Uncategorized

Novi blog

Odličan novi blog Nekompetentna reakcija, preporučujem pogledati. Iako i autor pati od – oh, tako hrvatske – želje za anonimnošću, odnosno straha od neanomimnosti, naravno da to ima veze s onom poznatom ‘hrvatskom šutnjom’. Ohrabrujem ovim putem autora da pogleda (ekonomske i, općenito, društvene) blogove u svijetu (ne u hrvatskoj, gdje je obratno) i proba naći jedan anoniman.

Mnogima će, primjerice, ovaj najnormalniji tekst Velikodušna država biti začuđujući, a nisam vjerovao da su još i danas moguće ovakve stvari kao ZET-metafizika.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

15 replies »

  1. Evo sad sam pročitao par tekstova s bloga kojeg spominješ, i moram priznati da sam prilično razočaran. Članci koje si linkao su uglavnom u redu (iako mi je neprihvatljivo transportiranje bilo koga u gulage, koliko god te razljutio svojim radom), ali je članku “Liberterijanci koji se panično boje ljudskih sloboda” totalno zaglajzao u uopćavanje i etiketiranje cijelih skupina ljudi na temelju nekih nihovih predstavnika. Po njemu oni koje ne voli (i vjerojatno ih se boji) nikako ne mogu biti umjereni, nego sasvim sigurno traže “ekstremnu” verziju svojih zahtjeva; to je klasičan pristup, “oni drugi” ne mogu biti umjereni nego su svi isključivo ekstremisti. Jako loše.

  2. Zahvaljujem na na ovom postu.
    Što se anonimnosti tiče – živimo u državi u kojoj ne možeš ni zašiljiti olovku a da to ne bude pod nadležnošću 3 ministarstva. Anonimnost mi omogućava nedostatak bilo kakve cenzure i suzdržavanja, a da mi kruh svagdašnji ne bude ugrožen.

    @Berislav
    Zahvaljujem na profinjenoj Oprah show psihoanalizi. Idem sad slušat Coldplay i nadat se da će jednom i od mene biti čovjek.

    • Bez namjere da ikoga vrijedjam, zaista mi nije jasno po cemu je vas blog zasluzio naklonost Nenada Bakica. No, to je samo moje skromno misljenje i naravno da g. Bakic ima pravom davati preporuke kakve god zeli na svom blogu.

      Ali, ovakav odgovor Berislavu Lopcu koji je samo iznio svoje misljenje je jednom rjecju sramota.

      • @Cvarakl
        Hm, moram priznati da uopće nisam vidio drugi Berislavov komentar dok sam pisao odgovor, nije mi jasno kako se nije automatski pojavio. (Isprike za lijenost pri refreshanju.) Odgovorio sam samo na dio o anonimnosti, hrabrosti i sigurnosti u stavove. Nemam namjeru zbog piskaranja, koje mi je čisti hobi, ugroziti radno mjesto (u vrlo reguliranom sektoru, u kojem svakodnevno imam susreta s Državom u svim njenim prekrasnim oblicima), i na to da se radi o “nesigurnosti u vlastite stavove” se mogu samo prezrivo nasmijati.

        • Ako vam sto znaci ja vas u potpunosti razumijem. Sad ce neki reci da svugdje vidim pritiske i kompromise, ali nekako mi se cini da npr da je ovaj blog anoniman da bi na njemu bilo i stvari kao :

          a ne samo genericko (ispravno naravno) isprdavanje socijalizma.

        • Krivo. Nije ovdje (da sam ja postao) zato jer ne pripada ovamo. A složio bih se da je libertijanstvo kako se se u njegovim tvrdim krugovima shvaća, prilično militantna disciplina. U smislu da tko god ne prihvaća tako tvrdo-militantni pristup i ne dijeli/promovira/nameće ‘gospel’ drugima se odmah smatra ‘onim suprotnim kojem treba stvarno skakati po glavi i mučiti ga dok ne prizna da je jedino Schiff mjerodavan za sve o svijetu’.

