Uncategorized

Otoci i napredak svijeta

Jedna ilustracija koliko svijet napreduje. Pogledajmo danas naše ‘zaostale’ otoke, kako se na njima često teško živi (?), ali i često nezadovoljstvo ‘standardom’ koji nije ni blizu njemačkog.

A pogledajmo ove slike napuštenih polja, konkretno na Hvaru. Kako se živjelo kad su ova polja obrađivana (inače na nemaloj nadmorskoj visini, nekih 400 m. nad morem, što znači da je i doseg do njih bio težak)? Ne govorim samo o teškom radu, nego o svemu što implicira težak život na granici siromaštva ili ispod nje (smrtnost odraslih i djece, mogućnost obrazovanja itd.).

p.s. 19:12. Ovime ne želim lamentirati nad time što polja nisu obrađena, razumljivo je da danas to nije isplativo, čovjek može živjeti daleko bolje baveći se drugime, nego pokazati koliki je herojski napor trebao da bi se makar malo izvuklo s tih polja i preživjelo. Vidjet ćete da je na tlocrtno slikama više zidova i hrpa kamenja nego zemlje – koliki je napor trebao da se ‘upogoni’ to malo zemlje.

Nikako ne želim ovdje prosuđivati o tome što bi otočani trebali misliti ili raditi, ili da li ‘mi’ želimo ili trebamo ‘poticati razvoj otoka’.

Želim samo pokazati koliko je apsurdno govoriti o ‘kraju tržišne ekonomije’ (namjerno ne kažem ‘kapitalizam’ jer je to u RH riječ negativne konotocije, a iako ljudi to ne razumiju, to je isključivo zbog socijalističke indoktrinacije, zanimljivo ‘socialijalizam’, pa ni ‘komunizam’ nemaju pežeorativnu konotaciju) i o tome kako su ‘danas razlike veće nego ikada’. Pitajte one s Hvara koji su obrađivali ta polja.

Pogotovo, u zadnjih 30 godina je, primjerice, 300 mil. Kineza izmačilo iz krajnje bijede (uključila ih mrska globalizacija), pa nam i oni isporučili velik dio nikad ni približno viđenog blagostanja (a i sami sebi omogućili nezamisliv napredak). To je bilo moguće zbog akumulacije ljudskog znanja i kapitala. Povremene krize i potresi naprosto ne mogu vratiti svijet unazad.

Ako se ne slažete sa mnom, budite savjesni prema sebi (pogotovo ako ste tzv. ‘pesimist’, jer najgore je biti zatucani i neinformirani pesimist koji ne želi promijeniti mišljenje, pa u tu svrhu odbija razmatrati argumente), pa pročitajte The Abundance od Diamandisa.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

16 replies »

    • Ja nemam ideju za čega bi se to uopće moglo iskoristiti kada je to sve tako nešto grbavo, brdovito, sićušne parcele… i vjerojatno jako suh. Vjerojatno ne znaju niti vlasnici, jer teško da se tu danas može efikasno raditi bilo što od tradicionalnih kultura (sve se danas već radi na efikasnostima kakve u ovakvim uvjetima vjerojatno nije moguće postići tj. ne bi se isplatilo ulaganje u promjenu tih uvjeta).

      Ali imaš pravo, vlasnici živi na visokoj nozi (a neodgovorno, nonšalantno uništavaju svoj kapital) jer bi u protivnom to, ako sami ne znaju što bi se tu moglo raditi, prodali nekome tko bi znao što s time. Vjerojatno bi prodali nekome tko bi to okrupnio jer bi otkrio neku poduzetničku priliku, shvatio što tu može raditi a čemu da recimo baš ta tla i klima čine neku kompetetivnu prednost. Tko zna, možda bi tu kada bi se okrupnilo i uredilo čak mogao biti i neki dobar vinograd, ili pak neka ekstenzivna farma koza za neku “eko” siranu, ili nekakvo ljekovito bilje. Koliko god ovo izgleda kao da je za ništa, nekome tko zna, možda bi bilo itekako za nešto zgodno, samo taj netko to mora moći okrupniti, a to ne može dok je sadašnjim vlasnicima tako jako dobro (ili dok su takvog mentaliteta) da si mogu priuštiti držati “mrtvi kapital”. To uništavanje kapitala je nažalost na štetu ne samo njima osobno nego “cijelom društvu” jer tako imamo u gospodarstvu resurs manje za nešto za što bi to recimo bilo idealno. Vjerojatno postoji nešto, samo treba neki poduzetnik otkriti tu priliku a sadašnji vlasnici se odlučiti prestati uništavati svoju djedovinu. Dakle gospodarstvo uvijek ovisi o ljudima, o njihovom mentalitetu. Ako je mentalitet “odgovornosti” i “poduzetnosti” prisutan u društvo, to će gospodarstvo rasti, biti će svima sve bolje. Ako takav mentalitet nije baš dobro ukorijenjen, sve će ići puno sporije.

