PTKM

Umjesto HPB i Croatia osiguranja država treba prodati Petrokemiju

Evo i današnjeg članka iz JL koji sam poslao pod gornjim naslovom (a urednik, naravno, određuje naslov, pa je ovaj koji je objavljen malo drugačiji). Inače je online izdanje JL jako dobro (i jeftino), izlazi svaku večer u 20:30 i preporučam ga. Ovo niže sam ‘ukrao’ s njega. Ako vam je nečitko, na kraju ovog posta (dolje) je isti taj članka kao tekst.

JL – Privatizirati Petrokemiju

Napominjem da je privatizacija Petrokemije danas još aktualnija kad znamo da je država skoro sigurno ostala bez većeg dijela ili sve dobiti INE i poreza na njenu dobit. A Petrokemija ima veliku, veliku prednost: spremna je za privatizaciju – operacije su posložene, management je odličan, tržište je liberalizirano i može donijeti ogromne ulagačke sinergije.

Ali svakako pročitajte i današnji prvi, glavni, post Izuzetna predikcijska snaga ‘Bakićevog kriznog modela’, razmjeri neefikasnosti tržišta i ažuriranje modela.

+ + + +

Umjesto HPB i Croatia osiguranja država treba prodati Petrokemiju

Država želi prikupiti oko dvije milijarde kuna privatizacijom Croatia osiguranja i HPB. Situacija je teška i nemamo puno izbora. No, trenutak je nezgodan zbog niske valuacije financijskih tvrtki. To se ogleda i u najavljenoj neprirodnoj strukturi transakcije. Tako bi, navodno, većim dijelom u kupnji HPB trebali sudjelovati mirovinski fondovi, što je prelijevanje iz šupljeg u prazno. Eventualni višak sredstava fondovi mogu državi isporučiti kupnjom obveznica, pa postići sličan učinak – ionako se uglavnom time i bave, iako imaju i boljih prilika.

Ali, uguravanje fondova u igru možda i znači da nema drugih ozbiljnih kupaca, a to može značiti da bi se članovi fondova udjel u HPB mogli preplatiti.

I na koncu, još ne razumijemo treba li nam nezavisna hrvatska banka. Iako je dobro da su u proteklom razdoblju našim bankama upravljali stranci, a ne Hrvati – sjetimo se samo sudbina Dubrovačke, Glumina i samog HPB – čini se da je njihova kolektivna snaga prevelika, a upravo mirovinski fondovi koji su trebali biti najvažniji ventil, protuteža, bankama, u velikoj mjeri funkcioniraju kao ekstenzija njihova poslovna modela.

Znatno veći financijski i razvojni učinak bi imala dokapitalizacija Croatia osiguranja i HPB, unos svježeg kapitala, uz prodaju državnog udjela u Petrokemiji.

Zašto baš Petrokemija?

Prvo, Petrokemija je organizacijski i poslovno odlično posložena i može se odmah privatizirati, za razliku od ‘vječnih kandidata’ kao što je HEP, a nije strateški važno da joj je država vlasnik: tržite je ionako liberalizirano.

Drugo, vrijednost joj je znatna. Konkurentna, a u sektoru je mnogo akvizicija i valuacije su odlične. Primjerice, BASF upravo prodaje operacije sličnog kapaciteta i kvalitete za oko 700 miliona eura – po sličnoj valuaciji bi država za svoj udjel dobila preko dvije milijarde kuna. Važno je znati da se za kupnju natjecala norveška Yara, globalni lider u branši, a pobjedu je odnio ruski Eurochem.

Treće, razvojne mogućnosti su ogromne. Pravi partner bi, lako moguće, bio povezan s plinskim poslovanjem, ili imao daleko bolji pristup tržištu plina i mogao bi postići bolje cijene, ali i investirati u značajno podizanje kapacitete. Ne moramo napominjati što bi za Moslavinu i Hrvatsku značila transformacija iz regionalnog u europskog izvoznog diva. Istovremeno, dokapitalizacija HPB i CO bi omogućila njihov razvoj.

