Uncategorized

Istina o profitabilnosti hrvatskih tvrtki (katastrofalno)

p.s. 26.5. Imamo ovu diskusiju gdje se smatra da navedena dobit ne uključuje banke, što bi onda značilo da su brojke donekle drugačije, ali zaključak je isti.

1. Vidjeli smo jučer da je ukupna dobit hrvatskih poduzetnika (tvrtki) 7,2 mlrd. kuna, iako je to obmanjujuće jer je 4,2 fiktivna dobit brodogradilišta zbog otkupa pomorskog dobra.

2. Ipak, situacija je znatno gora. Za stvarnu istinu trebamo vidjeti kako je nastalo i to malo dobiti. U tu svrhu napravimo samo neke korekcije: oduzmimo dobiti banaka, INE, telekomova i Adrisa.

2.a Banke.
Očito je da banke ne dijele sudbinu gospodarstva (i zemlje). Dobit im je ekstravagantno porasla. Kao što možete vidjeti ovdje, nekonsolidirana dobit prije oporezivanja za 6 vodećih (Zagrebačka, Privredna, Erste, Raiffeisen, SocGen, OTP) je 4,5 milijardi.

No, važnija je konsolidirana dobit (zbog mirovinskih društava itd.), koju je teže utvrditi. Ipak, imamo ove podatke (za PBZ i ZABA je jednostavno), pretvaram po tečaju EUR:HRK = 7,5

– ZABA: 1,42, ovdje.
– PBZ: 1,27, ovdje
– Erste: 0,55, godišnje izvješće Erste Group, str. 132
– RBA: 0,32, godišnje izvješće Raiffeise international, stranica 108
– Societe General Splitska ne daje podatke po zemljama
– OTP još nije objavio za 2011.

Za SocGen i OTP aproksimiram da im je konsolidarana dobit ista kao i nekonsolidirana, jer je za RBA ista, za Erste manja, a ZABA i PBZ veća. Za neto dobit primjenjujem efektivnu poreznu stopu koja je prosjek stope za sve dostupne podatke (19,5%).

Dolazimo do 3,9 milijardi kuna. Ovo ne uključuje leasing, za PBZ i ZABA svakako, a moguće za RBA i Erste, nisam detaljnije proučavao.

Već i s ovom korekcijom bi svi ostali bili u minusu.

2.b. INA nije ostvarila dobit iz stvaranja vrijednosti, nego iz rentne pozicije (gubi na rafinerijama i maloprodaji, a zarađuje samo na crpljenju ugljikovodika: nafta u Siriji, i plin u RH, kojeg skupo preprodaje opet u Hrvatskoj). Stoga, da bismo vidjeli kako stvarno stoje hrvatske tvrtke, možemo oduzeti i njenih 1,8 milijardi kuna dobiti (iako bi korektno bilo i više, jer je dobit od plina i Sirije bila veća), ovdje

2.c. Jasna je vrlo posebna pozicija dva vodeća telekoma. Pri tome su oni ostvarili sljedeće dobiti:
– HT 1,81, ovdje
– VIPnet, godišnje izvješće Telekom Austria, str. 76, kaže za VIPnet dobit prije oporezivanja 63 mil. eura, ali ne kaže neto dobit, pa sam do nje došao tako da sam pretpostavio istu efektivnu poreznu stopu kao i prošle godine (16,9%) – dolazimo do 0,4 mlrd.

2.d. Adris također ima vrlo posebnu poziciju, pa oduzmimo i njegovu konsolidiranu dobit od 0,5 mlrd. ovdje. Ovdje bi se moglo prigovoriti da to uključuje i Maistru, koja ipak spada u ‘one ostale’, ali Maistra je poslovala oko 0, pa ne utječe značajnije (slično je i za Istraturist i Zagrebačku banku).

Dolazimo do sljedeće tablice:

3. Ovime je potpuno jasno što se događa. Svi ostali poduzetnici su imali 5,4 milijardi kuna gubitka. No, ne zaboravimo, u njih i dalje spadaju
– ostali veliki dijelovi financijske branše, tj. osiguranja i leasing,
– povlaštene tvrtke koje su na pogodovan način poslovale s državom, te
– trgovački lanci.

Kako li je tek onda onima stvarnima ‘ostalima’?

Jasno je da se hrvatske tvrtke u prosjeku bore za zrak, da su u prosjeku na granici utapljanja. A sad se stavite u kožu nekog vlasnika tvrtke tj. kapitala. Vaš zahtjevani povrat u ovakvoj Hrvatskoj mora biti barem 15%. Ne zato jer ste pohlepni, nego zato jer bi apsolutno suludo bilo toliko riskirati i mučiti se, kad se u banci može dobiti skoro 5% (ali bez valutnog rizika, u eurima, hrvatske tvrtke posluju u kunama i stoga imaju i valutnu nesigurnost).

Ako vam se i dalje 15% zahtjevanog povrata čini puno, zamislite prosječnog hrvatskog građanima bi li rađe dobio 5% kamate na štednju u eurima ili bi rađe za nesigurnih 15% u kunama uložio u hrvatske tvrtke (idealno razmazano u sve tvrtke) koje su i prošle i pretprošle godine izgubile novce (imale gubitak). Pa rekao bi: “Nisam lud da ulažem u tvrtke koje tako loše posluju, ne za 15%, nego ni za 25% očekivanog povrata!”

Ono što sam siguran je da oni koji viču da su poduzetnici (poslodavci) pohlepni i ‘ne snose teret krize’ ne bi uložili u prosječnu (nasumičnu), ili ‘razmazano’ u sve hrvatske tvrtke, kad za svoju štednju mogu dobiti 5% u eurima u bankama. A imaju priliku postati poduzetnici i poslodavci, a čak možda i osnovati ili preuzeti neku tvrtku i pokazati kako će oni poslovati puno kvalitetnije i ‘društveno odgovornije’. Pa nisu ludi! Jesam li dobro razumio ili sam nešto propustio?