      • Nisam htio reći da li se ‘isplati’ ili ne (s obzirom na oportunitetni trošak radom na nekom boljem mjestu, ili na cucljanje novca koji se dobio prodajom nekretnine itd.), nego reći kako u to doba, a to je bilo valjda do prije pedesetak godina, ljudi nisu ni imali prilike reći što im se ‘više isplati’, moralo se u kranjoj nuždi raditi jedino što se moglo.

        • Da, znam da ste to htjeli reći 🙂 Ja sam samo htio još nadodati da kako god bilo da bilo prije, treba danas gledati što je danas bitno, a to je kako raspolagati s kapitalom koji se sada ima. Ova slika nam govori to o čemu ste vi pričali ali i mnoge druge stvari.

          Mislim da slika praznog polja odmah govori i o “loše alociranom” kapitalu jer polje nema vrijednost samo po sebi nego po prinosu koji ostvaruje “poslovnom aktivnošću” koju ono omogućava pa bilo to neke biljke, životinje ili nešto sasvim novo nikad prije na nekom polju ili na Hvaru viđeno.

          Ako se ta poslovna aktivnost ne odvija, ako se nema tog godišnjeg prinosa koji daje vrijednost, onda se ovdje gubi tj. vlasnik polja ako ne može “obzirom na rizik” tu generirati adekvatno visoki godišnji prinos ako je razuman mora intenzivno raditi na “izlaznoj strategiji”, na tome dakle kako se polja riješiti čim prije i dobiveni kapital bolje alocirati. A novi vlasnik sigurno neće polje držati praznim, jer ga je baš kupio kako bi na njemu odvijau tu poslovnu aktivnost koju stari vlasnici nisu mogli uopće domisliti, ili možda samo ne mogli ostvariti iz nekog razloga.

      • Ne sjecam se za Hvar. Zadnji put sam bio prije nekih 15 godina. Ali recimo na Visu (sto je otprilike isto podneblje) gdje sam bio prosle godine aromaticno/ljekovito bilje raste smo od sebe. Prvenstveno ruzmarin. A tu su i smilje, kadulja i majcina dusica… Vis ima i ‘svoju’ sortu vina.

        Mada je meni Vis drag ovakav kakav je. I previse urbaniziran ne bi imao tu draz.

      • Ovakvo “iz fotelje” razmišljanje o tome da bi trebalo nekako iskoristiti sva ta neobrađena zemljišta je vrlo, vrlo opasno…

        Ako se pojavi nešto što je tamo profitabilno raditi, bez brige, upravo tržište, koje je golemi mehanizam razmjene informacija, će to prvo otkriti. Iz toga što živimo u tržišnoj privredi (nažalost, teško opterećenoj porezima) možemo zaključiti da ta polja stoje neobrađena zato jer trebaju stajati neobrađena. Uostalom, ako puno produktivnija slavonska zemlja ovisi o subvencijama, ako vinarstvo, maslinarstvo i štošta drugo ovisi o subvencijama, onda je valjda jasno zašto se nitko ne trudi obrađivati zemlju na otocima. Postoji već hiperprodukcija maslina i vina i ulaganje u to je vrlo rizično.

        Zašto sam rekao da su razmišljanja o tome da bi nešto trebalo napraviti opasna? Zato jer se na takvim nepromišljenim intuicijama zasnivaju brojne štetne politike. Počevši od zakona o oporezivanju neobrađenog poljoprivrednog zemljišta (koji je donesen pa ga je Ustavni sud kasnije ukinuo) do današnjeg poreza na imovinu, iza kojeg stoje iste ideje. Iza besmislenih i promašenih poticaja novim nasadima vinove loze i maslina također stoji taj “intuitivizam”, ta glupa ideja da treba učiniti nešto sa neobrađenim poljima.

        Ne! Ne smijemo učiniti ništa. To je jedini način da se spasimo daljnjeg pada životnog standarda.

