Uncategorized

Pregled tržišta

Ograda: Ova ograda je integralni dio ovog posta. Ako prihvaćate uvjet iz nje, možete nastaviti čitanje. U suprotnom, molim da napustite ovu adresu!

+ + +

Kako nam indeks Crobex ne pokazuje pravo stanje stvari, evo aktualnog presjeka.

1. Najprije usporedno s indeksom ZAX (jednakih težina). ZAX s dividendama bio bio oko 0 u 2012.:

2. Ipak, pravo stanje stvari pokazuje tek pojedinačni (usporedni) uvid u sastavnice Crobexa i ZAXa. Kao što vidimo, glavna dimenzija priče u 2012. nije rast ili pad ‘tržišta’ nego njegovo raslojavanje (kao što sam najavio početkom godine), što mislim da će se nastaviti:

3. Istovremeno, sitaucija za mirovince, kao trenutno dominantne ulagače na hrvatskom tržištu je prilično komotna (jasno, njihov fokus je da dugoročno izgledaju dobro, pa im ne odgovora jaki rast u nekom razdoblju koji bi značio veću mogućnost pada u idućem):

Mislim da njihova stragetegija kupnje nije ganjanje cijene dionica koje kupuju (zbog gornjega), nego držanje ‘otvorene vreće’ u koje će upadati što više na ovim cijenama (u ovim okolnostima bi se vjerojatno skoro svi na mjestu uprava ponašao slično; rast tržišta bi im bio presudan samo da su prinosi negativni, kao 2009.). S druge strane, ako oni daju svojim kupnjama nekim dionicama podršku na nekim cijenama, onda dizanje cijene zbog kupnje od strane nekih drugih ih, kao što sa objasnio, vjerojatno ne bi nagnalo da ‘love cijenu’, pa bi one brzo izgubila podršku.

Inače svi tražimo što veći prinos, sa što manje rizika, o ovdje bi se (za takve dionice) moglo možda govoriti o ‘bezprinosnoj rizičnosti’, relativno gledajući spram drugih dionica s atraktivnim fundamentima kojima će povećana likvidnost dovesti do ‘otkrivanje cijene’ (price discovery).

4. U depresivnom, needuciranom (nevjerojatno da mnogi ljudi drže ogromne novce u hrvastkim bankama, jer smatraju da im je diferencijal od nekoliko % dovoljan kao kompenzacija za hrvatski rizik, a hrvatske dionice ne žele ni taknuti ‘jer su hrvatske, pa prerizične, po bilo kojoj cijeni (!?)) i pljuvačkom društvu za sda ne vidimo novu likvidnost iz zemlje (OIF-ovi također i dalje imaju povlačenja) ipak ovisimo o ‘flowu’ izvana, a koji se naprosto kad tad mora dogoditi. Jer pogledajte npr. ovaj grafikon izvedbe hrvatskih dionica prema njemačkim, španjolskim i talijanskim od 12.6.:

.

Mislim da ova situacija pomalo podsjeća (naravnom, u daleko manjoj mjeri) na situaciju u prvoj polovici 2009. gdje je dominantna okolnost ne promjena cijena zbog novih informacija o poslovanju (uključivo okružje), nego nedostatak likvidnosti, koje nema dovoljno ni za naznake ‘otkrivanja cijene’ (price discovery). A ako je tako, onda bi dotok likvinodnosti mogao dovesti do značajnih pomaka, kao i 2009.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

22 replies »

  1. Nevjerojatno vam je da ljudi drže novac u banci, no gledajući razdoblje 2007-2012 bili su debelo u pravu. Ja sam uložio 400.000 kn u dionice a čistačica iz moje firme je dala iste kune tj. 400.000 na oročenje. Moje dionice sada vrijede 50.000 kn a njezin depozit vjerojatno cca 600.000 kn jer su oko 3 godine kamate bile enormne. Ako se pitate otkud čistačici toliki novac, u pitanju je bila otpremnina a i muž ima para. Uglavnom čim su ljudi bili nepismeniji , nisu znali ništa drugo osim oročenja, to su bolje prošli.
    No, jasno, lako je biti general poslije bitke.
    Nadam se da će krajem ove godine doći do suprotne situacije i da ćemo konačno mi dioničari profitirati. Svakako dolazi naše vrijeme, tko ima novaca pravo je vrijeme za ukrcaj sada pa do kraja ljeta. Kolo sreće se okreće, bilo bi najgluplje sad prodati dionice i staviti novac na oročenje uz ove bijedne kamate i nevjerojatni potencijal rasta dionica.
    P.S. Sreća da sam iste novce zaradio na burzi 2004-2007g.