          I kao što vidite, i sami ste u kontradikciji: objavljujete ovu vijest ovdje i tvrdite da se ne može objaviti ovdje?

          (Ali zato imamo ovu dobru vijest: Ron Paul Wins Iowa.)

        • @nbakic,
          niste me razumijeli:
          ja sam samo htio reci da mi se cini odokativno da vi kuzite da ovo sto se desava sto se govori na ovim linkovima je jednako lose, dapace cak i gore nego grcki socijalizam jer ga omogucava, no buduci da blog nije anoniman ne zelite govoriti protiv toga jer ne zelite da vas “ozbiljni” ljudi smatraju ludakom koji govori protiv centralnih banaka(neka im je vjecna tinta 🙂 ).
          A za to jel libertarijanstvo takvo kakvo kazete: je, jer su ti ljudi vecinom principjelni, pa smatraju malu vladu malom mafijom, a veliku velikom mafijom. 😀

  3. @nbakic

    Militantna disciplina? Veoma zanimljivo.
    Ne znam je li tko od vas gledao film Conspiracy. Radi se o ekranizaciji sastanka vrha nacionalsocijalističke partije na kojem su raspravljali o metodi rješavanja židovskog pitanja. Stol je bio podijeljen na dvije skupine: umjerenjaci, koji se zalažu za deportaciju i sterilizaciju, i ekstremisti, koji rješenje vide samo u plinskim komorama. Sad, zamislite koji potpuni luđak bi netko bio da u zadanoj situaciji glasno kaže kako cijela politika možda i nije najispravnija stvar.

    Današnji sustav socijalne države i religija političke korektnosti su u toliko mjeri isprali većinu mozgova da su neki moji (usuđujem se reći i “naši”) pogledi uistinu ekstremni. Brak je u zapadnoj civilizaciji kroz tisuće godina bio institucija jednog muškarca i jedne žene, da bi u zadnjih 20 godina “ekstremno” stajalište postalo da bi tako trebalo i ostati. Zlato je bilo sredstvo plaćanja u cijelom svijetu kroz većinu povrijesti, da bi danas postalo “ekstremno” čak i raspravljati o tome da li ga je bilo pametno maknuti iz monetarnog sustava. I da uzmem primjer iz svog posta – imate sindikat ZETa od par tisuća ljudi i neke “luđake i ekstremiste” koji bi im oduzeli sve beneficije, nakon čega će njihova djeca umrijeti od gladi. U tom kontekstu “mi” smo zbilja ekstremisti koji nekome “nameću gospel” o slobodnom tržištu.

    Ukoliko i vi smatrate da je pozivanje na zdrav razum, očuvanje ljudskih prava i praktičnu ekonomsku politiku koja dovodi do najviše prosperiteta za većinu ljudi zbilja u svojoj biti ekstremno i militantno – to je vaše legitimno mišljenje. Moje je da treba reći glasno da su 2+2=4, bez obzira na to da li će to netko prozvati rasizmom, homofobijom, militarizmom, seksizmom, mizoginijom, zadrtošću, primitivizmom, itd. itd.

    • Poštovani, ili ste nešto pogrešno razumjeli ili ste u kontradikciji sa samim sobom. Rekao bih da je ovo što sam napisao potpuno u skladu s onime što ste i sami napisali u svom postu Liberterijanci koji se panično boje ljudskih sloboda.

      Ako ste imali pratili ovaj blog, lako ste mogli razumjeti da su mi stavovi za slobodno, a ne kolektivističko društvo.

      Ali jednako tako, zaista mi je bezveze da se tvrdi da bih ja zasigurno svaki dan postao Schiffove i slične govore poput ovoga samo kad bih objavljivao anonimno (pa bih kao imao više hrabrosti?) valjda ‘jer to je jedina istina i svaki (krajnji)libertijanaca/subotar mora misionarski stalno militantno nametati gospel drugima koji to još ne razumiju’. Da, također mislim da je tako usko libertijansko shvaćanje i ekonomski i filozofski daleko preusko razmatranje, u biti vrlo pojednostavljeno i često djetinjasto.