Ali to možda nije ni bitno. Bitno je da su hrvatske tvrtke (bez gornjih izuzetaka) ostvarile 2011., kao i 2010., gubitak, veliki gubitak. A dobit je za tvrtke kao kisik. Bez njega ne mogu funkcionirati. (Jasno, svi oni koji žive od toga da se uzme drugim i da njima, reći će: “Fuj, fuj, profit!”)

I sad zaista možemo vidjeti koliko su grozomorne one floskule kad se kaže “Neka poslodavci najprije krenu od sebe, zašto bi oni profitirali, dok se od radnika u državnim službama očekuje smanjenje prava!”

Ali kao i u Grčkoj. Kasa, tj. kesa, se mora od nekud napuniti. A pune ju uglavnom tvrtke (na sve moguće načine). I kad presuši, neće nikako pomoći pozivi na ‘pravdu’ , ‘ustavna prava na rad po fer cijeni’.

A što bi bilo kad bi poduzetnici zaista otišli u štrajk? Bilo bi puno vike: ‘Ali ne možete prestati voditi tvrtke, vi morate zapošljavati, to je vaša sveta dužnost!’ (Ne moram govoriti odakle je ovo, jer oni koji znaju – znaju, a koji ne znaju, bolje da im i ne spominjem.)

I uočimo još nešto. I među tim ‘ostalim’ tvrtkama je dosta onih koje imaju dobit. Znači imamo ‘sarmu’. Kako li je tek onda ‘zelju’? A radna mjesta se ne gube ili dobijaju u prosjeku. Gube se kod onih tvrtki koje su na rubu ili preko njega padaju (a takvih je sve više), a iz gornjeg prosjeka je jasno da ima jako puno onih koje su na granici pucanja. A oni koji posluju dobro ili donekle dobro, jasno da su vrlo, vrlo oprezni pri zapošljavanju u ovo doba nesigurnosti.

Stoga je zaista nužno da se prekine s floskulama o zlim poduzetnicima i omogući im se donekle normalno poslovanje, a prvi korak je značajno smanjenje nameta svih vrsta. A kako su nameti upravo sredstva koja država troši, pa dakle i treba, država naprosto mora trošiti manje. Nikakve izmišljotine o poticanju potrošnje ili ‘pa mi smo to sve zaslužili, jer smo Europa od stoljeća sedmog’ nam neće pomoći (kao ni Grcima priče o ‘kolijevki civilizacije’).

p.s. A sad iz sarme oduzmite i mnoge druge tvrtke koje su u stvari skriveno oporezivanje ili državni ili privatni namet na kakvu drugu rentnu poziciju, a iskazuju veliku dobit, primjerice (ovo je ilustracija, dobit se odnosi na 2010.), primjerice:
– Zagrebačke otpadne vode, 147 mil.
– BOUYGUES TRAVAUX PUBLICS, 386 mil.
– …

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

65 replies »

  1. Bez izvoza kod nas dodatno stvorene vrijednosti (čitaj: proizvodnja globalno konkurentnog proizvoda ili pružanje usluge istih osobina), nema budućnosti za hrvatsko gospodarstvo. Nažalost, većina “velikih” hrvatskih privatnih tvrtki, koje su dva desetljeća živjele na namještenim poslovima sa državom, nisu ovu protuzakonito stečenu povlaštenu poziciju na domaćem tržištu iskoristile za stvaranje konkurentne tržišne pozicije na globalnom tržištu. Usporedno sa polaganim umiranjem i/ili neizbježnim stečajevima navedenih tvrtki, ponovo krećemo od početka – što prije to bolje (isprika onima koji su već krenuli).

    • Upravo je u tome i stvar.

      Neke dionice jako rastu upravo zato jer se radi o tvrtkama s lijepom dobiti i/ili odličnim potencijalima. Prvenstveno se radi o izvoznim tvrtkama niskih valuacija (ADPL, KORF, DDJH, PTKM …), a investitori su ih upravo uprosječivali s onima koje u ovavkim uvjetima stradavaju jer ovise o hrvatskoj potrošnji direktno ili indirektno (HT, građevinari, Kraš, Podravka ….).

      Dionice mogu rasti iz više razloga. Dva su najvažnija:
      – nove dobre vijesti o tržištu ili dionicama
      – novo razumijevanje vrijednosti nekih dionica, neovisno o tome koje su poslovne okolnosti.

      Primjeice, da se otkrije da se prodaje jedan broj stanova u Zagrebu po smiješnim cijenama (recimo, 200 eur/m2), čak i u ovim okolnostima padanja cijena nekretnina i loše perspetive, i ja i mnogi drugi bi ih počeli kupovati i tako im dizati cijenu.

  2. Odličan post! Svaka čast na trudu i analizi… Još kad bi to došlo i do vlade i šire javnosti nekako, jer ovi iz HUP-a baš i ne ulijevaju povjerenje “narodu” svojim analizama.

    • A kako da Vam HUP ulijeva povjerenje ? Kada znamo da je bivši predsjednik ili kako se već funkcija zove HUP-a bio Popijač, navedite mi koliko je on novaca zaradio vlastitim radom tj, poduzetništvom ? Ili sadašnji Ergović, kojemu je vrhunac poduzetništva pretvoriti kredite u obveznice i onda tražiti moratorij na otplatu, a čovjer ima na upravljanje (valjda i u vlasništvu) tvornicu cementa, jednu od 5-6 u HR ? Kad nam takvi vode udruge poslodavaca i poduzetnika, šta očekivati od njih ?

