Uncategorized

Dva načina za proizvesti žito

1. Cijela zemlja se čudi suši i njenim posljedicama, zaista je bilo čudno očekivati takvo što ponekad. Poljoprivrednici traže minimalno 500 mil., a očekuju i 1 mlrd. kuna za ‘naknadu štete’.

2. Kako je zemlja duboko ogrezla u socijalističkom razmišljanju (život na tuđi račun), ljudi uglavnom ne razumiju kako sve košta. Tako vjerujem da bi većina radnika u RH na pitanje:

A. “Treba li država pomoći poljoprivrednicima sa 1 mlrd. kuna zbog ‘nezapamćene’ suše”

odgovorilo potvrdno.

Također vjerujem da bi na (istovjetno) pitanje:

B. “Treba li svaki zaposleni u zemlji (uključivo i javni sektor) nekim poljoprivrednicima dati samo zbog ‘posljedica’ ove suše ‘sitnicu’ od 600 kn?

većina odgovorila negativno.

Iako možda ni to nije jasno. Na koncu, zaposleni u privatnom sektoru, ali i umirovljenici (direktna konkurencija zaposlenima u javnom sektoru jer dobijaju iz iste posude) su još nedavno hrlili potpisati referendum kako bi se zaposlenima u javnom sektoru omogućilo da se o njihovim ‘pravima’ ne može pregovarati (‘odredbe kolektivnog ugovora vrijede trajno ako se pregovorima ne može postići dogovor’).

3. Ovdje se svakako trebamo prisjetiti ovog briljantnog argumenta o tome kako se auto može proizvesti na dva načina:

… There are two technologies for producing automobiles in America.

One is to manufacture them in Detroit, and the other is to grow them in Iowa.

Everybody knows about the first technology; let me tell you about the second. First, you plant seeds, which are the raw material from which automobiles are constructed. You wait a few months until wheat appears. Then you harvest the wheat, load it onto ships, and said the ships eastward into the Pacific Ocean. After a few months, the ships reappear with Toyotas on them. International trade is nothing but a form of technology.

The fact that there is a place called Japan, with people and factories, is quite irrelevant to Americans’ well-being. To analyze trade policies, we might as well assume that Japan is a giant machine with mysterious inner workings that convert wheat into cars.

4. Pomalo svjetla na ovaj naš slučaj baca današnji članak u Jutarnjem. ‘Moramo sami navodnjavati, ne može nas država spasiti!’ – Uspješni poljoprivrednici i stručnjaci za Nedjeljni otkrivaju zašto se ne znamo boriti protiv suše

I ovdje se spominje kako su mnogi poljoprivrednici umjesto u navodnjavanje ‘ulagali’ u automobile i najmodernije traktore, koji su primjereni površinama 10 ili 100 puta većima od onih koje obrađuju. Često je u jednom selu bilo 5 ili 10 super-skupih traktora, gdje je trebao samo jedan (koji bi se dijelio – zajednička investicija).

A jučer sam na TV gledao prilog o proizvodnji Armagnaca – mnogo manji biznis od Cognaca, ali ipak (iz hrvatske perspektive) ogroman, s mnoštvom (u francuskim razmjerima) ‘manjih’ proizvođača. Zanimljivo, i ti ‘manji’ (a u stvari srazmjerno veliki) proizvođači često koriste usluge mobilnih destilerija. Prikazali su jednu koja godišnje opslužuje 12 proizvođača. Što mislite da li bi tako nešto bilo moguće u RH? Ne. Svatko bi morao imati svoju, najmoderniju i najskuplju, kupljeno povoljnih kreditom od HBOR (‘ničiji’ novci) i, jasno uz garantirani otkup i obeštetu ako proizvođač ne bi bio profitabilan.

Naizgled apsurd, ali činjenica, je da bi kvaliteta procesa s 12 posebnih destilerija bila znatno lošija – ako bi se imalo 12 njih ondje gdje se može ekonomski podržati samo jedna, jasno je da bi ulaganje u znanje, modernizaciju i održavanje svake od njih bilo lošije.

5. Imao sam prilike vidjeti koliko je velike zahvate za navodnjavanje napravio Agrokor u svojim velikim kombinatima (Belje, Vupik). To bi moglo značiti da će on i profitirai od ove suše (skuplja hrana, a suša ih neće toliko napasti). Jasno, većina javnosti će tvrditi da se ‘pogoduje krupnom kapitalu’ (iako ne znamo kako). Ja mislim da se do sada u poljoprivredi izrazito pogodovalo ‘sitnom kapitalu’. A kao i svako pogodovanje ili korupcija, mnogo su veće indirektne od direktnih šteta. Ako je vlast de facto korumpirala seljačko biračko tijelo omogućavajući im ekonomski nasilno održavanje nesiplativih biznisa, onda je veliku štetu napravila i njima samima, pogrešno ih navodeći da ‘investiraju’ lagan novac u nepotrebnu skupu opremu ‘za pokazivanje’, automobile i slično (sjetite se s kakvim su se traktorima nedavno šminkali prosvjednici mljekari).

6. Sada je već jasno kako možemo na dva načina proizvesti žito. Možemo ga doslovno proizvesti, a možemo ga kupiti za stvorenu vrijednost u drugim granama kojima nasilno otimamo kako bismo na naročito neefikasan način proizvodili žito.

Nastavak gornjeg citata:

Any policy designed to favor the first American technology over the second is a policy designed to favor American auto producers in Detroit over American auto producers in Iowa. A tax or a ban on “imported” automobiles is a tax or a ban on Iowa-grown automobiles. If you protect Detroit carmakers from competition, then you must damage Iowa farmers, because Iowa farmers are the competition.

The task of producing a given fleet of car can be allocated between Detroit and Iowa in a variety of ways. A competitive price system selects that allocation that minimizes the total production cost. It would be unnecessarily expensive to manufacture all cars in Detroit, unnecessarily expensive to grow all cars in Iowa, and unnecessarily expensive to use the two production processes in anything other than the natural ratio that emerges as a result of competition.

