Uncategorized

Dnevno

1. Jučer je u zadnjih sat i pol američko tržište poraslo oko 1,2-1,4%, trenutno su futuresi još oko 1,5% u plusu, Njemačka (DAX) je u plusu oko 2,5%, a Italija preko 3%.

Ovo je dakle vjerojatno razlog za jedan lijepi rast i hrvatskog tržišta danas. Jako me zanima kolike će se količine dionica moći kupiti na razinama sličnima jučerašnjima – to za sve one ‘jake’ špekulatne koji dionicama ne pristupaju kao ulagatelji nego kao mini hedge-fondovi koji se igraju globalnog market timinga, koji ‘znaju’ kad prijeći u gotovinu (‘cash’, kako oni kažu, zvuči pametnije, nekako tvrdo špekulantski, zar ne?), zlato ili naftu …

2. Istovremeno, upravo prije par minuta vodeća poslovna novina u Hrvata objavljuje ovaj članak: Ulagači na Wall Streetu ne očekuju puno od EU summita.

Ne znam je li to teški diletantizam ili namjera. Ali je nevjerojatno na ovako iznimno jak dan objaviti ovakav naslov i tekst. Onda se čudimo toj jadnoj, needuciranoj atmosferi, gdje mnogi ljudi i dalje svu imovinu alociraju u nekretnine i štednju u bankama, ali i šire, jednoj općoj društvenoj zlokobnosti … možda i urednici te novine imaju neku veliku ogorčenost pa im je ovo terapija, širiti negativu i biti time sretni (ne razumijevajući da je optimizam dobar i za njih), ali mislim da je zaista previše, čak i od njih.

3. Nažalost, nisu bitni ni naši vrlo ‘makro-hedge’ špekulatni ni takva zlokobna medijska atmosfera, nego je tragedija za mnoge vrijedne ljude što uopće ne razumiju što su to investicijske klase, ulogu investicijskih klasa, ročnost, rizik i diverzifikaciju, očekivane prinose … nego, kad razmišljaju o dionicama, razmišljaju na način ‘sve ili ništa’, pa i kad ulože u dionice, panično bulje u ekran na dnevnoj bazi, razmišljaju o ulaganjima u dionice kao špekulaciji, sličnoj kladionici (vidjeli smo jučer da su prošle godine u kladionice Hrvati ‘uložili’ skoro pet milijardi kuna!) i većinu drže u nekretninama (moja je prognoza da će cijene nekretnina u Zagrebu za 2-3 godine biti barem 20-30% niže nego danas) i novcu (jer je to navodno ‘sigurno’).

4. Ovo sve treba gledati u kontekstu skoro sigurno nedostatne štednje za starost, s obzirom na ono što možemo očekivati od ‘prvog stupa’, ali i drugug (mala alokacija, tj. malo odvajanje u njega) i osobnu ‘klasičnu’ štednju.

A što se tiče drugog stupa, imamo vrlo zanimljiv članak u VL jučer Dosad najveća brljotina, o tome kako se mirovince nagurava u brodogradilišta. Ali, kako i piše, mirovinci imaju slabe argumente da se odhrvaju jer “… Već je samo po sebi dovoljno strašno što su naši mirovinski fondovi znatan novac uložili u fondove gospodarske suradnje. Fondovi gospodarske suradnje su po definiciji visokorizični fondovi, neka vrsta private equity fondova. I okej, progutat ćemo zbog potreba oživljavanja gospodarstva taj teoretski vrlo upitan potez mirovinaca, progutat ćemo čak i ulazak FGS-ova u brodogradnju, ali tu priča s riskiranjem naše mirovinske štednje treba stati. Možda su dečki iz mirovinskih fondova kupnjom papira Nexea, Dalekovoda, IGH, Ingre… pokazali Čačiću da su skloni neprimjerenim rizicima i čudnim dogovorima?

U tom kontekstu, iako se zasigurno upravitelji osjećaju prilično sigurno pod patronatom banaka-majki, kako se pritisak na banke povećava, tako bi se i oni nenadano (za njih) nađu na suhom. Ali kako vidimo, još ne mijenjaju ponašanje što se tiče ulagačkih strategija.