  3. Kako objasniti našim ljevičarima (koji postaju sve glasniji i anarhoidniji – Subversive Festival, Peti dan na HRT-u, Forum…) da država ne može namiriti sve njihove socijalno osviještene zahtjeve i ideje. Tu se na svim javnim forumima samo neprestano ponavlja što država NIJE omogućila, dala, riješila, zaziva se samoupravljanje, priča o tome kako smo u socijalizmu bili bogatiji… Čak i da jesmo, opet ostaje dug koji smo napravili i moramo otplaćivati. Zašto to ljudima koji imaju pristup medijima nije jasno?
    S druge strane, bio bi dobar komentar o tome zašto su banke izuzete od sudjelovanja u našoj zajedničkoj privrednoj mizeriji, jesu li naši zakoni takvi da banke mogu ostvarivati dobit kad nitko drugi ne može…

    • Jučer sam na MIPRO-u u Opatiji slušao okrugli stol na temu re-industrijalizacije Hrvatske (ustvari o ekonomskoj situaciji uopće). Uvodničari su bili Radman(VERN), Mecinger i Ljubo Jurčić i dok njihovo “ljevičarstvo” nekako mogu podnijeti tu su bili predstavnici HT-a, Končara itd.. bila je predsjednica uprave ERNT-a, dekani, profesori itd itd.. i nakon užasne rasprave o tome šta država treba i kako je profit loš jedino je predstavnik Siemens Hrv rekao da je profit poželjan i dobar i da se zato novac i ulaže. JEDINI!

      Svi ostali su zazivali državu državu državu!
      Potrošnja. Keynes. Potrošnja. Država. to je to.

      Inače jedna stvar me zanima ako ovdje ima ljudi koji bolje poznaju tematiku Ljubo Jurčić je govorio o tome kako se u Europi i svijetu poslovi sklapaju politički. Mi ćemo kupiti od vas ovo, ali vi morate ono itd i ispada da ustvari ne treba zapošljavati komercijaliste i marketing i da njemačke proizvode prodaje njemačka politika.

      Mislim zanima me da li to zaista vrijedi? Da li je utjecaj politike i u svijetu toliko jak i da privrednici samo žele biti što bliže politici.

      • Naravno da ne vrijedi, osim u jednom užem segmentu. Recimo offset poslovi, pa priča oko Rusa i PTKM itd. Ali ne može na tome počivati ekonomija. Jer jasno da kad bi to bilo univerzalno rješenje, da bi mu svi pristupali, i onda više ne bi bio konkurentska prednost.

      • Kolega IsakN
        hvala Vam što ste to objavili, pa da mi NIKAD, ali baš NIKAD nbe padne na pamet investirati u HT, Končar i ERNT, obzirom da je za njihove predsjednike uprava profit ‘loš’ ….
        Samo me zanima na koji način misle onda motivirati svoje sadašnje i buduće dioničare … ?

      • Baš tako država, država i samo džava. Barem za velike i ključne projekte, Da ne spominjem pimjere kako je Japanska vlada sa svojim agencijama i ministarstvima odlučila da joj je silicij budućnost i sve svoje resurse usmjerila prema tome. Isto kao što je u Sj, Koreji vlada imala ključnu ulogu u uspjeh-u Samsung-a, Hyunda-i ili Daewoo-a. Nemojte se zavaravati – od države polazi sve. Ona stvara zakone, regulira i ima mogućnost stvaranja novca.

        Naravno da država ne treba biti vlasnik svega i svačega, ali ključnih projekata – nemojmo se šaliti!

        Momentalno se u Francuskoj gradi eksperimentalna nuklearna elektrana na fusiju – ITER. Osnovni ulagači su vlade: Amerike, Rusije, Kine, Indije, Europe, Japana i Sj. Koreje.

        I tko će plačati dobavljačima za izradu ITER projektima? Pa vlade tih istih država! Tko je financirao CERN? Pa CERN je koštao oko 9 mlrd US$. Mogao ga je financirati Apple i imati največi logo na svijetu, ali nije!

        Složit ćete se da, ako uspije, da će čovječanstvo riješiti problem električne energije za neko duže vrijeme.

        Ulagači su DRŽAVE. Gdje je ovdje taj propulzivni kapital? Nema ga! No kada ITER proradi onda će se sigurno pojaviti neki menađer tipa Mudrinić koji će lamentirati da država ne smije biti vlasnik ničega te da je privatni kapital alfa i omega svega.

        Da li žele privrednici biti što bliže politici? Za proizvode tako bitne za čovječanstvo kao iPhone ili Facebook sigurno NE, – za nuklearke, autopute, gradnju panamskog i sličnih kanala, 200 miliona US$ vrijednog jednog F-35 – pa pogodite sami!

        http://bs.wikipedia.org/wiki/ITER

        • Mislim da ste ‘pomalo’ na krivo shvatili osnove ekonomije. Jasno da država ima važnu ili vodeću ulogu u nekim segmentima, kao što je obrana (vojska) i fundamentalna istraživanja. Što ne znači da privatni sektor nije glavni i osnovni pokretač razvoja.

          Konačne implikacije prekomjerne državne intervencije u gospodarstvo imate na slučajevima SSSR, DDR, ostalih zemalja socijalističkog bloka, Kube i Sjeverne Koreje (gore ste pobrkali Sjevernu i Južnu).

          U kojim slučajevima je privremeni državni intervencionizam bio i može biti koristan je duga priča, mislim da je daleko dublja tema.

          Predlažem da ipak proučite neku osnovnu literaturu o tome kako funkcionira tržišna ekonomija, možda najbolje iz ove knjige: Economics: Private and Public Choice, 13th Edition, a imate i nekoliko odličnih knjiga u ovom katalogu Mate: http://www.mate.hr/ProductList.aspx?pgoid=7c5a08fd-67c9-42d3-bc8d-e851895a255e.

          Alternativno, možete redovito pratiti poslovni tisak kako biste stekli osjećaj za to, pri čemu naravno ne mislim na naš, nego na FT i WSJ.

          Treći pristup, ali se može (i za Hrvate posebno: mora) kombinirati s gornjima je da pročitate Atlas Shrugged.

        • Kad smo već kod energije Nikolu Teslu je financirao privatni novac i vidiš što smo dobili.
          Naravno da država financira većinu jer ima najviše novca kojeg uzima građanima. Da više novca ostaje građanima i firmama više bi oni ulagali.

