Društvene paradigme

Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao ‘zemlji znanja’

Svježi izvještaj EU u potpunosti razotkriva kako nemamo pretpostavke za snažni iskorak k inovativnoj ekonomiji – bar ne u ovoj generaciji

Društvo znanja: što je, pretpostavke razvoja i položaj Hrvatske

EU je upravo izdala Innovation Union Scoreboard. On se nastavlja na prošle godine objavljen Innovation Union Competitiveness Report 2011.

Tzv. ‘društvo znanja’ u srži je modernog društva, naime ono koje želi biti ‘konkurentno’ (što god to značilo). Našem puku se to neko vrijeme ‘prodavalo’ kao magični izlaz iz slijepe, ili dosta uske, ulice u koju smo zašli svojim ekonomskim ‘razvojem’. Mediji su zdušno prenosili tlapnje političara o tome, umjesto da su ih pitali konkretna pitanja o toj ‘viziji’.

Znanje nije apstraktna kategorija, nego ima smisla ili uporište jedino u inovacijama. S jedne strane, znanje se manifestira kao inovativnost u proizvodnji (kao pokretač i posljedica). S druge, ako govorimo o ‘teorijskim’ znanjima (recimo, fundamentalna istraživanja, kao Veliki hadronski sudarač (baš sam s njime inspiriran jer čitam Knocking od Heavens Door), za njih su potrebni čvrsti temelji u ekonomskom prosperitetu – ali i ovdje imamo povratnu vezu, doduše malo dužu i indirektniju, između znanja i BDP.

Ali nema magičnog iskoraka u društvo znanja, inovativno društvo. To se ne može kupiti, ili imati preko noći, čak i da imamo jako puno novca. A nemamo ga. Štoviše, maksimalno smo se zadužili. Razvoj ljudskih resursa, inovativnosti i kapitala su međuovisni (svaki ovisi o druga dva) i njihov zajednički razvoj je prilično spor. Jasno, postoje posebni slučajevi brzog kapitalnog iskakanja (recimo rentne pozicije u nafti ili plinu).

Pogledajmo sada elemente našeg društva neznanja. Najprije, EU u svom okviru razlikuje 8 dimenzija inovativnosti, skupljene u 3 tipa indikatora kao na sljedećoj slici, izvor koje je pregled INNOVATION UNION SCOREBOARD 2011 (u daljnjem tekstu: Pregled) – klik na njega daje veliku sliku.

A evo ovako u njemu stoji Hrvatska. Usporedio sam ju s EU 27, te Njemačkom i Grčkom, kako bismo mogli uočiti sličnosti i razlike 🙂 .

Znanje i školstvo

Netko će možda uskliknuti: “Pa da, u ljudskim resursima stojimo upravo kao i EU, poznato je da smo jedna od najpametnijih i najobrazovanijih nacija i samo malo nam treba da upotrijebimo svoje silne sposobnosti!”.

Ali, ne:

A. Zbirni parametar u ljudskim resurima nije razlikovna dimenzija (kao što možete vidjeti, ovako zbirno svi stoje slično u tom tipu), pa je ključno vidjeti kako koja dimenzija doprinosti
B. Neke dimenzije koje nam podižu rang u ovoj grupi parametara upravo su razlog za zabrinutost!

Pogledajmo najprije sljedeće.

1. Naizgled, u udjelu mladih koji su završili srednju školu smo jako dobri, najbolji u Europi! A to ujedno i nateže naš cijeli rang, umjetno ga gura prema gore.

2. Međutim, poveznica s visokim školstvom je slomljena. Naime znamo da ovo ‘nasilno’ guranje ljudi kroz srednje škole proizvodi sve lošije đake na fakultetima. S druge strane, imamo ovaj odličan prikaz loše implementacije ‘Bolonje’ Zorana Kurelića (svakako pročitati ako vas zanima ili visoko školstvo ili kako se troši vaš novac).

Imeđu ostaloga kaže:

“Krajnji rezultat je sustav koji nije ništa bolji od staroga, te sustav koji naše visoko obrazovanje ne harmonizira s ostatkom Europe i Europskom unijom. Skuplji je, a razina nezadovoljstva studenata i akademskog osoblja, posebice u društvenim znanostima, je zabrinjavajuća. Najgore tek predstoji. … Odljev mozgova bit će logičan ishod te pogreške.”

A evo ovaj grafikon prikazuje broj ljudi u dobi 30-34 sa završenim fakultetom:

a ovaj grafikon broj doktoranata na 1000 stanovnika
GRAFIKON:

3. Ovdje dolazimo i do vezane točke, a to je struktura i kvaliteta doktorata. Primjerice, ovdje možete vidjeti da trenutno ‘proizvodimo’:
– 243 doktora ekonomije
– 166 doktora prava
– 118 doktora filologije (jasno, opsjednuti smo jezikom, pogotovo razlikama između hrvatskog i srpskog)
– 56 doktora teologije
– 50 doktora povijesti umjetnosti

To je 633. Više od 596, koliko trenutno ‘proizvodimo’ doktora svih prirodnih znanosti (matematika, fizika, geologija, kemija, biologija, geofizika, interdisciplinarne prirodne znanosti). Dodajte ovome doktorante kineziologije (47) i poljoprivrede (103) i to je više nego doktoranata svih tehničkih znanosti (741)!

Ako mislite da je ovo možda trend u svijetu – nije! Evo kako to izgleda u ‘dekadentnoj’ Europi. Izvor ovog dokumenta je, kao i svih ostalih pdfova je gore navedeni Innovation Union Competitiveness Report 2011.

New doctoral graduates in Science and Engineering per thousand population aged 25-34, 2008

Pri ovome uočite dvije stvari:
– vidio sam puno znanstvenih radova iz npr. ekonomije, gdje se ‘za Hrvate’ uglavnom prepričavaju i kompiliraju neke općepoznate stvari iz ‘strane’ literature
– relativno je lakše napraviti doktorat i znanstveni rad u području u kojem imate ‘lokalni monopol’, primjerice jezik koji malo tko na svijetu govori.

Popis doktorata u 2011. imate ovdje. Pa si razmislite.

I za dodatak malkice o kvaliteti onih svih koje tako revno proguravamo kroz srednju školu (matematika je osnova za sve tehničke i prirodne znanosti, dakle istraživanje i razvoj u smislu ‘društva znanja’ i povećanja ekonomskog blagostanja).

Performance in mathematics of 15 years old students in Europe, 2009

Ako mislite da sam ovdje bio nepravedan, ili se malo ‘zaigrao’, pogledajte ovaj grafikon koji prikazuje međunarodne suradnje u objavi znanstvenih članaka (nemojte zaključiti da smo ‘bolji’ od EU jer se suradnje unutar EU ovdje ne smatraju ‘međunarodnima). Piše u Pregledu: “International scientific co-publications are a proxy for the quality and openness of scientific research as collaboration increases scientific productivity.”

A ovo možda čak i ne želite vidjeti. Pravo stanje konkurentnosti naše znanosti – najcitiraniji članci. Piše: “The indicator is a proxy for the efficiency of the research system as highly cited publications are assumed to be of higher quality. There could be a bias towards small or English speaking countries given the coverage of Scopus’ publication data.“, znači, još su nas prikazali i boljima nego što jesmo, osim ako ne pretpostavimo da naš ponajbolji znanstvenici objavljuju samo na hrvastkom kako bi sačuvali tajne od mrskih stranaca (“Countries like France and Germany, where researchers publish relatively more in their own language, are more likely to underperform on this indicator as compared to their real academic excellence.“)

Jasno, naša znanost i školstvo nisu na glasu ni međunarodno. Pri čemu: “The share of non-EU doctorate students reflects the mobility of students as an effective way of diffusing knowledge. Attracting high-skilled foreign doctorate students could add to creating a net brain gain and could secure a continuous supply of researchers“. U sljedećem grafikonu je većina i onoga malo što imamo vjerojatno iz BiH koja nam prirodno konvergira:

Na koncu, pogledajte kako bijedno stojimo u cjeloživotnom obrazovanju. Tipičnom Hrvatu je, čini se, ipak važnije imati što bolji auto ili koji kvadrati metar stana (uz skoro lihvarske kamate) sada, nego omogućiti sebi i svojoj djeci bolji život sutra:

Participation in Adult lifelong learning – % share of population aged 25-64 participating in education and training, 2009

Istraživanje i razvoj

1. Hrvatska ima izrazito nisku stopu rasta ulaganja u IiR (Istraživanje i Razvoj):

Jasno, ulaganja privatnog sektora su tek patuljasta. A Pregled kaže: “R&D expenditures represent one of the major drivers of economic growth in a knowledge-based economy. As such, trends in the R&D expenditure indicator provide key indications of the future competitiveness and wealth of the EU. Research and development spending is essential for making the transition to a knowledge-based economy as well as for improving production technologies and stimulating growth.“:

Ne mogu ne primjetiti kako smo ‘mi’, tj. Hrvatska do sada uglavnom simulirali, a ne stimulirati razvoj.

2. Rast ulaganja je isto bijedan, zakucani smo na dno. Pogledajte sljedeći grafikon, ali neka vas ne zavara da smo u dobrom društvu. Te zemlje već imaju jako veliku stopu izdvajanja (vidite grafikon koji govori o investiranju u IiR i udjelu radova u Top 10% najcitiranijih), pa stoga sporo rastu.

Porast ulaganja u IiR

3. Znanje smo stoga prisiljeni kupovati:

4. Spas, naravno, nije u državnom interveniconizmu koja bi, kao, trebala sama više ulagati u inovacije. Već sada kod nas država dominira, i po tome smo u društvu ostalih najlošijih zemalja, kao što se može vidjeti ovdje. Ključ je, jasno, u inovacijama u privatnom sektoru, a tu stvari ne mogu ići brzo. Dijete ne može sutra biti dvometraš.

Koliko smo neefikasni, možete vidjeti na sljedećem grafikonu koji prikazuje odnos javne potrošnje po istraživaču i broja znastvenih radova u Top 10 najcitiranijih na svijete. Nemojte se fokusirati na relativno malo ulaganje po istraživaču (siromašna smo zemlja), nego na omjer broja najcitiranijih članaka u odnosu na financiranje: financiramo malo i tragično loše.

Javno investiranje po istraživaču u javnom sektoru u odnosu na udjel radova koji ulaze u Top 10% najcitiranijih znanstvenih radova u svijetu.

4. Ako ovo konkretiziramo, dolazimo do još ružnije istine. Kaže Pregled: “The capacity of firms to develop new products will determine their competitive advantage. One indicator of the rate of new product innovation is the number of patent applications (patent applications are used instead of patents granted as the former are more timely available). This indicator measures the number of Patent Cooperation Treaty (PCT) patent applications. As this is an international patent filing procedure, it is largely exempt of the so-called home bias effect, whereby inventors file their patents to their national patent office first. PCT based patent statistics are therefore better suited for
international comparisons.

A naša situacija je sljedeća:

Našu stvarnu zaostalost možda najbolje opisuje sljedeći grafikon. Pregled kaže: “This indicator measures PCT applications in health technology and climate change mitigation. From a policy point of view the indicator on patent applications in societal challenges is highly relevant as increased number of patent applications in health technology and climate change mitigation will be necessary to meet the societal needs of an ageing European society and sustainable growth.

A ukupno u visokotehnološkim patentima stojimo ovako:

High-Tech EPO patent applications by inventor’s country of residence per million population, 2000 and 2006.

Što nema veze samo s time da smo siromašni, nego i to malo što imamo loše koristimo u ovom smislu:

EPO patent applications by inventor’s country of residence per billion GDP (current euro), 2000 and 2007.

5. Još jedno naše simuliranja: dizajn. U svakom slučaju velike pohvale svim produktivnim dizajnerima u RH. Ali pritisak medija oko ‘našeg’ dizajna koji bi implicirao da smo valjda neki dizajnerski divovi (‘Eto imamo jako pametnih ljudi i vrhunski smo općenito, samo da nam daju da radimo’) postaje naprosto patetičan kad vidimo sljedećei grafikon Pregled kaže: “A design is the outward appearance of a product or part of it resulting from the lines, contours, colours, shape, texture, materials and/or its ornamentation. A product can be any industrial or handicraft item including packaging, graphic symbols and typographic typefaces but excluding computer programs. … Community design protection is directly enforceable in each Member State and it provides both the option of an unregistered and a registered Community design right for one area encompassing all Member States.

6. Jasno je stoga da imamo ovu situaciju oko izvoza našeg znanja. Znate ono kad neki kažu: ‘Imamo mi znanja i patenata, samo naše tvrtke to ne žele koristiti’. A-ha. A drugi valjda neće jer nas mrze:

7. I za kraj, možda da stavimo stvari u još širi kontekst. Naši glavni konkurenti u mogućem ‘društvu znanja’ su, naravno, u Aziji. Dio smo globalnog tržišta, tako da nam nije važno samo kako stojimo u usporedbi s EU, nego i kako EU stoji u usporedbi sa svijetom. Kad pribrojimo i taj sloj, stvari izgledaju još gore. Kaže EU, da u EU:

However, innovation performance growth is slowing down and the EU is not closing the persistent gap with global innovation leaders US, Japan and South Korea. The largest gap for the EU27 remains in terms of private sector innovation. The EU still maintains a clear lead over the emerging economies of China, Brazil, India, Russia, and South Africa. However, China is improving its innovation performance and is catching up progressively.