        • Upravo tako, o tome ja govorim! Jedino što ja nisam stao na porezima nego sam naveo još razloga (neki komentari i još konkretnijih, o nesređenim zemljišnim knjigama itd.) zbog kojih na našim otocima kao i u mnogo toga diljem države “slobodnog tržišta” nažalost još nema pa zaključak nije nužno isti da “polja stoje neobrađena zato što trebaju stajati neobrađena” nego da “možda trebaju biti obrađena a možda i ne i to ne znamo jer nemamo slobodno tržište koje bi taj optimum pronašlo – možda ga još traži, i to prilično usporeno dok je još tako slabo funkcionirajuće/neslobodno”.

          Dakle potrebno je napraviti samo dvije stvari: omogućiti tržištu da slobodno funkcionira (srediti kaos zemljišnih knjiga, poreza i sl.) i ljudima da imaju potrebu ponašati se “tržišno” (dakle ukinuti poticaje/transfere svih vrsta).

          Pa sad hoće li polja biti obrađena, ili tu nešto drugo danas nam nezamislivo, tko zna, to tek treba vidjeti kada ljudi budu to aktivno kupovali-prodavali a dok je status quo, teško je znati da je to to, jer taj današnji status quo nije napravilo slobodno tržište nego njegovo odsustvo!

    • Vlasnik sam nasljednik vrlokvalitetnih poljoprivrednih parcela u Ugljanu, a ja i moja obitelj živimo u Zadru. Želja mi je baviti se poljoprivredom ali kako kad automobil na relaciji od 20min vožnje Zadar-Preko u jednom pravcu košta 120,00 kuna, a ako želite ići bez auta plaća se parking i u luci Zadar i u luci Preko, a autobus na relaciji Preko-Ugljan cca 10km košta 17,00 kuna u jednom pravcu. Pitam se što se u ovoj zemlji isplati raditi. U Kanadi i sl. zemljama ljudi putuju po 150 i više km i posao koji rade i dalje im je isplativ.

  1. to koliko se obrađivalo ne govori možda o vrijednosti i perspektivnosti već očaju ljudi da išta prihoda izvuku iz zemlje. ljudi nisu prirodno lijeni ni vrijedni, sve to ovisi o uvjetima u kojim ljudi žive i kako na njih reagiraju.
    najprije se uvijek obrađuje i zarađuje tamo gdje je najlakše, poslije se ide na siromašnija i teže dostupna područja, tako je i sad. što je stanje teže to je više vidjeti ljudi da pristaju na teže i manje plaćene poslove.

    ima još jedna stvar s otočkom zemljom, a to je pravna problematika i cijene zemljišta. zemlja je uglavnom nesređena, a dosta ljudi i ne živi više na otoku ili čak niti u hrvatskoj. za platiti sređivanje zemlje potrebna su i novčana sredstva i vrijeme i složnost ljudi oko podjele zemlje,a to je prečesto problem i onda nitko ne želi raditi tamo gdje nije siguran da će uživati u plodovima svoga rada, pogotovo je to stvar kada se radi o dugotrajnim nasadima. tu je i problem cijene zemljišta koja je poprilično visoka, pa se ljudi ne žele olako odeći svoga prava na zemlju, a onom koji bi želio kupiti zemlju i okrupnjivati posjed je skupo kupovati. kod mene na otoku Ugljanu prodaju kvadrat kamenjara u brdu bez pristupa vodi i po 100-150 kn. to je dosta skupo i pitanje je kad bi se ostvario povrat uloženih sredstava, ljudi će to kupiti jedino ako žele uživati u masliniku i ako imaju višak novca pa ga troše za neka svoja zadovoljstva.

    ima ljudi koji imaju premalo zemlje da bi samo od nje mogli živjeti, a rad u poduzeću uzima previše vremena da bi mogli obraditi svu svoju zemlju pa obrađuju samo onu do koje im je najlakše doći, i gdje mogu najviše toga dobiti.

    a ima i ljudi koji imaju puno zemlje, dio prodaju sagrade apartmane i ne radi im se zemlja, ona je tu tek nešto slično kasici prasici, stoji zapuštena da je se proda kad zatreba para.

    naravno sve ovo ne opravdava da ima toliko zapuštene zemlje, i da ne koristimo svoje potencijale, jedino želim upozoriti na stvari koje blokiraju razvoj, možda ako bi se tu poradilo onda bi nešto i krenulo.

