KORF

Evo opet Buffetta i kaže vam isto što govorim i ja i neki drugi

Obavezno štivo za sve koji žele kvalitetno upravljati svojom imovinom: Buffet u Fortune objavio adaptaciju svog nadolazećeg pisma invetitorima – Zašto su dionice bolje od obveznica i zlata

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

I Buffet smatra da su dionice najmanje rizično ulaganje. Meni su se, jasno, smijali kad sam govorio isto. Užasno je dobro biti u zabludi i najgluplji, kad si u drušvo takvih, je li tako? 🙂

U Fortune je objavio adaptaciju svog nadolazećeg pisma investitorima kojem objašnjava zašto snažno preferira ulaganje u dionice onome u zlato, gotovinu ili obveznice.

Evo nekih izvadaka:

Ovako gleda na rizičnost i prinose:

The riskiness of an investment is not measured by beta (a Wall Street term encompassing volatility and often used in measuring risk) but rather by the probability — the reasoned probability — of that investment causing its owner a loss of purchasing power over his contemplated holding period.

Investments that are denominated in a given currency include money-market funds, bonds, mortgages, bank deposits, and other instruments. Most of these currency-based investments are thought of as “safe.” In truth they are among the most dangerous of assets. Their beta may be zero, but their risk is huge.

My own preference — and you knew this was coming — is our third category: investment in productive assets, whether businesses, farms, or real estate. Ideally, these assets should have the ability in inflationary times to deliver output that will retain its purchasing-power value while requiring a minimum of new capital investment.

Uočite da se ne govori o nekretninama kao takvima, nego produktivnim nekretninama. Znači ne govorimo o stanovima u Zagrebu, gdje je prinos od najma vrlo mali u odnosu na vrijednost imovine, nego nešto kao npr. KORF. Smiju mi se i sada neki kad kažem da je npr. KORF postalo ‘safe haven’ ulaganje u Hrvatskoj, sigurnije od depozita u bankama ili ulaganja u državne obveznice ili nekih tzv. ‘blue chip’ dionica. Iako je to potpuno prirodno, jednostavno, ekspliciranje gornje teze (produktivna potcijenjena imovina, čiji prihodi manje ovise o tečaju kune nego većine drugih tvrtki, ima značajnu vrijednost čak i u slučaju bankrota države itd.). Neki profesionalci će vam i dalje govoriti da je to ‘neivestabilno’ ulaganje za profesionalce zbog navodno velikih rizika vezanih uz korporacijsko upravljanje. Kao što je bilo i na 35 kuna i kao što valjda nisu DLKV, INGR, Nexe, ATPL ili u koje su ulupali pare. Ovo ne govorim zbog KORF, nego da pokažem koliko je miljama daleko razumijevanje rizičnosti u našim profesionalnim krugovima i kod privatnih ulagača od onoga što se u svijetu smtara normalnim. Mnogi kod nas baš ne razumiju previše o rizičnosti.

Ovdje su Buffettova pisma dioničarima, obavezno štivo (barem nekoliko njih).

Ako ste neiskusan ulagač, ovo ne znači da trebate odmah uložiti u najpopularnije dionice (najveće tvrtke, najviše spominje u izvještajima s burze itd.). Hrvatsko tržište nije efikasno, pa nije svejedno u što ulažete. Ali već ne znato kako, smatram da je daleko bolje uložiti u indeksni fond nego u aktivno vođene investicijske fondove. Konkretno, smatram da je najbolji izbor OTP indeksni. Iz mnogo razloga, primjerice znatno manjih naknada, odsustva srazmjerno velikih srazmjerno nelikvidnih pozicija i odsustvo predrasuda prema mnogim dionicama koje u zadnje vrijeme imaju najbolju izvedbu (ako su u indeksu – investabilne su).

A sad molim pročitajte moj (kratki) jučerašnji post o Buffettu.

Napomena: Autor ima dionice KORF i ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju. Autor nema udjele u OTP indeksnom niti je na bilo koji način nagrađen za spominjanje OTP indeksnog, niti je povezan s OTP Invest.

