Uncategorized

Stanje na Zagrebačkoj burzi uopće nije tako loše

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

Ulaganje u dionice, kao i svako drugo ulaganje, znači i rizik. Ali on je takav kakav je, ne veći. I one, jasno, i dalje ostaju u svijetu preferencijalna investicijska klasa za srednjoročna i dugoročna ulaganja i za najkonzervativnije ulagače (primjerice, mirovinski fondovi).

A iako se mnogi ‘dobronamjernici’ iz medija i (profesionalne) investicijske zajednice svesrdno trude ili kao da se trude, pokazati stanje na Zagrebačkoj burzi puno lošijim nego što je, ono nije takvo:
– proteklo razdoblje je bilo jedno od najboljih u povijesti što se tiče mogućih prinosa za racionalne (tj. one s barem malo razuma, a u stanju obuzdati se od emocija i pravljenja tipičnih grešaka)
– stanje danas (uključivo i emocionalne, tzv. ‘depresija’) je daleko bolje od prve polovice 2009., koje su mnogi već zaboravili
– a perspektive su danas za najbolje dionice – po mom mišljenju – u smislu omjera rizika i prinosa, čak i bolje nego 2009.

Mnogi su olako zaboravili kako su stvari izgledale 2009. i što se dogodilo do danas, pa olako proglašavaju trenutnu situaciju ‘propala burza’, ‘bjež’te glavom bez obzira’ itd.

1. Za početak, podsjećam na prvi članak na ovom blogu, 15.3.2009. Tada je Crobex bio 1325. Doduše, promet je bio veći, ali su i osjećaji depresije i bezperspektivnosti bili daleko veći nego sada.

A važna je napomena da Crobex zaista nije bio reprezentativan za racionalne ulagače, ali ni tržište u cjelini. Tržište danas spram 2009. stoji i znatno bolje nego to pokazuje porast Crobexa:
– za početak, oko 2% div. prinosa godišnje
– a potom, nesuvislosti oko HT, te snažan negativni doprinos Ingre i sličnih, koji su zaista irelevantni za racionalne ulagače.

Ako Vas imalo zanima perspektiva Vaših ulaganja, zaista Vas molim da pogledate taj post. A u njemu sam rekao točno kako će se i pokazati da će biti: da je naprosto jako nesuvislo da sve dionice padaju jednako, i da će neke dionice radikalno porasti, što će onda podići cijelo tržište.

Pogledajte ovu tablicu i nemojte pasti na dupe (dionice koje su trenutno u Crobexu):

Iz ‘prosjek’ možete također vidjeti koliko je Crobex ‘relevantan’.

2. Kao što vidimo, glavna odrednica tržišta kapitala u zadnje 3 godine nije bio njegov rast ili pad, nego raslojavanje. A što je najbolje, mislim da je vrlo lako bilo to predvidjeti, što sam mnogo puta dokumentirao ovdje.

A kao što znate, još teže nego argumente za rast nekih dionica je dati argument za pad cijene nekih dionica. Jalnici će, jasno, i dalje pokušavati govoriti da su KORF, PTKM, ADPL, DDJH rasli ‘samo zato’ jer ih ja ‘zagovaram’ i kupujem (potpuno ne vidjevši činjenice, jer oni misle da fundamenti nemaju veze, nego samo ‘tko bolje druga’, pa im je tako INGR isto kao ADPL isto kao HT isto kao KORF).

Ali još bi nevjerojatnije bilo da sam svojim pisanjem i ne-kupnjom mogao utjecati na pad cijene nekih većini ‘neosporno najboljih, pa čak i sigurnih’ ulaganja.

Iako na ovom mjestu ne dajem preporuke, mislim da je razuman čitalac mogao lako razumjeti zašto ne kupujem dionice HT, ERNT (i to u vrijeme kad je to za njih bilo zaista izolirano mišljenje, sada već svi ‘znaju’ da je tako ‘naprosto moralo biti’, čak i oni fond manageri koji su ih držali ‘jer su kao obveznice’!?), zašto sam prodao KOEI na 670, zašto ne kupujem KRAS ili neke druge dionice koje nisam spominjao imenom, ali mislim da se moglo razumjeti o kojem se tipu dionica radi. (A iako ne pišem o stranim dionicama, čak ste imali ovdje na vrijeme prezentirane razloge zašto ne kupiti Facebook.)

Naprosto: ne može se zanijekati, ‘sistem’ procjene radi.