  2. Drago mi je da je netko napokon pokrenuo ovu temu.
    Iako imam solidan posao, s ajmo reći solidnom plaćom (kad je poslodavac uplaćuje) i živim u gradu, odmah bi se preselio na jednu takvu lokaciju. Ne mora biti otok, može i Zagora ili Lika, no naravno sva sta zemljišta koliko god bila škrta još su i skupa.
    S druge strane na stotine tisuća državnih hektara takvih parcela zjapi prazno, a država nema volje ponuditi ih mladim bračnim provima, školovanim ljudima, nezaposlenima.
    Uopće nemamo ni agrarnu, ni razvojnu, ni politiku zapošljavanja!
    Znači, da imam mogućnosti doći do tako neke zapuštene zemlje, osim što bi “oslobodio” postojeće radno mjesto za nekog nezaposlenog, s vremenom bi stvorio mogućnost da uz sebe i svoju obitelj zaposlim još nekoga.
    No, koga to zanima? Sto što je duže od tjedan dana u ovoj je državi predugo što se tice dugoročne strategije razvoja i napretka društva…

  3. E da je to samo slučaj s otočkom zemljom,ne treba ići na otoke da i se vidjeli još i gori prizori,dovoljno je proći i kontinentalnom Hrvatskom. Razlog je naravno što na otocima doista ljudi nemaju perspektive,nisu velike izborne jedinice,pa nikog i ne zanimaju od političara,zemljišne knjige su nesređene,da ne kažem leglo kriminala (za koje nitko ne odgovara-vidi slučaj u Splitu),a prometna izolacija je veća nego li u doba socijalizma.Ako su kome bili i ostali potrebni (strogo kontrolirani) poticaji ,onda su to bili otoci.A o vodi,kanalizaciji,infrastrukturi općenito,da se i ne govori,toga se sjete svi s kopna u 2 mjeseca ljetnje sezone.

  4. Živim na otoku i tvrdim da klima nije naklonjena poljoprivredi niti stočarskoj proizvodnji.Netko je primjetio da se ne radi o lijenosti ili lagodnom životu već jednostavno o specifičnim uvjetima.
    Činjenica je da se uz današnju tehniku mogu raditi čuda no pitanje je povrata uloženog.
    Nesmijemo smetnuti s uma ni da u vrijeme nakon drugog svj. rata započinje masovni odlazak sa sela u gradove što moguće i nije bilo slučajno.

  5. Ja mislim da je stvar u pristupu, ako čovijek nešto želi uradit, to će i učiniti. Živi primjer, Ameri sagradili Las Vegas na pijesku…što se nebi moglo i na kamenu..zar ne ? Pa i Manhattan je sagrađen na kamenu 🙂 ako već pričamo što se može, a što ne može radit po kršu..

  6. Čitava priča se svodi na poreznu politiku.Navesti ću vam u čemu je kvaka:danas je paušalni porez po ležaju na iznamljivanje soba ili apartmana 300kn godišnje tako da čovjek na otoku ali i na kopnu plaća godišnji porez na apartman za dvije osobe od 600kn.

    Pitam ja sada vas dali bi vi na svojoj zemlji uzgajali lavandu i poslovali kao obrt ili firma,vodili knjige i plaćali sve ostalo što zahtjeva taj način poslovanja ili bi i vi razmišljali o apartmanima gdje ne trebate voditi knjige,imate paušal ukoliko ne prelazite 230tis kn prihoda a imate uz to mogućnost da i ukoliko prelazite taj iznos pola apartmana registrirate na ženu ili na djecu i tako možete taj iznos i udvostručiti a da ne morate ući u sustav obrta…

    Odgovorno tvrdim da je porezna politika ključ svega u ovom društvu i nastale anomalije nisu od jučer nego to traje 70 godina jer je i ona država “poticala” crnu ekonomiju a ova je defakto legalizirala sa paušalnim porezom koji je smješan.Zamislite kako se osjeća jedan drvodjelac,ribar ili vinogradar na otoku koji mora imati obrt ili firmu i plaćati sve obaveze državi dok njegov susjed uživa povlasticu plaćanja paušalnog poreza u smiješnom iznosu.Ako taj paušalni porez ostane na snazi pri uvođenju poreza na nekretnine to će biti još jedna lakrdija ove vlasti jer će svatko vikendice prijaviti kao apartmane za iznajmljivanje i platiti na cca 4 ležaja 1200kn poreza…Tako ćemo imati ljude koji će zimi živjeti u gradovima a ljeti iznajmljivati apartmane i sobe umjesto da nađemo model kako ćemo naseliti te otoke ljudima koji u svojim sredinama nemaju posla a željeli bi raditi zemlju.Domicilno stanovništvo na otoku nije u stanju naći radnu snagu za obrađivanje zemlje jer prvo što im se nameće kao problem je smještaj ljudi tjekom ljeta jer tko će vam iznajmljiti adekvatan smještaj po prihvatljivoj
    cijeni ako je cijena apartmana dnevno cca 50 eura a ako se sami odluče graditi smještajne jedinice na svojoj zemlji onda ih uz ovakvu poreznu politiku neće graditi za smještaj radne snage nego za turiste što je sasvim prirodno i normalno.Otoci gube stanovništvo a ljudi se sve više orjentiraju na ljetnu “žetvu” a tjekom zime žive u gradovima,na to ih je navukla hrvatska porezna politika a svatko od nas bi uvijek uzeo ono što je “lakše i jeftinije”…

