Uncategorized

Elon Musk postoji!

Budućnost je daleko bolja nego vam se čini / Knjige koje morate pročitati

1. Zadnjih nekoliko godina ne dominiraju negativne vijesti, nego i ‘proročanstva’, praktički izvjesnost, da će ‘nam’ biti samo gore i gore, da gledamo ‘kraj kapitalizma’ i ‘raspad EU’.
A polazna točka je navodna očitost kako ‘nam’ je sve gore, gore nego prije, te kako je nejednakost veća nego ikada prije.

Sve ovo je vrlo, vrlo pogrešno. Budućnost je daleko bolja nego vam se čini (podnaslov knjige koju spominjem niže).

2. Naravno, perspektiva je bitna. Nije isto govorimo li o svijetu, Hrvatskoj, ili svakome od nas pojedinačno. Na to ću se vratiti kasnije.

3. Elon Musk postoji. Tesla model S postoji. Smartphonei i usluge koje nude za siću, nevjerojatan napredak u zdravstvu, znatno više slobodnog vremena za one koji to žele i mogućnost da ga se upotrijebi na daleko kvalitetniji način nego ikada prije postoje. A to su sve omogućili ljudi. Ne, to nije obmana, zavjera ‘globalnog neoliberalnog kapitaizma kako bismo postali ovisni o potrošačkom društvu’, kako uglavnom smatra hrvatska javnost.

Amazon i download na Kindle (ili iPad) kojime možete praktički besplatno sudjelovati u eksploziji intelektualne i svake druge humanističke kreacije u ovom nevjerojatno produktivnom razdoblju postoje! (Danas možete s par klikova doći do onoga, po što su Stari Grci, ali samo odabrani, morali potegnuti do Delfa, odnosno ekvivaletnog iskustva, tj. duhovnog vrhunca, s time da su ovi današnji daleko viši).

Nekih 300 miliona Kineza je svega u 20 godina izašlo iz teškog siromaštva. Europljani i Amerikanci žive daleko bolje nego prije 20, 30 ili 50 godina. Tržišna ekonomija (nazovite ju ‘kapitalizam’, ako želite), gdje ljudi slobodno razmjenjuju, specijaliziraju se, stvaraju i akumuliraju vrijednost i ostvaruju svoje snove, a daleko manje se brinu o primordijalnim strahovima, gdje djeca ne umiru i gdje su bolesti izlječive, gdje je slobodnog vremena sve više postoje. Svijet u kojem čak i Afrikanci ubrzano izlaze iz teškog siromaštva i doprinose razvoju ostatka svijeta postoji.

Svijet napreduje (u smislu kvalitete i iskustva života za Homo sapiensa) sve brže – ljudski vijek i opsesije većini ne dopuštaju da čak i ovako brzi napredak percipira – ali svijet je na pragu još puno radikalnog napretka u prosperitetu.
Stoga treba ulagati u edukaciju, zdravlje i dionice.

4. Naše hrvatsko društvo, uglavnom ogorčeno (možda dominantna dimenzija) misli drugačije. Za ‘nas’ više i jače postoje ustaše i četnici, ‘privatnici’ i ‘tajkuni’, ‘ko će to platit’, ljudi-gušteri i ostale teorije zavjere, jesti ‘najbolji pršut na svijetu, e da ja vidim te ‘Njemce’ kakav oni znaju napravit’ pršut’, ogorčenost, visoka zaduženost zbog vlastite gluposti i pohlepe (ali materijalno je ‘fuj’), needuciranost, Severina, Jole, Luka Modrić, naša nogometna ‘elita’ i Dinamo.

Zanimljivo: jedino u Hrvatskoj je čovjek koji svu svoju ‘teoriju’ zasniva na ljudima-gušterima preobučenima u ‘Rotschilde’ i slične uspio izdati knjigu u kojoj tvrdi da je ‘kriza nafte’ umjetno stvorena, a da je nafta beskonačni resurs anorganskog porijekla. I to baš u trenutku kad je očito da nas čeka obilje nevjerojatno jeftine energije, ali iz drugih izvora. I jasno, knjiga je hit. U jedinoj zemlji gdje je svjetski autoritet uspio naći izdavača i ima vjernu publiku (ne, nije ga spriječila Bilderberška grupa da izda drugdje).

5. A ovo su knjige koje morate pročitati kako biste razumjeli gornje stvari. U biti, vjerujem da se kod nas praktički i ne zna da postoje ove nevjerojatne knjige (inače veliki hitovi). Štoviše, ako ne vjerujete u gornje stvari, svakako pročitajte barem prvu s popisa.

– Diamandis, Kotler: Abundance, The Future is Better Than You Think. Ova knjiga je izdana prije dva-tri mjeseca, a da ne duljim, pogledajte što su o njoj neki rekli. Must-read za svakoga tko drži do sebe.

