Čačićev projekt zamjene obveznica za koncesije?

      • treba ih dobro pratiti. drago mi je da vi to javno pratitie pa barem neće proči neki dogovor ispod radara. a da će biti još pokušaja siguran sam.

        no realno mislim da je šteta već učinjena, ulaganjem u te obveznice, te da mi nikad nećemo vidjeti povrat tog ulaganja, pitanje je samo kada će se gubitak realizirat. Po meni bolje čim prije jer će nas ovako guliti još i kroz naknade.

        spominjali ste neka rješenja ali to sve je samo polovično jer će oni opet pronači način. mogu oni to sve vratiti u afs pa međusobno trgovati. tržište obveznica je i tako u njihovim raljama i raljama banaka. ja bih općenito zabranio ulaganje mirovincima u domaći državni dug

        mislim koja je to investicijska odluka koja se temelji na povratu ulaganja na osnovu povećanja poreznog opterećenja u budućnosti. Pa tko bi normalan ulagao u obveznice koje otplaćuju sami ti građani (recimo ja, da bih si osigurao povrat na ulaganje moram što više plaćati poreza da država može otplatiti dug – Meni?)
        jel se to samo meni čini perverzno? ok u nekom manjemo obujmu ili u nekoj zdravoj ekonomiji poput Njemačke, ali u Hrvatskoj i to 60% investicije?

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.