    • Govorim o ovim okolnostima, a ne 2007.-2008. Jer sada ej sve radikalno drugačije što se tiče cijena dionica. Ali to samo za 2007.-2008.
      2009.-2012. je već situacija radikalno drugačija, naime tko je imao malo soli u glavi prošao je jako, jako dobro u dionicama. Oni koji su kupovali građevinare, magme i ostale, zaista nitko nije kriv. Ne znam da li pratite što piše na ovom blogu već tri godine. Znači, kod svake analize treba krenuti od činjenica.

      I pri tome ne govorimo o stratijama ‘sve ili ništa’ nego alokaciji imovine u investicijske klase. Jer čak i u ovim okolnostima vjerojatno 90% Hrvata ima skoro svu imovinu u novcu (štednji), nekretninama i automobilu. Ali tko im je kriv.

      • A i taj automobil (ukoliko se ne obavlja taksi usluge) i nekretnina (ukoliko se ne izmamljuje) iako bi formalno čak i bilo dio bilance (valjda kao “unaprijed plaćeni troškovi budućeg razdoblja”) mislim da bi u “knjigodovstvu osobnih financija” koje bi se možda ipak trebalo nešto razlikovati od “knjigovodstva kompanija” suštinski trebalo ne gledati kao dio bilance nego to bez obzira što je “unaprijed plaćena za buduća razdoblja” ipak prije svega kao potrošnja (RDG), koja bi se u osobnim finacijama ipak mogla gledati pomalo “svevremenski” a ne tako po “tekućim razdobljima” pa to uopće onda ne smatrati imovinom/kapitalom u niti kojem smislu nego doslovno rashodom.

        Tako gledajući hrvatski građani zapravo ne investiraju niti toliko “koliko se čini”, oni troše!

        Praktički jedine investicije su im tako gledajući taj keš u banci, i tih malo građana što izmamljuje neku nekretninu, poljoprivredno zemljište i sl., i ti sitniši od dionica što poneki imaju. A sad koliko su dobre te investicija, druga stvar, ali mnogo toga što bi nazvali investicijom to uopće nije, niti dobra niti loša.

        Meni zapravo nikako ne sjeda u uho kada neki ljudi kada idu si kupiti stan kažu “idem investirati si u krov nad glavom”, kada idu kupiti automobil “idem investirati u automobil”. Ja to ne priznajem pod pojam investiranja. Ne sviđa mi se korištenje te riječi za sve i svašta. Ideš potrošiti na stanovanje (plativši 50 godina stanovanja/najamnine unaprijed, ne znam kako se nitko ne sjeti HT-u platiti 50 godina unaprijed mjesečnih pretplata), ideš potrošiti na automobil itd.

        Kupnja nekretnine u kojoj se planira osobno stanovati može biti investicija “tek djelomično”, onim dijelom iznosa koji predstavlja razliku između sadašnje vrijednosti očekivane do kraja životnog vijeka nekretnine potrošnje na najamnine i cijene (u smislu TCO) dotične nekretnine (što nije veće od 0 pri ovim cijenama nekretnina, očekivanog njihovog održavanja i najamnina), a kupnja automobila je investicija onim dijelom koji predstavlja razliku sadašnje vrijednosti očekivanih troškova alternativnoga (ZET, bus, taxi…) prijevoza i cijene (TCO) automobila (to bi već i moglo biti pozitivno u nekim slučajevima).

        Kada imamo pozitivne iznose “investicije”, tada ima smisla koristiti polugu za taj dio, u prikladnoj valuti (onoj u kojoj su očekivani prihodi čovjeka), od određene max. kamatne stope (ovisno o tome kako diskontiraš), i određenog max. apsolutnog iznosa (ovisno o očekivanom “novčanom toku” do kraja otplate kredita i toleranciji rizika).

        Za čega služi “osobni bankar”? Zar on ne bi trebao čovjeku kada dođe uzeti kredit sve ovo objasniti, izračunati, reći koliko mu se što isplati?!

        Banka koja ne radi sve u interesu klijenta, prije ili kasnije će propasti (recimo na kraju će dobiti hrpu nekretnina s kojima neće znati što, a likvidnsoti od nigdje) ili će samo imati “premali ROE/ROA” (na kojega se naši stalno žale…, pa možda uopće nisu trebali imati tolike aktive, pa bi mogli imati velike ROA a istovremeno i uz manji rizik!).

