Društvene paradigme

‘Neprijateljsko’ preuzimanje

Nije neki doprinos, ali pukao bih da ne kažem: Kakvo vražje neprijateljsko preuzimanje Podravke! Ne ulazeći u meritum Prkina svjedočanja oko Podravke, izgleda da i dalje lebdi teza – u medijima, a i obrana se svojski trudi staviti ju u centar pažnje, pa se i sud tako ponaša – da bi ta svinjarija uprave oko Podravke bila OK da se radilo o ‘neprijateljskom’ preuzimanju.

Nevjerojatno, jer ‘neprijateljsko’ znači bez odobrenja uprave i dogovora s njom. Neprijateljsko za upravu (pogotovo takvu) zapravo bi skoro sigurno značilo izvanredno prijateljsko za ostale dioničare, radnike i sve ostale. Tzv. ‘neprijateljski’ preuzimač bi zasigurno smijenio lošu upravu i znatno unaprijedio tvrtku.

Prka, čini se, pristao i na pravila obranine igre oko pozicioniranja Belupa, pa se mora braniti od toga da je (navodno) htio da se Belupo proda. Pa što ako bi se Belupo prodao? Da je, davno bi i matica Podravka bila bolja kompanija, jer se ne bi mogla skrivati iza njega. Ali da, mi smo kao u fol u tržišnoj ekonomiji, a najgora optužba je uvijek da se nešto ‘htjelo prodati strancima’, pardon ‘obiteljsku srebrninu se želi prodati strancima’. Ma naravno, mi želimo njihove aute, novce i sve ostalo, ali bez da platimo. Trebali su oni lijepo poslati novce za Podravku i tražiti upis u knjigu dionica – je li tako, drugovi?

7 replies »

  1. Smiješne su već te populističke fraze o “obiteljskom srebru” kojima se koriste naši političari da bi potaknuli inat neobrazovanih masa. Zato i imamo prosvjede protiv neoliberalnog kapitalizma koji u Hrvatskoj niti ne postoji, jer da postoji državne intervencije u ekonomiji putem poticaja ovom/onom, subvencije ovom/onom, birokracije ovdje/ondje ne bi bilo. Da su se bar strancima ranije prodali neki državni mastodonti, bilo bi tim poduzećima kudikamo bolje i ne bi cicali državni proračun. Ali bolje da krade domaći čovjek i da se višak zaposlenih financira iz državnog proračuna ili da se državni “interes” brani “nedogovorenim” transakcijama mirovinaca na burzi (vidi Inu) nego da tamo neki stranac ostvaruje profit na našem “obiteljskom srebru” i da otpušta višak radnika. To je valjda taj famozni kapitalizam u Lijepoj našoj…

  2. Podravka je jedan divan fuzion socijalizma, primitivnog lokalpatriotizma i jeftinog politikanstva. Uspoređuju odanost podravaca Podravki s odanošću dalmatinaca Hajduku!? Pa što se onda nisu organizirali i zajednički otkupili sve dionice? Podravka je tvrtka njenih vlasnika (dioničara), a ne lokalpatriotskih struktura kojima nije profit dioničara na prvom mjestu već rezultati na izborima (lokalnim, državnim…). Zašto bi mene kao malog dioničara Podravke zanimalo sponzoriranje ženskog rukometa (koliko je ovo diglo prodaju Podravkinih proizvoda?) ili lokalnih “kulturnoumjetničkih” manifestacija. Još gora je paradigma da bi se svaki stanovnik koprivničkog kraja trebao uhljebiti u Podravci. Na čiji to teret? Nas, dioničara tvrtke. Jedini lijek za Podravku je postavljanje profita kao primarnog interesa postojanja institucije. Ovo lokalpatriotska vlast ne može provesti. Stoga je potreban netko tko je već u igri profita (šteta što je Tedeschi otjeran pa čak i izvrijeđan kad se usudio pomisliti na preuzimanje). Kao mali dioničar bi volio vidjeti ovdje Adris grupu…

  3. Nije važno da li je vlasnik neke tvrtke domaći ili ne, već koliko uspješno posluje. Vlasnik tvrtke (iz koje god zemlje dolazio) će težiti da standard života njegovih zaposlenika u odnosu na konkurenciju na tržištu rada bude minimalno dobar za njihovu zadovoljavajuću motivaciju i dugoročni ostanak u tvrtki (zadovoljavajuće pozitivni doživljaj dugoročne perspektive zaposlenja), a sve u cilju da istovremeno profit tvrtke bude što veći. Na državi je da uspostavi ravnotežu tako što će taj profit raznim mjerama usmjeriti u nove investicije, a sve u cilju podizanja standarda života svih svojih građana. Naravno, RH u ovakvoj situaciji to ne može jer je državna uprava preskupa, neefikasna i treba joj svaka lipa 🙂

  4. Biste li mogli povjerovati u ovo: Hrvatska je jedna od “najružnijih” država svijeta!!

    To je jedna velika istina, ako ćemo pojam ljepote proširiti iz “estetike” u općenito “dizajn”, i ako pod Hrvatska mislimo na “državu” (državno uređenje/upravljanje, sa dakle svime što čini taj državni/birokratski aparat).

    Naime, “dizajn naše države” krši praktički sve principe “dobrog dizajna”, dakle ekstremno je loše “dizajnirana”, ja bih to pojednostavljeno rekao: ružna!

    Ove priče sa “država će usmjeriti profit, države će ovo, ono…”, stvar će samo još ekstremizirati, još više će kršiti sve ove principe:

    Država može učiniti jednu stvar, jednu veliku stvar, za koju bi onima koji njome upravljaju trebalo puno snage, za koju treba zaista biti velik, a glasi: ne smetati!

    Država jedino što treba raditi je ne smetati gospodarstvu. A kako će se “usmjeravati profiti” to je stvar vlasnika tih profita, dakle vlasnika kapitala, i prilično je jasno što on treba činiti u skladu a svojim sposobnostima, toleranciji rizika i sl.: usmjeriti onako kako misli da mu je najbolje za dugoročno oplemenjivanje tog kapitala. Država tu ne smije smetati, i o nikakvom usmjeravanju razmišljati, državni intervencionizam je jedna jako ružna, jako štetna, i nadasve nepoštena/nemoralna stvar.

    To je možda ljudima teško prihvatiti, i teško ostvariti (uglavnom zbog psiholoških razloga, političarima je teško prihvaiti da se njihova uloga mora smanjiti, da se uloga države mora smanjiti, da je ono najbolje što mogu napraviti je dugoročno gledano: ne raditi ništa…, to je teško ljudima shvatiti), ali ako državu jednom tako redizajniraju da bude što manja, što jednostavnija itd., da de facto slijedi ove gore u videu nabrojane principe koji se odnose općenito na “dizajn” bilo to nekog materijalnog artefakta (proizvoda) bilo dizajn “organizacije” (pa tako i države i sl.), tada će to biti dobro dizajnirana država, ona će biti tada funkcionalna i lijepa, gospodarstvo će tada cvjetati i ljudi će živjeti bolje i sve bolje.

    • Ovo gore je odgovor Zoranu Kovačiću, evo onda usput i jedan P.S.:

      Kako to konkretno izgleda dizajnirati da nešto bude “jednostavno”, da izgleda kao da nije dizajnirano, da se pitaš na kraju “kako uopće može biti drugačije” (da time nije automatski lošije), imaš ovdje na primjeru industrijskog proizvda, ali zaista je konceptualno sasvim isto i za “dizajn državnog aparata”:

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.