    U hrvatskoj porezna politika i tolerancija crne ekonomije kao i porijekla novca svih nas stimulira da budemo ovo što danas jesmo a ne ozbiljni poduzetniici sa smislenim projektima koji će objediniti turističku ponudu sa tom zemljom koju posjedujemo i sa postojećim smještajnim kapacitetima i na taj način stimulirati cjelogodišnji život na otocima što bi moglo rezultirati znatnim produženjem sezone..Koja će se to budala baviti zemljom dok su cijene zemlje u nebu a godišnji paušal na apartmane ili sobe lakrdija-protuvrijednost jednodnevnog najma tjekom turističke sezone,zato danas imamo 500 tis ležaja u apartmanima koji su puni 45-60 dana i puno njih ne zadovoljava osnovne zahtjeve današnjeg vremena nego se pune po inerciji u srcu sezone “jer nema mjesta” a rijetki su mali obiteljski hoteli ili seosko-otočna gospodarstva koja mogu oplemeniti ponudu ove naše prekrasne obale…Država treba stvoriti mehanizme koji će pomoći ljudima da se mijenjaju i pomoći im u osmišljavanju takvih sadržaja i pomoć pri otklanjanju birokratskih prepreka jer ukoliko otočanin otiđe u grad i zaboravi samo jedan bezazleni papir izgubio je čitav dan a ništa nije napravio,tako da ljude brzo prođe volja da se bore sa birokratskim preprekama i biraju lakšu opciju preuređenja postojećih kuća u apartmane po sistemu “ključ u ruke” a upravo taj sistem je najskuplja i najnekvalitetnja opcija za turiste jer ti gosti moraju plaćati sva tri obroka u lokalnim restoranima i onda im ljetovanje ispadne “petrova kajgana”,kao da su ljetovali u hotelu pet zvjezdica na polupansionu…Treba nešto razumjeti da bi krenuli nešto promijeniti ali izgleda da u nas nitko ništa ne razumije a kamoli da ima petlju i snagu nešto mijenjati nego se uvijek ide linijom manjeg otpora…Ako čovjek na otoku ne može dobiti građevinsku dozvolu za mjesec-dva nego dozvole čeka godinu-dvije dana onda je besmisleno pričati o bilo čemu.Znate li da je uredba o zaštiti obalnog pojasa zabranila ljudima gradnju malih magazina gdje bi držali alat i bazu sa koje mogu obrađivati ta ista zemljišta?O čemu mi onda razgovaramo?O obrađivanju zemlje pod vedrim nebom?

    Mi donesemo tisuću zakona i uredbi koji koče sve moguće a onda se čudimo kako nitko ne obrađuje zemlju ili razvija seoska gospodarstva na otocima?I sam imam zemljište na kojem sam planirao napraviti maslinik ali kada sam čuo da ne smijem napraviti mali ruralni objekat do 30-50m2 gdje ću imati alatnicu-bazu i skladištiti ulje odmah sam odustao jer nemam alternativu…Valjda država očekuje da će ljudi graditi alatnice na građevinskim terenima a svi znamo da to nitko neće raditi nego će svaki pedalj iskoristiti za apartmane ili dobro unovčiti tu zemlju.Čitava porezna politika kod nas je promašena a sve te uredbe i zakoni o gradnji su toliko doveli stvari do apsurda da te prođe volja uopće o nečemu razmišljati a kamoli osmišljavati neke vezane i kompleksne projekte a službenici mole boga da ti nađu zamjerku kako NE može a ne da ti pomognu naći put kako može…

    • @Antune u pravu ste. Upravo sam procitao knjigu gdje se objasnjava katastrofalan utjecan politike na gospodarstvo. Primjer je GE koji je platio ravno 0 corporate taxa. A sad je poanta da oni imaju 1000 ljudi koji rade samo na tome. Dakle ne pridonose ekonomiji, nego jedina zadaca im je izbjegavanje poreza i jos gore alociranje ulaganja na neoptimalan nacin samo da se smanje porezi.

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.