Četvrto, ovo bi omogućilo prirodna partnerstva. Čini se da je Hrvatska u zahlađenim odnosima s nezaobilaznom Rusijom, a zadnja prilika je propuštena s Južnim tokom, možda i iz valjanih geostrateških razloga. Ali Hrvatska je premala i presiromašna da ne bi surađivala sa svima. Ruskim izvoznicima plina bi ovakav golemi, a anticiklički potrošač vrijedio zlata – tu nema tajni, a Hrvatskoj bi omogućio građenje odnosa s Rusijom koje naši drugi partneri ne bi zamjerili. I ovdje treba gledati širi kontekst, a to je da Petrokemija ima suvlasnišvo u luci Šibenik, a koja je luka na toplom moru. Sinegije su i šre: Rusija je jedno od naših najbrže rastućih turističkih emitivnih tržišta, a u 2011. su ruski boravci već bili oko 10% njemačkih. Prosječni boravak ruskog gosta je najduži od svih nacija!

Peto, takva transakcija bi zasigurno reaktivirala tržište kapitala, digla likvidnost i omogućila kvalitetniju valuaciju ostalih udjela kojih se država namjerava rješiti. To bi olakšalo prodaju i omogućile veće cijene. Pri sadašnjim okolnostima su de facto jedini kupci mnogih manjinskih udjela postojeći većinski dioničari, pa oni mogu državu ucjenjivati. To bi ujedno potaknulo i mirovinske fondove da promjene svoje čudnovate investicijske strategije. Jedan upravitelj je tako nedavno izjavio da ‘ne vidi zašto bi u Petrokemiju trebao uložiti više’ od samo oko 25 miliona kuna koje već jest, te se pohvalio svojom uspješnoću jer je cijena dionice porasla. Zaboravio je spomenuti da je samo na dionicama Ingre izgubio oko 80 miliona kuna. Strategija kupnje malih količina dobrih dionica, a velikih količina loših zaslužila je crveni karton i odlazak u ropotarnicu.

Šesto, ali ne i najmanje važno: lokalna zajednica se ne mora bojati za radna mjesta jer je već i sada trošak plaća sukladan svjetskim gabaritima. To znači da otpuštanja ne treba biti, a da će prirodni odljev, u slučaju daljnjeg razvoja firme, omogućiti povećanje plaća ostalim radnicima.

I za kraj: Nije tajna da sam značajan, aktivan i entuzijatičan dioničar Petrokemije. Subjektivan sam, ali zato upućen u temu. Zasigurno će to u našoj prijetvornoj i zavidnoj okolini navesti mnoge da kritiziraju ovaj moj istup. Ali smatram da je došlo vrijeme da se normalnim smatra i iskazivanje legitimnih i transparentnih interesa, a ne samo skrivenih navodnom brigom za opće. Vrijeme je da prestanemo pjevati himnu s rukom na novčaniku. I naravno, trebamo znati da je win-win moguć, iako se kod nas općenito ‘zna’ da se dobiti može samo ako drugi izgube.

Oglasi

Kategorije:PTKM

24 replies »

      • Vlada bi trebala omogučiti da se daju neobvezujuće ponude za PTKM, HPB, i CROS i gdje dobije veći iznos proda ga, na tržištu gnojiva vladaju velike konsolidacije i stoga se plaćaju premije, država ne može izgubiti može samo dobiti, ali i mogu i dioničari, i upravo tako se pokrene i ciklus ulaganja na burzi, to će utjecati i na potrošnju, BDP, iz ovoga PTKM ne mora prodati, ali bilo bi poželjno da država zna koliko nešto objektivno vrijedi bilo HPB, bilo CROS ili PTKM, a ne da čeka akciju od strane drugih, zovite i drugi će doći, neka pozovu sve veće ulagče bilo Europljani iza Yare ili Švicarci, Amerikanci Potash, Mosaic, AG,U, Rusi, Arapi, Kinezi zovite ih sve pa neka daju ponude, i dati će, što ih je više veća cijena……

      • Evo ga onda ovdje:

        + + +

        Umjesto HPB i Croatia osiguranja država treba prodati Petrokemiju

        Država želi prikupiti oko dvije milijarde kuna privatizacijom Croatia osiguranja i HPB. Situacija je teška i nemamo puno izbora. No, trenutak je nezgodan zbog niske valuacije financijskih tvrtki. To se ogleda i u najavljenoj neprirodnoj strukturi transakcije. Tako bi, navodno, većim dijelom u kupnji HPB trebali sudjelovati mirovinski fondovi, što je prelijevanje iz šupljeg u prazno. Eventualni višak sredstava fondovi mogu državi isporučiti kupnjom obveznica, pa postići sličan učinak – ionako se uglavnom time i bave, iako imaju i boljih prilika.