That means that protection for Detroit does more than just transfer income from farmers to autoworkers. It also raises the total cost of providing Americans with a given number of automobiles. The efficiency loss comes with no offsetting gain; it impoverishes the nation as a whole.

Zamislite gdje bi RH bila danas da je svih ovih godina po 300-500 kn koje je otela svakom zaposlenom za posljedice raznih šteta, te sve ostale novce koje im je otela za redovne subvencije dala (poklonila) hrvatskim turističkim tvrtkama ili uložila u infrastrukturne projekte.

7. Ovdje je, jasno, bitno i razumjeti tko smo to ‘mi’. Socijalističko nasljeđe većinu ljudi u RH tjera da govori na kolektivistički način, primjerice ‘zar MI moramo uvoziti žito uz toliko plodne zemlje?’.

Taj ‘mi’ je čudan, kao kad bi Ivan iz Osijeka (a bilo je puno takvih ‘Ivana’) rekao da ‘mi ne bismo smjeli prodavati jadransku obalu strancima’. Što o tome misli Ante s Hvara koji proda komad zemlje da bi poslao sina na školovanje? Što on misli je li zemlja njegova i Ivanova, pa ju ‘mi ne bismo smjeli prodavati’ ili je njegova?

Slično, tko su ti ‘mi’ koji ‘ne bismo smjeli uvoziti žito’? Većina ‘mi’ su konkretni kupci u dućanima. Za početak, bira li on rađe Kerumov dućan ‘jer je naš’ ili ide u koji već želi, recimo strani. I kad kupuje brašno, da li gleda porijeklo zrna na njemu. Da li u dućanu kad kupuje kruh pita od kud je došlo zrno? Da li trgovac jako pazi ima li ‘naše’ žito ili ono koje je povoljnije nabavio (ako je ista kvaliteta).

I na koncu, da li će radnik rado platiti 600 kuna samo u ovoj prigodi da bi imao luksuz imati ‘naše’ žito, i stoga (neizostavno posljedično) manje ‘njihovih’ ‘prokletih uvoznih kapitalističkih stvari’, kao što su automobili, mobilni telefoni, televizori, odjeća i ostalo?

U biti, kao i inače, rekao bih da ti ‘mi’ ne postoji. Oni koji se ponajviše laćaju za taj ‘mi’ uglavnom žele bacati maglu kako bi dobili što veći transfer ka svom ‘ja’ od nekih drugih ‘ja’.

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

59 replies »

  1. Mislim da većina više nije za to da se isplaćuju štete poljoprivrednicima, ljudi sve teže zarađuju novac u dosta djelatnosti , ako imaju posao uopće, tako da je ”solidarnost” vjerojatno smanjena. Poljoprivreda kao i svi ostali poslovi nosi svoje rizike, sigurno da je ogroman utjecaj klime i vremena ali svi koji krenu u to znali su za moguć takav razvoj događaja, na kraju krajeva nikad nisu makar ne većina kad im je bila dobra godina, a sigurno je jedna makar bila takva, rekli :”ok dobro smo zaradili idemo se osigurati”. Ukoliko se uvede porez na neobrađeno, i dođe do pada cijena zemljista, vjerojatno ce to dovesti do okrupnjavanja posjeda , sto ce sigurno pogodovati ozbiljnim i konkurentnim proizvodačima da lakše dođu do zemljišta i brže se razvijaju.

  2. G.Bakič ovaj komentar je bit svih problema, koje imaju duboke korijene i o kojima bi mogli više napisat, možda i antropolozi. Problem sa kapitalizmom u HR kao i drugim ex socialističkim zemaljama je baš u tome, da do njega nikad nije došlo, baš zbog razloga, koji ste naveli (a i g.Antun). Svi bi samo imali ali na račun drugih a malo je onih koji bi to zaradili na pošten način. Ali vremena su ovakva (kriza dobronamdošla?), da je triba priznati, da ovako više ne ide. Ostalo če napravit demografske promijene.

  3. C. “Treba li svaki zaposleni u zemlji (uključivo i javni sektor) platiti 600 kn manje npr. poreza zbog toga što će hrana poskupiti zbog suše, a neki poljoprivrednici unatoč najavama suše nisu navodnjavali svoje usjeve.

    Neki poljoprivrednici se sada ponašaju kao bivša vlada – nismo krivi, a vjerujem da nisu ni osigurali svoje usjeve od suše unatoč pouci od prošle godine. Nadam se da se ova vlada neće ponašati kao pijani bogataš pa im i platiti odštetu. Postoji osiguranje za takve stvari.
    Eventualno bi pristao da se odšteta plati poljoprivrednicima koji su uložili u navodnjavanje, ali im zbog suše ni to nije pomoglo.

    • “.. vjerujem da nisu ni osigurali svoje usjeve od suše unatoč pouci od prošle godine..”

      Osiguranje ne pokriva stetu od suse. Osigurava se protiv poplave, pozara, tuce ali ne i protiv suse. Takvo osiguranje ne postoji

      • 1. pšenica je isplativa kultura
        2. pšenica je agroekološki izvanredna plodoredna kultura
        3. pšenica daje najbolju slamu neophodnu stočarima
        3. urod pšenice daje ratarima kalendarski prvi prihod u godini
        5. utrženje pšenice nije upitno
        6. seljaci nisu prešli na muslije i zobene pahuljice nego preferiraju kruh

  4. “Zamislite gdje bi RH bila danas da je svih ovih godina po 300-500 kn koje je otela svakom zaposlenom za posljedice raznih šteta, te sve ostale novce koje im je otela za redovne subvencije dala (poklonila) hrvatskim turističkim tvrtkama ili uložila u infrastrukturne projekte. ”
    Ili jos bolje, da su porezi bili manji, pa da je ljudima ostalo vise novca koji bi zarvsio produktivo ulozenu ekonomiju umjesto poticanja kvaziekonomske aktivnosti . 🙂
    Inace clanak je super.
    Naravno malo depresivan 😛 jer je u biti toliko jednostavan ali nazalost daleko prekompliciran za vecinu.