        • Državi ne padaju ti silni novci s neba. Ne bi država kao brižna i “cool” majka svojoj dječici-znanstvenicima mogla napraviti igračku tipa CERN i druge (slažem se: super-cool stvarčice!) da joj netko nije zaradio taj novac, a to zarađuje zdravi privatni sektor, a koji takav ne može biti ako je država previše uključena u gospodarstvo a da je manje uključena nego danas i u najslobodnijim tržištima, ta gospodarstva bi bila još jača, i imala bi još više novca za takve stvari (pa sad neovisno da li opet s tim nesretnim perusmjeravanjem kroz državu, ili optimalnije – direktno iz privtnog sektora).

          Vjerojatno bi i bez države (tim lakše što država manje uzima pa da oni mogu lakše sami i za to više motivirani) došlo i do CERN-a i do ITER-a, kao što uskoro dolazi do “svemirskog rudarenja” i vjerojatno šire konkurencije NASA-i u svemirskim istraživanjima (u segmentu opreme/tehnologije) – samo sve u svoje vrijeme!, kada zaista taj novac koji je u to uložen postaje više-manje optimalno tamo ga uložiti, a to da je optimalno ili nije najbolje odlučuju ljudi koji to daju svojevoljno iz svog džepa (što više imaju za uložiti to je veća šansa da će pametno postupiti, jer im nije palo s neba to što imaju, rezultat je njihovih sposobnosti u takvim odlučivanjima).

          Dakle da je povijesno “manje države” i u USA, lako je zamisliti da bi NASA postojala ali bila drugačija, osnovana drugačije i u “optimalnijem trenutku”, te bi imala viši budžet i kojega efikasnije koristila. Nije dobro prerano ući u neki projekt za koji vrijeme još nije spremno. Često se ne isplati uložiti za red veličine više novca, kako bi se nešto dobilo 5 godina ranije, koliko god to u trenutku koji je još tako dalek od tih “novih stvari” izgleda veliko (normalno da nove, “SF-looking” stvari ljude/političare previše uzbude, utječu na rasuđivanje, opravdaju im lako i za red veličine veći trošak, bihevioralne paradigme su tu presnažna stvar).

          Ne treba nam CERN tek tako iz “znanstvene radoznalosti”, NASA tek tako što je istraživati svemir “zabavno”. To ako je nekome zabavno neka si sam napravi jednu NASA-u i neka se igra, ali s tuđim novcima se ne smijete igrati!

          Sve nam to treba (osim ako se ne igramo svojim novcima čisto iz zabave) isključivo radi očekivanog “povrata” kao i u svakoj investiciji. U naprednim državama vrlo jakog privatnog sektora (kao npr. USA) gdje se ima čime puniti taj proračun i ima s kojim kvalitetnim privatnim podizvođačima radova raditi te stvari, i postoje ljudi odgojeni u privatnom sektoru koji će to voditi na način privatnog sektora, šteta je tu koliko-toliko pod kontrolom, ali i tamo bi bilo bolje da je država povijesno bila manja, da ne govorimo što se zadnjih 20-ak godina tu zabrazdilo u socijalizam.

          Čak i one stvari koje izgledaju najfundamentalnije moguće, najdalje od korisne primjene, u zaista jakom privatnom sektoru vjerojatno upravo u pravoj mjeri bi našle svoje financijere od donatora/”mecena” koji u određenu stvar vjeruju, a što bogatiji ljudi (koji su to stekli legalno u slobodnom tržištu) to su po prirodi stvari raspoloženiji biti mecene za razne stvari, jer su širokog uma, mašte, pronicljivosti, osjećaja za budućnost i za stvaranje vrijednosti, osjeaćaja obveze da koliko god su stvorili nikada ne staju, da postojeće treba u nešto novo investirati itd.

    • Slučajno sam gledao, zapravo slušao, jer ih gledati više ne mogu, koliko me iritiraju te pojave, Severa jučer navečer na Kapital Net-u, nevjerojatno koju on demagogiju prodaje, i koliko to ljudi još puši … Ponekad se uhvatim u razmišljanju kako bi ih najradije sve izbacio na ulicu i ostavio da gladuju jedno 5-6 mjeseci, bez plaća i svih ostalih privilegija koje imaju, pa bi onda počeli malo cijeniti one koji ih plaćaju. Ali drago mi je da su počeli pomalo hvačati, da kad oni dreknu, ovi (Linić i Čačić) se ne postroje i ne naguze kao sve vlade do sada prije njih, pa ih to malo boli … Ne mogu više na Markov Trg na sastanak kad se sjete … Još da mi je vidjeti onu crvenokosu medicinarku i onog Ribiča da se malo preznojavaju …. Ali biti će i njima kraj, za godinu – dvije nitko ih se više neće niti sjećati kako izgledaju

    • Koja je osnovna djelatnost banaka?

      Dakle investirati u nešto možete svoj ušteđeni novac ili možete posuditi bančin uz dogovorenu kamatu, što je sasvim razumljiv deal ako svojeg novca nemate, a eto baš želite investirati ili pokretati kakav posao baziran na ideji koju smatrate plodonosnom.

      U okruženju gdje je politika devastirala ekonomiju kroz svoje uplitanje (porezi, subvencije i sl.) sasvim sigurno postoji povećan rizik da se zamišljena investicija neće oploditi, pa ako ste novac posudili od banke postoji realna opasnost od financijskog kraha. Dokle god vama nekako ide vrijede i obveze koje ste preuzeli prema banci zajedno sa njenim novcem. I dokle god poduzetnici nekako krpaju kraj s krajem banka ima pravo da joj taj novac pomalo vraćate pa i na ostvarenje dobiti od rizika plasmana.
      Problem nije u banci koja vam je posudila novac, nije to ni morala no onda uostalom ne bi bilo ni vaše investicije, problem je u regulativi i poreznom opterećenju koje nameće vlast. To je razlog zbog kojeg se tržište ponaša neprirodno i biva blokirano od prirodnog mehanizma ponude i potražnje.