– Deutsch: The Beginning of Infinity: Explanations that Transform the World. Ovo je knjiga iz prošle godine. Deutsch je veliki fizičar, a mislim da je 2009. ili 2010. bio (ili još jest) Oxfordov ‘ambasador za znanost’ (dakle, nije to neki bezveznjak). Izuzetna objašnjenja napretka ljudske rase, primjerice mislim da je uspješno riješio kako to da čovjek, genetski pratkički isti stotinama tisuća godina (iste kognitivne sposobnosti) nije upogonio svoju kreativnost u napredak sve donedavno. Zašto je čovjek skoro cijelu svoju povijest bio bijedna životinja koju su pogonili iskonski (realni) strahovi, određivale nesreće i bolesti i zašto je tek od prosvjetiteljstva počeo ovaj nevjerojatni uzlet. I što nas tek čeka!

The Beginning of Infinity is a book, by David Deutsch, broadly about explaining reality, thinking rationally, and the beginning of infinite human progress.”

A ovo je početak recenzije iz NYT: “David Deutsch’s “Beginning of Infinity” is a brilliant and exhilarating and profoundly eccentric book. It’s about everything: art, science, philosophy, history, politics, evil, death, the future, infinity, bugs, thumbs, what have you. And the business of giving it anything like the attention it deserves, in the small space allotted here, is out of the question. But I will do what I can. … It hardly seems worth saying (to begin with) that the chutzpah of this guy is almost beyond belief, and that any book with these sorts of ambitions is necessarily, in some overall sense, a failure, or a fraud, or a joke, or madness. But Deutsch (who is famous, among other reasons, for his pioneering contributions to the field of quantum computation) is so smart, and so strange, and so creative, and so inexhaustibly curious, and so vividly intellectually alive, that it is a distinct privilege, notwithstanding everything, to spend time in his head.

– Kurzweil: Singularity is Near, malo starija i malo eksplicitnija, ali vrlo zanimljiva knjiga.

A kad ste već ovdje, vrijedno je opet spomenuti i neke knjige koje sam ranije spomenuo.

Nial Fergusson: Civilization: The Six Ways the West Beat the Rest. Ova pitka i zabavna svježa knjiga pokazuje kojom ogromnom brzinom raste bogatstvo svijeta i kako ‘zapadni’ gen pobjeđuje i uz moguću prevlast istoka u budućnosti (upravo zbog ekspanzije tog gena).

Rosenberg, Birtzell: How The West Grew Rich: The Economic Transformation Of The Industrial World. (Uvid u knjigu imate na Google books.)

A History of the World in 100 Objects, napisao kustos British Museum. Briljantno. Knjiga je prema izuzetno hvaljenoj audio (!) seriji na BBC 4, možete misliti koliko je ovo bolje! Imate i online pregled na BBC, uz besplatni download cijele serije, ali bih savjetovao knjigu (ima slike).

I svakako, da biste razumjeli cijelinu, dobro je obratiti se i umjetnosti, koja pokazuje drugu, komplemetarnu dimenziju ljudskog razvoja u zadnje vrijeme.

Jedna je The Story of Art, a druga audio tečaj How to Listen and Understand Great Music: Music as a Mirror.

U ovom tečaju koji opisuje razvoj zapadne muzike kao odraz razvoja zapadne civilizacije, Greenberg kaže zanimljivu stvar: Zamislite koliko smo izgubili što je Mozart umro mlad. Zamislite da je mogao čuti Bethoveenovu muziku i da je to moglo utjecati na njegov razvoj!

Upravo to je ključ. Zadnje kratko razdoblje, nekoliko stotina godina, u kojem razdoblju se sve eksponencijalno ubrzava, Homo sapiens napokon kreativno, surađujući, radikalno unaprijeđuje razumijevanje i unaprijeđivanje svijeta oko sebe. Prije – svijet je tisućama godina bio isti. Većina ljudi u povijesti svijeta nije vidjela ni jednu inovaciju. Sada – ljudska kreativnost je oslobođena, ljudi nadograđuju svoje nevjerojatne sposobnosti na sposobnosti drugih i na postojeći znanstvenu i tehnološku razinu. Događaju se nevjerojatne stvari.

6. Zato je ulaganje u znanje vrlo profitabilno.
– Kao čovjek, kad ste prije mogli imati priliku tako lako doći u komunikaciju s nekim poput Deutscha (koji danas, jasno, zna puno više nego su najveći geniji, poput Newtona, znali u svoje vrijeme), koji pak prije nije bio moguć (on sjedi na ramenima stotina divova iz ljudske povijesti).
– Kao sudionik globalne ekonomije, da ne duljim.

Jasno je zašto je i ulaganje u dionice prava stvar. Ljudsko bogatstvo (pri tome mislim na materijalno bogatstvo, ali uvijek trebamo imati na umu da ono zapravo znači nevjerojatno povećanje kvalitete života za sve) raste nevjerojatnom brzinom.