    • Problem je, i nas i americki, da je zito “strateska” roba, tj. ako dodje do stani-pani, zito se moze jesti, a automobili bas i ne.

      I tako, umjesto da se otklanjaju uzroci, saniraju se (moguce) posljedice cinjenice da smo mi ljudi i dalje divlji i da se mozemo svake sekunde posteno poklat.

      Jer to je kudikamo lakse, ili se bar lakse uljuljati iluziju da se nesto rijesilo.

      • Preciznije rečeno kukuruz (i eventualno riže). Bez žita se može, a bez kukuruza ili riže u najsiromašnijim zemljama ne, ali za nas koji bismo jeli i meso prije svega kukuruza. Zato Amerikanci i proizvode toliko velike viškove. Čak i proizvodnja etanola iz kukuruza, koja se pokazuje glupošću, navodno “strateški” (no tu su već “teorije zavjere”, što ne volim) ima veliki značaj na tom polju, jer tobože danas iako sama po sebi besmislena služi kao dugoročni “placeholder” za kapacitete proizvodnje kukuruza koje se nastoji dugoročno dovesti na čim višu razinu u što efikasnijoj proizvodnji, pa jednog dana kako prehrambena potražnja tu možda bude rasla brže od privremenih “tehnoloških” mogućnosti rasta ukupne proizvodnje jednostavno će se smanjivati ta preogromna i ”besmislena” potrošnja na etanol, a u međuvremenu će se možda koristiti osim kao hrana i energent također i kao ekološki prihvatljiva sirovina za proizvodnju nove vrste plastike.

        Danas samo Amerikanci proizvode toliko kukuruza da ukoliko bi se prestao proizvoditi etanol iz toga te se prestalo proizvoditi meso iz toga, kada bismo prešli svi na mayansku vrstu kukuruzne vegetarijanske prehrane (uz prilog kineskih rižnih recepata), jedne male USA od svega 5 % svjetske populacije uz pomoć dobrog partnera Kine, uspjele bi gotovo pa doslovno prehraniti (bar da ne umru od gladi) cijeli svijet. Kinezi bi mogli za svih 7 milijardi ljudi priskrbiti šakicu riže na dan a Amerikanci šaku i pol kukuruza. Šaka riže i šaka i pol kukuruza na dan je dovoljno za preživjeti (i malo graha kao nužnog luksuza, jer proteini iz kukuruza/riže ne vrijede bez onih iz graha…).

        Žito je čisto bezveze, niti ljudima direktno (pogotovo nakon uobičajene neadekvatne obrade) niti kao hrana za njihovu hranu nema puno koristi od toga, to je samo hrpa kalorija, ali premalo proteina a što je ključno. Čovjeku je najvažnije unositi dovoljnu količinu proteina (i potrebne vitamine, i minerale) a kalorije… tu čak i ako si u deficitu blagom (ili čak i ne tako blagom), pa i dugotrajno, to zdravstveno može čak i biti pozitivno, postoje već zanimljiva istraživanja na tu temu gdje se pokazuju neobične stvari o tome kako se “gladovanjem” (ovim “energetskim” naravno) može doprinijeti zdravlju, dugovječnosti itd.

        Tako da žito je samo za zavaravanje gladnog trbuha i pokvariti zdravlje, kukuruz, riža i uz prilog graha i(li nečeg srodnog) – “strateški važno za prehranu”!

        • Također pšenica (pod čim vjerojatno mislite na žito) ima veći udjel proteina od kukuruza.

        • Koliko znam kod nas se naziv žito koristi za pšenicu a ne kao sinonim za žitarice pa sam koristio takvu terminologiju.

          Da pšenica po jedinici mase ima više proteina od kukuruza sam znao ali sam mislio da je razlika manja pa zahvaljujem na skretanju pažnje na to!

          Ovdje mi je bilo ključno da obzirom na cijenu proteini iz kukuruza su jeftiniji (uglavnom bili), međutim pri zadnjim cjenovnim odnosima i ta se računica ipak mijenja tako da da se zaista duboko ispričavam za gornju pogrešku koja je duboka i višeslojna i definitivno neprimjereno izraženo obzirom da nisam eksplicitno naveo ključnu varijablu obzirom na koju se uspoređuje (cijena).

          Koliko sad vidim nutritivno u ljudskoj prehrani zaista to na kraju sve ipak presudno ovisi o načinu obrade i pšenica može značiti više od kukuruza, ali u životinjskoj za čega nam u našem ne-vegetarijanskom svijetu žitarice primarno i služe pretpostavljam da kukuruz i pri ovim cijenovnim odnosima igra presudnu ulogu a u onim kataklizmičkim scenarijima o kojima raspravljamo (kada je kolega spomenuo “strateško”, rat i sl.) pretpostavljam da je obzirom na količine koje se tu mogu proizvesti kukuruz opet ispada najstrateškija stvar čak i ako bismo u tim situacijama stvarno prešli na vegeterijanstvo jer bi nam tada bile potrebne aposlutne količine i cijena a ne udio po jedinici mase gotovog zrna.

  5. Ovo je srž – jedan traktor na 5 ljudi ili neka ga netko kupi pa renta ostalima ali i ti ostali su bez računice na žalost. Trebalo bi i te ljude malo educirati. I ja npr. razmišljam o kupnji brodice ali ne bi sam nego pola-pola sa nekim jer kao prvo neću je toliko koristiti, a opet i vez i održavanje koštaju pa eto najbolje bi bilo sve to prepoloviti. To je neko logično razmišljanje samo smo mi Hrvati malo zeznut narod i svatko bi htio svoju nekretninu, auto, brod itd. Sad i benzin ide preko 11kn a ljudi se još sami voze na posao i iz posla. Treba se u nekim stvarima ujedini i posložiti a poljoprivreda je najbolji primjer kako se loše radi. Bez zajedničkog nastupa teško će se nositi sa EU.