        • Nije. Ovo je zbilja jedno karikutaralno promatranje. Čega bi bilo bez banaka?
          Inače možete i sami osnovati banku ili preuzeti neku od postojećih, za to nema problema, ne trebaju Vam neke naročite ovlasti od države, ali novac Vam treba.

  4. Paradoksalno je da zbog straha od ulaganja građani drze kapital u banci koja na placenu kamatu ostvaruje ekstra profite. U Europi banke ostvaruju gubitke, kod nas su vrhunac efikasnosti stvaranja profita. Definitivno porezni teret trebaju snositi oni, ne mi. Pa koliko kosta jedan swift ili placanje 20tak racuna mjesecno?
    Ovo sto ste rekli u postu je istina koja boli, ali bez rezova nema naprijed. Politicka situacija nije donijela nista dobro, ekonomska je vec davno shvacena. Definitivno smo dosli do kraja….puta.

    • Tibore, porezni teret uvijek snose ljudi, nikad kompanije, pa ni banke. Sve što kompanije rade sa svojim poreznim opterećenjem je da ga prenose na svoje kupce ili zaposlenike. Ako to nije moguće, onda štetu plaćaju dioničari, što su opet u krajnjoj liniji ljudi.
      Osim ako ste vi za “ideje naše benzin vaš”. Recimo vi dignete kredit kupite novi auto ili stan a ja ili netko drugi snosimo porezno i ino opterećenje.

  5. Bravo!
    Ovako se artikulira suština problema u Hrvatskoj.
    Nadam da će ga netko proslijediti sindikatima i vladi, neka vide tko im za kruh zarađuje.

  6. Da nažalost ovo je teška istina, a ja bih dodao da će uskoro i neki od ovih koji iskazuju dobit početi osjetno smanjivati istu. Jedna velika građevinska tvrtka više dana je u blokadi, za njom bi mogle i neke druge do nedavno respektabilne firme a to će nekim bankama napraviti gadne probleme. Na žalost ništa se i ne radi na promjeni trenda i na dolasku potentnih investitora.
    Kogeneracijsko postrojenje u ptkm čeka da ga netko pokrene i da se zaposle novi ljudi no nažalost niti većinski vlasnik niti uprava tvrtke ne shvaćaju da ovo mora postati pokazatelj promjene trenda i ne shvaćaju važnost ovakvih investicija na ovu urušenu ekonomiju. Progresija loših vijesti i urušenih tvrtki je zastrašujuća i ja još jednom apeliram na Vladu RH da pokrene izvozni ciklus tako da HNB iz likvidnosti podrži isključivo tvrtke koje izlaze na druga tržišta i koje mogu osigurati zdrav priljev deviza u zemlju. Bez toga uskoro slijedi pakao.
    I da na kraju još jednom hitno raspišite tender za privatizaciju ptkm dok i tamo ima još netko živ. Zadnji je trenutak da normalni ljudi počnu upravljati ovom državom.

  7. Nenade propustili ste spomenuti da se ovdje radi o knjigovodstvenoj kategoriji profita. Posebno je to bitno za banke, koje profit crpe iz kamatnih prihoda na imovinu. Što će biti kada banke počnu raditi otpis imovine (zbog očitog pogoršanja u naplati), slijede enormni gubici. Tako da niti tog profita neće biti trajno.

    Profit je dobar u krizi i izvan nje.Treba tu spomenuti i scenarij u kojem bi se svi skupa našli da su uz sve i banke ostvarile gubitak, kako bi nam to pomogolo (vidi hpb?)

    • Ovo je pojednostavljena ‘analiza’ jer je iz nje valjda sve već jasno, a diskusija na javnoj sceni nije došla čak ni do ovih grubih uvida.

  8. Odličan članak Nenade, skidam kapu na analizi, svaka čast !
    Samo tako nastavite, definitivno potičete ljude na kritičko razmišljanje kojeg kod nas ima, nažalost, puno premalo.

  9. Poštovani g. Bakić,
    Čak i moja malenkost,koja se često ne slaže sa Vašim razmišljanjima,mora Vas pohvaliti na gornjem članku. Na nesreću,ono što je kontradiktorno u Vašem tekstu jest očekivanje da će neke tvrtke,unatoč nepovoljnom okruženju, prosperirati i donijeti dioničarima zaradu. Poslovati u RH biti će sve teže iz jednostavnog razloga što je mirovinski sustav preopterećen i jedini modus opstanka sustava jest što efikasnija naplata raznih harača. S tim u vezi treba reći da su i Vaše omiljene tvrtke,jednako kao i sve ostale, izložene nesretnom sustavu koji se urušava,pri čemu je mirovinski sustav samo najveći udio u golemom kamenu što nas vuče na dno. Obzirom da je donesen novi zakon o ovrhama koji dopušta ekspresno naplaćivanje potraživanja,bojim se da dolazi vrijeme zatvaranja mngih firmi,jer jednostavno neće izdržati već prenapregnuto porezno opterećenje i naplatu istog uz pomoć FINE,odnosno ovrhom. Kad spominjem ovrhe,moram naglasiti da će novi sustav ovrha dodatno preplašiti ulagače,jer novci više nisu nigdje sigurni osim 6 feet under. Moguće je staviti blokadu na tekuće i devizne račune,na SKDD račune,odnosno na dionice,a sve u svrhu naplate potraživanja. To će po mom mišljenju izazvati sveopće sklanjanje novca sa svih dostupnih računa i zakopavanje u zemlju ili eventualno prebacivanje na strane račune. U takvom okruženju preoptimistično je očekivati rast vrijednosti ijedne dionice u HR,jer je logično očekivati da će država mesti sve pred sobom u potrebi da održi glavu iznad vode. Volio bih da ste u pravu,ali mislim da Vi vidite polupunu čašu koja će se puniti prema vrhu,a ja vidim polupraznu koja se prazni prema dnu. Srdačan pozdrav i nemojte izbrisati post. :smajlić:

  10. Odličan post, svaka čast. Trebalo bi ga isprintat i Vladi sutra na stol, pa neka objasne kako će zamjena drvenih stupova za struju betonskima i obnova fasada promijeniti činjenicu da firme u prosjeku gube novac i uništavaju svoju kapitalnu strukturu (a dugoročno naše blagostanje ovisi o količini kapitala po radniku).