        Ali, uguravanje fondova u igru možda i znači da nema drugih ozbiljnih kupaca, a to može značiti da bi se članovi fondova udjel u HPB mogli preplatiti.

        I na koncu, još ne razumijemo treba li nam nezavisna hrvatska banka. Iako je dobro da su u proteklom razdoblju našim bankama upravljali stranci, a ne Hrvati – sjetimo se samo sudbina Dubrovačke, Glumina i samog HPB – čini se da je njihova kolektivna snaga prevelika, a upravo mirovinski fondovi koji su trebali biti najvažniji ventil, protuteža, bankama, u velikoj mjeri funkcioniraju kao ekstenzija njihova poslovna modela.

        Znatno veći financijski i razvojni učinak bi imala dokapitalizacija Croatia osiguranja i HPB, tj. unos svježeg kapitala, a uz prodaju državnog udjela u Petrokemiji.

        Zašto baš Petrokemija?

        Prvo, Petrokemija je organizacijski i poslovno odlično posložena i može se odmah privatizirati, za razliku od ‘vječnih kandidata’ kao što je HEP, a nije strateški važno da joj je država vlasnik: tržite je ionako liberalizirano.

        Drugo, vrijednost joj je znatna. Konkurentna, a u sektoru je mnogo akvizicija i valuacije su odlične. Primjerice, BASF upravo prodaje operacije sličnog kapaciteta i kvalitete za oko 700 miliona eura – po sličnoj valuaciji bi država za svoj udjel dobila preko dvije milijarde kuna. Važno je znati da se za kupnju natjecala norveška Yara, globalni lider u branši, a pobjedu je odnio ruski Eurochem.

        Treće, razvojne mogućnosti su ogromna. Pravi partner bi, lako moguće, bio povezan s plinskim poslovanjem, ili imao daleko bolji pristup tržištu plina i mogao bi postići bolje cijene, ali i investirati u značajno podizanje kapacitete. Ne moramo napominjati što bi za Moslavinu i Hrvatsku značila transformacija iz regionalnog u europskog izvoznog diva. Istovremeno, dokapitalizacija HPB i CO bi omogućila njihov razvoj.

        Četvrto, ovo bi omogućilo prirodna partnerstva. Čini se da je Hrvatska u zahlađenim odnosima s nezaobilaznom Rusijom, a zadnja prilika je propuštena s Južnim tokom, možda i iz valjanih geostrateških razloga. Ali Hrvatska je premala i presiromašna da ne bi surađivala sa svima. Ruskim izvoznicima plina bi ovakav golemi, a anticiklički potrošač vrijedio zlata – tu nema tajni, a Hrvatskoj bi omogućio građenje odnosa s Rusijom koje naši drugi partneri ne bi zamjerili. I ovdje treba gledati širi kontekst, a to je da Petrokemija ima suvlasnišvo u luci Šibenik, a koja je luka na toplom moru. Sinegije su i šre: Rusija je jedno od naših najbrže rastućih turističkih emitivnih tržišta, a u 2011. su ruski boravci već bili oko 10% njemačkih. Prosječni boravak ruskog gosta je najduži od svih nacija!

        Peto, takva transakcija bi zasigurno reaktivirala tržište kapitala, digla likvidnost i omogućila kvalitetniju valuaciju ostalih udjela kojih se država namjerava rješiti. To bi olakšalo prodaju i omogućile veće cijene. Pri sadašnjim okolnostima su de facto jedini kupci mnogih manjinskih udjela postojeći većinski dioničari, pa oni mogu državu ucjenjivati. To bi ujedno potaknulo i mirovinske fondove da promjene svoje čudnovate investicijske strategije. Jedan upravitelj je tako nedavno izjavio da ‘ne vidi zašto bi u Petrokemiju trebao uložiti više’ od samo oko 25 miliona kuna koje već jest, te se pohvalio svojom uspješnoću jer je cijena dionice porasla. Zaboravio je spomenuti da je samo na dionicama Ingre izgubio oko 80 miliona kuna. Strategija kupnje malih količina dobrih dionica, a velikih količina loših zaslužila je crveni karton i odlazak u ropotarnicu.