  6. Bilo je tu zlatnih godina kada se trošilo i bez kredita i s kreditima.
    Gledalo se s visoka na ´gradsku sirotinju´, rijetko tko je ulagao u unapređenje tipa navodnavanje, sve je išlo u kuću, auto, traktor …
    Kao što ste naveli uglavnom je išla pšenica. Kako si u dvorištu uzjahao traktor tako si s njega i sišao, nije tu bilo ni puno muke ni puno znanja. Zagarantirn otkup i cijena. Kada je došla ´demokracija` s HDZom oni koji nisu nikada ni kune ni dinara uplatili u mirovinsko, prodali su doslovno jednu kravu i ostvarili pravo za koje su pojedinci uplaćivali cijeli radni vijek. Kasnije su se po potrebi John Deerovi terali na ceste, utjerivale subvencije i obeštećenja od prirodnih katastrofa i katastrofica. Sada kada u kasici prasici više nema ni za one koji su bliže vatrici, stvari će napokon doći na svoje mjesto.

  7. Oprostićete mi,g. Bakić,ali s malom zadrškom prenosim svoj komentar s POLLITIKE u vezi suše,navodnjavanja i vode općenito u donjem dijelu.U Hrvatskoj se na distribuciji vode gubi prosječno 50 % ,najbolja je Međimurska županija s 8 %,a najgora je Zadarska županija s fascinantnih 68 %.Gubici vode iznose 1 % našeg BDP-a godišnje.Neke od županija (tipična naša posla) i tu love u mutnom,pa tako PGŽ naplaćuje gubitak vode građanima i tvrtkama u iznosu od 35 %,a stvarni je gubitak 31 %. Otkud tolike razlike i kriza-pa zbog toga št se u procesu privatizacije PIK-ova i kombinata sustav navodnjavanja i odvodnje uopće nije definirao u smislu održavanja,izgradnje i obveza pravnih subjekata,kakao na državnoj razini,tako i na lokalnoj.
    Evo dodatka:Da,gledam kako nas svake godine zimi iznenadi snijeg,a ljeti suša,i onda mediji od toga prave Sibir odnosno Saharu,sve po potrebi. Ovo s sušom je tragikomično,jer pokazuje koliko je sustav truo,a s druge strane,kako su individualni poljoprivredni proizvođači evoluirali u zabludjele seljake,koji niš’ ne znaju,osim izvest’ traktor na cestu i gledat’ u svog predstavnika kao Presvetlog…Onomad, u mračnim vremenima,bavio sam se s ocem,kao student,uzgojem ljekovitog bilja.Bilo mi je to jako interesantno-od analize kiselosti zemlje,savjeta oko raznih kultura,prehrane tla i sl..Uz naše i susjedovo imanje išla su dva kanala za napajanje,a ujedno i odvodnju vode,urađena 60-ih godina.Svake sezone smo i mi i susjed trebali zajednički očistiti te kanale od vrba,akacije i koječega,što nam nije padalo teško,a pred sjetvu bi se pojavila inspekcija koja bi pregledala da li su kanali očišćeni.Tada smo bili u evropskom vrhu po procentu navodnjavanih površina …..Danas ,gledam,nema niti inspekcija,kanali kod seljaka zapušteni,nikla vrba do neba,a oni traže da im se omogući navodnjavanje.U RH postoji mislim 26.500 km kanala za navodnjavanje,koje smo naslijedili iz tih vremena,kad smo valjda bili divljaci i živjeli na grani (pa sad ne znamo čemu služe),od čega se po Hr.vodama,jednoj banditskoj organizaciji,gdje bi upravu trebalo za m… objesiti,čisti svega 1.750 km (!?),ali se zato naknade čuvene plaćaju za čitavu mrežu.Fascinantno zvuči recimo da jedna Lika ima 1,2 hektara pod navodnjavanjem ukupno !? S 0,46 % navodnjavanih površina danas smo na dnu ljestvice za to je kriv sustav u kojem nitko nije ni za što odgovoran-niti seljaci što to ne čiste,ako im je do tog stalo,pa odbiju plaćati Hr.vodama naknadu za isto,te kriminalne Hr.vode koje ništa ne rade po tom pitanju nego ubiru rentu za zrak….I sad će krenuti kuknjava o konkurenciji,čije ćemo poljoprivredne proizvode gledati po našim tržnicama u prodaji. Znate li recimo koja je zemlja prva u Evropi po navodnjavanju (ministar očito ne zna,čak ne zna niti prvih 10),upravo zbog toga što održava sustav iz ranijih vremena ? Albanija s 50,5 %,vjerovali ili ne.Stoga,ne treba ići natrag do Egipćana,nego baciti oko na ono na čemu su sad nasadi vrba i akacija,šiblja,itd. i zasukati rukave -čemu li je to ,Bože dragi,služilo nekada ?! Hmmm…..

    • Da je vodovod privatno profitno orijentirano društvo, ulaganje u smanjenje tih gubitaka bi vjerojatno bilo njihov najlogičniji poslovni potez. Ovako ovakav vodovod – baš ih briga.

      • to vam bas i nije tako.
        upravo vam to kolega Glembay i objasnjava, nekad je vodovod bio jos vise zajednicki/drzavni nego danas, pa je sve funkcioniralo.
        svaka cast cikaskoj skoli i M. Friedmanu, ali ja vodovod i takve stvari ne bih privatizirao ni pod razno!
        treba zaposlite ljude na osonovu stručnosti,a ne na osnovu podobnosti.
        pozdrav

    • Po meni dostupnim podacima,negdje oko 15-17 % (2500 Ha s PIK VINKOVCI se navodnjava) VUPIK-a.Inače,za čitav sustav proširenja navodnjavanja (koje pak,specifično samo nama,spada u REGIONALNU vodnu naknadu,a ne državnu) ,treba 700 miliona kuna na razini čitave zemlje. Još nešto,ne bih tako lako baš bacao blato na socijalistički sustav, u poljoprivredi, (koja je dosta specifična grana i podrazumijeva dosta laniranja i investiranja unaprijed)-VUPIK je u to doba obrađivao duplo više ha nego li danas (16.500 ha),a čitava Slavonija je imala 38 % navodnjavanih površina spram današnjih sramotnih 2 % (115.000 Ha obtadivih površina danas).Kamo sreće da smo reaktivirali samo ono što je u socijalizmu provedeno kroz sustav navodnjavanja i odvodnje voda,dostatno bi bilo za podizanje BDP-a na razini 2-3 %.Dovoljni koraci bi bili redom da se navodnjavanje uvrsti u CENTRALNU vodnu naknadu,zajedno s melioracijskom odvodnjom,te da HR.VODE budu doista odgovorne za to.Alternativno,mogu se tvrtkama i seljacima dati poreske olakšice ili pogodnosti u materijalu,itd. za reguliranje i održavanje sustava na njihovim parcelama,uz kontrolu preko farmerskog satelitskog sustava EU .