      Svim ‘beskomrpomisnim’ libertijancima (koji tvrde da je ‘samo jedna istina, a to je ona radikalna’) preporučio bih za širenje horizonta pročitati knjigu Grand Pursuit: The Story of Economic Genius. (Iako znam da nitko od njih to neće pročitati, je se nema što o ekonomiji pričati kad ‘se zna da je to samo jedan ili dva argumenta, koja naprosto treba stalno ponavljati’.)

      • Prekjučer je udruga Iustitia organizirala jedan okrugli stol o liberalizmu koji je pokazao da ljubitelji kapitalizma (a došlo nas je tridesetak) zapravo imaju poprilično različite, čak i oprečne stavove o čitavom nizu stvari. To nije domaća specifičnost. Recimo, postoji stari sukob između Cato instituta i Mises instituta u Americi. Oba su protržišna, ali “ne razgovaraju” sad već desetljećima. U tom primjeru osobni sukobi su odigrali veliku ulogu, ali ima i ideoloških.

        Ili, The Economist. Iako sebe smatram protržišnim, te me novine nerviraju svojim plitkim jednodimenzionalnim pristupom (koliko su samo puta najavili i čak zazivali propast Njemačke, Francuske, Švedske, jer im se njihove nedovoljno laissez faire politike ne sviđaju… pa ništa od toga). Imaju i drugih zbog političke korektnosti potpuno promašenih stavova, da sad u to ne ulazim, pa ih više i ne čitam.

        Kao netko tko prati g. Bakićev blog od samog početka, mogu potvrditi da je uvijek bio “na pravoj strani”. Mislim da je puno doprinio širenju tržišnih ideja u nas, i kroz vlastite postove i preporučujući knjige i blogove. S obzirom na čitanost i na to da su popularni mediji prilično lijevo, ne bi me čudilo da je velik broj ljudi upravo ovdje čuo za neke radikalne alternative (recimo, Ayn Rand, čije je knjige u par navrata preporučio). Što ne znači da se u svemu slažem, npr. mislim da je svojevremeno podržao porez na dividendu, ja sam naravno protiv uvođenja novih poreza, bez iznimke. No ne zaboravimo i poteze van svijeta blogova. Postoje veliki otpori privatizaciji PTKM… vlast je tu li-la, s jedne strane moraju napuniti proračun pod svaku cijenu, s druge strane puno je tu birača pa sve nešto kalkuliraju. Možda će upravo aktivizam g. Bakića biti jezičac na vagi da privatizacija prođe. To je vrlo važno i veliki doprinos.

        Apsolutno podržavam i Reakcionara u odluci da bude anoniman (kao i Cronomy i sve ostale anonimne blogere). Dok god se anonimnost ne koristi za klevetanje, laganje s namjerom i slično, ne vidim nikakav problem. BTW Reakcionar ima danas odličan post o ljevici u pop kulturi, ne propustite.

      • Itekako podržavam vaš rad i vaše pisanje, i ako bih morao imenom i prezimenom istaknuti jednu osobu koja je najglasniji zastupnik slobodnog tržišta kod nas, to bi vjerojatno bili vi. Nimalo se niti ne slažem s Ivanovom primjedbom o nedostatku hrabrosti i imenima koje navodi Robert Murphy.

        No, što se tiče ideologije i militantnih stavova, ne znam da li ćemo se tu složiti. Ja smatram da filozofija sama po sebi mora biti beskompromisna, dok je svakodnevni praktični život druga stvar. Razlog zbog kojeg mi je Mises institut superioran svim ostalima je što si nisu dopustili da se s godinama približe mainstreamu, i ustrajali su u svojim stavovima koji su u današnjem svijetu zbilja ekstremni – i gospel koji oni propovjedaju uglavnom su samo jednostavne istine koje s prolazom vremena zvuče sve čudnije. Ako pogledate što se događa s onima koji imalo popuštaju, dovoljno je spomenuti Forbes, čiji kolumnist smatra da federalna vlada SADa treba intervenirati kad je riječ o zapošljavanju beskućnika, jer postoji mogućnost da rade ispod minimalne plaće. Veoma kapitalistički, zar ne?