7. Dolazimo do pitanja razdiobe i očekivanja. Evidentno je da ne napreduju svi jednako brzo. Kinezi napreduju puno brže od Europljana, a Afrikanci još brže (nevjerojatno, preskočili jednu ili dvije tehnološke generacije, mobilni telefoni su im zaista radikalni katalizator ekonomskog i društvenog napretka).

Ali to ne znači da će ‘Europa propasti i bit ćemo robovi Kineza’. Bogastvo svijeta se toliko povećava da prosperiraju svi – u svakom trenutku netko brže, netko sporije.

Kad si usred žestoke krize kao sada, stvari mogu izgledati drugačije. Mnogima se može činiti da je bogatstvo i dobrostanje Europe neodrživo. Ali promislite, s čime se uspoređujemo? Je li realno uspoređivati perspektive za idućih 5 godina s onima od prije 5 godina, naime, je li stanje prije 5 godina bilo realno? Ili je bilo umjetna razina blagostanja, samo odatle jer su stotine milijuna Azijata htjeli za nas raditi skoro pa besplatno (a za njih je to značilo izlazak iz radikalnog siromaštva)?

8. A što se događa u Hrvatskoj? Jasno je da je kod nas vrlo teško. Mnogi ljudi nemaju posla i mnogi teško žive. Zazivaju se bolja vremena. Najbolje su bile sanaderovske zlatne godine, teške korupcije birača i građana posuđenim novcima (koji sad dolaze na naplatu). A tlapnje ‘idiličnog blagostanja u socijalističkoj Jugoslaviji, kad smo sagradili uglavnom sve što imamo’ možemo čuti samo od onih koji ne razumiju baš ništa – na kojim temeljima (društvenima, ali prvenstveno ekonomskima) je to počivalo. Koliko je taj prosperitet bio stvaran, sada je valjda i svakoj budali jasno na primjeru Kube i Sjeverne Koreje (evo kaže Jutarnji da Sjevernoj Koreji prijeti pomor, vođa kaže da su ih uništile poplave. Ne, uništio ih je socijalizam/komunizam).

Treba pogledati od kuda smo krenuli, nakon ratom devastirane zemlje (i jasno, gdje smo mogli biti da ju nismo još jače ekonomski sami devastirali). Sjećam se (valjda točno) da je je moja plaća, asistenta na PMF-u, negdje početkom devedesetih bila nešto preko 200 (možda 250?) maraka. To je nešto preko 100 eura. Životni troškovi su bili daleko manji, ali je kupovna moć te plaće bila znatno manja nego odgovarajuće plaće danas.

Istina je kako mnogi ljudi i objetkivno teško spajaju kraj s krajem većinom zbog teških kredita za stanove koje si u biti nisu mogli priuštiti. Nemojte mene tražiti da prosuđujem je li humano, ‘ljudski’, da svatko ima ‘odgovarajući’ stan, ‘pa to je je minimum civilizacije’. Ali istina je da za tešku situaciju tih ljudi nije odgovorna globalna zavjera ‘neoliberalnog kapitalizma’, niti da je to dokaz da se ‘svijet urušava’.

Kriza je pogodila i mnoge druge. Najteže je onima bez posla. Ali to naprosto ne dokazuje da je svije lošije mjesto nego prije. Svijet je daleko bolje mjesto nego prije, i bit će sve brže i sve radikalnije bolje mjesto. A svatko se u toj budućnosti može pozicionirati na način na koji odluči.

Primjerice, nevjerojatno je koliko se i kakve edukacije danas besplatno nudi.

Primjerice, svatko tko misli da je ‘trka za materijalnim’ ugrozila ‘duh čovjeka’ može se odreći mobilnog telefona, interneta i kompjutera, modernih automobila i modernih lijekova, vratiti se na razinu iz ’60.-’70. To je stvar osobnog izbora. (Ne preporučam vraćanje u stari Egipat, staru Grčku – suprotno vjerovanjima, nisu svi bili faraoni niti odjeveni u toge besposleno filozofirali na atenskim trgovima – 99% ili više ljudi je živjelo tragične, devastirajuće živote; a ne preporučam ni vraćanje na razinu tzv. ‘plemenitog divljaka’, kada je čovjek, ako je imao sreće uglavnom završavao svoj primitivni život kao ruina s nekih 35 godina ili tako nekako).

Ogorčenost, pesimizam i negativa svake vrste, tako tipična za Hrvatsku danas također može biti vaša odluka. Ali duboko sam uvjeren da je to pogrešno pozicioniranje (na osobnoj razini).

A sad promislite, koliko je ogorčenih ljudi u Hrvtaskoj kupili novi model iPhonea, ili uplatilo moderan auto, kupilo krpice, a nije kupilo dionice npr. KORF ili VPIK – (po meni) očitih područja gdje čak i Hrvatska stvara vrijednost, a po niskim cijenama koje je uzrokovao upravo taj pesimizam i ogorčenost.