  8. Odlican clanak. Glavni problem naseg drustva (bivsih socijalistickih drzava) je to sto 95% ljudi i dalje misli i zivi u socijalizmu i industrijskoj eri.
    Ako poljoprivrednici kazu da korov treba sasjeci u korijenu, onda treba krenuti od 100%-tne promjene skolstva i profesora koji poticu iz tog doba.

    • kako taj problem nije izrazen u postsocijalistickoj Poljskoj ili Slovackoj, a recimo postfasisticka Spanjolska ima slican problem?
      kako to da Europa ima problema sa svojom valutom zbog navodne duznicke krize, dok yen raste iako Japan ima dug od oko 230% BDPa? i taj njegov dug niko ne spominje:)

  9. Clanak je jako dobar (vec sam ga prije negdje bio procitao), ali cini mi se da ima jednu manjkavost. Naime cini mi se da malo zanemaruje efekte poput monopola, spustanja cijena, i vremena potrebnog za izgradnju industrije.

    Npr, u gornjem primjeru Japanci mogu poceti proizvoditi prejeftine aute na svoju stetu, americka auto industrija propadne, sva tvornicka oprema se proda ili unisti, ljudi izgube inzinjersko znanje i know-how u proizvodnji, itd. Nakon toga Japanci dobiju monopol i mogu znatno povisiti cijene automobila da nadoknade prethodne gubitke, a Amerikanci ih jako tesko mogu ponovno stici.

    Naravno, takav pokusaj uspostave monopola bi se mogao Japanu i obiti o glavu, npr da bankrotiraju prije nego do kraja uniste americku auto industriju, ili nesto slicno. No mislim da je to jedan aspekt price koji ne treba zanemariti jer u pojedinim slucajevima takav protekcionizam moze imati smisla. Naravno samo ukoliko je to dio neke smislene strategije a ne cisti populizam poput spasavanja nasih brodogradilista i seljaka.

  10. Točka 7. Taj “mi” nije bez razloga čudan, taj “mi” je neljudski! Čovjek treba govoriti “ja” a ne “mi”. Suština čovjeka je “ja” a taj “mi” odnosno bolje rečeno “društvo” je istina velebni rezultat interakcije puno tih “ja” ali nema samo po sebi “osobnost” a nikako višeg ranga od osobnosti pojedinca. Kultura u kojoj bi suština bila “mi” a “ja” zatrto ne bi bila ljudska kultura, to je nešto grozno, grozno kao naši komunizmi, grozno kao Borg u SF-u, uvijek neke grozote.

    Kapetan Jean-Luc Picard je ovdje tim groznim kolektivistima lijepo rekao što je čovjek i kako će se do zadnje kapi krvi boriti protiv kolektivizama:

  11. 1.
    Kao da je važno što seljaci traže. Dobiti će isto(ili manje) kao za prošlu godinu: 3,6%!

    2.
    Socijalističko, kleptokratsko iliti nadrikapitalističko razmišljanje je produkt politokracije, inteligencije i birokracije, a ne radnika, seljaka ili umirovljenika. Prema tome ako ćemo se posipati pepelom, ajdmo krenuti božjim redom.

    3.
    Selo i poljoprivreda više nisu isto i ovako bezbrižno ih trpati u isti koš je pokazatelj neznanja, odnosno porijeklo izvora: žuta štampa. Zašto vladajući nikad nisu objavili koliko nas ima poljoprivredni obrt, koliko nas ima koji doista živimo od poljoprivrede, a tek onda drobiti o strukturi mehanizacije, posjeda ili potpora.

    4.
    Taj člana svijetli istim svjetlom kao i ovaj gdje su izrečene najmanje dvije teške i notorne neistine.

    Oh, itekako se kod nas koristi mobilni (uslužni) destilator. 🙂

    5.
    Agrokor nije poljoprivredna priča i u kontekstu hrvatske poljoprivrede o tome ne vrijedi raspravljati.
    Kažu da je Sopot je ovih dana dobio zabranu crpljenja vode iz Bosuta. Malo prekasno što se tiče ekologije, ali kako odoliti kad voda iz Bosuta ionako ide po zgodnoj tarifi….

    6.
    a) naše žito je ljetos bilo najjeftinije u okruženju
    b) da nemamo vlastitog žita, možda bi uvozna cijena ipak bila nešto nepovoljnija
    c) od koga je oteta uzeta vrijednost, odnosno koji stvaratelj dodane vrijednosti u ovoj državi je zakinut za možebitne subvencije…turizam (?) – pa ta djelatnost je u rangu tekstilne industrije samo malo više cool

    7.
    Stvar je jednostavna: Iskoristimo to što imamo, a to su mogućnosti u poljoprivredi. Nijedan drugi resurs u ovoj državi nema tolikog potencijala, barem ga ja ne vidim.
    Da se razumijemo, jasno je meni da bez bogate države nema bogatog seljaka, pa stvorite ju već jednom, ima vas na tisuće u državnim inim službama.