Što dalje

Vjerujem da je iz gornjega potpuno jasno da u idućih 20-30 ne možemo postati ‘društvo znanja’ u smislu konkurentnosti. Jer dok mi napredujemo, drugi će i brže od nas.

1. Potpuno je jasno stoga da moramo okrenuti onome što nam je dostupno, manje sofisticiranim uslugama, kao što je turizam i neke druge usluge manje dodane vrijenosti što se tiče rada. Naravno, ovo nije moja želja da radimo jeftinije poslove. To je stvarnost.

2. To ujedno znači da ne smijete vjerovati nikome tko vam obećava u skoroj budućnosti znatno povećanje nacionalnog bogatstva ili tzv. životnog standarda.

3. Moramo posebno njegovati i slaviti uspješne industrijske tvrtke koje su globalno konkurentne. Njima je naročito teško u ovakvoj okolini.

4. Moramo početi valorizirati ulaganja u obrazovanje i znanost. Ne možemo samo besciljno trošiti sredstva pod izgovorom ‘svako ulaganje u obrazovanje i znanost je dobro’. Svaka kuna dana nekom korisniku proračuna uzeta je nekom drugom. Stoga moramo biti efikasni u ulaganju i svetih krava više ne smije biti.

Oglasi

100 replies »

  1. Sve što ste ovdje napisali i argumentirali stoji za pet. Samo se nameće i pitanje? Možda je sve to ovako kako je jer Hrvatska potiče “obrazovanje birača”, a ne mladih ljudi koji misle svojom glavom i razvijaju kreativnost. Oni koji su ovo stanje stvorili možda je to i bio njihov cilj? Čaša je kako znamo ili napola prazna ili napola puna zavisno od kuta gledanja promatrača.

  2. Puno toga ste napisali. Ako i ne stoji sve, većina je sigurno na mjestu. Prokomentirao bih neke dijelove, kao čovjek koji je cijelo desetljeće u tom sustavu.

    Da, pri vrhu smo po broju mladih koji završe srednju školu. No, pričamo o papiru, (maturalnoj) diplomi, baziranoj na — danas je to javna tajna — poklonjenim ocjenama. Vjerojatno znate da je postalo uobičajeno da nastavnik u srednjoj školi ne smije nikoga srušiti, neovisno o (ne)znanju. Obično se to radi beskonačnim popravnima, popravcima popravnih, itd., no poznati su i primjeri prijetnji otkazima nastavnicima koji “daju jedan”. Tako da je “udio mladih koji su završili srednju školu” samo statistička prijevara u najboljoj hrvatskoj maniri. Ova generacija brucoša, a to su mi rekli i kolege s nekoliko fakulteta, od čega jedan privatni, je najgora ikada. Osobno, takav pad predznanja i — možda čak i važnije — zainteresiranosti, još nisam vidio.

    I fakulteti tu pokazuju velike znakove popuštanjima pritiscima i lako moguće da i na grafikonu 2 (“broj ljudi u dobi 30-34 sa završenim fakultetom”) isplivamo bitno višlje za 5-10 godina… samo za što će te diplome biti dobre, osim kao zamjena kad ponestane WC papira? Pogotovo s fokusom na ekonomiji (koja nam, kao znanost, baš i nije u toku sa svjetskim trendovima), filozofiji i teologiji (po čemu je ona uopće znanost?!?).

    Izvrsno ste uočili problem strukture doktorata. No, postoje tu i dublje razlike, koje se izvana ne vide. Na primjer, draga prijateljica je na PDSu na Matematici i intenzivno radi. Kad je kolegi (u firmi gdje radi honorarno) rekla da ne može ništa ekstra raditi iduća 2-3 mjeseca jer sprema teški ispit, on se nije mogao načuditi. Kako to “uči za ispit i još toliko”? Njima na FFZg to ne treba. Čak imaju profesora koji im kaže “upišite kod mene, to se lako polaže”. Na doktorskom studiju! Prenosim rečeno, no curu predobro poznam da bih imao ikakve sumnje da je izmislila. Uostalom, sjetimo se nedavnog skandala s doktorima bez doktorata, upravo na FFZg.

    U vezi točke 4 (prve od dvije :))… Država slabo financira, to svi znamo. Ali, Država UOPĆE ne provjerava što se radi s novcima. Pitaju nas za izvještaje (fun fact: nije dosta u elektronskom obliku, nego se traže i isprinti), broje nam koješta,… ali u konačnici je jasno da je zapravo sve to samo poza i suha statistika, a nitko ne čita. Projekti bez radova, doktorandi koji ne doktoriraju, troškovi bez stvarnih pokrića,… i nitko ništa ne pita. Važno da se intelektualna elita ne buni protiv stanja u državi i svi mirni i zadovoljni.

    U vezi “Što dalje”, bilo bi zanimljivo proučiti finski skok od rupetine slične nama, do današnjeg stanja. Navodno njihovi nastavnici u srednjim školama moraju biti doktori znanosti, i dalje se obrazovati, čini mi se i objavljivati radove,… i imaju itekakav društveni ugled (ali i strogi nadzor kako rade). No, tako nešto ne ide u zemlji gdje pravosuđe služi za zaštitu povlaštenih, a profesori srednjih (i osnovnih) škola služe samo kao vreće za šutiranje frustrirani roditeljima, djeci i sustavu u cjelini.

    Zemlja znanja… a nedavno smo pola godine bili bez pristupa znanstvenim časopisima. Stvarno je poticajna znanstvena atmosfera kad moram kolege u Americi i Britaniji žicati da mi skinu članke (iz uglednih časopisa, ne nekih tamo opskurija) i da mi ih pošalju mailom. I to nije bilo jedino takvo razdoblje, događalo se i prije, događat će se opet. Također, ima para za Microsoft Windows i Office (za koje postoje skroz dobre, čak i bolje, besplatne alternative) po uredima birokrata, ali za Mathematicu i Matlab (koji imaju besplatne, ali ni približno tako dobro razvijene alternative) nema već godinama.

    Za kraj, uskoro odlazim sa Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao sam na vrijeme, zadovoljavam uvjete za postati docent, imam međunarodno citirane radove,… ali već više od godinu dana nema natječaja za docentsko mjesto. Sigurno sam mogao biti i bolji, ali da sam ne znam kako dobar, bez natječaja mi je znanstvena karijera zapečaćena. Godina dana je puno, jer rok u kojem doktor znanosti treba postati docent iznosi samo tri godine (neovisno o tome ima li u tom razdoblju otvorenih docentskih mjesta). Uzmemo li u obzir da recenzije radova traju od cca pola godine do dvije godine, pa i dulje, jasno je da godina i pol (tri godine roka minus godina bez natječaja minus pola godine koliko traje natječaj) i nije neka prilika za ostvariti značajnije rezultate. No, Hrvatska očito ima previše doktora znanosti i previše nastavnika (ionako mi na vježbe dolazi “samo” 70-80 studenata, što je skroz usporedivo sa zapadnim normama (15-20) i našim kolektivnim ugovorom (30)).

    Isprika za (pre?)dugi komentar.

    • Hvala na iscrpnom komentaru!

      Ali se oko svega slažemo, pa i za srednjoškolsko obrazovanje sam implicirao da je to loše (čim je ‘slomnjena’ vertikala), ali ću doaditi da bude jasnije. O nekvaliteti studenata znam, neki mi iz rodbine rade na fakultetima.

      Evo dodao sam cijeli dio o ‘Bolonji’.

      • Slažem se s Vašim uočavanjem problema poklonjenih ocjena, ali jednak (veći) problem je su i pošteno zarađene ocjene zasnovane na pro forma ispitima koji potiču kampanjsko štrebanje napamet, a ne razumijevanje, razvijanje sposobnosti i motivaciju.

        Neki dan davao sam instrukcije iz informatike prijateljevoj kćeri iz matematičke gimnazije. Gradivo je nažalost koncipirano tako da se napamet nauči rješavati zadani skup glupih i dosadnih problema u C++ – u (“zamijeni dvije brojčane varijable bez uvođenja treće”) a bez razumijevanja čemu programiranje služi i kakva je njegova veza sa softverom koji svakodnevno koristimo.

        Cura me zaprepašteno pitala, “Vi ste DOBROVOLJNO postali programer?!” Zbog gluposti u Ministarstvu i gimnaziji, ona to nikad neće htjeti postati. Ne samo da obrazovni sustav u njenom slučaju nije napravio ništa korisno, nego je napravio veliku štetu.

        Očito u Hrvatskoj imaju šanse samo ljudi kao Vi, koji se snalaze i nabavljaju znanstvene i stručne članke iz razvijenih zemalja, ali onda se trebamo pitati, što će nam školstvo uopće? Bolje taj novac uložiti u besplatni internet, pa reći djeci i mladima da se ulogiraju u Udacity.

    • Htio bih se samo “kratko” 🙂 nadovezati na komentar. Manje od pola ljudi koji upišu doktorat na zagrebačkom sveučilištu, na kraju i doktoriraju. Studenata po znanstvenom novaku (asistentu) ima previše, a znanstvenih novaka ima tri puta više od profesora (tj. mogućih radnih mjesta poslije doktorata)…sustav je skroz paradoksalan. A da i ne spominjem, što je i Charon rekao, da se pola godine nije moglo čitati časopise u kojima bi upravo i trebalo objavljivati radove.

      A i nakon doktorata, kamo će ljudi? U koju industriju? Naravno, ima časnih iznimaka u hrvatskoj industriji koji zapošljavaju doktore znanosti radi posla koji i zahtjeva takav stupanj obrazovanja (npr. Končar Institut), ali ni oni ne mogu progutati toliko doktora znanosti.

      I što se događa onda? Država ulaže u nečije obrazovanje 20-22 godine (počevši od osnovne škole pa do doktorata) i onda za većinu tih ljudi ne postoji prikladna alternativa nego se pridružiti odljevu mozgova. I na taj način druge zemlje dobivaju jeftino doktore znanosti koji se ‘kuju’ već 20-tak godina novcima iz hrvatskog državnog proračuna.

      Koje bi bilo rješenje ovakvog problema? Osnivanje Tehnološkog Instituta, gdje bi se zapošljavali ljudi nakon doktorata, ali da rade na konkretnim problemima i proizvodima koji bi uistinu unaprijedili proizvode postojećih firmi? I gdje bi neke od grupa na kraju osnovale startupe? Što mislite o tome? Intenzivno razmišljam o dotičnoj problematici, jer kao i Charonu budućnost mi za sada ‘snažno korelira’ s tim sustavom.

      • Ne samo da “časne iznimke” ne mogu progutati toliko doktora znanosti, nego niti ne trebaju sve struke koje doktoriraju. Na kraju, realna mi je perspektiva biti nezaposlen jer sam “prekvalificiran”. Jasno, postoji puno ljepša alternativa, koju i sam spominješ i koju nikako neću odbaciti bez razmatranja.

        Inače, nisam siguran da bi Tehnološki institut bio najbolje rješenje. Naime, kako sam napisao, poznato je da nam je nastava u dobroj mjeri nekvalitetna zbog izrazito nepovoljnog omjera broja nastavnika i broja studenata. Čak se prošlo ljeto pričalo o tome da neki (mahom ekonomski) fakulteti neće smjeti godinu-dvije upisivati studente, da se taj omjer malo “sredi”.

        Rješenje postoji: predvači i viši predavači te asistenti koji nisu znanstveni novaci. No, iz nekog razloga, takva se mjesta već dugo ne odobravaju. Zašto? Kome je u interesu da odbaci visokoobrazovanog nastavnika s doktoratom, ponešto objavljenih radova i, po novome, barem 5-6 godina predavačkog iskustva (toliko traje doktorski studij)? Rješenja postoje, ali politika kod nas manje-više sve igra s figom u džepu, samo da stvar lijepo izgleda pred kamerama.

        S druge strane, s obzirom na stanje u državi, odbačenima se radi usluga kad ih se tjera van…

        Također, Tehnološki institut bi podrazumijevao da pokrećemo proizvodnju i inovacije, a država nam je još uvijek pro-uvoznički orijentirana. Važnije je spašavati Todorića i slične nego vlastitu proizvodnju, zar ne? Vraćamo se na političarske floskule s figom u džepu.

        @G.Bakić: Isprika na konfuziji. Moj prethodni komentar nije niti bio namijenjen kao ispravka napisanog, nego kao nadopuna. Trebao sam to jasnije napisati.

        P.S. Kakvi će nam biti doktori znanosti kad asistenti, uz sva nastavna opterećenja, budu morali doktorirati za 3 ili 5 godina (iznimno produljivo na 5 ili 7), kako propisuje aktualni Pravilnik o doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (Članak 8, stavak 6)? Neka vas ne zavara ono “s puni radnim vremenom” (limit 3+2) i “s dijelom radnog vremena” (limit 5+2). Na PMFu se čuju glasovi da bi asistenti bili “doktorandi s punim radnim vremenom”, kao da uopće ne drže nastavu. Uostalom, i Doktorski pravilnik Matematike piše 3 godine, bez ikakvog spominjanja produljenja, čega se – naravno – za sada nitko ne drži, jer (po tom istom pravilniku!) sama nastava na doktorskom studiju traje 3 godine, a izrada kvalitetnog doktorata ipak nije nešto što se sprtlja usput.