A ovo je ujedno odgovor na ‘Zašto ulagati u hrvatske dionice kad se je gospodarska sitaucija jako loša?’. Evo, u godinama nevjerojatnih kvarenja gospodarstva, imamo gornju tablicu. Jer dionice mogu rasti i ako se neke tvrtke ponašaju suprotno od prosjeka, ali i zato jer mogu biti jako potcijenjene (kao što rekoh, čak bih i ja kupio stan u Zagrebu, po 500 eura/m2, a da ne govorim po 200 eura/m2).

3. Ali ono što se meni čini, štoviše uvjeren sam u to, da je i nakon jakog porasta cijena nekih (za mene najboljih) dionica, sadašnji omjer prinosa i rizika je čak i povoljniji nego prije.

Podsjećam, za svoja glavna ulaganja biram dionice koje
– najprije, nemaju veliku šansu propasti,
– zatim, imaju veliku priliku, ili su već na putu preokreta ili radikalnog napretka u poslovanju
– i, s obzirom na to, su jako jeftine.

(Primjerice, INGR, HT, ERNT … ne zadovoljavaju niti su ikad zadovoljavali te kriterije.)

Jasno, tvrtke koje imaju nešto veću šansu da im pođe po zlu, ali ipak znatno veću da ne, a izrazito su jeftine, mogu činiti manji dio portfelja (gledam ih kao opcije), tipa VART.

E, sad ako pogledamo tada aktualna financijska izvješća za 2008., primjerice (linkovi su na izvješća):
ADPL: 2008. prihodi svega 610 mil. kn, 2007. gubitak 43, a 2008. dobit 16 … u usporedbi s 2011. prihodi 736, iako su stvarni znatno veći zbog nekonosolidiranih operacija, dobit 65
KORF: ovdje je apsurdno uopće opisivati radikalnu razliku
PTKM: 2008. dobit 56 mil. kn, a privatizacije nema na vidiku, 2011. 106 mil. kn i čvrsto najavljena privatizacija
DDJH (ovo je možda i najradikalnije): 2008. prihodi 923, ali s uključenim DDJM (dakle, kao da je sada 540), dobit 2, a u 2012. se očekuje 1,25 mlrd. prihoda i 25 mil. kn dobiti

Ako otvorite ova izvješća, i onda danas aktualna, i razumijete neke procese koji dovode do tih promjene, možete ‘gledati unaprijed’. I onda ćete jasno razumjeti zašto imam neke dionice. Jasno nemam ih zato jer sam ih nasumično odabrao i onda ih ‘napucavam’ i ‘lijepo pišem o njima’, nego zato jer dobro mislim o njima to i pišem i imam ih.

4. U ovoj nestašici ikakvog smislenog izvještavanja u medijima o tržištu kapitala lako je moguće da će i dalje hrpu negativaca dominirati medijima i forumima (mnogim ulagačima su ta besramna drukanja na forumima kao neki investicijski korisne informacije!?), a često zato jer misle da njihove uzdanice ne rastu zato jer neke druge dionice rastu, i da je to neki prljavi trik.

Oni jadni ne razumiju, da kad dobre dionice ne bi rasle, onda bi njihove (loše) dionice padale još i jače. Ne vide da se tržište raslojava i da se loše dionice moraju relativno iskorigirati spram dobrih (jasno: ovo nije investicijski savjet i ‘loše’ i ‘dobro’ je u smislu kako ja to razumijem u skladu s mojim analitičkim modelima).

Oni su ogorčeni i, jasno, zavist im je dominantna psihička odrednica – a mnogi od njih su pogubili jako puno para što pravih, što virtualnih (evo recimo virtualni portfelj po kojem je nešto prčkao sada glavni urednik jedne poslovne novine, za stvarni ne znamo kako je prošao ako ga je uopće imao), kako možete vidjeti ovdje što ćete razumjeti ako pogledate još neke prinose u razdoblju kao gore:

Jasno je da takvim ljudima stvari mogu izgledati jadno, depresivno i bezizlazno.

5. S druge strane, dominacija ovakvog pristupa znači da i dalje nema kritične mase likvidnosti potrebne za ‘price discovery’, pa smatram da su prilike koje se pružaju racionalnim ulagačima u Hrvatskoj goleme! A da bismo to razumjeli, trebamo se sjetiti samo kako je prekinuta depresivna spirala 2009.

Ponavljam, ona je bila daleko ‘bezizlaznija’ nego ovo danas. Podsjećam, Sadanader je bio čak najavio ukidanje mirovinskih fondova i zapasavanje te imovine nazad u proračun: Sanader uzima štednju iz drugog stupa da spasi proračun (kao fol bi se nudilo građanima da izaberu da li ostaju u drugom stupu, ali u tim okolnostima, velikih gubitaka u fondovima i uz aktivno nastojanje države, jasno da bi skoro svi prešli nazad).