Stoga je ovo još jedan argument građanima da štednju za starost trebaju uzeti u vlastite ruke. A u svakoj razumnoj štednji tog tipa, značajno, ako ne i najznačajnije mjesto, trebaju imati dionice.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

5 replies »

  1. Večernji sajt je dolje… Uglavnom, kriviti fondove jer im Vlada želi uzeti novac je kao kriviti žrtvu silovanja jer je nosila kratku haljinu. Nisu oni sami sebi krivi… krivi su jer imaju novaca.

    Mislim da bizarni plan u kojem će Vlada privatizirati jednu firmu, nakon čega će ta firma kupiti drugu firmu, ne drži vodu već na logičkoj razini. Ako će firmu A privatizirati, kako onda Vlada zna da će ona zatim kupiti firmu B? Kako unaprijed može znati što će odlučiti dioničari firme A? Što ako odluče da im je kupnja firme B prerizična?

    Kako vlast zna što će, npr, radnici Uljanika htjeti? I zašto bi oni htjeli dići kredite za dionice, a onda kupiti jedno još gore brodogradilište od svog?

    To je toliko glupo, da čak ni maoist Barroso neće dopustiti tu akrobaciju. Stvarno je ironično da nas etatisti i intervencionisti iz Brisela spašavaju od našeg vlastitog suludog intervencionizma.

  2. Nekretnine su cigla i beton. Novac je prazno obećanje države. I stare gume imaju svoju vrijednost, pa tako i ovo dvoje, ali u podnebljima kao što je naše, gdje se ne shvaća stvaranje vrijednosti, neefikasnošću tržišta cijene ovih dviju klasa često nisu niti blizu s njihovom vrijednošću u skladu. Investitoru su stoga većinu vremena nezanimljive.

    Dionice su ponekad isto tako precijenjene, ali njih je tada lako prodati. Zabavno je prodavati dionice po cijenama daleko iznad vrijednosti. To treba učiniti bez osvrtanja. Jer ništa nema smisla držati ako je cijena neodgovarajuća.

    Danas smo u drugoj krajnosti. Danas dok još nismo niti blizu prve spomenute krajnosti koja s vremena na vrijeme dođe, investitor baš i nema puno izbora nego uložiti gotovo sve u dionice. Diverzificirati će se u druge klase kada to cijene omoguće.

    Dionice su generalno (“kroz većinu vremena”) najzanimljivija klasa jer to nije tek beton ili prazno obećanje – to su ljudska inovativnost, maštovitost, znanje, iskustvo, strast, rad, u “tekućem” agregatnom stanju i u “čvrstom” agregatnom stanju u obliku drugih “nematerijalnih” vrijednosti koje su se kumulirale kroz povijest (brend i drugi postignuti činitelji “održive” kompetetivne prednosti), što uz pomoć neke materijalne imovine (kapitala u užem smislu) daje potencijal s kojim se ne može mjeriti ništa mrtvo kao što taj beton. To su žive ljudske stvari koje svoju vrijednost crpe iz vrijednosti čovjeka kao čovjeka! Ništa se ne može s time mjeriti.

    Mi imamo dionice koje se trže i ispod svoje “knjigovodstvene vrijednosti”, a tek ona prava vrijednost u normalnim kompanijama uopće nije registrirana u bilanci. To govori koliko su te cijene besmislene. Ono što bi stvarno vrijedilo manje od knjigovodstvene vrijednosti, to nema smisla postojati, to treba po hitnom postupku likvidirati. A ipak dobar dio naših firmi nisu baš takve. Dobar dio njih ima smisla postojati, dobar dio njih ispunjavaju svoju svrhu. Da se one trže jednako kao i ove koje bi trebalo likvidirati – smiješno! I zabavno! 🙂

    Disclaimer: ovo nije nagovor na kupnju ili prodaju dionica ili bilo koje druge investicijske klase.

  3. Mislim da oni koji ‘ovih dana’ prodaju nekretnine su svjesni da je trziste zamrlo. Pitanje ja do kad ce se cijene drzati gdje se drze.

  4. Ref. 2: Onaj tko može objaviti ovakav tekst i pri tome žestoko promašiti je potpuni idiot. Pitam se do kada će ta novina egzistirati.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s