        Šesto, ali ne i najmanje važno: lokalna zajednica se ne mora bojati za radna mjesta jer je već i sada trošak plaća sukladan svjetskim gabaritima. To znači da otpuštanja ne treba biti, a da će prirodni odljev, u slučaju daljnjeg razvoja firme, omogućiti povećanje plaća ostalim radnicima.

        I za kraj: Nije tajna da sam značajan, aktivan i entuzijatičan dioničar Petrokemije. Subjektivan sam, ali zato upućen u temu. Zasigurno će to u našoj prijetvornoj i zavidnoj okolini navesti mnoge da kritiziraju ovaj moj istup. Ali smatram da je došlo vrijeme da se normalnim smatra i iskazivanje legitimnih i transparentnih interesa, a ne samo skrivenih navodnom brigom za opće. Vrijeme je da prestanemo pjevati himnu s rukom na novčaniku. I naravno, trebamo znati da je win-win moguć, iako se kod nas općenito ‘zna’ da se dobiti može samo ako drugi izgube.

        • Hvala!
          Ova rečenica je malo nejasna:

          Znatno veći financijski i razvojni učinak bi imala dokapitalizacija Croatia osiguranja i HPB, tj. nego unos svježeg kapitala, uz prodaju državnog udjela u Petrokemiji.

          Vjerojatno je “nego” višak? U svakom slučaju mislim da bi načelno privatizacija svih triju bila dobra stvar (kažem načelno jer ne znam kakav bi bio efekt na proračun, bi li država zaradila više ako proda odmah PTKM a sa financijskima pričeka dvije godine ili ako proda sve odmah, mislim prije svega na općenite prednosti privatnog vlasništva nad državnim).

      • Ma kako se ne može – može se! 😀 Samo ne smiješ zumirati (ljudima prva ideja u ovakvim situacijama) jer se tek tada se ljudski mozak skroz zbuni kada se suoči sa uobičajenim “porivom” da gleda detalje a detalji su nejasni/mutni. Zato ako odzumiraš, gledaš u slova možda i nešto sitnija nego bi gledao tekst normalne rezolucije, tada sve vidiš!! Zato što se mozak tada prestane zamarati nepotrebnim detaljima nego gleda suštinu, samo osnovne crte po kojima se slova mogu više-manje jednoznačno rekonstruirati (ostatak on to pogodi iz konteksta).

        Ja sam čitao u pdf-u i bilo mi je tako “pitko štivo” da sam gotovo zaboravio da je rezolucija “nemoguće mala”.

        A ovaj čudni “tisak” je zgodan primjer gdje se vidi kako je ljudski mozak moćan. Svako ovo slovo sastoji se (površinom) u prosjeku od 20 točaka u nekoliko nijansi sive, prilično spojeno, razmrljano. Mislim da ne postoji na ovome svijetu OCR koji bi ovo uspio pročitati, ma da je u njega ugrađen još i ne znam kako dobar jezični model hrvatskog jezika pa da i iz bar otprilike prepoznatih znakova pokušava pogoditi riječi, pokušava pogoditi iz konteksta okolnih riječi koje pouzdanije prepozna itd. Mislim da to ne može nikako raditi na ovom ekstremnom primjeru. A čovjek ovo pročita “bez problema” (samo treba “zaboraviti” da je “nečitko”, usredotočiti se na sadržaj).

        To je vezano i za prethodnu temu. Onako “kvanitativani model” nam pomaže kao filtar, ali svaki takav mehanički filtar je samo to, filtar kao mala pomoć, ali dok uz malo dubljeg znanja i razumijevanja ne prekrižimo onako one građevinare, brodare, PODR… nikakve nam koristi od njega. Netko tko slijepo koristi model bi zaglavio u tak nekom građevinsko-brodarsko-podr portfelju i ne bi prošao niti slično Barceloni, iako je koristio “isti model”. Modeli su osnova svega, ali treba ih znati koristiti i kombinirati više njih kako bi se dobilo bolji uvid u promatrani fenomen. Ljudski mozak je tu jedno čudo neviđeno, unatoč svim manama tipa one bihevioralne (koje treba nekako “potisnuti”, pa se tako lijepo iskoristi ono najbolje od ljudskog uma a mane prikriju).