Oglasi

Kategorije:KORF

5 replies »

  1. E kada bi ljudi barem bili sposobni primiti dobar savjet. Ne mogu svi istovremeno povući dobre investicijske poteze, ali mogao bi (puuuuno!) veći broj malih ljudi nego li to inače čini. To bi bilo jako korisno za cijelo društvo.

    Ja čvrsto vjerujem kako upravo oni materijalno najslabiji ljudi, oni dakle najsiromašniji, najprioritetnije trebaju dugoročno visoki prinos na svoj skromni kapital kako bi s vremenom taj skromni kapital nešto porastao tj. oni tada imali koliko-toliko solidnu financijsku situaciju, sigurnu starost itd.

    Onaj koji je “bogat” smije si priuštiti niski prinos, to je njegov izbor, svatko ima pravo izgubiti svoje novca (zašto bi netko nekome to branio?), ali oni koji su siromašni to si definitivno ne mogu priuštiti.

    Ljepota našeg zapadnog “sustava” je u tome što mali ljudi, makar i ne bili poduzetni i tako napravili neki lijepi uspjeh, makar ne imali neka velika znanja i sposobnosti pa ne imali neku naročito lijepu plaću na nekom lijepo radnom mjestu, ukoliko imaju bar mrvicu racionalnosti, mrvicu financijske pismenosti i tzv. “pravi temperament”, bez problema mogu svoju skromnu ušteđevinu od svoje skromne plaće dugoročno lijepo sačuvati i nekako oplemeniti, jednostavnim sudjelovanjem u tom stvaranju vrijednosti kao pravi investitori (dionice, buy-and-hold).

    U našem zapadnom društvu svaki čovjek mora imati dvije ključne uloge: racionalni potrošač i racionalni investitor. Jedno bez drugo ne može ili nema smisla. Samo oni najbolji mogu imati i treću plemenitu ulogu: poduzetnik.

    Poduzetnici su ljudi kojima treba kapital iz vanjskih izvora, svi ostali ljudi pozvani su im dati taj kapital, svatko po malo i poduzetnik sa dobrom idejom će prikupiti koliko god mu treba i izvući iz dobrih ideja i dobrih poslovnih prilika ono najviše, stvoriti nešto lijepo, na korist svih uključenih/stakeholdera, primarno onih koji su riskirali svoj teško ušteđeni kapital i sa tolikim povjerenjem mu ga dali.

    Kako mali ljudi koji trebaju najviši mogući prinos usklađen za rizik kao nestručnjaci ne mogu ulagati tek tako direktno u startupe, u IPO-e (jako opasno!), njima se nudi tu nevjerojatna prilika indirektnog sudjelovanja u svemu tome, ulaganjima na sekundarnom tržištu u već zrele kompanije, u “obične dionice”, čime uz drastično manji rizik sudjeluju već sa manjim brojem dionica dovoljnim za diverzifikaciju u tom neprikdnom stvaranju vrijednosti i tako očuvanju i oplemenjivanju svojeg teško stečenog kapitala. Kapital je ušteđena riba, ponekad gladovanjem, i zato je jako važno maksimalno ga pametno uložiti.

    Hvala Bogu što još uvijek imamo živog i zdravog Buffett-a, koji svoje cjeloživotno iskustvo, mudrost, kao jedan veliki uzor, kao dobar primjer novim naraštajima, danas može dijeliti kroz ovako važne savijete koje bi neki mali ljudi zaista mogli s punim povjerenjem poslušati.

    Živim u nadi da će cijela generacija mladih Amerikanaca (a nadajmo se i bar koji Hrvat) shvatiti važnost “štednje” odnosno investiranja, i poslušati savjete ovog dragog djedice. Ako u tome uspiju, svjetla američka budućnost će biti još svjetlija.

  2. Usporedio sam CROBEX i KD Victoria (znam da sastav im nije bio isti no najdugovječniji fond u RH) od 11.05.1999. do danas.
    Rezultat:
    CROBEX +95.04%
    KD VICTORIA: +86.04%
    Izgleda da i na nefikasnom tržištu vrijedi indeksni fond > upravljani fond.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s