  12. Ja ne želim da mi Vlada uzme 600 kn kako bi ih dala nekom nesretnom ili bogatom (svejedno) seljaku ili poljoprivredniku (svejedno) zbog posljedica suše.
    Suša je normalna pojava i normalan rizik u poljoprivrednoj proizvodnji, pa zbog te pojave su ljudi izmislili navodnjavanje još prije nekoliko tisuća godina i ne znam zašto bi ja sad plaćao nečije pogreške u proizvodnji.
    Možda je Vlada trebala investirati u sustave za navodnjavanje, to bi mi bilo OK, ali svake godine plaćati štete od suše to mi više izgleda kao bezobrazna pljačka naivnih nego solidarnost s ljudima u nevolji.

  13. .. Još jedan komentar na navedenu temu… (prošli nije bio objavljen) Priča o oduzimanju novca poštenim poreznim obveznicima je banaliziranje cijele priče, usporedba s brodogradilištima je smiješna, itd. Da obrazložim – istina je da mnogi poljoprivrednici svoje resurse troše neracionalno, da bi mnogi mogli biti puuuno efikasniji, ali novčane potpore u slučaju elementarne nepogode će netko uvijek platiti ili porezni obveznici ili kupci/potrošači poljoprivrednih proizvoda kroz cijenu proizvoda koji su u deficitu. U ovom slučaju najveći benefit će izvući nekolicina velikih tvrtki, jer su iste efikasnije upravljane, a uz to imaju odlučujući utjecaj na formiranje cijene jer su istodobno i proizvođači i otkupljivači i uvoznici. Usporedba s brodogradilištima – kako se može usporediti nesposobnost uprave jednog brodogradilišta da ostvari dobit za tako izuzetno sofisticiran proizvod, sa elementarnom nepogodom?! Osobno sam mišljenja da živimo u izuzetno kontroliranom društvu (sustav se doduše zove tržišna ekonomija, ali je puno nepravedniji od bilo koje tržišne ekonomije, pa i komunizma ) gdje je politički utjecaj jedino mjerilo moći, pa tako Grad Opatija neće morati preuzimati LRH, brodogradilišta će se sanirati dok god je to moguće, a poljoprivreda treba propasti… Ili se treba stvoriti jedan totalni sektorski monopol upravljan iz Zagreba..

    • Uopće nije banaliziranje situacije, nije ovo dogovorna ekonomija zatovorenog tipa (kao Sjeverna Koreja).
      Zašto bi hrvatski građanin, porezni obveznik, morao žito plaćati tri puta (tržišna cijena, subvencija i naknada štete) kad ga može jeftinije kupiti u inozemstvu?

      Znam … znam … znam ‘jer je to strateški proizvod koji ‘moramo’ imati’, ali isto tako bismo mogli imati i naročito bezveznu tvornicu automobila koju bismo temeljito subvencinirali, ‘da ne ovisimo o uvozu’.

      • Naravno da je u redu, ali se priča uvijek vraća na poljoprivrednike koji svojim skupim traktorima blokiraju prometnice i pljačkaju ostatak RH.. To jednostavno nije uredu. Na htv-u prije kojih 6 mjeseci glasnogovornik sindikata policije (čini mi se) kaže da će se odreći nekih prava iz kolektivnog ugovora kada vlada neka druga prava oduzme ostalim sindikatima… Ili poziv da se realni sektor solidarizira s javnim pa spusti svoje plaće (kao da ne znaju odakle plaće javnom sektoru).. Sve su to primjeri suludih odnosa u državi. Glavni argument zašto se nešto nebi trebalo poticati je – jer nismo dobili mi, ili ako je nama uzeto uzmite i njima.
        Osobno poznajem veliki broj poljoprivrednika koji u dobrim uvjetima jedva sklapaju kraj s krajem, najvećim djelom što je u “poslovnom odnosu” sa ovakvom velikom tvrtkom. Proizvodnju preuzima, ocjenjuje kvalitetu, izračunava cijenu, određuje kada će cijena biti isplaćena, isporučuje repromaterijal na koji naplaćuje kamatu od nemalih 6% na maloprodajne cijene koje sam određuje, ITD. ITD.. Cijela Europa potiče ruralni razvoj kroz desetke poticaja – zašto bi kod nas ovo trebalo biti drugačije? Italija svojim ribarima sufinancira nabavku flote, članovi njihovog ceha nisu u sustavu PDV-a, što znači da ga niti naplaćuju niti ga plaćaju (da gorivo je za njih stavka bez PDV-a). Što je druga opcija Država sastavljena od 10-ak gradova (u kojima živi 100% stanovništva) i 2 poljoprivredna kombinata koji obrađuju sve poljoprivredne površine? Pa kad Rusija zabrani izvoz svojoj poljoprivredi da nam tercijalni sektor bude višak jer ipak nemamo što jesti? Ako se neće ništa poticati zašto bi i ova 2 PIK-a proizvodila bilo što ako to isto mogu kupiti vani jeftinije?

        Ispričavam se ako je post predugačak, i nisam htio da ga se shvati kao trolanje:))

  14. lajtmotiv 90% anomalija i problema u kojima se vrtimo je da kod nas ne funkcionira slobodno tržište (subvencije seljacima, brodograditeljima, političkim klijentima, mladim umirovljenicima, čak i graditeljima…) – loše je: a) većina naših ljudi i ne želi free market economy i ne shvaća da bez njega nema prosperiteta b) čak i većina naših ekonomista to ne shvaća c) kad dođe do sloma zbog osakaćenog i nakaradnog sustava koji sa slobodnim tržištem nema veze onda će većina povjerovati da je kriv KAPITALIZAM 🙂 e sada najgora vijest za kraj: povjerenje u slobodno tržište je poljuljano i na zapadu iako je do krize došlo jer praktički već 100 godina zapad tone mic po mic u socijalizam – za razliku od g. Bakića mislim da je pesimizam opravdan, ali ne zato jer tržišna ekonomija ne valja, nego zato što je zapad potkopava uporno i dosljedno, Europa više, Amerika deklaratorno ne, ali u praksi, pogotovo od 1971. da! fiat novac i dužnička kriza koja je indirektno nastala zbog njega je tempirana bomba u temeljima današnjega svijeta, a slobodno tržište koje jedino može donijeti prosperitet bit će pokopano uz aplauze i fanfare skupa sa slobodom kao takvom