    • Da korigiram sam sebe: finski nastavnici u školama trebaju “samo” magistrirati, a biraju se među 10% najboljih na fakultetima (izvor). Ima tu još zanimljivosti, a brzo se pregleda (26 slideova s vrlo malo texta).

  3. Poštovani gospodine Bakić,

    Već dulje pratim Vaš blog i vidim da favorizirate matematički smjer (PMF) kojeg ste i sami završili. Također s dosta omaložavanja pišete o društvenim znanostima (prvenstveno tu mislim na ekonomski smjer). Mislim da nije u redu od Vas da na taj način pišete o tom odnosu. Također, mislim da se sa dosta podsmijeha odnosite u ovom blogu o znanstvenicima što je po mojem skromnom mišljenju krivo. Jednostavno pišete u stilu kao svi matematičari su dobri,a svi ekonomisti ništa ne znaju i ispod su matematičara. Naravno da na svakom od navedenih ima i dobrih i loših. Mislim da se s takvim prijezirom ne treba gledati na znanstvenu zajednicu (budući da Vi niste koliko mi je poznato završili viši stupanj obrazovanja od fakulteta – a s podsmjehom tvrdite nešto u stilo svi su oni svoje radove i knjige prepisali i tako magistrirali ili doktorirali – pa što ond Vi to niste napravili kada se to tako radi! U svom životu sam dosta puta naišao na ljude koji su omaložavali visoko obrazovanje a da su pri tome oni imali jedva neku srednju školu.).

    Lijepi pozdrav,
    Ivan

    • Poštovani, neke ste stvari vrlo pogrešno shvatili!

      Nipošto ne omalovažavam znanstvenike. Ali sam prezentirao brojke koje su neumoljive i pokazuju prosječnu kvalitetu naših znanstvenika.

      Da, matematiku sam završio i čak radio kao asistent na matematici jedno 5-7 godina i znam nešto o tom fakultetu, iako to nije bila tema mog posta. Nisam nigdje ‘hvalio’ matematiku, ali sam jasno rekao da je matematika osnova za sve tehničke i prirodne znanosti, imate li što protiv?

      Inače, ima jedna stvar s matematikom i fizikom. One su globalno usporedive, pa su naši znanstvenici u ringu s najboljima u svijetu i objavljuju jako puno u globalnim časopisima. S druge strane, znam ekonomista koji ne govore engleski i čak su profesori na ekonomskom fakultetu. Kako oni mogu išta znati o ekonomiji ako ne čitaju engleski?!

      • Poštovani,

        U cijeloj toj priči Vi dosta generalizirate. Prema Vama svi matematičari su vrhunski i nema prosječnih ili nedaj bože lošeg. Mislim da ne treba generalizirati takve stvari. Također, ukoliko i neki od profesora ne zna engleski ne znači da ne zna neki drugi svjetski jezik jer su i tako svi starije dobi, a znamo koji su se jezici favorizirali u bivšoj Jugoslaviji. Što se tiće matematike i fizike mislim da je jedini (ako se ne varam) naš fakultet koji se prizna u svijetu kao završeni magisterij FER!
        Što se tiće da niste hvalili matematiku u ovom postu, u pravu ste, ali ste u jednom od prethodnih postova!

        Lijepi pozdrav,
        Ivan

        • A gdje ste vi to vidjeli? Već drugi komentar diskutirate s nečim što ste si umislili da sam napisao.

        • Sto se engleskog tice, nebitno je tko je kriv za necije neznanje engleskog, ostaje cinjenica da onaj tko ne zna engleski u danasnje globalizirano doba jednostavno zaostaje. Pa cak ce i Rusi i Njemci (ako su te jezike ucili u bivsoj Jugoslaviji) cesto prvo pisati i objavljivati svoje radove na engleskom jeziku. Stvari se prebrzo mijenjaju i bitno je biti u toku, a kako ciniti to ako se ni jezik ne razumije? Al neznanje engleskog je samo ociti primjer koliko nismo dobro zamijenili nastavni kadar u zadnjih 20-tak godina. Pa kako na npr.ekonomiji u ovo doba moze predavati netko tko je prije 20 godina zdusno predavao o socijalizmu, a sada ne zna ni jezike da nauci nesto moderno?
          A sto se tice FERa, nisu ni priblizno priznati koliko se hvale uokolo. A od uvodenja bolonje se samo itekako pogorsala. Tijekom svog studiranja tamo sam se i sam uspio uvjeriti u to.

    • Pa ekonomisti po definiciji i _jesu_ ispod matematičara, u smislu da su njihov podskup. Ekonomija se svodi na matematičku analizu ekonomskih modela na temelju statističkih podataka — pogledajte samo tko čini većinu dobitnika Nobela za ekonomiju.

      Za razliku od drugih grana gdje postoji vrlo jasna paralela između teorijskih znanosti i njihovih inžinjerskih ekvivalenata (matematika – programiranje; fizika – strojarstvo; kemija – kemijski inžinjering; itd), ekonomija je čisto ekonomska grana koja ima samo površne veze s njenim “real-life” pandanom, a to je vođenje poslovanja.

      • Berislave, hvala! Na to sam skroz zaboravio jer nisam nešto pokušavao napisati najbolji mogući članak, nego onako na brzaka. Dodat ću gore u članak!

    • Ne želim nikoga omalovažavati, ali postoji znatna razlika između PMFa i Ekonomskog fakulteta (naročito onaj na kenedijevom). Svaka čast svim ekonomistima, ali znatan i primjetan je sve veći broj “nestručnih” ekonomista. Sve pišem iz prve ruke, bio na PMFu, na kenedijevom i radim u banci. Pozdrav

    • uz dužno poštovanje svima, ekonomija se završavala po kafićima na kennedyjevom, ako se nije kupilo koji ispit. pogledajte malo diplomske po EFZGu, to je sve teška prepisivačina. mene osobno bi bilo sram nakon svih afera i ljetnih škola reći da sam diplomirao ekonomiju.dam se kladiti da su i najlošiji studenti sa PMFa, FERa, FKITa, FSBa i ostale inženjerije bolji od najboljih sa FF, EF, FPZ, hrvatskih studija i ostali društvenjačkih bućkuriša. Šta se može, tako je to kad nam teatrolozi i pravnici vode državu uz pomoć ekonomista.

      • Predlažem da malo pogledate niz poteza Mornara (FER), Jovanovića (MEF) ili Varge (STOM) pa onda pričajte o bućkurišima. Da podsjetim, sva trojica su barem jednom zatečeni u očitom sukobu interesa, ulizuju se Crkvi mjesto da rješavaju probleme u svom resoru i pogodoju stranim kompanijama koje ih goste po svijetu. Ah da, neki su si kao ministri pripremili i odstupnicu.

  4. Sudeći prema najnovijim događanjima npr. na FER-u, ovdje će stanje uskoro biti i puno gore.
    Tamo je upravo došlo do jednog velikog problema, za sada uzrok kojega se smatra da je “državna matura”, ali možda je i dobrim dijelom posljedica nastavka višegodišnjeg trenda.

    Dobili su generaciju s kojom doslovno ne znaju što će – oni matematiku pojma nemaju, kao da nisu prošli srednju školu!

    I evo prigodno, za vas koji želite u svoje cjeloživotno obrazovanje uključiti neki od ovih predivnih online kolegija koji se besplatno nude sa Stanford-a, MIT-a i drugih vrhunskih sveučlišta stignete se još prijaviti, uskoro počinje većina od ponuđenih kolegija:
    http://www.class-central.com/

    Recimo dobrom dijelu posjetitelja ovog bloga bi mogao biti zanimljiv kolegij pod nazivom “Model Thinking”, a tehnički obrazovani imaju stvarno lijep izbor vrlo zanimljivih i korisnih stvari (npr. Machine Learning i sl. stvari).

  5. Nenade, opet si ga pogodio u sridu, a čestitke i Charonu za izvrsnu nadopunu iz prve ruke.

    Htio bih se samo osvrnuti na jedan detalj, a to je korištenje patenata kao mjerila za inovativnost, pogotovo kad pričamo o tvrtkama. Naime, to je uobičajena metoda, ali u današnje vrijeme sve važniji i uskoro i najvažniji (ako već nije) segment inovativnosti i znanja je softver, a za njega patenti a) u Europi nisu ni mogući (osim u uskom broju slučajeva), te b) nigdje u svijetu nisu relevantno mjerilo, zbog načina kako se patenti općenito prijavljuju i odobravaju.

    Također, softver se ne prenosi linearno u nikakvo mjerilo uspjeha — dva programa za koje je potrebna podjednaka količina rada i resursa mogu imati sasvim drukčije ekonomske rezultate — jedan se možda koristi interno u nekoj tvrtki, a drugi postane novi Facebook.

    To naravno ne znači da je Hrvatska išta uspješnija ako promijenimo gledanje na patente — ali pokazuje u kojem smjeru treba ići i razmišljati.

  6. Puno ste detaljni u ovoj svojoj tematici s obzirom na najave da se ukinu praznici i “poboljša”ekonomija ako se ne varam (ne znam da li je u svim srednjim školama ili u većim gradovima)namjerava se uoči Pepelnice odnosno Čiste srijede u utorak djeca poslati na karneval.
    S obzirom da je toliko snijega palo i škole nije bili tjedan dana govori se da ima viška sati,da ne treba subotom odrađivati propušteno kad ono pokladni utorak.Tko je tu nerazborit i tko donosi takve odluke?
    “Zemlju znanja” odnosno učenike treba otupiti i onda se čudimo unatoč tehnološkom napretku(FB,mobiteli,PC,…)naraštaj nam je sve tuplji i tuplji(čast iznimkama koji su uporni u ulažu u svoje znanje).
    Konkretno za upis u gimnaziju su trebale sve petice osim pokoje četvorke.
    Danas 60-70 posto razreda ima jedan iz matematike(koja ga uz ostalo uči i malo po malo osposobljava kako se kreativno rješavaju životni problemi),a gotovo 90 posto treba repeticije.
    I onda kažu da imaju višak sati.Profesori(u nekim školama) imaju oko 60 godina i već su toliko isfrustrirani malim plaćama i bezobraznim učenicima ili roditelja.
    Vidimo i u ovom prijedlogu proračuna da su si političari (koji da su moralniji i pametniji mogli bolje voditi ovaj izmanipulirani narod)
    zagrabili za sebe.”Danas” je problem HŽ,”sutra” poljoprivednici,”prekosutra”brodogradilišta.Najbolje kako Nenad kaže unaprijediti ili prekvalificirati svoje obrazovanje u uslužne djelatnosti,pa
    pripremiti rukavice i ručnike pa prati(mijenjati pelene,”toćavati”odnosno voditi na plažu ili njihove pse ili mačke) i sl.našu staru dobrostojeću bogatiju braću iz EU.Tako ćemo naučiti služiti i žaliti za lijepim starim vremenima.

    • Ovo je dobro zapažanje, djeca žive u 21. stoljeću (FB, mobitel itd.), a školstvo je očito po nekim ključnim stvarima slično onome iz 19. stoljeća. Već zdrav razum govori da tu možemo susresti ozbiljne probleme.

      To je širok problem, globalni, ali kod nas u kombinaciji s našim lokalnim problemima drastično pojačan. Neki u svijetu se trude riješiti ga.

      I u američkim školama osim loših nastavnika (koji nastaju u tom sustavu negativne selekcije, gdje nema nikakvih tržišnih načela nego je upravljano na taj sindikalizirano-birokratizirani “državno financirani” način) i loših i skupih udžbenika za porazne rezultate u osnovnim i srednjim školama je zapravo glavni krivac i sama duboka “nezainteresiranost” samih učenika po sebi za učenje, tj. za gradivo ponuđenih školskih predmeta.

      Jedan od šutinskih razloga nezainteresiranosti je ta diskrepancija 19./21. stoljeće.

      Naime, NISU učenici krivi što su “nezainteresirani”. Djeca su djeca, uvijek su bila ista, razlozi zašto su prije 150 godina bili više zainteresirani su vanjske prirode.

      Recimo jedna od ključnih stvari: sadržaj školskog “gradiva” (u didaktičkom smislu) ne možemo gledati odvojeno od medija kojim se prenosi, a medij pored tih loših učitelja koje nažalost ne možemo preko noći promijeniti su i npr. sami udžbenici!

      Nekada davno, ne samo u doba Gutenberga, nego i puno kasnije, sama knjiga po sebi, grafika koja nešto na lijep i pregledan način prikazuje, ljudima je bila fascinantna, poticala je na zanimanje za temu, zanimanje za učenjem i olakšavala je učenje u odnosu na ono što su imali prije.

      Danas su nova vremena, ne može knjiga slična onoj od prije 100 godina biti danšnjoj djeci jednako motivirajuća kao što je bila ondašnjoj, jer onda je to bilo ono “najljepše, najmoćnije” što su oni vidjeli, a današnjim to nije, današnjima će to “najljepše, namoćnije” što su vidjeli biti nešto drugo.