Koliko Hrvata je prošle godine naučilo engleski, a koliko čak i danas hrvatskih managera zna tipkati s 10 prstiju (što je na razini pismenosti kao i ne imati crno ispod nokta na razini higijene)?

9. Za ilustraciju, kad smo već kod dionica, a i kako se ovaj blog bavi prvenstveno tržištem kapitala, pogledajte kako su se krasni prinosi mogli ostvariti čak i ove, u novijoj hrvatskoj povijesti ekonomski možda najlošije godine (BDP ne pada tako jako, ali je očit ulazak u katarzu); prikazane su dionice iz Crobexa:

A sad se sjetite svih onih koji su vas zažareno uvjeravali da dionice s vrha rastu ‘samo zato jer ih Bakić kupuje’ i posebno, da je nerealno da VPIK toliko vrijedi ‘kad će ga Todorić očerupati’, ili da KORF može išta vrijediti (i dalje imlicitna valuacija za 72% od 10% hrvatski kategoriziranih turističkih kapaciteta svega oko 400 mil. kn) ‘jer će Eltz to sve ukrasti’, da DDJH ne može vrijediti ni 50 kn ‘jer je to socijalistički mastodont’ itd., a sve u kontekstu toga da ‘svijet propada’ i stoga je najbolje imati nekretnine (!?), novac i zlato.

Zaista, optimizam je čak i na ovoj razini opipljivo isplativ.

A propos, jučer je DAX porastao 4% (!!), o čemu vam hrvatski mediji vjerojatno neće reći ništa. Da je pao 0,9% neki od njih bi sigurno rekli ‘za kraj tjedna je DAX tresnuo (u zadnje vrijeme jako vole taj izraz) velikih 1%!’.

Također, u medijima nećete vidjeti nešto što bi davalo sliku kao gornja tablica. Eventualno će nešto komentirati o anemičnom Crobexu, bez obzira što je on nereprezentativan (dominira dionica HT sa zaista jadnim prinosom, i neke druge, sve skupa tipične fondovske dionice).

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

34 replies »

  1. Dax na 6700, SPX na 1300 + , dali to govori da su te ekonomije u krizi ? Ja nebi rekao, da su u krizi indexi bi bili bitno bitno nize.. Hrvatska je u krizi sto index koji tovari ispod 2k potvrdjuje. Burze ipak nekog vraga govore I potvrdjuju. E sada nova omiljena fraza nasih neovisnih analiticara, ekonomista, novinara, baba gatara, naravno I politicara je osim loseg domaceg ekonomskog stanja zabrinjava nas i kriza u eurozoni.. Zar to nije jos jedan oblak prasine koji se plasira kroz domace medije ? Uvijek nam mora netko drugi biti kriv :).

  2. Postoji i Paul Hegarty, predavač bolji i od našeg Marka Čupića (za one koji ga znaju, da, znam da je teško zamisliti da netko može biti i bolji!).
    Danas je vrlo zgodna i korisna (profitabilna) znanja moguće steći nevjerojatnom lakoćom.

  3. 1. (najbitnije od svega) molim vas nemojte koristiti naziv kapitalizam za trenutni sustav u EU, US, Kina je vise kapitalisticka od EU(naravno Estonija i Franc(75% income tax na bogatase 😦 ) se malo razlikuju po razini kapitalizma, govorim u prosjeku) i US.
    Jer kao sto sam citirao Schiffa najgore sto ce biti kada(tj ako :P) se kolaps dogodi da ce svi kriviti kapitalizam, pohleupu manjak regulacije, a ne socijalizam.
    2. To da li ljudi zive bolje u donosu na 500, 50 godina ne znaci puno ljudima kada se odlucuju oce li se pridruziti riotima. 😀
    Npr pogledajte London riots, naravno to je sve jos bilo dok FED i ECB pumpaju gov bonds bubble.
    3. tehnicki ispravak:

    devedesetih bila nešto preko 200 (možda 250?) maraka. To je nešto preko 100 eura”
    umjesto “100” treba pisati “200” zbog inflacije. za 20 godina inflacija od 3.5% godisnje(nije nerazumno imho) kumulativno iznosi oko 100%
    4. Ali istina je da za tešku situaciju tih ljudi nije odgovorna globalna zavjera ‘neoliberalnog kapitalizma’
    Pitanje je da li bi banke samo tako dijelile kredite da nemaju implicitnu podrsku drzave zbog osiguranih stednji… naravno sada ce neki reci pa kakve veze jadne banke imaju sa regulatorima koji ih nadgledaju, ja cu se na to samo nasmijati…
    No da me krivo ne razumijete mene strahovito iritiraju takvi ljudi(pogotovo udruga Franak) koji umjesto da se srame svoj nesposobnosti i gluposti sto su se zaduzili tako naivno sada zazivaju neku intervenciju i pomoc.

    • Ivane!