  15. U potpunosti se slažem sa time da kod nas postoje “MI” i “mi”. “MI” koji imaju uvijek veća prava i “mi” koji trebamo financirati ta prava i brinuti se o njihovom ostvarivanju bez obzira što možda živimo i radimo i u daleko težem okruženju.
    Zbog ćega je pravo na naknadu štete jednog POLJOPRIVREDNIKA veće od naknade štete meni kao PODUZETNIKU.?
    Evo i konkretnih elemenata:
    – tko meni kao poduzetniku nadoknađuje cijenu proizvoda ako je tržišna (“otkupna”) cijena tog proizvoda pala?
    – tko je obavezan otkupiti višak mojih proizvoda koje ja ne mogu plasirati na tržištu?
    – tko će meni subvencionirati štete od toga što su bile prevelike vručine pa su nam se proizvodi uništili u proizvodnom procesu (jer nismo predvidjeli i osigurali adekvatno hlađenje proizvodne linije) ?
    – tko će meni otkupiti proizvode koje sam proizveo i ne možemo ih prodati jer je za njima pala potražnja (nešto slično kada posadite određeni usjev koji ne želi nitko otkupiti jer ga tržište toga trena ne treba) ?
    – mogu li i ja sa državom ugovoriti prodajnu cijenu za iduću godinu i ugovoriti da mi otkupi cijelu proizvodnju ?

    Danas svatko može slobodno odrediti sa ćime će se baviti ali onda mora biti svjestan i sveg rizika i povoljnosti koje taj posao nosi.
    Pšenica, kukuruz, mlijeko … se stotinama godina “proizvode” na isti način a stalno smo zasipani vijetima ( i prosvjedima ) o problemima sa istime.

    Da li je suša zaista iznenađenje, nešto što nitko nije mogao predvidjeti jer se, valjda, nikada do sada nije desila ???

    Nama se tegnologije kako proizvoda i usluga, tako i same njihove proizvodnje mijenjaju svaki mjesec – pa nismo na ulicama … Ono što sada proizvodimo možda za 3 mjeseca neće nitko trebati ili će se pojaviti nova tehnologija. Golemi se napori ulažu u planiranje i proizvodnje i naše poslovne orjentacije, sve to treba u izuzetno kratkom vremenu organizirati i realizirati.. Tehnologija s kojim ćemo raditi iduće godine još nam je potpuno nepoznata… Da li će to tržište prihvatiti ili odbaciti, da li će to uopće hjeti netko kupiti ili će potražnja biti veća od mogućnosti proizvodnje… Koliko je stvari koje ne možemo predvidjeti a mogu nas uništiti !!!

    I nakon svega toga slušam kako je nekoga živo bolila briga hoće li ili neće padati kiša po pšenici koju se zasijao za 1 ili 2 dana… a bolila ga je briga jer zna da smo se “nas” tisuće ubijali 365 dana u godini da bi smo zaradili za njihove subvencije i naknade….

  16. Krivo ste razumjeli, ničim nisam rekao da bi ova Vlada trebala otkidati nekome da bi dala drugome. Dapače! Porez i kvaziporezi kakvi su se namnožili u RH, trebali bi biti naknada koju stanovnici ove države plaćaju istoj za funkcioniranje sustava. Sustav ne funkcionira ovdje – bar ne za sve isto! Kako objašnjavate da Država ima skoro 50 milijardi nenaplaćenog poreza,a da istovremeno svaki građanin RH za 100 kn poreznog duga dobija ovrhu?

    Karikiram, ali prije bih subvencionirao te “trule poljoprivrednike”, “trula brodogradilišta”, “turizam sunca i mora” nego financirao gotovo 40 agencija, HZZO, HZMO, HZZ… I dok god se raspravlja kome će se uzeti da bi se nekome dalo priča je bespredmetna.. Po meni se bilo kakva proizvodnja ili usluga koja dodaje vrijednost na nešto treba subvencionirati, sufinancirati ili poticati.

    Naravno da se svi koji prate ovaj blog zalažu za tržišnu ekonomiju, ali mi nismo tržišnu ekonomiju nikada vidjeli, nikada u istoj nismo sudjelovali. U tržišnoj ekonomiji tržište je osnovni regulator društvenih odnosa, kod nas je jedina istina da je tržište taoc raznih društvenih čimbenika (prije svega politike) – o čemu Vi gosp. Bakić već u puno navrata pišete.

  17. I da dopunim znam da ovo nije planska ekonomija, ali je bila i kad bi u hipotetskoj situaciji, ovog trenutka bile ukinute sve potpore, subvencije, stradala bi kućanstva, dakle stanovnici RH, a da mi ionako nebi prešli u tržišnu ekonomiju idućih pet možda i deset godina. (evo tržište nekretnina – iako je izgledno da tržište mora drastično pasti, cijene, reći ćete tražene, izuzetno polako padaju) Mi se jednostavno ne možemo transformirati tako brzo, ne bez jednog velikog RESET-a.

    • Evo što se dogodilo u Novom Zelandu: http://www.huffingtonpost.com/mark-ross/farm-subsidies-new-zealand_b_1680259.html

      Koliko znam, tamo ljudi isto imaju glavu, dvije ruke i dvije noge. A ‘mi’ ćemo izgleda još dvije generacije plakati kako ne možemo ništa protiv teške sudbine nego gledati i nadati se najboljemu…

      Kada žito rodi onda ne valja jer ima viškova, cijena je manja pa su traktori na cesti da se dobije bolja cijena. Kada žito ne rodi onda opet ne valja jer je valjda ostatak države kriv što nije pala kiša. Pa kad onda valja?

      Tko brani 10 farmera iz jednog sela da imaju zadrugu, osnuju tvrtku ili što već te da zajednički nastupaju na tržištu? Da pogodim, problem je taština – tko ima bolji auto, veći traktor, više zemlje – i novac – svaki prosvjed do sada je počeo zajednički, složno (gle čuda, može se surađivati) i prestao je tako da bi ih pola dobili dio što su tražili, a drugi bi onda ove optuživali za izdaju interesa.