        Ljudski mozak će još neko vrijeme biti čak i u tako “jednostavnim” specifičnim stvarima superioran bilo kakvom “umjetnom” računalu, ali na pravi način ostvarena sinergija čovjeka i računala je nešto opet cijelu klasu ispred, tada smo “čovjek na bicklu”, najefikasnije stvorenje u prirodi.

        Investiranje je baš poput čitanja ovog teksta: zanemari nebitne/ometajuće detalje, gledaj suštinu, fokusiraj se nam sadržaj/smisao, i pri tome ti jako mogu pomoći “modeli” (kvantiativni itd.), ali presudna je ona mala nijansa “kvalitativnog” koju može samo ljudski mozak uhvatiti, koja na pravi način izbaci “uljeze”, resortira dobivenu listu itd. To je ono što Buffett kaže “85 % Graham, 15 % Fisher”. Graham je ono filtriranje, Fisher je ovaj “kvalitativni začin” 🙂

  1. Zbog javnosti. Zbog mitova koji vladaju našim društvom, npr. “sve su prodali, a sad prodaju još i…”, ofucana sintagma “obiteljsko srebro”, blah, blah, blah… Meni je privatizacija Croatie Osiguranja i HPB-a veliko iznenađenje, akamoli Petrokemije, i slično. Kod nas se ne može flaširati voda iz jednog potoka kraj Konavala i prodati Arapima, a da se javnost ne zapjeni, imamo više udruga protiv izgradnje golf terena nego samih golf terena…. Političari ipak robuju javnosti, biračima, nemojmo to zaboraviti.
    Skeptik. 🙂

    • tek sam kasnije pročitao članak.
      s onim dijelom vezano za mirovince i HPB se slažem. kakva prodaja HPB mirovincima. Mirovinci koji su pod “kontrolom” banaka koje su direktna konkurencija HPB, bi bili vlasnici tog HPB-a. Nije li to pomalo bizarna situacija, ok neki manji udio, ali ako je istina što kažete da kupaca zapravo nema onda ste skroz u pravu.

      Kako komentirate najave o državnim investicijama. Nedavno se spominjalo da država treba smanjiti udio u JPP sa 50% na nekih 25% udjela, a sad po najavama vidimo da je to bliže 75% država, 25% privatnici. Očito je da je klima jako loša a oni na silu idu u investicije, hoćemo opet imati harač za par godina ili će više prestati uzimati jednima a davati drugima?

      ako vam se da komentirajte, ako ne nema veze.

  2. Dodatak

    Izveli ste odličan potez, sugerirate rješenje koje je optimalno za cjelokupno stanje države umjesto da nešto guraju čemu vrijednost nije na cijeni, da se odabere potez koji znači i veliki prihod od prodaje ptkm, autor teksta govori da i država mora raditi na stvaranju vrijednosti bilo i da je to cijena dionica, ili samo upravljanje društvom. Ovim potezom prodrmali ste cjelokupnu investicijsku zajednicu jer ponudili ste model koji vrijedi nešto, i otvoreno govori da interes privatnog kapitala treba biti u razvoju cjelokupne zajednice a ne samo za nečiji đep. Jer upravo dolaskom nekoga velikoga izrazito bi utjecao na razvoj kapaciteta, boljih uvjeta u pregovoru s plinom, ali i iskoristivost luka, bilo Šibenik ili Vukovar, te s usko povezanom željeznicom. Upravo od toga cjelokupna investicijska zajednica zazire zbog ptkm, a trebala bi imati izraziti interes, što se tiče i cijene udjela ali i načina poslovanja, odnos prema zaposlenima, i svima oko. Svaki ozbiljan fond po ovim cijenama bi trebao imati oko 7-8 posto firme ipak
    PTKM sa svojim prihodom od 3 milijarde Kn neizravno pomaže i oko 100 milijuna Kn na prijevoz bilo željeznica ili brodski promet, pa cijena plina ako plati 1.5 milijardu Kn, dakle tu je veliki lanac vrijednosti koji nije vrednovan kako bi trebao. Država bi trebala raditi na tome, i upravo ubacivati probne balone koji će valorizirati stvarnu vrijednost imovine koju ima, posebno ptkm.