To je bilo vrijeme kad su upravitelji fondova bili jako nepovjerljivi jedni prema drugima (barem se meni tako činilo), rekao bih čak i više od toga, i iako im je bilo u interesu da cijene dionica rastu (kako bi se prinosi popravili, jer su negativni prinosi bili glavni argument za Sanadera), svi kao da su jedne druge gledali ‘preko nišana’ (barem se meni tako činilo) i bili jako nepovjerljivi (recimo: ‘Što ako ja počnem kupovati dioniu ‘X’, a onaj drugi je počne iskrcavati) – to je bilo doba neposredno nakon što su mirovinci povukli silne pare iz OIF-ova.

U tom trenutku su tri OMF-a i jedan, tada još veliki, OIF uplatili skoro istovremeno novce u OTP indeksni koji je onda ‘mehanički’ pokupovao hrvatske dionice, i razbio depresivnu samo-osnažujuću spiralu. A radilo se, mislim, o samo nekih 50-70 mil. kn.

Time želim reći kako je u stvari malo dovoljno da se stvari radikalno promjene.

O svojoj ulozi u tom trenutku kritičnom za mirovinsku reformu i tržište kapitala sada ne bih, ali je vjerojatno da je u zadnji trenutak reforma spašena, pa tako i fotelje upravitelja fondova. Zato se oni nikako ne mogu naljutiti na mene, čak i kad na ovom mjestu onako malo sportski pročačkam po nekim njihovim ulaganjima :).

U svakom slučaju, uvjeren sam da će i ova faza uskoro proći, a da će se nastaviti raslojavanje kretanja cijena dionice. Neće biti ‘sve isto’.

A čak i ove godine, upravo zbog tog velikog raslovanja su racionalni investitori mogli biti u debelom plusu. A oni koji su ovu godinu proveli u HT, ATPL, INGR, IGH, DLKV, PODR, IGH … ili već duže vrijeme uporno drže građevinare, zaista ne bi trebali biti kivni na ove koji su uložili u druge dionice. Trebaju razumjeti svoje greške (ako su greške, tko zna, možda je naprosto slučajnost?) i na tome zaraditi u budućnosti.

Mnogi pesimisti se pitaju ‘A od kud će doći prijeko potrebna likvidnost’? Ne radi se o tome ‘hoće li sad Hrvati povući novce iz banaka i staviti ih u dionice’, nego se radi o tome da li će jedan mali broj ljudi malo po malo alocirati jedan manji dio štednje u dionice i da li će malo po malo neki strani fondovi po malo ulagati u hrvatske dionice … i tako se malo po malo razvijati pozitivna spirala. A cijene dionica mogu biti snažno anticipativne. (Vjerovali ili ne, meni se čak čini da sam jednu od svojih većih pozicija mogao nedavno prodati u cjelosti, uz premiju i poveliki profit – što sam, naravno, odbio.

Jer likvidnost povlači likvidnost. Tko zna koliko je srednje velikih stranih ulagača koji bi po valuacijama rado kupili hrvatske dionice, ali im nema dovoljno likvidnosti? Tko zna koliko bi Hrvata opet počelo kupovati hrvatske dionice kad bi im cijene počele (konzistentno, u nekom razdoblju) rasti? Zato je čak i za one ‘jalnuške diletante’ dobro da se razvijaju pozitivne priče oko nekih dionica koje oni nemaju, jer to doprinosti likvidnosti cijele burze, i, naravno, u načelu bi trebalo pomoći i njihovim dionicama (ali većina njih su naprosto toliko zaslijepljeni zavišću da si ne mogu pomoći).

Napomena: Imam dionice KORF, PTKM, ADPL, DDJH i ovo nije preporuka za njihovu kupnju ili prodaju.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

24 replies »

  1. Relativno često čitam postove na vašem blogu i prilično korisnih informacija i promišljanja sam tu vidio.Doduše bude i onih drugih,manje pametnih,no u cjelini ovo je jedno interesantno mijesto za malog investitora.No da se osvrnem na gornji tekst,naime duboko sam uvjeren da zbivanja na ZSE i rast nekih dionica nisu prošla nezapaženo od strane stranih investitora i za sada mala likvidnost strani kapital drži podalje od ZSE.Ali mislim da bi već 20-25 % povećanje likvidnosti u periodu od cca 2 mjeseca bili dovoljan okidač za strane investitore,a onda bi moglo doći do ,popularno nazvanog,otključavanja vrijednosti, niza dionica na Zagrebačkoj burzi(naravno onih koje to zaslužuju).Ove događaje bi stavio u vremenski okvir od cca godinu dana,te mislim da je sadašnji moment pogodan za racionalnu kupnju.