      Jedan od ključnih koraka u globalnom oporavku ovog područja je izraditi udžbenike koji će danas djeci izgledati tako “cool” kao nekadašnjoj djeci oni njihovi udžbenici. To je ono što nam je potrebno. Ne možemo djecu obrazovati u 21. stoljeću sa onim što je bilo primjereno za 19. i eventualno 20. stoljeće.

      Nisu današnja djeca puno drugačija, samo je stvar u tome da su oni prije 150 godina imali “cool udžbenike”, a naš imaju “dosadne udžbenike”.
      Oni su udžbenici bili “vrhunac ondašnje tehnologije”, tako i današnji bi bilo zgodno da su vrhunac “ovdašnje tehnologije”.

      Neću ulaziti u to kako konkretno ostvariti udžbenike koji će biti “vrhunac današnje tehnologije”, koji će biti zanimljivi “kao kompjuterska igrica” itd., ali da je to pravi smjer sasvim je jasno, pa tko god ga i kako god ostvario ali to je jako važno područje, time odličan biznis u koji bi se kompanije koje žele napraviti nešto društveno jako korisno trebale ubaciti. Najviše se može zaraditi tamo gdje korisnicima stvaraš najveću vrijednost. Eto dobrim kompanijama jedan lijepi izazov!!

      Današnji udžbenik mora biti interaktivan, multimedijalan, omogućavati neku vrstu suradnje/natjecanja (slično igrici, društvenoj mreži itd.) i tada će djeca moći pokazati svoju prirodnu znatiželju (i druge unutarnje pobude) koja bi trebala biti osnova nastavnog procesa. Dakle učiti radi toga što im je učenje izazov, što to žele, što se kroz to na naki način “ostvaruju”, što uživaju u nekakvom natjecanju sa drugima, što vide neke konkretne rezultate svog rada i sl.

  7. svaka čast na obrađenom i iznesenom (ne znam odakle vam vremena i volje ;-))… pitam se pitam, da li netko u špici vlasti ove naše državice shvaća te probleme i stanje stvari? posebice po pitanju visokog obrazovanja i ovog što pričate – udio “neproizvodnih” doktorata, kvaliteta svih doktorata općenito, smisao cijele priče (da se samo zadržim na znanosti)… kad smo kod doktorata i njihove kvalitete, nisam presiguran da je vani puno drugačije, obzirom da su doktori iz EU svojedobno zadivljeni mojim početničkim rješenjima nudili postdoc o njihovom trošku, uvjereni da sam ja svoje već oddoktorirao… (al’ to je opet interna stvar pojedinca – želi li biti brojčica, formalno to odraditi (a to se očito može jer kontrola je nikakva), ili biti zadovoljan i stajati čvrsto iza onog što je stvorio a ne skrivati tekst rada 😎
    dok sam radio na FER-u, naišlo je dosta vrhunskih studenata, bilo je pravi gušt pratiti zainteresirane i bojati se novih pitanja na koje možda nemam odgovor. kad je uvađana bolonja, sve se malo razvodnilo, dosta nas je otišlo… od kad sam na visokoj školi/veleučilištu, ulaz studenata naravno ni približan kvalitetom, nađu se izuzeci, ali veći problem mi stvaraju razmišljanja ovih koji gazduju. doživio stvarni primjer kupovanja “kvalitete”, neke sumnjive odluke institucija (agencija za visoko obrazovanje), svašta nešto. pokušao dopisima doći do nekih informacija, neuspješno… tak da svakako mogu potvrditi stremljenje sustava prema kvaliteti, heh

    što se tiče matematike… dođu mi studenti prve godine na programiranje, zadam zadatak za određivanje jednadžbe pravca… velika većina ništa, pa ajde da istražimo – zaključimo da se ne zna jednadžba pravca?! pitaš elektrotehničare binarne brojeve, ništa. pitaš heksadecimalno, ništa. tražim da mi zbroje neke jednostavne brojčice, zapišem sa sigmom… gledaju u čudu. i tako to… do prvostupništva. itd. al bitno da je upisano XYZ studenata, da se po novinama vrti PR…

    sve u svemu, treba pošteno priznat da puno toga ne valja. međutim, ne vidim neki jasni izlaz i rješenje, a da ne bude prerevolucionarno. alternativa je raditi na sebi, ne nužno na temama koje su bitne na ovom blogu (al’ opet, po vlastitom osjećaju i želji), uživati u prirodi, odmaknuti se od ovakvih rasprava i iznošenja istine koja stvara nemir kod drugih a može se obiti o glavu i narušiti vlastito zdravlje… a to je opet na tragu vaših prijedloga o manje radno intenzivnim djelatnostima i smanjenju ulaganja u visoko obrazovanje koje često ničim ne vraća uloženo.

  8. Uglavnom se slažem sa svim gore napisanim, s par primjedbi.

    Nije problem u tome što imamo više ovih ili onih doktoranata (konačno treba vidjeti koliko će ih u konačnici i doktorirati). Usporedbe o tome gdje je lakše ili teže doktorirati su deplasirane – kako to uopće mjeriti i zašto, u trenutku kad imamo manje od 1 doktora znanosti po stanovniku. Ako netko želi ulagati u sebe, nek doktorira na kojem god području hoće, jer očito kasnimo pet ili šest puta za prosjekom EU, da ne spominjemo one koji su od tog prosjeka bolji.

    Želio bih skrenuti pažnju na zanimljivu tautologiju oko nedovoljnog broja tehničkih i prirodnih doktora znanosti i stručnjaka. Ne ulazeći u polemiku što je konkretno našem društvu značilo 50 godina postojanja Instituta Ruđer Bošković, i čemu služi 300 fizičara, kemičara i matematičara koji tamo rade, odnosno čime su oni konkretno doprinijeli hrvatskom društvu,ostaje otvoreno jedno drugo pitanje.

    Kad bi hrvatski fakulteti, kako g. Bakić želi, povećali broj studenata tehničkih, prirodnih i biomedicinskih znanosti, gdje bi ti stručnjaci našli posao, kad već dvadeset godina prednjače u emigraciji? Za njih posla nema, pa trenutno su i FERovci na burzi. Ostaje državna služba, koja je prepuna inženjera i liječnika koji su grozni političari i još gori državni službenici, djelom jer nisu obrazovani da razumiju sustav državne uprave, a dijelom jer nemaju interesa unaprijediti se u području koje nema veze s njihovim formalnim obrazovanjem. To je sasvim razumljivo – oni nemaju što tražiti u javnom sektoru, ali gdje će kad tvrtke koje bi ih zaposlile propadaju ili se smanjuju.

    Autor nije doktorant ekonomskih, filozofskih ili kinezioloških znanosti.

    • Pa nisam vam ja rekao da nešto treba ili ne treba napraviti po pitanju više ili manje doktora tehničkih, nego prikazao stanje.

      Ali Vi ste se dotaknuli dobre teme, koje sam gore implicirao. A to je da je jedno što bismo mi htjeli ili ne htjeli, kako se mi vidimo, kao možda lideri znanstvenog razvoja u Europi, a što je stvarnost i što je moguće. Radi se o resursima. Tko kaže da nam je uopće IRB potreban? Možda bi bilo bolje te novce uložiti u to da 30% najboljih s IRB pošaljemo po svijetu i tako imamo možda i veću indirektnu korist?

    • Kada bi se povećao broj studenata tehničkih, prirodnih i biomedicinskih znanosti, neki od njih bi našli posao u inozemstvu, a neki bi olakšali otvaranje ili proširivanje poslovanja tvrtki iz tih sektora u Hrvatskoj. Što bi s vremenom otvorilo prostora za još stručnjaka. Što bi omogućilo daljnje proširenje tog sektora. Naravno potreban je velik broj takvih iteracija za značajnije promjene, što je dodatan razlog zašto je taj proces spor i uz najbolje namjere.

      Ali pogledajmo što je alternativa, da i dalje školujemo značajan broj visoko školovanih koji isto kod kuće nemaju posla, ali još manje u svijetu jer nije baš neka navala za politolozima u Americi? Ili da se uopće ne školujemo?

      No mislim da je najbitnije prvo racionalno sagledati trenutno stanje, što ovaj članak odlično radi, i nakon toga krenuti u dugotrajan proces da se stanje poboljša. Jer svaki pojedinac našeg budućeg naraštaja će imati imperativ osobne konkurentnosti na svjetskoj razini. Bilo bi dobro da u tu bitku ne krenu goli i bosi, ili kao konjica na suvremenu motoriziranu brigadu.

      • Zbilja mislite da će, nakon dvadeset godina egzodusa, prirodnjaci i tehničari odjednom olakšati i proširiti djelovanje stranih tvrtki u RH? Do sad smo bili u nekoj izolaciji pa strane tvrtke uopće nisu bile ovde? Dvadeset godina nije bilo dosta za proširenje tih sektora, nego su se oni još i smanjili unatoč gomili novca koju svake godine dajemo za nove naraštaje inženjera koji opet ubrzo zbrišu van – i džabe investicija.

        Ili uzmimo recimo molekularne biologe, kojih svake godine upišu 50tak. Gdje bi oni trebali raditi u HR? Predavati biologiju ili kemiju u sr. školi?

        I u konačnici da, zašto ne, ako ima previše politologa, neka se ni njih više ne upisuje. Naravno, isto vrijedi i za sve ostale kojih ima previše. Članak je dobar u smislu da pokazuje kakvo je trenutno stanje, ali to smo uglavnom znali i prije, pa o reformi visokog obrazovanja slušamo već deset godina.

        Osobno, mislim da kolektivno lajemo na pogrešno drvo. S tako malim brojem visoko obrazovanih, i još puno manjim brojem specijalista i doktora znanosti, svako ograničavanje obrazovanja je deplasirano. Ponavljam nije naš problem da imamo previše ovih ili onih, nego da ih imamo premalo, a oni još uvijek nemaju gdje naći posao.

        • Mislim da je daleko bolje imati jednog konkurentnog čak i ako ode van, od nekonkurentnog koji ostane. Ovaj prvi će barem kroz veze s obitelji, prijateljima, kolegama i razmjenom znanja davati povratnu vrijednost, te će se skrbiti sam za sebe, dok će ovaj drugi biti vječiti teret. Kako su nam resursi konačni, a postoji i povratna veza, vrlo je bitno koliko stvaramo jednih a koliko drugih.

          S time da ako ne možemo biti konkurentni u nekoj aktivnosti trebamo tražiti ili niše u njoj, ili druge aktivnosti u kojima jesmo ili možemo postati konkurentni.

  9. A možda da raspustimo IRB i prestanemo školovati sve struke koje ne mogu naći posao u struci u RH? Ovo je kokoš ili jaje problem – ako nemamo tih stručnjaka nećemo imati niti domaćeg R&D, a ako nemamo domaćeg R&D kao što ga sad nemamo, zašto ih uopće upisujemo na fakultete? Na kraju, ti će ljudi emigrirati ili zauzimati mjesto u državnoj upravi onima koji su kvalificiraniji da tamo rade, istovremeno će se osjećati jadno jer su proveli krasne godine učeći nešto što im uopće ne treba, a neće imati nikakve motivacije prilagoditi se svom radnom mjestu koje zahtjeva pravne i ekonomske vještine (čast izuzecima).

    • Vjerojatno ne treba raspustiti IRB, ali on treba postati puno kvalitetniji. Čim on ne vodi brigu o našim parama, loše je to.

  10. Problem sa srednjoškolskim obrazovanjem je još i dublji ako se uzme u obzir da ni strukovne škole ne produciraju gotovu radnu snagu. Dijelom su tu odgovorni i privrednici koji zapošljavaju praktikante da im čiste prostorije ili alate, a većim dijelom i sami učenici kojima je svejedno koliko će naučiti u školi ili na praksi. Niti tu nema instant rješenja, potrebno je da svi osvijestimo važnost ove teme i svatko u okviru svog djelovanja počne na tome raditi.

  11. Pročitao sam malo i blog, koji je izvrsan, te ostale komentare. Sve ove priče mi se čine dosta intelektualni (ja sam po struci pitur, ispričavam se unaprijed). I to da bude još lošije iz njemačke. Ja ne vidim potrebu za ovakvu buku, hrvati su vrlo pametni i vidim to svakodnevno na tv, internet itd. kako neke dobi velike nagrade za svoj rad.
    Po chartu gore bi trebalo ispasti da su njemci super pametni? Gledao sam proje par meseci reportazu vezano za opče znanje ljude na ceste. 40 % ispitani nisu znali glavni grad njemačke, oni koji su znali njih 60 % nisu mogli pokazati na karte gde se nalazi grad. Jedna zenska stavila prst na Gronland!!!
    Vidite projekt u Dubrovniku, koji je stvarno napredno, da se pogura znanje i obrazovanje u ovoj države. Mislim da bi bilo do autora ovog članka da malo pogleda sve optimističnje a ne sve tako loše.
    Ja sam ispričavam za gramatičke greške u komentaru, i nadam se da se kuži šta sam htio reči. Michael Schmitt

    • Gledajte televiziju drugih drzava pa cete vidjeti da i kod njih ljudi dobijaju razno razne nagrade itd, to ne pokazuje doslovno nista, time se mi samo volimo hvaliti, a i cesto nam se razna natjecanja prikazuju kao vazna iako zapravo nisu. Ili neke nagrade dobiju pojedinci koji su iskljucivo sami zasluzni za svoj uspjeh, pa nismo mi neka velika nacija skakaca u vis zato jer je Blanka Vlasic najbolja u svijetu.
      Isto tako su ove ankete po ulicama strahovito varljive jer kad pokazete 5 izabranih ljudi od 20 snimanih mozete nastimati rezultat kako vam god odgovara. Pa u nasim najboljim gimnazijama ima ljudi koji na karti ne mogu oznacit Njemacku, pa opet ne znaci da su svi idioti.