        Jedino što treba u brizi za klijenta zadržati se u okviru zakona, ne smije klijentu pomagati izbjegavati poreze i na one načine koji nisu u potpunosti legalni. U tom slučaju unatoč bankarsko-plemenitim namjerama također može propasti.
        Sve ima svoju granicu pa tako i briga za klijentove interese ali naši izgleda ipak puzaju po onoj donjoj granici. A kako se brinu za klijenta, tako će i sami proći, takav će “ROA” imati!

        • Izvrsno rezoniranje! Mnogo se slažem:) Pojam investicije se često krivo koristi. Investicija je samo ono uplitanje kapitala u nekakav financijski mehanizam koja za svrhu ima očekivani povrat veći od rizika koji se pritom preuzima (parafraziram Benjamina Grahama).

          Velika većina populacije smatra da je kupnja nekretnine (čak i na kredit) investicija. Bila bi, kad bi mogao barem donekle predvidjeti njen rast za recimo 30 godina koji bi nadoknadio preplaćanje uzrokovano kreditom (na 30 god bez problema do 80%, praktički si kupio još jedan stan banci!),ostale rizike koji idu uz to (promjena tečaja i kamata…) i stopu godišnjeg rasta obveznica da možeš reći da je to isplativa investicija! Ne znam bi li itko mogao naći racionalne argumente da u prosječnom slučaju može predvidjeti rast cijene nekretnine (koja je neproduktivna imovina osim ako se iznajmljuje, ali i onda ima dosta loš prinos) za oko 5 puta! (4,32 puta da opravda 5%(npr.) stopu obveznica kroz 30 godina i još onih 80% od kredita)… Ovo je jako grubo, ali zvuči suludo kao pojam investicije!

          Auto je s druge strane direktni trošak! On nema ni toču od i od investicija. Imam kolegu koji je upoznat s tom temom. Pri izlasku na cestu novi auto gubi oko 20% vrijednsoti i onda po 15% godišnje u prosjeku.

          Zanimljiv izračun mi je jednom pokazao da ako kupiš auto od oko 500 000 kn nakon prve godine izgubit ćeš oko 35% te vrijednosti!
          Preračunato u sate, ako tokom prve godine odeš u kino u prosjeku ćeš dok gledaš film izgubiti više na auto koji te vani čeka za ta dva sata nego koliko si platio kartu! (Pa ako je još uzet na kredit…)

        • Ne sviđa mi se ova terminologija. Nikakvo “predviđanje promjene cijena” (to bi tada bila racionalna špekulacija) nego procijenjivanje vrijednosti i odnos trenutne cijene prema njoj.

          Pri kupnji nečega ne bismo trebali gledati niti jednu cijenu osim one po kojoj se kupuje. Ne zanimaju nas prošle cijene, i svjesni smo da ne možemo predvidjeti buduće.

          A vrijednost nekretnini daje neto (dakle nakon svih troškova/amortizacije) renta koju očekuješ da ona može ostvariti na tržištu (diskontirana “nekom” stopom).

          Iz toga istina da možemo izvesti impliciranu krivljuju promjene cijene kroz te godine, ali moramo biti svjesni da oko te krivulje u stvarnosti cijena može značajno oscilirati (to između ostaloga nazivaju rizičnošću), i nije ta niš-koristi-apstraktna-krivulja izvor, ono što gledamo, to je samo posljedica (ono što gledamo je vrijednost).

          Nekretnina stoga naravno da može biti investicija, ovisno o cijeni, i kada je iznamljuješ i kada osobno živiš u njoj (ako je “IRR” te investicije, usklađeno za rizik, stvarno veća od drugih koje možeš napraviti, a to se rijetko događa, malo kada je nekretnina atraktivnija dugoročna investicija od dionica pa uložiti većinu imovine u nekretninu ispada ako ništa drugo onda loša alokacija u klase).

          Ne znam konkretno, ali teoretski i auto isto može biti investicija kao što sam rekao, ako s njime uštediš (kao investicija kompanije u povećanje efikasnosti nekog procesa), recimo možda si siromašni radnik koji živi u nepristupačnom zaseoku gdje lokalni autobusni monopolist drži tako visoke cijene mjesečnih karata da ti neki jeftini automobil predstavlja uštedu u odnosu na plaćanje radničke karte – tada to može biti investicija.

          Naravno, vrijednost je tako teško utvrditi da neki niti ne gledaju nikakvu investiciju ukoliko nema “jako veliki diskont” na tu neku procijenu (value investitori) koji uz diverzifikaciju u konačnici portfeljno jamči kakav-takav smisao toga svega.