  11. Poštovani,
    netko se upitao koliko politika na Zapadu utječe na poslove i kako tvrdi Jurčić uvjetuje deel.Ono što se može isčitati iz nekih poteza je sljedeće.Mnoge zemlje(poglavito Austrija) imaju jaku gospodarsku diplomaciju.Njihov ataše ima i stvara kontakte u zemlji boravka te omogućuje otvaranje pregovora oko gospodarske suradnje.Ima jedan primjer u Kini mislim da je preko 100 austrijskih kompanija tamo otvorilo pogone u jednoj pokrajini.Prije prvog je otvoreno predstavništvo gospodarske komore koja radi na sasvim drugačijim principima od Vidoševićeve.Kad Njemačka Kancelarka putuje u Kinu Azerbaidžan ona sa sobom vodi delegaciju jakih firmi koje uspostavljaju kontakte iz kojih se rode poslovi.Nerijetko se to poprati sa jednim potpisivanjem većeg ugovora što se nekomemože činiti kao povezanost politike i gospodarstva.dao dragi Bog da se naše gospodarstvo i politika tako povezuju.Kod nas se ide na sponzorstva ili reket da ga se nebi posramila ni Ndragenta iz Napolia.
    To bi bila razlika u suštini
    Uz pozdrave

  12. Nesto mi nije jasno, zasto ste krenuli od 7 milijardi neto dobiti oduzimati banke i ostale kad u uvodu clanka u Poslovnom lijepo pise:
    “Dobit je pritom iskazalo 57.244 tvrtki, i to u iznosu od 32,9 milijardi kuna. S gubitkom je pak poslovalo 41.286 tvrtki, i to u iznosu od 25,7 milijardi kuna.”
    Znaci imamo 58% tvrtki koje ostvaruju  profit i to nemalih 33 milijarde kuna. Kad od njih oduzmete banke i ostale u recimo povlastenoj poziciji, ostane pristojan broj milijardi za “normalne” tvrtke. A medju ovih 42% tvrtki u banani sigurno je hrpa napustenih praznih ljustura bez zaposlenih i imovine i drzavnih “duhova” poput Dalmacijavina. Znaci ipak postoji solidan broj tvrtki koje uspjesno posluju i u ovakvom nepovoljnom okruzenju. 

    Daleko od toga da tvrdim da je poslovna klima u Hrvatskoj zdrava, nije ni blizu. 

    • Jasno da postoji ‘solidan’ broj tvrtki koje posluju pozitivno. Ovo s ‘ljušturama’ Vam nije tako, one stoje i ne gomilaju velike gubitke. ‘Solidan’ broj profitabilnih firmi ima i u BiH i Sierra Leone, pa čak vjerojatno (neformalnih) i u Somaliji. Znači, analiza je zbirna, prosječna i argumenti su izneseni u postu.

    • @Gordan Krsticevic

      Pa nema nikakve veze koliko je dobit pozitivnih a koliki gubitak negativnih samo po sebi, bitno je koliko je “konsolidirano”. Kao i na razini kompanije. Nikakve koristi od toga što neka članica neznam koliko zarađuje, ako ostale to izgube – osim ako nije moguće u kratkom roku one koje gube likvidirati.

      Pretpostavaljm da nije moguće tek tako sve te beznande tvrtke likvidirati u narednih par mjeseci (bez da je trošak te likvidacije, utjecajem na preostale tvrtke itd., prevelik u odnosu na dobiveno).

      Zar nije jasno da bi obzirom na veličinu “Hrvatske” (veličinu gospodarstva tj. njegove aktive) i na našu rizičnost “konsolidirana neto dobit” trebala biti barem cca. 50 mlrd kuna.

      Imati gubitak od 5 mlrd ili imati dobit od 7 mlrd (ali gore je objašnjeno kako treba tu dobit “normalizirati” i što se dobije) u tom kontekstu izgledaju podjednako smiješno i katastrofalno.

      Dobit našeg gospdorastva čak i sa tim bankama itd. je sasvim smiješna. Kada se gleda ovako razloženo, tragi-komedija se možda pretvara i u sasvim čistu tragediju jer to više nikome ne može biti smiješno.

      Gotovo da je nebitno hoće li jedni zaraditi 55 a drugi izgubiti 5, ili ovi zaraditi 150 a oni izgubiti 100 (ipak bolje ono prvo, izgleda kao stabilnije, nižeg rizika itd., boljeg potencijala za rast), bitno je da je konsolidirano to bar 50-ak, tako da 7 ili -5 niti u kojem slučaju nije niti blizu nečega što bi moglo sličiti na nešto “pristojno”.

      • s time da bih dodao da računovodstvo može sliku samo popraviti (sumnjam da ima puno tvrtki koje računovodstveno prikazuju što veći gubitak), a ovih drugih ima zasigurno. između ostalog i banke koje očito odskaču što je teško održivo na duži rok, dakle ova crna slika po meni je još puno gora.

  13. To je to! Poduzetnik sam 15 godina,imao dobit preko 10 posto godišnjeg prometa,zadnjih 4 bilježim gubitke,i to pokrivam iz zarade od nekad.
    E pa ne ide više,otpustiti ću sve ljude i rasprodavati to što je ostalo.
    Meni samom će biti dosta za nekoliko godina,a ovi koji su na buđetu a djele nam savjete kako da uzmemo kredite i budemo poduzetni neka se sami upuste u tu priču.