    Čestitam na tome britkome potezu autoru teksta i još jednom

    Ovo nije nagovor na kupnju i prodaju, autor posjeduje dionice ptkm………

  3. Možemo mi pričati o cijenama gnojiva,hpb-u,co-u,mirovincima itd koliko god hoćemo ali zar vam nije jasno da u vladi nema niti jedan čovjek koji razumije koliko bi bilo važno pokrenuti tržište kapitala,ne zbog nas koji smo unutra na burzi već najviše zbog manjinskih udjela države gdje im većinski vlasnici i mio fondovi ispred nosa igraju utakmicu koju nitko u vladi i ne razumije,nije razumjela prošla vlada pa neće ni ova…

    U ovoj koaliciji jedino to možda razumije dragan kovačević is hns-a ali on nije danas u toj priči i nije mu to “zadatak da osmišljava.” Pa ideja g.Bakića je fantastčna,ako bi se našao kupac za petrokemiju to bi bilo “win-win-win”,cijene gnojiva su na visokim razinama,petrokemija dobro posložena,godišnji rezultat odličan i sada je samo pitanje unosa sviježeg kapitala da petrokemija izraste u jako ozbiljnu i veliku kompaniju,ona je to i danas ali vapi za investicijama i širenjem….Multiplikatori takve jedne privatizacije bili bi enormno veliki,oslobodila bi se velika količina kapitala od kojeg bi veliki dio ostao na burzi,bojim se da taj film nećemo gledati i da nas opet čeka neki “mršić”,meni je čovjek jako simpatičan ali kakve su njegove kompetencije,gdje mu je dosadašnji rezultat,što je to napravio u životu???Meni to ništa nije jasno?Pa nije valjda podravka poljoprivredna zadruga?

    Naš najveći problem je što mi još nismo razumjeli da niti jedan poduzetnik nije većinski vlasnik svoje firme,već je on samo upravitelj a uvijek je država “većinski vlasnik” i uvijek država ubere najviše prihoda od te firme.Konačno je vrijeme da se počmemo baviti matematikom a ne glupostima!

  4. Zapitajte se zašto mio fondovi ne kupuju dionice gdje je država manjinski vlasnik?Nekada su im sve te dionice bile jako interesantne na višestruko višim cijenama?Danas se ti mio fondovi predstavljaju kao lojalni partneri vladi a čitava strategija im se svodi na to da pogoduju sebi i većinskim vlasnicima da se domognu dionica po sramotno niskim cijenama i koliko ja pratim davno nisu kupili dionicu gdje je država manjinski vlasnik,ne samo oni nego to ne čine ni većinski vlasnici jer se priprema teren za veliku rasprodaju svih manjinskih udjela koje je započela prošla vlada.

    Nakon toga slaviti ćemo ih kao nacionalne heroje i stratege koji su opljačkali vlastitu državu i to u ime svih nas članova mio fondova,njihova strategija i prinos proučavati će se na prestižnim sveučilištima diljem svijeta.Bilo bi najbolje da im država ustupi sve udjele za 1kn pa bi time država “smanjila” deficit na mirovinama:Vuk bi bio sit a ovce na broju!

  5. Poštovani Nenade,
    ako se ne varam, svojevremeno ste napisali da vas je nova Vlada kontaktirala i pitala za mišljenje u vezi rada Petrokemije i Đure Đakovića.
    Da li vas je netko iz Vlade kontaktirao u vezi privatizacije Petrokemije nakon objave ovog vašeg članka u Jutarnjem? Ako je, da li ima nekog napretka u vezi moguće privatizacije?
    Ako nije, da li ćete pokušati stupiti u vezu s nekim iz Vlade, te otvoriti raspravu na tu temu?
    Hvala i pozdrav,
    Goran
    Autor posjeduje dionice PTKM-R-A i ovo nije preporuka za kupnju ili prodaju iste.

    • 1. Mislim da to nisam rekao, nego da su me pitali ‘u vezi’, a to su bile konzultacije za NO. Kao što vidite, u ĐĐ jest moj predstavnik i predstavnik Lukšić grupe.
      2. Kad bi me zvali, to sigurno ne bih pisao ovdje.
      3. Mislim da je mojim tekstom u JL ta rasprava otvorena. Tu temu više nitko ne može zanemariti.
      4. Što se tiče trgovanja, jučer ste vidjeli vrlo jaki i staloženi bid, a više nije bilo prosipanja po njemu,

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s