      Gledajte, većinom ovo nema veze s postom, ne svodi se svaka rasprava na tumačenje što je kapitalizam, a što socijalizam, prema gledištima nekog 100% hard-core libertijanca poput Vas. Upravo da bih izbjegao takvu raspravu sam u početku rekao ‘nazovima ga kapitalizmom’, iako je meni jasno da se radi o kapitalizmu.

      Predlažem da pročitate ovu knjigu prije daljnje rasprave što jest, a što nije kapitalizam: http://www.amazon.co.uk/Economics-Without-Illusions-Debunking-Capitalism/dp/0307590577/ref=ntt_at_ep_dpt_2

      Ovo pod 3 ne treba tehnički ispravak, jer sam to sam i napisao, vidite da sam spomenuo kupovnu moć, dakle uzeo sam u obzir inflaciju. 4% godišnje tokom 20 godina je oko 100% ukupno, dakle ako gledate s obzirom na tako izraženu inflaciju to bi bio ekvivalent od oko 250 eura danas.

      • @100% hard-core libertijanca
        ovo je isto netocno, libertarian ili jeste ili niste.
        hard-core bi se moglo gledati sa stajalista all or nothing, ali ja nisam takav, ja bi radije da Rand Paul bude iduci US predsjednik nego Romney, ali to ne znaci da Rand libertarian.
        No opet kao sto je jedan gospodin rekao da bi Obama u Poljskoj bio komunist, tako ste vi u HR nazalost teski kapitalist.
        Kazem nazalost jer je to pokazatelj koliko je zemlja u banani.
        @knjiga – Joseph Heath is a Canadian philosopher at the University of Toront. Recimo da o filozofima imam slican stav kao Stephen Hawking. 🙂
        ako cu slusati nekoga da mi prica o ekonomiji onda cu slusati nekoga tko se obogatio svojim ekonomskim predvidanjima(Schiff, Rogers, vi kada je rijec o Hr(bez obzira na moje neslaganje sa ovim postom kada bih morao uloziti u Hr najradije bih odabrao da ulaganja budu u omjeru ista kao i vasa. )) nego filozofa.
        A i za drugu knjigu:
        “We will soon be able to meet and exceed the basic needs of every man, woman and child on the planet”
        (water, food, energy, healthcare, education, freedom)
        Buhu… to ako gledamo kao GDP planeta mozemo vec danas, naravno uz preraspodjelu imovine sto bi imalo lose efekte in the long run. Nadalje (ako ne vjerujete meni pitajte sindikaliste) basic needs se mjenjaju kako ljudi napreduju- npr pogledajte healthcare. Naravno vecina ljudi pod osnovne potrebe trpa i nesto drugo. Ne salim se… gledao sam prije mozda 5-10 g na TVu sindikalista koji je rekao da ulazak u kredite nije tako los jer ljudima trebaju mobiteli… 🙂 Nadalje sada je standardna progresivna mudrost da drzava mora garantirati za student loans u US, u Hr je mudrost da svako ima pravo ici na fakultet i to “besplatno”…
        Kao “bonus” lista pozitivnih reviewa:
        Arianna Huffington, CEO, Huffington Post
        New York Times Book Review
        The Economist
        Da me krivo ne razumijete ja ne smatram da je buducnost losa sto se tice tehnoloskog napretka(iako naravno knjiga moze biti samo overview potencijalnih stvari koje ce se dogoditi, jer do komercijalizacije moze se dogoditi svasta, no pretp da daje OK overview ) nego da to nazalost nece utjecati na dogadanja koja ce se dogoditi zbog prezaduzenosti.
        a) jer ce te inovacije stici prekasno da rjese trenutne probleme
        b) jer kao sto sam rekao ljudi kada je rijec o nemirima, revolucijama, nsailju ne gledaju kako je bilo prije 50 ili 10 g nego kako je bilo prije 1-2g.

  4. Kada govorimo o KORF i implicitnoj valuaciji 0.72*0.1 svih hrvatskih kategoriziranih turistickih kapaciteta, slazem se da je jeftina, no ima li neka relevantna procjena koja bi bila realna valuacija?

    Po pitanju tzv. singulariteta, cini mi se da je cijela prica malo kompleksnija jer tu ima vise faktora od kojih se svaki moze zavrtiti u nekakvoj pozitivnoj povratnoj vezi i poremetiti taj napredak. Npr niska demografija vecine populacije (jos ne svugdje ali uskoro) i visoka demografija religioznih fanatika i socijalnih slucajeva…Ovisno koji proces je brzi mozemo zavrsiti ili u prekrasnom svijetu neslucenih mogucnosti ili u Iranu 2.0.

    A kad se vec spominje Elona Muska, zanimljivo je vidjeti koliko je optimizam jaci u Americi nego ovdje. Naime valuacija Tesle je suludo previsoka, kao da je vec sigurno da postaje novi Ford, dok su ovdje tipicni fundamenti solidnih firmi par stotina puta nizi. Jasno nase firme nisu bas Tesla, ali nisu bas ni tako ocajne da bi opravdale tako drasticnu razliku. Iako, i ovdje je vladao optimizam prije 5 godina, tako da to mozda i nije stvar tako intrinzicna nasem drustvu, vise mi se cini da je to proces koji se prelije na vecinu populacije kad je trend vec gotov.