      Gore u postu su vam podaci koji su mjerljivi na razini drzave, ove sve ostale individualne stvari se mogu prikazati na jedan ili drugi nacin i nisu relevantne. Uostalom pogledajte stanje u drzavi i gospodarstvu i sve je jasno, ako smo tako pametni zasto zivimo ovako?

  12. Bravo g:Bakic, svaka cast na iznesenom clanku…To je ono sto svatko tko zeli vidjeti zna…Tko je god proputovao malo i vidio neke stvari u drugim zemljama mogao je zakljucit slicno sto ste Vi ovdje iznijeli sto bi se reklo crno na bijelo…Mozemo sad smisljat teorije istina je ovakva ili onakva ali brojke neumoljive i iskreno me ne cude nimalo…
    Pitanje je kako dalje?
    Moje misljenje je da bi se promijenile brojke koje ste naveli da trebaju godine truda ulaganja drugacijeg pristupa u skolovanju…u biti treba se desit i jedna nacionalna katarza ajmo rec a to traje, volio bih da sam u krivu…
    Nije problem da su nasi inzenjeri/doktori/ekonomisti dobri ili losi mislim da nisu drugi nesto puno bolji ili gori problem je taj sto ih imamo malo, premalo u svim granama a posebno tehnickim…
    A lijepo ste i napisali dok se stanje ne promijeni trebamo se malo osvjestit i okrenut onome sta imamo, turizmu itd…
    Singapur izbaci godisnje 10puta vise nego Hrvatska npr…mi se u Jutarnjem npr uhvatimo jednog znanstvenika i onda pisemo kao da smo nebeski narod, a objavimo mizeran broj CC radova…
    Sve u svemu svaka cast na clanku sve je lijepo obradjeno crno na bijelo brojke grafovi kao i uvijek, porucio bih samo onima koji govore nesto protiv navedenog clanka da potkrijepe nekom analizom nekom brojkom,grafom a da ne lupetaju odokativno…

  13. Malo ću povezati ovu temu i temu financijskih izvještaja koji upravo izlaze na zse. Prije desetak i više godina bio sam u jednoj velikoj francuskoj banci poslovno. Vjerujte većina tih ljudi je prosječnog obrazovanja, ali ono što je ključno na pozicijama gdje se kreiraju stvari i o nečem odlučuje sjede vrhunski obrazovani ljudi koji su uz to i prilično pošteni i usmjereni na zajednički interes. Tu leži ključan problem jer je kod nas situacija upravo obrnuta. Klošari, bezveznjaci i lopovi sjede na ključnim pozicijama, a pametni sjede u zadnjem redu bez prava glasa.
    Eto danas je izašlo i financijsko izvješće za Dalekovod i pokazalo svu strahotu ove države i silnu količinu neznanja i nepoštenja. Kako objasniti da mirovinski fondovi ulaze u ovu dionicu, a ne pojačavaju poziciju u recimo Petrokemiji koja upravo pokazuje izvanredne rezultate. To je strahovita kombinacija neznanja i nepoštenja i to je ključan hrvatski problem jer u ovoj zemlji ima i pametnih ljudi koji nikad ne bi ovu zemlju doveli u bankrot. Nažalost takvi ne odlučuju o ničemu.

  14. Hm. Vs. u disciplinama je samo loss. Najveći stručnjaci a i izumitelji redovito su inter-disciplinarno orijentirani. Ne vidim čemu prepirka. Iskreno, talentirana i pozitivno nastrojena osoba sa višim IQ-om bitnija mi je od nekoga sa PHD-om prosječnih kvaliteta. Nažalost i jedni i drugi su vrlo često isto kompenzirani.

    • da li bi dali da vas operira netko tko ima visoki IQ il bi ipak isli nekome tko je zavrsio medicini i specijalizirao kirurgiju a ima recimo prosjecan IQ…ta prica kako je IQ najvazniji a obrazovanje uopce nije bitno je totalno bezvezna…

      • Ne razumijem pitanje, nije vezano za moju analogiju. Ili ajde, dali je Buffet fizičar ili obrazovan u tehničkom smjeru? Krivo ste me shvatili . Ja radim cijeli život na obrazovanju ali ono je samo okvir kojeg ja moram ispuniti sa slikom. Tehniku imam ali ne boje i viziju bez svoje vizijie.

        • ne treba govorit o iznimkam jer tako nigdje necemo stici, iznimke samo potvrdjuju pravilo, ja sam Vas krivo mozda shvatio a i Vi mene pa ovo nigdje ne vodi…ja zelim na glasit da nam fali visokoobrazovanih ljudi ali i da privreda to mora podrzavat jedno bez drugog ne ide…kakva ti korist od inzenjera ako nemaju di radit…IQ samo po sebi nista ne znaci…imas jako veliki postotak ljudi koji imaju mensovski visok IQ koji su bez ambicije i ne mogu bit dovoljno fokusirani na nesto i tako uglavnom klosare…
          Treba ici u skolu zavrsavat fakultete a onda tek obrazovanje i ucenje pocima na zdravim i stabilnim temeljima kuca se gradi…kucna samoukost je dobra ali nigdje ne vodi

  15. Svatko tko je zavrsio FKIT, FER, PMF i sl. s najlošjim ocjenama je Bog za ekonomiste i sl. djabalebare i parazite (politologija, sociologija, promet itd.) s prosjekom 5.0. Točka. To ne moze i nikad nece bit jednako.

    • Andre Kostolany tvrdi je biranje dionica na burzi posao koji je blizak sociologiji, politologiji i psihologiji a manje ekonomiji i matematici.

    • Oprostite ali ovo je vrlo glupa generalizacija. Nasi tehnicki fakulteti jednostavno nisu na toj razini da se tako nesto moze reci. Da pricate o npr.MIT-u di je strahovit uspjeh samo upast, a kamoli ga i zavrsit onda bi to nesto znacilo al na nasim faksovima je stvar iskljucivo individualna. Oni najgori sa ekonomije ce ostat na burzi ili radit najobicnije uredske poslove, dok ce najlosiji sa FERa sjedit za kompom i za ne bas preveliku placu upisivat neki kod. S druge strane sposobniji sa oba fakulteta ce raditi bolje poslove i uspjeti u zivotu.
      Za zavrsetak nasih faksova samo treba biti uporan par godina, nitko nije bog za nikoga nakon zavrsetka, bez obzira sto postoje neki tezi faksovi koje debili teze zavrsavaju kao sto su npr.pmf mat, medicina itd.

      • nasi tehnicki fakulteti kao fakulteti nisu toliko losi,mogu iz prve ruke reci da nisu puno bolji studenti sa ZTHnpr od studenata FERa nije problem u tome nego je problem u nasem mizernom broju i koordinaciji privrede- visoko skolstvo ti strani fakulteti jednostavno imaju ogromne budzete i suradnju sa privredom njihovi studenti bar jednu dvije godine rade na konkretnim stvarima sto kod nas nema trenutno mogucnosti…
        MIT plati i mozes ici na njega godina je negdje oko 70 000dolara pa izvoli,

    • Poštovani Ebenezer, Vaš komentar osim što nije točan, je i uvredljiv, pa Vas molim da više takve ne unosite ovdje. Ovaj mi je promakao, ali ga ostavljam samo zato jer su se JohnDoe i Marko dolje potrudli odgovoriti na njega, pa da im ne propadne trud!

    • Hm. Ja sam završio društveni fakultet i mislim da mogu bez problema ići pound for pound u dosta područja van svojeg. Bog u čemu? Računanju? Stavljanja stvarosti u metrics? Ne razumijem.

    • Zanimljivo s koliko ljutnje pišete o ‘ekonomistima’. 🙂
      Možda znate nekog ekonomistu koji zarađuje više od Vas i to Vas ljuti?
      Možda mislite da je to moguće samo u ovoj Hrvatskoj?

      Ja sam ‘ekonomist’, ne bih se složio s Vama, a općenito smatram da Vas generaliziranje i diskriminiranje neće uvijek dovesti do najboljeg rezultata.

      1. Sigurno postoje mnogi ljudi BEZ fakulteta koji su BOGOVI za većinu FKIT,FER,PMF,FSB-ovaca pa onda i za većinu ‘ekonomista’ (Domaći: E. Tedeschi, Ž.Kerum – vrlo sposoban tip, iako smiješan 🙂 ; Strani: Steve Jobs)
      Tako da je vrlo vjerovatno da postoje i neki sa završenim ekonomskim fakultetom koji su BOGOVI za većinu Vaših BOGOVA (Domaći: I.Todorić. Strani: W. Buffet)

      Ako sam dobro shvatio, o tome je pisao i DomDom12 kad je spominjao IQ i pozitivnu nastrojenost…

      2. Ako želite voditi vlastiti posao, poželjno je odslušati malo ekonomije…i premda je većina profesora na EFZG još uvijek zaljubljena u Marxa postoje trojica koja nisu, tako da ako želite možete čuti i neka zanimljiva predavanja.

      Uostalom, tu su i privatni ekonomski fakulteti od kojih vjerujem da će se u skoroj budućnosti profilirati jedan na koji će se biti teže upisati nego na EFZG jer mnogo više ulažu u unapređenje svoje usluge.

      3. Slažem se da ima previše jednih, a premalo drugih diploma.
      Država iskrivljuje tržišne signale svojim subvencioniranjem obrazovanja, signali s vremenom postaju sve jači, odnosno sve je više nezaposlenih s određenim diplomama, onda ih država zaposli na neke izmišljene poslove, onda novi studenti biraju iste fakultete pa ih ima još više, ali doći će vrijeme kad država više neće imati novca, nažalost tada godine iskrivljavanja tržišnih signala dođu na naplatu odjednom…
      Postoje mnogo “finiji” načini pomaganja studentima, npr kreditiranjem (čime bi se djelomično riješio i ‘problem’ onih koji nakon studija odu van), ali to je kod nas naravno još uvijek nezamislivo…

      • ne treba pisat s ljutnjom i nema smisla uopce usporedjivat treba nam i ekonomista i pravnika i inzenjera, sociologa,doktora itd…Stvarno nema smisla usporedjivat…usporedjuju se kruske i jabuke….
        O uspijesnosti takodjer se zaboravlja eticka komponenta i sta ona znaci da li je Kerum po tome uspjesnij od g:Djikica il od g.Bakica 🙂 opet usporedba kruske i jabuke…

        • Uzmite Forbes top ten richest. Koliko od njih je tehnikog koliko ekonomskog a koliko drop out smjera? Gledajte, znanje je moć i obrazovan je čovjek u nevjerovatnoj prednosti pred neobrazovanim. Ipak, ovaj najuži sloj uspješnih(poslovno)ljudi govori o tome da zapravo ne postoje pravila. Problem klasičnog društvenjaka je inertnost a klasičnog tehničara autističnost. Ne vrijedjam jer sam sada i svoju struku oklasirao. Ali opet, uzmite LTMC i formule i propast. MIslim da je veliki problem tehničkih struka manjak znanja povijesti.

        • Mislim da ste malo zabrijali. Ne radi se ovdje ni o kakvom ‘križarskom ratu’ protiv ekonomista, a pogotovo ne protiv Vas osobno.
          Što se tiče propasti raznih institucija, vodili su ih razni ljudi. Od država do raznih financijskih konstrukcija. Koje je ono ‘struke’ bio Madoff?

          Inače ste oko tehničkih struka potpuno pogriješili, ali to je valjda jer gledate jednodimenzionalno u svojoj struci.

          Dat ću vam i jedan primjer. Kod nas (i u drugim balkanskim, afričkim i raznim drugim zemljama vjerojatno) se smatra da je ekonomija nešto samo kvalitativna a ‘matematika je ona tehnička disciplina kojom se bave samo ‘tehničari”. No, zadnji veliki ekonomist, koliko se sjećam koji je razmišljao samo kvalitativno je bio Schumpeter, za kojeg je pouzdano da ga većina naših ekonomista nije ni pročitala.

          Matematika, barem na srednjoškolskoj razini, je elememtarni alat za ekonomiju. Čak i nešto više. Ali sve to najveći dio naših ekonomista zove ‘višom matematikom’ i ne barataju njome. Pouzdano znam da neki s malkice višim titulama imaju i problem s kamatnim stopama. Ail to njih ne smeta da izvlače zaključke, oni su ‘iznad toga’, što će to njima.

          Dolazimo do primjera. Možda znate, CFA je neki vrlo popularni standard, ali najcjenjeniji, u svijetu financija. Ima ga valjda nekih 100.000 ljudi u svijetu. Kod nas se to smatra još uvijek elitnom stvari.