  14. G. Bakić, jeli ovo spominjanje BiH i Sierra Leone-a u istoj rečenici slučajno ili? : ) Naime, ja sam i iz BiH, (slučajno) i, iako sam stavio smajlić poslije pitanja, znam i razumijem da nije smješno.
    Usput, pretpostavljam da ne pratite, ali drzava koja moli opetovano za anranžman MMF-a, morat će početi prodaju udjela u najboljim kompanijama? Ja mislim ovdje kod nas za 2-3 godine mnogo toga bi se trebalo promjeniti? Potaknut između ostalog i vašim blogom počeo sam učiti čitanje financijskih izvješća i ostalog, a valjda cu i uložiti malo novaca u dionice. LP

    • Slučajno je uglavnom. BiH kao država koja stoji jako loše, a susjed nam je, te Sierra Leone kao primjer države koja stoji jako, jako loše, te kao kraj priče Somalija.

    • To je zbirna dobit svih tvrtki koje su imale dobit. Zbirni gubitak svih koje su imale gubitak je 25,7. Znači ukupna dobit je razlika tog dva, što je 7,2.

  15. Sve je jasno. Mi, pohlepni robovlasnici, koji tezimo samo profitu, zaradjujemo manje na ulozeno, od pristojne i fine ekipe koja svoju lovu oroci u banci. Oni su zasticeni ko licki medvjedi, a mi riskiramo sve. Po novome i zatvorske kazne. Na stupu srama smo odavno. No, ekipi koja nas pljuje ionako ovakve dobre analize nisu bitne. Imaju previse rijeci, mahom stranih. Nema slika u tekstu, puno je poveznica, ma tko bi to citao? Nego, recite nam je li Severina opet trudna i kako ce nasi proci u naguravanju lopte u Poljskoj. To je bitno. Zato nam je tako i tako ce nam biti jos neko vrijeme. Dok je god sinonim za poduzetnika Kerum, dok se lopovi nazivaju u medijima kontroverznim poduzetnicima i dok se starlete predstavljaju poduzetnicima – ljudi ce nas dozivljavati u skladu s time. Zato ja volim startupe i nadam se da ce par uspjesnih prica barem malo promjeniti percepciju stvari. Hvala g. Bakicu na odlicnoj analizi, u skladu sa standardom koji je sam postavio i koji od njega i ocekujemo.

    • Hvala!

      Ali meni su start-upovi što se ulagački tiče upravo zato i problematični (uz niz drugih razloga), i što se tiče očekivanog povrata i sigurnosti mislim da se ni približno ne mogu mjeriti s nekim hrvatskim dionicama javno dostupnima.

  16. G. Bakić, dobro ste to izračunali. Ipak, postoji razlog zašto nema profitabilnosti. On je čisto tehnički – osnove makroekonomike: jednakost triju deficita. Preporučio bih vam da pročitate knjigu koju sam napisao, a objašnjava upravo problem nemogućnosti minimalno pokrivanja troškova i pojavu gubitaša te bankrota. http://www.scribd.com/doc/89402033/Financijski-Sustav-i-Novac. Već u prvom poglavlju postavljam tezu i dokazujem namjernu grešku u financijskom sustavu. Pročitajte i biti će vam sve jasno. reforma.forumhr.com

  17. U spomenuti izvještaj Fine o dobiti ne ulaze banke. Čudi me da to nitko od komentatora nije primijetio. Dakle računica je malo iskrivljena. Provjerite.

    • To mi je sada nejasno, ali vjerujem da znate što govorite; kad sam pisao članak, nisam mogao naći izvorni Finin tekst, pa sam se oslonio na objavu Poslovnog koji nedvosmisleno kaže:

      Čak je 42 posto od 98.530 tvrtki (obveznika poreza na dobit), prema najsvježijim Finim podacima, 2011. godine iskazalo minus. Poduzetnici su lani ostvarili prihod od 624,8 milijardi kuna, što je 10,1 posto više nego lani. Dobit je pritom iskazalo 57.244 tvrtki, i to u iznosu od 32,9 milijardi kuna. S gubitkom je pak poslovalo 41.286 tvrtki, i to u iznosu od 25,7 milijardi kuna.

      Ako ne spominju da se ovo ne odnosi na financijske institucije, zašto bi netko to znao? Ne spominju ni da se odnosi ili ne odnosi npr. na hotele. Niti piše da se odnosi samo na one koji ispunjavaju upravo taj tip FI izvješća niti da li je to jedini tip ili ima neki drugi za financijske institucije.

      Sada sam našao i Finino izvješće koje kaže:

      Poduzetnici Hrvatske, obveznici poreza na dobit, su u 2011. godini ostvarili ukupan prihod od 624,8 milijardi kuna, od čega je 97,3 milijardi kuna zarađeno prodajom robe na inozemnom tržištu što je 10,1% više nego 2010. godine. Na stranim tržištima kupljeno je robe za 95 milijardi kuna te je trgovinski suficit bio 2,3 milijardi kuna.

      Ostvareno je 7,2 milijardi kuna neto dobiti (dobit minus gubici nakon oporezivanja) prema 2,3 milijardi neto dobiti u 2010. godini. Dobit razdoblja u iznosu od 32,9 milijardi kuna ostvarilo je 57.244 poduzetnika, dok je gubitke ukupne vrijednosti od 25,7 milijardi kuna iskazalo 41.286 poduzetnika.

      a tek u dijelu o plaćama se kaže

      Za svoj su rad zaposlenici kod poduzetnika, bez banaka i osiguravajućih društava, obračunali u 2011. godini prosječnu mjesečnu neto plaću od 4.729 kuna, što je nominalno 0,9% više nego 2010. godine (zbog rasta cijena od 2,3% to je realno smanjenje za 1,4%).

      na osnovu čega je jedino razumno zaključiti da se gornji agregatni podatak odnosi na sve poduzetnike.

      Molim ako netko zna o čemu se točno radi, da razjasni.

      • Ako se ipak ukupna suma ne odnosi na banke, to je stvarno nejasno/pogrešno napisano. Tek na kraju o plaćama spominje se da je to bez banaka (moguće da se odnosi na sve, ali tako nije rečeno).