  5. zašto se u toj tablici ne spominje dionica VDKT i koliki ona ima prinos ove godine? ako već u njoj stoji pad INGRE? Kao da se rezultati selektivno objavljuju.ta je dionica 2.1. bila 109 kn a danas je 250

  6. 1990. g. je prosječna plaća bila 1000 DM i mislim da sigurno otposlije nije pala na 200 DM- Ja sam 90-91 g imao plaću 1200 DM kao običan službenik.
    P.S. Markovićevo doba.

    • Govorim o početku ’90.-ih, mislim negdje ’92.-’93.

      Prosječna (neto) plaća u RH je (prema zadnjem što u ovom trenutku vidim) 1996. bila 2033 kn, s time da je tih godina rasla vrlo brzo, preko 10% godišnje, a kako je asistentska plaća tada vjerojatno bila ispod prosjeka, skroz je moguće da je 1992. bila 250*4,44 = 1110 kn.

      Ujedno, ako je službenička plaća bila 1990. 1200 dem, onda i vidimo zašto je Juga propala.

    • Ta priča o visokim plaćama za vrijeme markovića izgleda da je hrvatima postao g.m.t. a nitko ne spominje hiperinflaciju koja je tome predhodila,nitko ne spominje par-nepar,nestašicu kave itd i defakto bankrot bivše države,budili smo se sa jednom nulom više i onda marković dobija novac,tadašnje tri milijarde usa mu poklanjaju amerikanci sa zadatkom da zauzvrat provede demokratske izbore u jugoslaviji,tada marković fiksira tečaj(jer je dobio novac sa čime ga može braniti) i do dan danas hrvati pričaju o toj jednoj zlatnoj godini visokih plaća-tkz markovićevo doba a da nitko pri tome ne barata stvarnim činjenicama,nitko ne priča o predhodnom bankrotu nego o toj jednoj zlatnoj godini visokih plaća koje su hrvatsku i jugoslaviju dovele na to da je izgubila svoju konkurentnost u međunarodnim razmjerima…,nakon rušenja berlinskog zida hrvatska se sa tim plaćama mogla “slikati” u međunarodnoj konkurenciji,baratajmo stvarnim činjenicama a ne paušalnim podacima iz tog vremena.

      Može i grk na željeznici za deset godina pričati da je imao prosječnu plaću od 5000 eura ali uz to vjerojatno će propustiti reći da je ukupan prihod željeznica bio jednak masi plaća a da je sve ostalo financirala grčka država i zato su sada tu gdje jesu,taj primjer je jako sličan sa današnjom pričom kako je u jugi teklo med i mljeko,”kako je dobro bilo markovićevo doba itd”,uzmite vi danas potrošački kredit u banci od 100 tis eura na hipoteku vašeg stana pa ćete i vi imati opet markovićevo “zlatno doba” dok ne potrošite sav novac…,markovićevo doba je bio samo privid da se pokaže tadašnjim jugoslavenskim narodima kako će se dobro živjeti u demokraciji i to je bilo sredstvo da se otklone eventualni otpori demokratskim izborima…Markovićevo doba je bilo jednako “blagostanju” na grčkim željeznicama…

      Pazite-ponavljam,masa plaća na grčkim željeznicama bila je jednaka svim ukupnim prihodima tih željeznica?To graniči sa znanstvenom fantastikom?Ali ja sam siguran da će se grci sa nostalgijom sjećati tog vremena sljedećih 20-30 godina…,u njih je “marković” trajao malo duže pa im se priča i nostalgija produži na stoljeće???Zato budimo jako oprezni kada pričamo o nekim stvarima…

  7. Nenade, evo predavanja mladog Indijca iz Googlea kao savršen dodatak na ovo što pišete u točki 3 – kako danas možemo “praktički besplatno sudjelovati u eksploziji intelektualne i svake druge humanističke kreacije u ovom nevjerojatno produktivnom razdoblju … (Danas možete s par klikova doći do onoga, po što su Stari Grci, ali samo odabrani, morali potegnuti do Delfa, odnosno ekvivaletnog iskustva, tj. duhovnog vrhunca, s time da su ovi današnji daleko viši)”

    • Dajte plaće u državnom sektoru od 5000 eura pa ćemo i mi u privatnom sektoru imati iste takve plaće?Mislite da su zaposlenici na grčkim željeznicama kuhali doma sarme za par dana sa plaćama od 5000 eura ili su jeli po restoranima gdje se tražilo mjesto više i gdje su onda svi dobro živjeli?Kada je “balalajka” igraju je državni i privatni sektor zajedno…Hipotetski da država hrvatska odluči danas napraviti “četri mosta do italije” svi bi mi od toga dobro živjeli samo je pitanje koja budala bi nam posudila novac za te projekte?Do jučer je bilo “budala” na svakom koraku i u svakoj drugoj banci ali sada je “budala” sve manje i manje?