          E tako je prva generacija polaznika CFA u Hrvatskoj imala njih 11: 10 ekonomista i moja malenkost. Svi oni pali na razini 1 prvi put (većina trajno odustala) i tako sam ja nakon 3 godine postao prvi i jedini s CFA u RH u tom trenutku. Onda su mi mnogi rekli – a u tome je poanta – ‘pa lako tebi, ti si matematičar!’. Kao da se radilo o nekoj naprednoj matematici! Pa potrebna matematika je bila zaista vrlo vrlo jednostavna. Ili su oni drugi u stvari bili analfabeti (pri tome pismenost smatram ono što se danas smatra u razvijenom svijetu).

        • Samuelson je disciplinarno kvalitativan ekonomist i najpoznatiji zadnji takve vrste, ne Schumpeter.

          NIje križarski rat, ali tehničke struke su operativne , nikako ali nikako više od toga, pogotovo ne u krajnjoj strukturi države.

          Zbog toga su tehničke struke bitne i potrebne jer proizvode, ali ne i upravljanje(političko).

          Tehnokratsko vodstvo, neznam da li je ikada uspjelo(sve što je mjerljivo je moguće i dobro).

          Da li je potrebno više proizvodnje(ovisnije o tehničkim strukama)? Da!
          Da li je potrebno više operativaca za rast i razvoj kroz R&D? Da!

          Dali je potrebno da omjer tehničkih struka napsram društvenih bude više od 1:5? Ne.

          Svakako vidim da vodstvo države nebi smjelo biti tehnički obrazovano(baš zbog povijesne komponente).

          Nije bed, niti ne brijem, nisam ekonomist:)

        • E sad zbilja pišete svašta. Samuelson je pisao i kvalitativno, ali je znao i koristio matematiku, naravno. Evo pogledajte mu ovjde samo dio radova iz npr. stohastičke teorije ekonomije http://mitpress.mit.edu/books/samuelson/samuelson4.pdf. Jasno, i u većini drugog ima puno matematike. Pa se zapitajte koliko naših ekonomista i 40 godina kasnije može te članke čitati s razumijevanjem. Stvarnim mislim, a ne ono ‘znam – čuo sam za to’.

        • Nisam se mogao sjetiti ali podaci se lako danas istraže:)

          James Quirk, 1987. “qualitative economics,” The New Palgrave: A Dictionary of Economics, v. 4, pp. 1-3. govore o Samuelsonu kao klasičnom kvalitativnom ekonomistu.

          Inače na The New Palgrave-u radilo je 13 Nobelovaca ekonomista:)

          Danas je sve užasno relativno, vidi se na burzi(našoj svakako) te u ostalim segmentima života i rada.

          Previše je suprostavljenih mišljenja i dokaza(koji vrijede ponekad u ponekim trenucima).

          Ugl. takvu smatram i temu tehnička vs. društvena orijentacija u obrazovanju.

        • Uopće nije relativno. Ne možete nasumičnim ljepljenjem etiketa zamagliti sukus argumenta.
          Argument je bio da je Schumpeter radio (samo) kvalitativno, bez matematike.
          Vi ste argumentirali da to nije tako tako, primjerom Samuelsona. Bez obzira kako ga tko etiketira, on je izuzetno čvrsto koristio matematiku u svom radu.

          Evo primjerice samo uvod ovdje http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Samuelson#Publications i bit će VAm sve jasno:

          Samuelson’s book Foundations of Economic Analysis (1947, Enlarged ed. 1983), is considered his magnum opus. It is derived from his doctoral dissertation at Harvard University, and makes use of the classical thermodynamic methods of American thermodynamicist Willard Gibbs.[14]

          Termodinamika je nešto matematički modelirano, je li tako.

          Na koncu, pogledajte i ovu glavnu slikicu na Wikipediji o njegovom članku i bit će Vam također sve jasno:

        • Moja greška. Nisam pročitao ovo SAMO(Schumpeter)

          Isprike na utrošenom vremenu!

          Makar relativnost teme može stvarno ići unedogled.

          Jedan(glup) primjer:

          Da li je bolja,zadovoljnija država(zajednica)sa većim idjelom tehničkih struka ili društvenih?

          Ili to nema veze već se definira željenim ciljevima pa onda, naravno i oruđima(tehnička ili društvena) i načinima dolaska do cilja.

          Možda je cilj mir i spokoj(duhovni) a možda tehnički napredak.
          (ali neću spamat).

          Mislim da u svakom slučaju postotak društveni vs. tehnički ima veliki oportunitetni trošak(za koju god stranu).

          Svakako se slažem sa Vama da je apsolutno u svim granama bitan pozitivan i pomalo agresivniji stav(glad za znanjem).

        • @DomDom12

          Jeste li ti ekonomist ili ne? Ako jesi valjda znaš da je ovo pitanje besmisleno.

          Koliko “treba” biti “tehničkih”, “društvenih”, “cirkusantskih” ili bilo kakvih struka odrediti će tržište ako mu pustimo da koliko-toliko funkcionira. Tržišta nisu 100 % “efikasna”, ali u konačnici dovedu do nekakvog rješenja (od kojega bolje ne možemo nikakvim centralno-planiranim metodama, to bi trebalo već biti sasvim jasno).

          Te stvari su i dinamičke, u nekim vremenima ćemo imati više jednih, u nekim više drugih, to nema smisla nešto previše “predviđati”, “planirati”, treba pustiti privatnim poduzetnicima da u skladu sa tržišnim zakonitostima alociraju resurse onako kako oni to misle da je za njih najbolje.

          U nekom trenutku “ćemo” moći globalno konkurirati u visokoj tehnologiji pa ćemo snabdijevati svijet sa poluvodičima, u drugom trenutku ćemo biti naj naj u “cirkusantskim” djelatnostima pa ćemo svijet snabdijevati takvim sadržajima.

          Kada će Silicon Valley a kada Hollywood biti jači, to nitko ne planira, to ovisi o odnosu snaga dotičnih i njihovih konkurenata diljem svijeta.

          Amerika bi već sto puta propala da se događaju takve stvari, da počnu prevladavati takve ideje o planiranju “strateških” grana i sl.
          Uvijek toga ima i tamo (itekako!), to je ljudska priroda, htjeli bismo svime upravljati, kontrolirali, ali to je kontraproduktivna komponenta ljudske prirode.

          U kulturama gdje opsesija “kontroliranja tuđih života” biva nadjačana onim pozitivnim težnjema za slobodom, samoodređenjem, jednakim prilikama za sve, uzimanjem tržšta kao jedinog suca u svemu tome, tamo imamo uspješna gospodarstva.

          Cilj je samo jedan: bolji život za sve, po zaslugama tih “svih”, svakome onako kako si on želi (subjektivna je definicija “dobrog života”), s jednakim prilikama, jednim i najpravednijim (nepotkupljivim, “svemoćnim”) sucem: tržištem!

          Oruđa su raznolika, svatko će sebi birati kakvim će oruđima postići samoostvarenje, kako će stvoriti vrijednost za druge i time i za sebe (pri čemu se svog dijela naravno može i odreći, donirati ga nekome). Hoćeš li ti pjevati i plesati i tako uveseljavati ljude, lijepo zaraditi time, ulagati tada u startupe u Silicijskoj Dolini kao gđica. Lady Gaga, ili ćeš slikati “apstraktne slike” koje će (nadajmo se još za tvog života) ljudi plaćati milijunima, ili ćeš revolucionizirati fotografiju ili na bilo koji drugi “tehnički” način stvoriti vrijednost ljudima na tebi je izbor.

          Nitko tebi ne treba govoriti što da radiš. Ako ćeš plesati onda pleši, ako ćeš računati računaj, bitno je da radiš ono u čemu si najbolji, ono gdje vidiš neku prednost prema drugima, gdje možeš stvoriti neku vrijednost bolje nego bilo tko drugi. Ako nešto stvoriš baveći se poslom kojega voliš, biti ćeš sretan i svi će oko tebe biti sretni. I slobodan si svoju sreću dijeliti s kim god želiš!

          Nikoga nije briga je li taj tvoj doprinos “GDP”-u došao od plesanja, pjevanja ili “računanja”. Bitno je da je došao i na najbolji način (dakle gledajući oportune gubitke/dobitke). Naravno da nećeš “računati” ako si najbolji u plesanju, kao i obratno da neće plesati onaj koji ima dvije lijeve noge a najbolji je u “računanju”. Naravno može pokušati, ali sam snosi sve posljedice toga.

          Tržište služi tome kako bi se svi resursi, uključivo ljudske, “optimalno” alocirali. Drugog načina nema. Neka centralna inteligencija koja bi to činila morala bi biti pametna kao Bog. Ne postoji “mozak”, biološki ili “umjetni”, koji može centralno upravljati “kompleksnim sustavom” gospodarstva neke države/svijeta. Takve stvari se rješvaju na sličan način na koji je priroda stvorila čovjeka i sve što vidimo: masovno paralelnim “računalom” zvanim slobodno tržište (de facto evolucija, “evolucijsko računanje”).

          Jednostavno gledajući ljepotu prirode, čudo prirode zvano čovjek, možemo biti sigurni da je to “pravi način”, da se tako postižu velike stvari.

          Nevjerojatno je da netko može sebi umisliti da je tako pametan da može napraviti više nego li priroda stvaranjem svega što vidimo počevši od osnovnih neživih molekula, preko jednostaničnih organizama pa sve do čovjeka.

          To bi se moglo nazvati blasfemičnim ili barem preoholim.

      • Postovani g. Marko…
        ***izbrisano***

        Pa upravo je to lose i najgore u nasem drustvu sto takvi uspjevaju. Potpuno je izvrnut sustav vrijednosti… Ne cijeni se netko tko ce zavrsit tehnicki faks (koji su deficitarni u nasoj ekonomiji) nego netko kome je “tata” kupio auto i stan ili tko je kupio firme za kunu pod megasumnjivim okolnostima u megamutnom vremenu. A vi upravo takve primjere spominjete… To je neka ironija? Namjerno? Inace… ispricavam se zbog gore navedenog… Ljudi koji ne zavrse faks obicno kazu neku idiotariju kao “ja imam zivotni faks…” Onda ja imam dva… zivotni i formalni…Ili znaju naći primjer nekog genija koji nema ni srednju skolu pa je genij. I na temelju takvih iznimki donose zakljucke. Bio sam preostar. Prosjecni FSB,PMF,FER,FKFIT-ovac moze nauciti posao i raditi posao ekonomista, politologa i sl. koje sam naveo dok prosjecni ekonomist moze sanjati o razumijevanju navedenih znanosti…A zasto podrazumjevati da su osobe koje su zavrsili tehnicke znanosti fach idioti koji su dobri samo u racunanju i sl. a da nisu dobri i u drustvenim podrucjima. Dapace, mogu ih vrlo kvalitetno razumijeti i raditi dok je obrnuta jako upitno…I da , naravno da sam ljut sto su takve izvrnute vrijednosti u drustvu… zato smo i tu di jesmo…

        • Osobno poznajem građevinskog inžinjera koji je drugi u svojoj u generaciji diplomirao, pred menom je rješavao IQ test i rezultat mu je bio 145. Guess what? Tip je svojim postupcima doveo u stečaj 3 firme koje je otvorio ua vrhuncu građevinske euforie i završio u dugovima. Tako da tvoja teorija o tehničkim ubermanshima je budalasta, i prije plod neke osobne frustracije nego objektivnog razmatranja.

  16. Problem je što većina ljudi samo gleda da se negdje uhljebi nakon fakulteta, i da na jednom radnom mjest smrdi do penzije. Gotovo nitko nema praktičnog znanja i poduzetničkih sposobnosti/ambicija, nego bi svi samo mahali papirima. Možemo diskutirati u nadogled, međutim situacija će se samo pogoršati s godinama.

  17. Ovu močvaru mogu ožijeti jedino imigranti jer mi nemamo ni “moć” da gospodarstvo održavamo-razvijamo niskosofisticiranim djelatnostima i sektorima a kamoli da razvijamo visokosofisticirane tehnološke proizvodne procese.Problem je taj što je proaktivna smišljena imigrantska politika kod nas tabu tema i o tome se javno nitko ne usudi govoriti.