  2. A niti stanje u USA i time u svijetu uopće nije tako loše!!!

    Dok imamo kompanije koje su sposobne inovirati, koje su sposobne kupcima dati razloga da s osmijehom na licu otvore novčanike, nema zime!

    Čini se da opet puno lipih stvari u San Franciscu, za 3 minute 😉

    Uvijek sve polazi od ljudi kao kupaca i kompanija kao onih koje kupcima mogu nešto ponuditi, sve ostalo, sve “monetarno” i “fiskalno”, sve filozofije i politike, sve je to sporedno, srž svega su ljudi, oni kupuju i oni koji stvaraju to što će ovi kupovati.

    Imam neki predosjećaj da će nas nešto na događaju koji nije zamišljen da bude nešto naročito veliko u smislu predstavljanja proizvoda (WWDC, developerska konferencija), ipak nešto iznenaditi.

    Ljudima treba nuditi divne i korisne stvari, to je put izlaska iz krize. Američke kompanije tu opet predvode. Nadam se da će uskoro i ostale malo povući, konkurencija je divna stvar!

    Mi npr. nudimo nezaboravne godišnje odmore, važnu stvar u životu svakog zapadnog čovjeka, svatko nešto tako lijepo mora nuditi, to je kako se radi, ljudima nuditi lijepe stvari, one koje ne kupuju zato “što moraju”, preko volje, s kiselim izrazom lica, jer to stvara društvo nezadovljstva, pesimizma, to su samoosnažujući procesi u negativnom smijeru, a nuđenje onoga što ljudi kupuju s osmijehom na licu, to je čista suprotnost, to gura gospodarstvo prema naprijed!

    • P.S.

      Ovo je ona očekivana divna stvar:

      A ovo ona mrvicu iznenađujuće izvrsna stvar:

      pored cijelog niza manjih ali važnih stvari, između kojih je recimo možda zanimljivo i to da je Siri postala puno pametnija.

      Međutim, trejderi opet kukaju, sad su razočarani što još nema spomena o “TV”-u, a svakom bi trebalo biti jasno da je još rano za to.

      Meni je fora taj laptop jer ima šansu postići baš ono cool i “korisno za gospodarstvo” (naravno u malom formatu, ali kao princip baš to): istovremeno biti i najskuplji njihov laptop i najprodavaniji jer profesionalcima je ovo sada najbolji izbor (i dosta iznad onoga što je do jučer bilo moguće zamisliti) i vrijedi im svakog centa!

      Bez obzira što “profesionalaca” na svijetu nema puno, ukoliko budu racionalni (gledali “ROI” na uređaj koji kupuju) pa dobrim dijelom kupili baš taj uređaj, obzirom u kako se malim nakladama prodaju ostali modeli, ovaj model može biti prodavaniji od tih im ostalih!

      U ovom području je uvijek škakljiva stvar ta de facto “deflacija”, to kada novi i bolji proizvodi iz godine u godinu koštaju manje… Apple nevjerojatno odolijeva tom čudnom trendu. Čak se i kod uređaja marketinški opredijeljeno fiksnih mu cijena (iPad) primjećuje umjereni rast prosječne prodajne cijene (ljudi s vremenom u većoj mjeri kupuju skuplje modele sa više memorije) a sad bi trendu spuštanja cijena u “običnim modelima” laptopa mogla kontrirati pojava ovog nestvarno-izvrsnog novog modela za koji se već predviđa od strane kuća tipa Forrester da konkurencija neće bar godinu dana uspjeti uhvatiti korak s tim! 😀

    • Ta lista je malo čudna. Ako Bhutan nije na prvom mjestu tu nešto ne štima 😀 Kao očigledno najmirnije mjesto svijeta po mom skromnom mišljenju je upravo Bhutan (no dobro… možda tu stvari idu dalje od “očiglednog”) – ali i jedno od najsiromašnijih mjesta svijeta, tako da mirnoća (uma, duha, naivni osjećaj sreće – to možete i kao pijani i nadrogirani) nije nešto što je možda samo po sebi ideal. Možda ova metodologija to i uračunava, možda se ne radi samo o “mirnoći uma/duha”.

      Mi kao zapadni ljudi u sklopu svojeg pogleda na svijet/kulture možda ipak ne trebamo težiti nekoj apsolutnoj mirnoći uma/duha samoj po sebi, nekoj romantici primitivnog života (kao što mene recimo pomalo fasciniraju razne domorodačke kulture – Bušmani i sl.) nego mi trebamo gledati malo šire, zaista: holistički!