  8. Odličan post. Ako napravimo mali odmak od RH očito je da svijet napreduje i napredovati će i dalje. Zato je dvostruko tužno gledati našu relativnu stagnaciju. Ne apsolutnu, jer jasno je da je sama cifra BDP/capita loše mjerilo rasta standarda, jer ne može obuhvatiti, recimo, drastično poboljšanje života koje nekome može donijeti npr neko novo zdravstveno pomagalo ili smartphone koji nije skupa stvar. Tako da mi danas imamo situaciju da nam standard i dalje raste iako nam BDP stagnira ili pada. Ali poražavajuće je to i tužno da dok drugi proizvode sve više, mi proizvodimo sve manje.

    Čvrsto sam uvjeren da je državna intervencija zaslužna za barem 90% od ovogodišnjeg 2-postotnog pada ukupne godišnje proizvodnje. Isto tako sam uvjeren da je smjer u kojem idemo potpuno pogrešan, ako nam je cilj rast standarda. Očajnički državni investicijski programi će samo pogoršati stvari, kao i novi porezi, kao i nove subvencije i poticaji — svi do jednoga bez i jedne iznimke.

    Kako neki grad postaje bogatiji, i prosjak u njemu sve bolje živi. Ali radnik još i bolje. Ako ne želimo biti taj pasivni prosjak, moramo odustati od intervencionizma i okrenuti se tržišnim rješenjima. A to ne vidim. Tako da sam dugoročno optimist, ali kratkoročno i srednjoročno pesimist u vezi RH.

  9. Nenade, s obzirom da aludirate na njega, vjerujem da ste čitali Engdahla. On, naravno, želi prodati svoje knjige pa u postojećim događajima uvijek traži nešto više i nevjerojatnije. No, s druge strane, pored svega čemu smo svjedoci, teško je vjerovati da je sve što on piše neistina ili puko nagađanje. On daje zanimljiv i zastrašujući pogled na svijet. Je li moguće da je sve tako kako on piše? Teško. Je li moguće da je barem djelomice istina? Vrlo vjerojatno.
    Na stranu tehnološki razvoj, moje je osobno mišljenje da je kapitalizam u ovom obliku potrošena roba, slično kao što je to bio socijalizam krajem prošlog stoljeća. Ključni uzorci se ponavljaju. To što malobrojna elita u njemu uživa i napreduje (pravi izraz na engleskom je “thrive”) ne znači da smo kao civilizacija na pravom putu. Previše je gladnih, bolesnih, neukih i bez perspektive i nekako ne vidim da se taj trend okreće.

    • U diskusiji treba krenuti od činjenica. O stavovima se može diskutirati, ali ne o činjenicama. Stvari koje navodite nisu istinite, a tržišna ekonomija nije potrošena roba. Umjesto načelnih tvrdnji da je ‘potrošena roba’ jer to jako lako pada na plodno tlo u Hrvatskoj, koja se sjeća dana 2000.-2008. kad je bila ‘nepotrošena roba’ ili iluzija socijalizma, pa misli da je sada lošije.

      Naročito ovo o ‘malobrojnoj eliti koja uživa’ je potpuno krivo. 99,99% ljudi daleko bolje nego ikad u povijesti Homo sapiensa.

      Umjesto načelnih diskusija treba krenuti od činjenica, evo ja sam dosta vremena potrošio da elaboriram neke stvar i da pročitam neke knjige, predlažem da pročitate neke od knjiga koje sam spomenuo.

      • Nenade, pa Vi upravo spadate u te elite, sa svojom inteligencijom, vrhunskim obrazovanjem, okolnostima u kojima ste živjeli, financijskim mogućnostima. Pitao bih Vas da ste 7. dijete u dvanaestoročlanoj obitelji u Nigeru ili Somaliji s više od 40% vjerojatnosti da nećete doživjeti 5. godinu.
        Istina, siromaštvo (mjereno multidimenzionalnim indexom) se s vremenom smanjuje, ali puževim koracima (i to se dobrim dijelom može pripisati razvoju tehnologije). S druge strane nejednakost mjerena Ginijevim koeficijentom raste, a sustav podržava taj trend. Zašto? Zato što bogati imaju moć i ne žele da se stvari promijene. Oni žele zauvijek ostati na vrhu piramide.
        Je li to dobro? Ja mislim da nije, i tu se mi razilazimo.
        Literatura koju ste preporučili je odlična i doći će, prije ili kasnije, na red.

        • Zaista se trebate više educirati, ali i uvažavati činjenice. Nije sramota ne znati, ali je loše ne htjeti naučiti – ne znači da je nešto što ste pročitali istina, samo zato jer se ‘dobro uklapa’ u sliku svijeta kako ju Vi vidite.