    Jedna njemačka vrlo studiozno pristupa takvim stvarima i njihovi ekonomski instituti kljukaju vladu i javnost svojim projekcijama koliko im imigranata treba godišnje,kojih profila itd,ne ustručavaju se javnosti ,koja ponekad nije sklona imigrantima,jasno predočiti stvarne potrebe njemačkog gospodarstva .Kod nas nitko ne želi o tome javno govoriti “jer će možda jednog dana ići na parlamentarne ili čak predsjedničke izbore…”,ili su tolike analfabete da ne razumiju ni prostor ni trenutak u kojem živimo…Kakvih sam se gluposti naslušao od naših ekonomista to je prestrašno a jedan dan u emisiji otvoreno jedan bivši i jedan sadašnji ministar raspravljaju koliki su swapovi-kamate na hrvatske obveznice i niti jedan nije bio ni blizu,čak je jedan dao argument “da su mu tako rekli u jednoj banci”,taj podatak je bio također netočan…

    • G.Antun, jeste onda proucili kakvih nam imigranata treba, kojih, kojih struka i gdje cete ih nac? Ja vidim da nam jedino fali mozda konobara i kuhara za vrijeme turisticke sezone ako Vi vidite nesto drugo potkrijepite nekim ciframa,objasnjenjima. Navodite Njemacku gdje smo mi od Njemacke ako se usporedi samo izvoz Njemacke i Hrvatske(ovo usporedit po stanovniku nema smisla gledat globalno) bit ce sve jasno…
      Jel imate mozda saznanja koliko smo mi homofobno drustvo za strance zato ih ni nemamo u Hrv…Ja mogu reci da smo mi uzasno homofobrno drustvo sto se vidi iz zakona i procedure za strance…

      • Da bi razumjeli što znači konkurentnost,pa i kod “konobara i kuhara” trebali bi se baviti tim poslom i vidjeti kakvi su to danas konobari i kuhari koji se bave tim poslom i kakvu muku muče gazde sa njima a ne smiju im reči ni riječ jer im pobjegnu u sred turističke sezone,uostalom obiđite jadran pa će vam sve biti jasno.Liberalizacija radne snage povećava svijest i konkurentnost domicilnog stanovništva jer shvaćaju da nema nezamjenjivih.I nijemci su homofobno društvo pa vlada ne sluša mase nego struku,zar mislite da su šveđani i norvežani oduševljeni sa strancima u svojoj zemlji ali njihove vlade znaju “da ne možeš uzeti jare i pare”,njihov gospodaeski rast je temeljen na priljevu imigranata koji grizu i bore se dvostruko više za svoj prosperitet nego uspavano domicilno stanovništvo jer taj što je tek stigao ima u rukama samo jednu torbu i to mu je sve što ima…

        • pa koga bi vi doveli i tko bi to dosao u Hrvatsku? Indijce,Kineze koga? Koje struke? Cega nam to fali? Ja vidim da nam fali samo konobara i kuhara u sezoni …mozda grijesim…dobar kuhar i inzenjer iz indije npr nece doc u Hrvatsku radje ce ic u Njemacku,Ameriku itd…Pocetnicka placa inzenjera u Kini je negdje 500 eura mislim, zasto bi on dosao u Hrv ?

      • Mi se izgleda ne razumijemo,proimigrantska državna politika je jako složen proces koji se ne vodi na razini dali nekome treba konobar ili ne već se to radi smišljenom poticajnom politikom za sektore i predjele zemlje za koje pretpostavljate da se sa postojećim stanovništvom ne mogu razvijati.Npr ako država želi u “Donji Lapac ili Garešnicu” naseliti ljude onda prvo što mora napraviti je osigurati investitorima besplatna zemljišta,besplatnu komunalnu naknadu za gradnju smještaja tih ljudi koje će investitor dovući na ove prostore,potpuno pojednostavniti dobijanje radnih dozvola za sektore koji su u hrvatskoj deficitarni itd itd,to je samo djelić mozaika koji trebate složiti da bi tome ozbiljno ali i kontrolirano pristupili,najgore što vam se može dogoditi je da vam se taj proces odvija nekontrolirano kao danas,doduše u maloj mjeri ali vjerujte i danas vinogradari imaju problem kod berbi gdje im na dolazak policije sezonski radnici iz susjednih država trče u brda a ti isti vinogradari na svome području ne mogu naći ljude za rad jer nisu ti vinogradi na trgu bana jelačića nego na periferijama sela koja imaju tridesetak stanovnika većinom staraca.

        Za kraj,pokušajte vi dati oglas da tražite pet pastira na velebitu,pa ćete vidjeti tko će vam se javiti,pokušajte naći 100 radnika za tvornicu namještaja u lici?O tome vam ja pričam a hrvatska danas ima jednu komparativnu prednost u odnosu na susjede a to je da sutra ulazi u bescarinsku zonu trgovine sa eu i mi tu prednost moramo pokušati iskoristiti,pa ako će kinez otvoriti tvornicu tamo gdje mu mi dozvolimo i ako će plaćati hrvatskoj poreze pa neka i dovuče svoju radnu snagu,to ne znači da će ti kinezi odmah postati hrvatski državljani i te kriterije treba dovesti u red a osnova za dobijanje državljanstva mora biti poznavanje hrvatskog jezika ali ne vidim problem da izdavamo radne dozvole i ubiremo poreze za naše mnogobrojne umirovljenike i tako pokušamo spasiti ovu čaroliju od našeg mio sustava gdje nam je deficit godišnje 17-18 milijardi kn a sa natalitetom se ne možemo hvaliti…

  18. Prvo-SUPER BLOG POST! Svaka čast! Moram komentirati jer sam se dugo bavio sam tom problematikom, odnosno ja i kolege studenti.

    Da budem iskren, ovo me ništa nije iznenadilo. 🙂 Na prvoj godini faksa sam shvatio da nešto ne štima i skoro 4 godine vodio bitku sa Sveučilištem u Splitu i matičnim fakultetom (Ekonomija) da se uvedu nekakve promjene. Jednostavno, imamo ozbiljan problem kada meni jedan profesor, doktor znanosti kaže: “Vi ste sada studenti, vi ćete završiti fakultet, Vi ne trebate znati ispuniti opću uplatnicu to će raditi oni sa srednjom školom”. On je to rekao povodom filma kojeg smo snimili 2010. a vezan je za obrazovni sustav RH.

    Kada Vam to kaže profesor i pri tome misli ozbiljno… Što reći? Tužno… Ovo je samo jedan primjer u tom čemeru i jadu.

    Jednostavno, činjenica je da imamo katastrofalni obrazovni sustav koji se temelji na teoretskom znanju. Bolonja je od studenata napravila FAHIDIOTE (izraz za obrazovane neznalice). Profesori čuvaju svoje radno misto i odgovara im ovakav sustav, jer zašto bi išli protiv sebe i svojih plaća.

    S druge strane imamo neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada što je totalna ludost. Rektor Pavić tvrdi da kvote treba povećavati jer je glavni cilj povećati udio obrazovanih. TOTALNA LUDOST! Iskreno, što će nam na tisuće ekonomista? Pravnika??? Netko mora uvesti red i reći STOP!

    Komunikacija s gospodarstvom nažalost ne postoji! Ministarstvo bi trebalo imati utjecaj na sveučilišta a ono na fakultete. Nažalost, kod nas je to sve naopako. Pa kako će MZOŠ utjecati na kvote ako npr. ekonomija oko 40% novaca osigurava sama. Nije država (MZOŠ) luda da se petlja u rad samih fakulteta pa će još od njih tražiti novce!

    Jednostavno, mi nemamo strategiju. Ali imamo veliku štetu- Studente financiraju porezni obveznici, velikim dijelom. Ti ljudi se školuju i ne rade nigdje, opet su na teret državi. Što imamo? IMAMO UZALUD BACEN NOVAC.

    Imamo mi i drugih problema, to je ortački kapitalizam, mentalitet nerada, negativna selekcija… I kad to sve zbrojiš dobiješ ovakav članak. 🙂

    Mislim da ne treba previše plakati… Triba radit, pokreni se sam i nema druge.” Mi” smo generacija koje nešto mora napraviti ili neće biti dobro. 🙂

    PREPORUČAM 2 BESPLATNE PDF KNJIŽICE, ovo je literatura koja će Vam pobliže opisati stanje u RH, malo o obrazovanju, negativnoj selekciji… Surađivao sam sa ovim autorima, radi se o poduzetnicama koje su pokušale promijeniti našu STVARNOST:

    PRAKSOM DO ZNANJA 2- http://www.treningcentar.hr/images/stories/publikacije/IDK2_enc.pdf

    PRKSOM DO ZNANJA 1- http://www.treningcentar.hr/images/stories/publikacije/IDK1_enc.pdf

  19. Nenade,
    nakon dužeg perioda opet jedan odličan članak.

    Par stvari za dodati:
    1) temeljni problem je da naše društvo ne razumije i ne percipira razliku između školovanja i obrazovanja. (“I’ve never let schooling interfere with my education” – M.T.), već dapače mjeri obrazovanost školovanjem
    2) Bologna uništava obrazovanje, konkretno kriteriji na FERu su srozani, sve se svodi na jedan veliki tečaj…. FER je i dalje dobar, no smanjuje se obrazovanost školovanog kadra. Nije mi jasno kako to profesori ne vide, da li to namjerno dozvoljavaju ili se prave da to ne vide?

    lp, Graziani

    • Ovo pod 2 je dobro pitanje. Prema mom iskustvu, a sudjelovao sam u sustavu odlučivanja od početaka Bolonje na Matematici, imali smo dvije faze:

      1. Neinformiranost (zbog nezainteresiranosti), gdje se nije vjerovalo nama na “fronti” (niže godine, koje je Bolonja prirodno prve zakačila). Zanimljivo kako profesor, koji smatra da fantaziraš i pretjeruješ, odjednom promijeni stav kad mu na usmeni umjesto nekadašnjih 10ak studenata dođe njih 200.

      2. Kad nas je Bolonja sve zakačila, ušli smo u fazu u kojoj su svi u tom sustavu, ali opet mnoge nije briga. Prije Bolonje smo imali sustav pismeni+usmeni iz skoro svih kolegija, a ti usmeni su bili pretežno jako ozbiljni (sat vremena po studentu je bilo skroz normalna pojava, s rekordima od pretjeranih 3+ sati). Sada, mnogi kolegiji su ukinuli usmeni (što je, IMO, za matematiku jako loše, jer svrha matematike nije bez razumijevanja bubati postupke za rješavanje zadataka koij, budimo realni, sami po sebi rijetko imaju praktičnu primjenu), a oni koji su ih zadržali su ih jako skratili i banalizirali, u interesu Sv. Prolaznosti, a i iz vlastitog komoditeta (malo je teže dvojici profesora ispitati cca 200 studenata kvalitetno kao nekoć). Čak postoji i meni neshvatljiv koncept “usmenog na kojem ne možeš pasti niti smanjiti ocjenu” (jer se bodovi samo pribrajaju). De mi na usmenom pusti budućeg liječnika koji ne razlikuje ruku i nogu, pa da vidimo što će takav sustav proizvesti…

      Paradoksalno, to profesorima stvara isti ili bitno manji pritisak nego prije, pa im većini to i odgovara. Nadalje, postoji i argument “veće efikasnosti” jer sada puno više studenata završava godine. Asistentima Bolonja stvara puno više posla nego ono prije, no tko pita asistente? Oni su radna snaga koja usput mora doktorirati o docentirati. Kad neki izleti, dođe drugi. Potrošna roba. Samo za usporedbu (radio sam 4-5 godina prije Bolonje), za jedan prosječni kolegij:
      – prije Bolonje: 2-3 puta godišnje pismeni, s po 20ak studenata (50ak, ako te zapadne baš prvi zimski/ljetni rok), po 5 zadataka –> treba ispraviti 200-350 rješenja (praktički puno manje, jer su zbog postojanja rokova mnogi studenti izlazili turistički i predavali prazne papire);
      – sada: 2 puta godišnje cijela generacija, plus oni koji su prošle godine pali, dakle 250-300 studenata, plus na popravnom 100-150, po 1 zadatak (svaki asistent svoj zadatak) –> treba ispraviti 600-750 rješenja, s time da je broj praznih papira zanemariv, jer pad kolegija znači pad godine, pa se studenti pokušavaju “iskrumpirati”.

      U isto vrijeme, rok za doktorat je smanjen s 4+4 na 6 godina (s namjerom dodatnog skraćivanja), a sam doktorski studij otežan.

      Da se vratim na profesore: naravno, trivijalno je uljuljati se u viziju vlastite važnoće i reformskog čuda Bolonje, pa mnogi ne žele to kvariti sagledavanjem kvalitete našeg outputa. Naravno, prigovorit će nama na nižim godinama da “studente puštamo s nedovoljno znanja”, maltene u istoj rečenici u kojoj će nam predbaciti “nisku prolaznost”.

      Kao i ti za FER, ja za PMF-MO smatram da je i dalje jako dobar fakultet (za naše prilike), ali niti sjena onom predbolonjskom. Koliko čujem nije ni drugdje po Europi bolje (npr. kolegica u UK, (doktorirala na MIT, dakle nikako nije “bezvezna”) se jada da joj studenti — koje MORA PUSTITI — ne znaju niti ono što je našim studentima nužno, ali ne i dovoljno za prolaz).

      U konačnici, Bolonja = “fasada, a ne sadržaj”. Bitno je koliko % položi, a ne što su naučili. Prve bolonjske godine su asistenti iz Matematičke analize (kao FERovac znaš koliko je to važan kolegij) bili na “ribanju” jer im je prvi kolokvij (neeliminatorni!) položilo “samo 80% studenata”. Imao sam i ja svojih ribanja, a kad sam pitao “jeste li vidjeli kakve ih zadatke pitamo” odgovor je bio “ne, ali mala vam je prolaznost” (op. Charon: “samo” cca 2/3 za cijeli kolegij).

      Ne znam kako je na FERu, no na PMF-MO u zadnje vrijeme raste svijest o tome i polako se stvari vraćaju na ozbiljnu razinu, vraćaju se neki usmeni, već neko vrijeme nema prozivki zbog “niske” prolaznosti,… Na žalost, to je spor proces, a input iz srednjih škola — redovito sve slabiji i slabiji — tome nikako ne pomaže.