      Mi želimo mirnoću i “napredak” u jednom. Nešto kao Vulkanci iz Zvijezdanih staza (uz primjese ljudskoga, recimo mi za razliku od njih želimo iskazivati osjećaje), dakle mirnoća uma ali u sklopu logike, filozofije, tehnologije, “izobilja”, ne mirnoću primitivnoga ili siromašnoga.

      Čak i u Bhutanu su shvatili da zaostalost nije pravi put, njihov kralj je uspio uvjeriti ljude da je potrebna modernizacija (mada je on malo presocijalističkog pogleda na svijet, mora on još puno toga naučiti), da je potrebna demokracija premda je doživio veliko negodovanje naroda kada se htio odreći svoje apsolutne vlasti u korist demokracije.

      I Dalai Lama je shvatio još prije 50 godina da nije pravi put zaostalost u koju je Tibet kroz nekoliko stoljeća duboko zaglibio, nego da se treba otvoriti “modernizaciji” društva i čak danas pomirljivo nudi kineskim okupatorima prijedlog suradnje, oni neka nastave modernzirati Tibet, donositi materijalnu kulturu, a oni bi mogli Kini donijeti ono duhovno.

      Naravno Komunističkoj partiji još nije niti u primisli ideja recimo aktivnog državnog promoviranja religije (povrh tek neke obične “vjerske slobode”), uvođenja državne religije ili što takvo, iako bi se to moglo, moglo bi se reći kako je Budizam dio kineske tradicije i da se u svrhu očuvanja kineske kulture i svekolikog napretka društva potiče prakticiranje Budizma kao komplementarnog elementa u razvoju tog njihovog kako vele “znanstvenog pogleda na svijet”.

      Mislim kada bi Kina krenula tim putem da bi brzo sa 89. mjesta skočla među prvih 10-ak, a naše zapadne zemlje da bi se održale tako visoko na ljestvici trebale bi ponešto naučiti od Istoka.

      Po meni, budućnost ljudske rase je u toj dualnosti materijalnoga i duhovnog. Ljudi moraju shvatiti da su materijalno i duhovno dvije strane iste medalje i da je pravi napredak naše civilizacije upravo u postizanju tog balansa i dostizanju time kao glavnog ideala upravo tu “mirnoću uma/duha”, baš u onom smislu “ne mjerimo gross national product, nego gross national happiness” ali to naravno ne tako naivno (i socijalistički) shvaćeno kao što to danas rade nego upravo u okviru ideje kapitalizma i duhovno-materijalnog dualizma i možda jaako dugoročno, jednoga dana kada abrahamske religije postanu ono što nam je danas grčko-rimska religija, zapravo i u duhu neke nove suvremenije verzije budizma kao svjetske “religije” koji je davno započeo svoj put modernizacije drevne filozofije/”religije”, pa nažalost na tisuću godina malo zaspao i sam postao jednako zaostao kao i izvorni hinduizam, treba ga probuditi – kada bi to recimo Kinezi pokrenuli, dali bi svijetu nešto 1000 puta veće od svog trenutnog “gospodarskog čuda”!

      Ultimativni cilj zaista mora biti ukidanje patnje ljudi, postizanje dubokog mira uma/duha, zapravo postizanje zadovoljstva u “odgovornom izobilju” (to može samo kapitalizam!, svako drugo izobilje bi bilo kratkog daha i vodilo u “dekadenciju”, i jedino rješenje bi ostalo klasično rješenje asketizma koje se nekada činilo kao jedino moguće – a danas mislimo da može i drugačije, čak je na tu foru suvremeni kapitalizam i počeo iz protestantske etike).

      • Slažem se.Jedina svrha na ovom svijetu je učiti ljubav,a to se može kroz iskrenost u odnosima i poštenju u poslovima.

        Jer ako nekoga prevariš zbog trenutnog(prljavog)dobitka rušiš duhovne zakone koji se očituju kroz materijalne(gubitak posla,kupaca,ugleda,povjerenja i sl.)

        Zato mislim da dionice odražavaju stvarnu i trenutnu vrijednost firme koja proizvodi nešto što se može prodati i kupiti.

        Ako se vara ili zbog drugih razloga(kriza,bolest,..)firma posustaje,propada,gasi se,ali sa svježim kapitalom može se obnoviti kao bolesni organizam koji sa pravom terapijom
        ide naprijed,obnavlja se i spreman je za nove izazove.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s