          Neki će naravno (uglavnom s pravom) reći da niti nije moguće tako procijenjivati vrijednost (tko može predvidjeti te buduće novčane tokove, “bilo koliko”/upotrebljivo pouzdano) pa će stvari gledati ekstremno pojednostavljeno (čisto relativnom usporedbom trenutih valuacijskih pokazatelja u nekom trenutku prema povijesnim sredinama npr., Recimo u dionicama, možemo odbiti govoriti o budućnosti, gledati samo postojeći P/S, P/B, P/E itd., nekako “normalizrano”, i uspoređivati prema povijesnim omjerima – Graham je negdje na tom tragu zar ne, i Buffett je na jednoj razini u sličnom štosu, on tvrdi da nikada ne računa “DCF” nečega, mada na jednoj razini to zapravo stalno čini, samo odbija tako nazivati te stvari, jer on “ne predviđa budućnost” i “ne računa precizno”, on samo gleda: sad jasan potencijal; a to je zapravo odokativno račuanje “DCF” po stablu scenarija, čiji iznosi se temelje na gledanju povijesti a vjerojatnosti uglavnom na temelju vrlo oštroumnih ocjena “kvalitativnih” stvari kao što su “održiva kompetetitnva prednost”, dakla brend i sl.).

        • Krivo!!
          Banke (na žalost) ne propadaju, ok nemojte mi sada nabrajati slučajeve kada ipak jesu propale, znate na što ciljam 🙂 države imaju nalog da ih saniraju upumpavanjem kapitala ma što god da bilo. Ako moja firma nije fer prema klijentima neminovno propadam, tržište me kažnjava. Eh, kad bi ih se prepustilo zakonima tržišta, uživao bih pod suncobranom i uz koktel bi gledao kako redom propadaju. Što bi ostalo od njih bilo bi restrukturirano i zasigurno s promijenjenom politikom naspram klijentima. Onda bi mogli krenuti naprijed.

          p.s. Ovo mi je prvi post pa ovim putem pozdravljam zajednicu, jednu od rijetkih svijetlih točaka u HR. Priznajem, nisam bio naklonjen g. Bakiću ali sam promijenio mišljenje, o razlozima možda jedan drugi put, uostalom kako je rekao Mesić : ‘samo budale ne mijenjaju mišljenje’ 🙂

        • @mclynx

          Potpuno se slažem s Vama! Smisao mi je bio na tom putu, ali sam se jako neprecizno izrazio dok je terminologija vaše replike jako precizna.

          Ukratko, smisao je bio samo reći da u praksi i situaciji velike većine građana RH (i više manje cijelog zapadnog svijeta) auti i nekretnine su većinom trošak ili (u slučaju nekretnina) jako ne atraktivna investicija.

  2. Dotok likvidnosti sigurno bi doveo do značajnih pomaka. Ali odakle? Od mirovinskih fondova se ništa ne može očekivati, investicijski su su svu slobodnu likvidnost stavili u Nexe pa zatvaraju poslovanje jer ne mogu isplatiti članove. Hanfa detaljno opisuje stanje u fondovima u ovoj odluci
    http://www.hanfa.hr/uploads/24-12-11.pdf

    • Da imam vremena proučio bih vlastitu hipotezu da sa punopravnim članstvom u EU padaju neke barijere oko općih tokova novca (stvarne i mentalne). A kako je ZSE tržište slično bilo kojoj third-world country – dakle visoki rizik ali potencijalno i visoki yield. Čini mi se da bih kao strani investitor volio uletiti prvi/što prije, pogotovo u očito podcijenjene dionice države koja će biti u fokusu razvojnih inicijativa (tj. bit će dostupnih novih sredstava za investicije). To je onako, scenarij za godinu dana i +. Još par razmišljanja imam ali to onda nitko neće čitati 🙂

      Drugi je daljnji nastavak započetih trendova oko privatizacije državne imovine – ne zato da bi se krpao proračun nego zato da bi se manjinskim udjelom brao profit iz tvrtke koju će netko drugi (pametniji, brži, jači) učiniti profitabilnom.

  3. http://www.index.hr/vijesti/clanak/umirovljenici-se-obrusili-na-cacica-zasto-prvi-potpredsjednik-vlade-zeli-unistiti-mirovinske-fondove/622066.aspx

    Kako komentirate ovaj članak.
    Bile su u kombinacji autoceste, sada brodogradilišta …
    Kada nešto nitko ne želi ili kada je politički nezgodno nešto istovariti
    iz državnog vlasništva, Čačić se sjeti mirovinaca kao da mu je
    naša buduća mirovina kasa uzajamne pomoći.
    U početku sam vjerovao da će Vlada raditi na uvođenju reda
    u poslovanju mirovinaca, ali sada mi se čini da bi tu mogao
    nastati jedan lijep brak iz koristi u kojem će oni zbog kojih
    fondovi postoje ostati odbačena siročad.