          Ja u svakom slučaju nisam dio elite, u smislu gdje sam se rodio i koje sam šanse imao, u usporedbi sa sličnima na Zapadu. Ali razlika u mojim prilikama spram prilika povlaštenih (u tom smislu, po mjestu rođenja i društvenom sloju) je manja nego ikada u povijesti, radikalno manja.

          Jednako tako, razlika u prilikama i statusu onih u nerazvijenom svijetu i onih u razvijenom je daleko manja nego ikada.

          NIje sramota ne znati, ali – nemojte se ljutiti – nemam volje za nekvalificirane rasprave. Da ste proučili neke stvari, znali biste, primjerice, da koliko god radnici za vrijeme industrijske revolucije su zaista loše stajali, oni su i dalje stajali daleko bolje nego seljeaci koje nije zahvatila industrijska revolucija. Vjerovali ili ne, izraz ‘to look upon’ u engleskom je došao odatle jer su pripadnici viših slojeve u srednjom vijeku zaista i bili znatno fizički viši od seljaka, koji su bili pothranjeni. A ta razlika je daleko manja nego u starom Egiptu ili Grčkoj, itd. Da ne govorim o ‘plemenitom divljaku’.

          To što sad odjednom nije nejedankost svuda manja nego prije, ne znači da postojeći ‘sistem’ ne valja (možda Vam je teško za shvatiti, ail nema ‘sistema’, postoji tržišna ekonomija i sloboda ljudi, daleko veća nego ikada, da rade što žele, i sudjeluju u tržišnoj ekonomiji).

          Svatko tko izvuče primjer ‘failed state’ Somalije kao ‘dokaz’ da su stvari jako, jako loše, ‘zbog lošeg sustava’, a ne spomene npr. 300 mil. Kineza koji su iz takvog stanja izmačili u svega 20-25 godina ili ne barata osnovnim činjenicama ili je zlonamjeran, a ako ne barata činjenicama, a ne želi njima baratati, onda se nema tu što diskutirati.

        • koje je vaše rješenje problema. Sj. Koreja?
          Kapitalizam vodi u nejednakost, no ono što je bitno je da kapitalizam vodi u rast bogatstva i kvalitete života za sve, pa čak i one koji ne sudjeluju (Afrikanci imaju mobitele).

          KAda konstatirate,” to se može pripisati razvoju tehnologije” ne mislite valjda da se ta tehnologija razvila u Sj. Koreji i Kubi ili da se pak razvila sama od sebe, ili da nam je pala s neba. Razvila se zahvaljjući kapitalizmu.

          Nejednakost je nešto što se može rješavati, ali samo kad imamo što dijeliti.
          socijalizam s druge strane, koji navodno jednakost stavlja u prvi plan (iako znamo kako to ide iz Životinjske farme jel?), završava sa ničime za djeliti, pa je ta “jednakost” dramatična, tužna.
          http://www.jutarnji.hr/voda-trazi-hranu-od-un-a–unistile-su-nas-poplave/1045339/

    • educirajte se.
      Ono što govori Enghdal je djelomice točno, no u svemu tome trebate vidjeti da je to politički uzrokovano, kapitalizam nameće tržišnu ekonomiju, a ne političku. Dakle svijet napreduje unatoč negativnim stvarima koje gledamo svuda oko nas.
      Evo par ČINJENICA,
      http://www.thefreemanonline.org/features/rwandas-economic-success-how-free-markets-are-good-for-poor-africans/
      http://www.econlib.org/library/Columns/y2012/GregoryChina.html#

  10. izvanredan članak
    http://www.economist.com/node/18330120
    “As China came out of its Maoist gloom, Zhejiang’s scrappy entrepreneurs had already acquired, in the least auspicious circumstances, a culture of opportunity and a belief that anyone could become successful. These would prove to be extremely useful assets.

    The anecdotes are almost endless. A Wenzhou businessman who is now ensconced in an office with an elegant address (but no heating) in Shanghai dropped out of high school in the 1980s. A relative lent him 30 yuan (then less than $10) which he paid to an agent for a job in a shoe factory at less than 300 yuan a month. From shoes he went on to electronics, from electronics to selling building materials, from selling building materials to manufacturing them. Today he employs 1,300 people.

    The focus on business often came at a high personal cost. A woman who began as a primary-school teacher in Wenzhou on 30 yuan a month moved to a slightly better-paid job in a textile factory. She then became a printer, clothing exporter, property developer and, most recently, wine importer. She is by any measure a tycoon. Along the way she sent her children to Europe when the elder one was ten, to live with a sister who handles overseas sales. The means to support them were in China; their lives would be better in France. “

  11. Opet sam pročitao ovaj post, čudesno ste ga složili. Mislim da se svako malo moramo podsjetiti ovih stvari o kojima ste pisali, uz svakodnevne brige i problemi zna se izgubiti “bigger picture”. Sjajno.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s