        S praktične strane, nema smisla praviti se da živimo u vakuumu u kojem ne postoji milijun konkurenata kojima država širom otvara vrata svoje riznice, da ne postoje arsenali nuklearnog oružja koje bi pojedine budale rado upotrijebile, i da također postoji i sama ljudska glupost koja ne ulazi niti u jedan simplificirani model većine teoretičara ekonomije i politike. Ali filozofski – potreban je netko tko će konstantno ponavljati jednostavne istine, bez obzira na to koliko to djetinjasto i nepraktično zvučalo.

        Razumijem da militantnim propovjednikom smatrate nekoga tko kao papagaj ponavlja da je povratak na zlatni standard ukidanje FEDa rješenje svih monetarnih problema, dok istovremeno država nije sposobna čak ni dati otkaz jednom jedinom službeniku. Međutim, da nije tih usijanih ideologa, mnogi danas ne bi ni čuli za većinu free market ideja (ja sigurno ne bih), a i da su nekako čuli, bez tako konzistentne i uporne škole, ideali bi im otišli daleko ulijevo, i lakše bi dolazili do kompromisa sa socijalistima – a kompromis s njima uvijek vodi k još više socijalizma.

        Za kraj samo da dam jedan primjer: vidite da se netko utapa u rijeci, i da bi ga spasili morate pretrčati preko polja čiji vlasnik ne dozvoljava da mu gazite po privatnom vlasništvu. U praktičnom životu ćete vlasnika zajedno s njegovom imovinom poslati u p.m., pogaziti par usjeva i otići pomoći čovjeku u nevolji. Manje ekstremna situacija – kad vi na Otvorenom o svojem vlasništvu u Petrokemiji pričate kao o vašem privatnom vlasništvu, reakcija vaših sugovornika je gramzivi podsmijeh i prijezir. Mislite li da pozivanje na privatno vlasništvo u vašem slučaju ima ikakav odjek u javnosti? Moje je mišljenje da nema, dok svijest velike većine naših građana, čak i onih intelektualnih slojeva, jedva da poznaje taj pojam, i da je jedini način da počnu shvaćati te argumente jest da se upoznaju s filozofskom stranom priče – privatno vlasništvo je svetost, kolektivizacija je krađa i porobljavanje. Vrlo kratko i jednostavno, i nikakav kompromis u idealima tu ne dolazi u obzir. S praktične strane, naravno, ćete uvijek imati nekog parazita koji će vam oteti dio imovine, no da li će to biti 1% ili 70%, to je ono u čemu se sustavi razlikuju.

        • Ne radi se o tome. Naime:

          1. Jasno da je vrlo korisno da postoje hiper-libertijanci jer oni na svoj ekstremističi način upozoravaju na ono što je zaista loše; a u svakom slučaju, kad bismo morali birati između dvije krajnosti, jasno da je hiper-libertijanska krajnost neusporedivo bolja od kolektivističke.

          2. Ja međutim ipak vidim poneštu veću ulogu države. A mislim da imam i razloga za to. Također, vidio sam libertijanaca koji imaju ekstremno uska stajališta, recimo pročitali su jednu knjigu (npr. Economiscs in One Lesson, ili tako nekako); to je biblija i ne postoje drugi argumenti.

          Stoga, čak i da pišem anonimno, ne bih postao filmove o Schiffu (iako se slažem da netko treba).

          3. Što bi valjda značilo da ne mogu biti u pravu jer jedino mišljenje na koje čovjek smije imati (po mnogim hiper-libertijancima), je upravo njihovo.

          4. Mnogi hiper-libertijanci bi zasigurno donekle promijenili mišljenje kad bi pročitali barem jednu knjigu koja daje malo širi pregled, evo npr. upravo Grand Pursuit koju sam naveo u idućem postu.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s