    • Mislim da su se upravitelji samo kvalificirali da ih se gleda ‘podobnima’ za ovakve aranžmane. Naime, što su pokazali svojim voljnim sudjelovanjem u zanimljivim inevesticijama u Nexe, Ingru, Dalekovod, IGH …?

      • Ja vjerujem da su oni kvalificirani za brodogradilišta i još
        štošta gore od toga.
        Međutim ako Vlada uporno pokazuje kakve su joj namjere i što
        kani činiti s novcem koji svi zaposleni izdvajaju za buduće mirovine,
        ne daje li to mirovincima vjetar u leđa da nastave kao do sada.
        Jednim sklopljenim poslom tipa brodogradilišta ili autoceste
        mirovinci doslovno dobijaju “dozvolu za ubijanje”.
        Tko će ih tada moći prozvati za bilo što?
        Ako znamo da je Fondovima briga o budućim umirovljenicima
        samo deklarativna, nije li neobično da je to i ovoj Vladi?

    • Kada bi se mene pitalo, a nažalost ne pita me se, kao ni nikoga od nas, ipak mislim da je ulaganje u brodogradilišta bolje ulaganje od ulaganja u sve ono što je NB do sada napisao i pobrojao vezano za mirovinske fondove, naravno uz uvjet da to ulaganje prati i adekvatno restruktiriranje brodogradilišta, a da se ne svede na puko ‘spašavanje’ radnih mjesta i socijale, jer inače će opet biti ‘popapala maca naše pare i buduće penzije ‘ …

  4. Zanimljivo je kako su i mirovinski fondovi inertni s tim novcima koji pristižu.Na stranu ovo što već imaju u lisnici,ali daću jedan primjer-jedan sam od onih koji je investirao u treći mirovinski stup,posebice nakon kolapsa dioničarskog tržišta u nas,realno govoreći (odličan komentar Blanka) i ostvario sam pravo da povučem,na osnovi ugovora i propisa, nakon navršenih 50 godinica,30 % sveukupne sume odjednom ,a koja nije mala.NITKO,ama baš nitko,počevši od mog fonda (RDMD),a slično je i s drugima,raspitao sam se, nije predložio bilo kakovu opciju zadržavanja i re-investiranja tih sredstava.Dapače,sam sam ponudio nekoliko opcija,ukoliko ih oni sami nemaju niti znaju za njih (a što bi se mogli pretvoriti u mali zamajac za start-up kompanije,recimo,etno-eko obrte ,itd.),ali niti A ni od koga,pismeno ili usmeno. Ne samo da nisu ništa ponudili,nisu niti pitali hoću li iskoristiti možebitne druge prednosti uvezanosti društava (poput otkupa polica UNIQA,ostali osiguravatelji,, osiguranja posla,imovine,dokupa zdravstvenih polica za unaprijed 5-10 godina,pretvaranja udjela u investiciju za djecu,jer su mi i klinci u tom 3.stupu,itd.) .Takva učmalost i kreativna bara je najveća prijetnja investicijama i pristupu investitorima u nas.Rezultat: kontaktirali me prijatelji iz skandinavskih tvrtki s željom za suradnjom i mogućim ulaganjem svog dijela,idem tamo….

  5. Imam prijatelja, zaradjujemo isto. Ja ulažem u firmu i podstanarim, a on kaže da će zbog krize, eura, grčke i ostalog, uložiti u (još jednu) nekretninu. Uplaćuje si i nekoliko trećih stupova; meni ne ostane. Ako mi ovaj poslovni pothvat ne uspije, već imam u planu tri druga. Tridesete prolaze, u kojem trenutku, i da li ikad, bih se trebao početi ponašati kao moj prijatelj?

  6. Kakva su vaša viđenja daljnjeg razvoja situacije oko LRH-a (vjerujem da ste čitali jučerašnji članak u Jutarnjem)?
    Ako prođe planirani zakon od strane vlade u saboru kakav utjecaj svega toga možemo očekivati na dionice općenito, ili na dionice turističkog segmenta, premda je zakon puno šireg zahvačanja, ili krivo čitam?
    Mislim da ste negdje u nekom postu spominjali opterećenost LRH sudskim tužbama ali sada ne mogu to pronaći, pa može i uputa za post…
    Hvala

    • Ne pratim situaciju detaljno, ali mi je drago da se publicistika (članak Ratka Boškovića) i pažnja javnosti diže na višu razinu. To je svakako dobro i za ostale turističke dionice, a loše učinke eventualne promjene zakona ne vidim na druge važnije dionice.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s