        Ipak je dosta izvjesno da se isključenost banaka odnosi na sve stavke jer istoimene analize prethodnih godina su tako (nadam se da imaju neku dosljednost u analizama).

        Evo našao sam iz 2007. skraćeni tekst, tamo piše jasno, za razliku od ovog danas, da se ne odnosi na banke.

        Zanimljivo je vidjeti kako i ovih 3-7 mlrd. izgleda spram ondašnjih 25 mlrd!
        http://www.fina.hr/lgs.axd?t=16&id=11671

  18. Slažem se sa analizom. No ono što isto tako treba napomenuti je da su izračun ukupne dobiti (32,9 mlrd dobiti – 25,7 mlrd gubitka = 7,2 mlrd) uzete, ako se ne varam, i državne tvrtke koje redovito posluju sa ogromnim gubitcima zbog politički postavljenog managmenta koji obično nema kapaciteta za voditi seosku krčmu, a kamoli tvrtku od nekoliko stotina ili tisuća zaposlenika. A uz to tvrtku moraju “voditi” onako kako kaže vlast, a ne tržište. Kad bi iz ovog izračuna izbacili državne tvrtke (pri tome mislim i one županijske, gradske, općinske…kao što se izbacilo banke), smatram da bi situacija bila ipak nešto povoljnija za “stvarne” poduzetnike od one koje se ovdje prikazuje. Iako, istina, ni to nebi bila slika kojoj se možemo diviti.

    • Mislim da nije tako. Recimo imate (većinski) državnu Petrokemiju, koja je imala preko 100 mil. kn dobiti, s čime je pokrila gubitke mnogih, mnogih drugih. Itd.

      • Ta dobit od 100mil taman pokriva gubitak jedne gradske tvrtke u od 75mil kn koja će uskoro i u stečaj, u jednom od gradova. A gdje su još HŽ, Croatia Airlines, ZG Holding…
        Pratim izvješća HGK u jednoj županiji u kojoj redovito, zbrojno gledano, tvrtke u državnom/županijskom/gradskom/općinskom vlasništvu posluju sa gubitkom, dok one iz privatnog sektora iskazuju dobit.

    • Ima u subotnjem Jutarnjem istraživanje o stvarnim uzrocima propasti Jadrankamena i Kamenskog. Jadrankamen je puno zanimljiviji, jer iako je privatna firma: tamo su zaposlenici najprije prodali svoje dionice (51%), kralo na sve strane izgleda i od strane zaposlenika, pa sve do vlasnika (pretakanje dionica, kamen za projekte), do lokalnih rodbinski vezanih dobavljača koji su morali biti podmireni. Nevjerojatna je uloga sindikata odnosno onog galamdžije Drpića koji su htjeli odlučivati o otkazima, šefu prodaje, a najnocije i o profilu stečajnog upravitelja (mlad, pravnik s Braca) za kojeg su ocito imali konkretnu osobu u vidu. Stječe se dojam da je ta sindikalna banda preuzela tvrtku i ponašala se kao da nikad nije privatizirana odnosno da su većinski vlasnici. Stječe se dojam kako su se s Orešarom natjecali tko će prije i više ukrasti prije nego nestane svega. Potom su štrajkali i odveli firmu u blokadu i stečaj. I sad traže pomoć, e to je pravi Balkan. Iz ovog mi je još razvidnije kakvu štetu može napraviti Sindikat i galamdžija u Petrokemiji. I zato privatizirati dok noje prekasno. E sad primjetite kako nigdje do sada nisam spomenuo tržište, konkurenciju i slično što su sve legitimni ratlozi propasti neke tvrtke i sodatni uteg.

  19. Najinteresantnija je činjenica da je to prvi članak koji realno sagledava događaje u jadrankamenu i to post festum nakon totalne kolektivne histerije koju su vodili mediji,o tome sam nešto prije i pisao,njima je prihod u krizi pao 50% a oni nastavili raditi sa istim brojem ljudi i istim plaćama a kada im je predložen plan restrukturiranja počela je seljačka buna i vladavina sindikata?Možda im srećko horvat i voditeljica petog dana podignu plaće i prava iz kolektivnog ugovora?Možda napadnu kineze i prisile ih da kupe njihove obveznice kada postanu vlasništvo sindikata?Najbolje da pitate ekipu iz petog dana,možda još bolje branimira bilića?Oni znaju kako treba!Kada to sve bude NAŠE teći će med i mljeko!Biti ćemo konkurentni kao nekadašnja jugoslavija i sjeverna koreja?Ovako više ne ide?Neka oni idu u poduzetnike,ja više neću sigurno!Rekli bi u dalmaciji:Zadespet!Neka oni sada malo preuzmu “štafetu”,pa neka nam pokažu “kako to ide”,ovaj gospodin saša cvijetojević je dobro napisao:Nemaju nikakvog rizika u životu,još nas tretiraju kao lopove i kriminalce,sreća na vrijeme sam to shvatio još 2006g i nikada mi bolje u životu nije bilo nego danas,riješio sam se i prodao sve firme a imao sam nekada 35 zaposlenih,nebi više nikada u ovakvoj hrvatskoj odgovarao ni za pet ljudi a kamoli za trideset i pet?Tko voli neka izvoli!Evo im branimira bilića,srećka horvata i voditeljice petog dana pa neka ih oni zaposle!Ili bi oni da nas sve država zaposli?Oni su najbolji poslodavac,tako da ova ekipa nema nikakvu odgovornost!Opet će za sve biti kriva država?Bolje država nego orešar???

    • Nelikvidna je uz vrlo, vrlo mali free float. A mislim da su upravo na to i računali aktivniji kupci u zadnje vrijeme (jer su stavljali tako velike naloge koje očito na prodaji nije imao tko zatvoriti), što znači da u slučaju jače kupnje cijena lako može rasti, ali isto tako može značiti i veliki problem pri kasnijoj prodaji pozicija.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s