  20. Nemam vremena, pa samo kratko: smatram da je R&D output prvenstveno povezan s novcanim sredstvima koja se u njega ulazu. Jednostavno vrijeme je novac. Kada sam ne tako davno pricao s jednom njemicom, shvatio sam da se njima vise isplati ulupati xx.xxx eura u konkretni komad opreme i time ustedjeti 6 mjeseci nego (kao mi) stedjeti (jer naprosto nema novaca) i potrositi xy mjeseci da se kompletira (cesto i iz kucne radinosti) eksperimentalni setup. Po meni je to bit transfera novca u istraživacku (eksperimentalnu) djelatnost. Treba uzeti u obzir i da su nemala sredstva potrebna za odrzavanje postojeceg statusa (oprema se kvari, treba placati grijanje itd).

    Jedino mjesto gdje se financiranje istrazivanja spominje u postu je citiranost po ulozenim sredstvima per capita, tj. bang for the bucks. Prvo, y os pocinje na 4 pa onda zbilja ruzno izgleda kako smo na dnu 🙂 Drugo, primjetio sam da smo u drustvu Japana i SAD 🙂 Trece, ipak nije ok da nas Slovenci šišaju skoro za faktor 2. Cetvrto, ima mnogo slojeva citiranosti itd ali da sad u to ne ulazim. Zakljucak, moglo bi se bolje. Ali…

    Nisam vidio da se spominje ulaganje u znanost kao udio BDP. Malo pogledajte wikipediju da sada ne radim c/p. Ameri su blizu 3%, Europa na 2%, s tim da je plan da se do 2020 (Horizon 2020) digne na 3%. Mi smo negdje na ispod 1%, za razliku od slovenaca koji su na oko 2%. I sada da ne ponavljam pricu o fiksnim troskovima itd, slicna je kao i za d.d.

    Zakljucak? Ako hocemo biti florida Evrope a mogli bi (autor ima dionice korf) to ne znaci da ne trebamo ulagati u znanost. Iako nam je industrija takva kakva je, te je upitno koliki je direktni i trenutacni benefit za nju od znanosti u hrvata, trebalo bi razmisliti u jednom sirem kontekstu sto ocekivati i kako financirati nasu znanost i visoko obrazovanje. Pozdrav

    • Tu ste potpuno u krivu.
      Radi se
      a) O tome kako ulažemo, imate gore podatke da smo katastrofalni
      b) Da ulaganje ima tim više smisla čim su ostali faktori tu, i u čemu smo jako loši.

      Najbolji primjer Vam je IRB gdje se uopće smatra blasfemičnim pitati da li se isplati to ulaganje. A poanta ‘isplatiti se’ je u tome koliko si dobio za to koliko si uložio. A oni i naše društvo u cjelini imaju stav ‘moramo imati znanost, stoga se isplati ulagati u IRB’. To je kao da kežeš ‘moram imati stan, pa se isplati platiti bilo koju cifru za m2′.

    • @noname

      To uopće nije istina. R&D output je zapravo slabo koreliran sa inputom novca u njega. To vidimo čak i u američkoj “IT” i povezanim industrijama. Neki ponekad ulažu i po 100 puta više od drugih pa ih ovi drugi outputom nadmaše.

      Svijet bi bio prejednostavan kada bi se moglo samo baciti šaku (vreću, šleper) novaca, i: bum, evo ti stvori se inovacija iz te hrpe novaca.

      To ne ide tako. Bacanje novca je bacanje novca. Ne možemo snagom volje novac pretvoriti u nešto korisno.

      Za inovacije je potrebno nešto puno više, gdje je novac tek nužni preduvjet (i to prilično lagan preduvjet!, novac se lagano nabavi, ima ljudi koji žele “investirati” u zanimljiva istraživanja) a nipošto “dovoljan” uvjet, jako jako daleko od toga.

      Za inovacije je potrebna kultura u kojoj se one mogu dogoditi, potrebna je poduzetnost, dakle odgovarajući “poduzetnička/poslovna klima”, potrebna je konkurencija (ljudi se vole natjecati, ljudi imaju snažan instikt za preživljavanje itd.), potreban je ljudski potencijal odrastao, odgojen, obrazovan u takvoj kulturi, klimi, shvaćajući tržište/konkurenciju, shvaćajući smisao biznisa/inovacije, shvaćajući kako se mjeri vrijednost koja je stvorena: zaradom!

      Vrijednost se u nekom (recimo 50:50) omjeru dijeli između prodavatelja i kupca. Ako zarađuješ dokaz je to da si nešto stvorio svojim kupcima, ako ne zarađuješ očito da se nije imalo što “podijeliti” jer nisi nikakvu vrijednost niti stvorio koju biste tada na obostrano zadovoljstvo dijelili.

      Dok živimo u društvu u kojemu se te stvari ne shvaćaju, nema tog novca koji može stvoriti inovacije i tako stvoriti uspješno gospodarstvo.

      Sve počinje od čovjeka tj. od kulture. Tu se moramo mijenjati i onda je moguće očekivati i drugačije gospodarstvo.

  21. koji je onda vas prijedlog znanstvene strategije RH? Sto napraviti s IRBom, sto napraviti s PMFom, a da ne govorim o sveucilistima u ostalim gradovima hrvatske? Po kojoj cijeni i u koga ulagati? Koji su vasi kriteriji?

    • Sveučilišta nek se posvete obrazovanju a ne znanosti, a institutima bih dao jednu kunu na svaku kunu koju zarade u suradnji sa gospodarstvom. Domaćeg nema što znači da bi se za posao većinom morali boriti na svjetskom tržištu.

    • Nemam prijedlog. Jesam li nešto kriv zbog toga? Ali znam da svako ulaganje treba valorizirati, a ne ići metodom ‘svetih krava’.

      • @ mclynx: sori mozda nisam bio jasan, govorim o znanosti a ne inovacijama i tehnologiji.

        @nbakic:
        zapravo ste krivi (uz duzno postovanje) jer primjenjujete isti valuacijski model na BOV-ove, gnojiva, znanstvene clanke i apstraktno slikarstvo. Ne kazem da izvjesni stupanj korelacije ne postoji, ali ipak nemojte ici predaleko. Pogledajmo i neke druge aspekte.

        Promotrite standardni zivotni put jednog znanstvenika. Do doktorata stigne s 28-30 godina, zatim slijedi jedan postdoc (znanstveno usavrsavanje u inozemstvu), pa drugi, treci… dok se jednog dana ne ukaze permanentno radno mjesto na akademiji… ili pravac industrija (moze i financijska). Pretpostavimo da je sretni postdoc dokazao po milijunti put da je nesto posebno i iza njega stoji izvanredan CV. Tek tada, sa nekih 30+ godina dobiva famozno zaposlenje na neodredjeno vrijeme. I jos u to treba ukomponirati obitelj od cega mnogi odustaju.

        To stalno radno mjesto (tenure pogledajte na wikipediji) je pogotovo vani “svetinja”. Nije ga nimalo lako dobiti a i oni koji ga daju zapravo time riskiraju, jer nema garancije da ce znanstvenik do kraja karijere imati isti output. Uostalom, svi ti mladi moraju prije ili kasnije zapoceti svoje vlastito neovisno istrazivanje…

        Tako da je evaluacija znanstvenika vrlo teska (ok imate citate ako vas to veseli ali ako malo procackate stvar je prilcno dvodimenzionalna). Pa ipak, tenure daje znanstveniku slobodu, to je beneficija posla da nije pod pritiskom i da moze biti kreativan i produktivan. Neki mozda to i zloupotrijebe, ali svejedno mislim da drugog puta nema.

        Dakle, to je poslovni model znanosti, a sada koliko novaca pod tim uvjetima zelite upumpati u nju kroz drzavni proracun je naravno drugo pitanje na koje sam djelomicno odgovorio prethodnim postom.

        Pozdrav

        • Iskreno, uopće ne vidim s čime Vi diskutirate. Krećete od onoga što nije (navodni moj ‘isti’ za BOV-ove i apstraktno slikarstvo), ono … totalno zemlja-zrak, da biste diskutirali o onome što uopće nema veze s temom, i time sve skupa nešto ‘dokazali’?

        • A za čega znanost uopće služi nego kao jedan od temelja za inovacije, razvoj tehnologije, gospdoarstva općenito?

          Ako ne služi za to onda se radi o luksuzima koje si mogu priuštiti samo oni “bogati” koji imaju dovoljne “viškove” za financirati si takve intelektualne užitke.
          Svi mi volimo užitke raznih vrsta, ali trebamo ih biti sposobni financirati bez problema, u supronom to nisu tek “nevini užici” nego “poroci” kojih bi se trebalo osloboditi.

          Tko si može financirati slikanje apstraktnih slika neka si to sam financira, zašto ne. Samo nemojte tražiti od drugih, pogotovo onih gladnih, da vam doniraju za te slike.

          Gladne evenutalno tražite da sufinanciraju nešto gdje im možete obećati dovoljno atraktivan povrat na njihov ulog zahvaljujući kojemu će možda moći kupiti dovoljno hrane da prestanu biti gladni.

          Netko je spomenuo ETH Zürich, pa njihova znanost upravo tome i služi, sve što uspiju napraviti odlazi na tržište kao spin-off.

          Ili pogledajmo jedan Stanford, pa cijela Silicijska Dolina u njemu gleda svojevrsno božanstvo zahvaljujući kojemu sve živi. Oni produciraju vrhunske ljude za tamošnje velike kompanije, mnogi ljudi (kao nedavno s moje strane spomenuti Ren Ng) po izlasku sa fakulteta osnivaju svoje startupe, ono naprave dobru doktorsku dizertaciju i na temelju nje novu kompanijicu koja će kada se dokaže završiti u okviru neke veće kroz neko preuzimanje ili će nastaviti samostalno ako to osnivači i ulagaći smatraju oportunijim itd.

          A i sam Stanford i svako normalna “znanstvena” ustanova osim produciranja uspješnih startupa (popularno u Europi) ili još bolje ljudi koji će samostalno oformiti takve startupe (normalno u USA) ili obogatiti ljudski potencijal postojećih kompanija, osim raznih projekata za tržište i drugih usluga (medicinskih npr. kroz svoju sveučilišnu bolnicu koja super zarađuje i sl.) kojima zarađuje za financiranje svojih aktivnosti normalno je i da prikazuje svoje rezultate jasno i glasno a ne kao npr. naš IRB koji se tu spominje kao negativan primjer. Kad će naše znanstvene i obrazovne institucije objavljivati neka ovako normalna izvješća:
          http://bondholder-information.stanford.edu/pdf/AnnualReport_2011.pdf

      • Želio bi se samo kratko uključiti sa svojim razmišljanjem i reći da nije problem u samom obrazovanju već o politici rada koji je u hrvatskoj prisutan već duže vrijeme a to znači povećanje potrebe za statistima a mala potreba za analitičarima simbola u većini poslovnih procesa na tržištu rada. Ove gore nebuloze o klasifikacijama fakulteta moram opovrgnuti iz prakse jer ima zaista vrlo različitih primjera vrlo loših i autističnih inženjera sa FER-a do neprepoznatljivosti afirmacije i rezultata što u dosta slučajeva ide u korist drugih “manje” vrijednih fakulteta kako ih u nekim od komentara nazivaju. Ne bi se trebali baviti kritikom onog u što nismo upućeni.
        U konačnici, kompanije bi trebale težiti dodanoj vrijednosti a ne samo kvalitetnim konjima za vuču a obrazovni sustav treba pripremati društvo te od istog čekati vjetar u leđa. Kada bi mediokriteti znali da im nije dovoljno završiti fakultet i prestati misliti i razvijati svoju kompetenciju stvari bi se promijenile na bolje no to nažalost zbog postojećih okolnosti još neko vrijeme nije moguće iz više razloga. Predstavljanje našeg školstva na ovaj način po mom mišljenju nije objektivno.

  22. članak odličan, a pogledao sam i komentare koji su me dobro nasmijali; ja sam završio društveni fakultet i iz prve ruke mogu reći da je kvaliteta kadra i studija općenito tragikomična: šarlatanstvo je posebno uzelo maha među društvenjacima, koji nas marljivo zatrpavaju svježim vjestima o Bašćanskoj ploči, Jasenovcu ili Bleiburgu… (naravno osobu koja je znatiželjna ništa ne može zaustaviti jer je tesktove danas lakše nabaviti nego ikada): suditi o nečijoj kompetentnosti kod nas po diplomi ili srednjoj školi ili doktoratu je komično jer su svi zdravi kriteriji iskarikirani divovskim rodbinsko – klijentelističkim sustavom (izuzetak je tek mali dio Zagreba koji ima “najbolji” ljudski materijal ionako…

  23. Točno je ono za “Veliki hadronski sudarač” (možda bi bilo bolje, Veliki sudarač hadrona…). Točno je i ostalo.

    Dnevnik, vijesti iz politike, malo gospodarstva, pa o kazalištu, slikarstvu. Nikad ništa o znanosti, tehnici, osim kad se pali LHC.

    Zato društvenjaci tvrde “ne rezati društvene znanosti na fakultetima!”

    No imali smo 20 godina za promjene. Mogli smo odgojiti već jednu generaciju. No prvo smo u škole uveli vjeronauk i sad dvadeset godina raspravljamo o tome. Imamo i psihologiju u gimnazijama.

    Dakle, naš izvozni proizvod u EU će biti vjera.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s