      Baš nekako čudno što nikad nije bilo prosvjeda da se osposobi navodnjavanje kakvo je bilo prije 20-30 godina ili, zamislite, prijedloga da se subvencije usmjere u takav projekt.

      Zašto ne postoji osiguranje od suše? Negdje sam nedavno pročitao da je tobože teško odrediti koliko treba biti padalina godišnje da bi se mogla proglasiti suša i da je zeznuto odrediti nastalu štetu. Kladim se da na agronomskom faksu znaju minimum padalina za svaku kulturu posebno. Ajde, jel itko zna kako u drugim državama ovo određuju? Jel netko iz osiguranja može prepisati cjenik i staviti to u svoju ponudu? Ili nije baš zgodno da se tako nešto uredi kod nas?

      Da se razumijemo, ima još ovakvih industrija u ovoj državi o kojima bi se dalo mnogo pričati.

      Ali pomalo, što možemo, neki bi teško živjeli da se subvencije ukinu, pa nema smisla bilo što poduzimati. Nema veze, hvala Bogu ima djece u Hrvatskoj, imat će tko kolektivno otplaćivati dugove kolektiva roditelja…

  18. …….ajde neka mi netko objasni u čemu je razlika između poljoprivrede i turizma ? Konkretno .Vlasnik sam 6 apartmana na moru i kreditno sam zadužen. Šta bi bilo sa mojim ili našim turizmom da se klima «okrene «te da cijelo ljeto imamo kišu umjesto sunca i velika otkazivanja rezervacija ?! Zar mislite da bi mogli dobiti pomoč od države?

  19. Nisam čuo da neki poljoprivrednik ima 6 apartmana na moru. Naravno da vama nebi trebalo pomagati je ste bili lakomi i podizali velike kredite.

    • Bio bi red da odgovorite ispod nečijeg komentara, ako je komentar upućen direktno toj osobi.

      Druga stvar, da li vi uopće razumijete što je gospodin htio reći ili samo bacate besmislene komentare jer je očito da ste pogođeni komentarima koji se tiču poljoprivrednika?

  20. Od slijedeće godine turizam i ugostiteljstvo dobit će 10% stopu PDV-a čime će iste grane vlada učiniti višestruko konkurentnijim, svake godine vlada u promidžbu turizma ulaže 10-15 mil. EUR-a (jedinice lok. uprave i samouprave pretpostavlja se oko 30 mil.), podizanjem kvalitete destinacije (njezine infrastrukture, kapaciteta dodaju na vrijednosti svih turističkih kapaciteta), tako da je pomoć od države itekako prisutna.. S druge strane dali bi Vi cijenili komentare da Vam se desi isti scenarij, tipa – trebali ste se osigurati od cjelogodišnje kiše, nemožete ništa dobiti jer ionako imate previše i dr. I još jedna stvar Vaše ulaganje je bilo u nekretninu, suša u poljoprivrednoj proizvodnji bila bi jednaka požaru koji bi progutao Vaše apartmane… I da ja mislim da bi Vam se u tom slučaju trebalo pomoći!

    • Ljudi dajte se osvjestite drzava ne pomaze nikome jer nema svojih prihoda drzava uzima jednima i daje drugima. U principu uvijek na stetu ukupne produktivnosti jer u pravilu uzima uspjesnima da bi dala neuspjesnima i tako tonemo sve dublje i dublje. Siguran sam da cemo za 10 godina pricati o propalom turizmu zbog ovog i onog a sve je pocelo kad je drzava odlucila poticati nekoga i tako unistila osnovni alat poduzetnika rcun dobiti i gubitka.

      • Ili sto kaze g.bakic da smo sve poticaje koje smo dali poljoprivrednicima dali u turizam gdje bi nam bio kraj. Ali moramo se onda zapitati da je bilo tako bili turisticke tvrtke provele nuznu racionalizaciju poslovanja ili neke druge poteze za povecanje efikasnosti ili bi taj novac isto otisao u aute ili drugi luksuz. Ne bi li tada turizam obolio od iste nefikasnosti kao i sve druge poticane grane. To su najvaznija pitanja. Ja sam uvjeren da su hotelijeri ljudi od krvi i mesa nista drukciji od poljoprivrednika ili brodograditelja ili gradjevinara.

      • Inace uvjerio sam se ovog ljeta i sam kako porezne olaksice uopce ne doprinose konkurentnosti same od sebe na vrlo banalnom primjeru. U jednom mjestu gdje ljetujem otvorio se kafic se kafic koji ima 0% pdv. Rezultat je dakava u tom kaficu kosta isto kao i u drugim kaficima koji tu povlasticu nemaju pa sad vi sami izvedite zakljucke. Inace cijene su generalno dosta vece nego prije unatoc olaksicama.

        • Pa cijene uvijek određuje tržište! Porezi koji su manji ili veći znače manju ili veću zaradu vlasniku i time znače doprinos (veća zarada vlasnika) ili štetu (manja zarada vlasnika) gospodarstvu ali nemaju direktnu vezu sa cijenama na tržišta (osim ako se ne redi o monopolnim, oligopolnim odnosno kartelnim situacijama ili izrazito cjenovno neelastičnim proizvodima gdje na nerazvijenom tržištu i manjkom sposobnosti prodavača nisu još bile otkrivene optimalne cijene pa je promjena poreza to učinila ”slučajno”).

          Konkuretnost znači “koliko prodavači zarađuju” pri tržišnim cijenama (a ne znači nikakvo uplitanje u formiranje cijena!).

          A kakav li je to primjer, zašto jedni imaju manji porez od drugih? To se ne smije događati. Svi moraju imati jednak porez, a to što manji.

        • Ako ulozis 150 tis eur i vise oslobodjen si pdva 2 god. Vrijedi za male poduzetnike. Poanta je da je efekt isti kao subvencija odlazi u. Nefikasno upravljanje sl kao poljoprivrednici u traktore a ne u povecanje konkurentnosti

        • Htio sam se referirati na tvrdnju da niza porezna stopa utjece na povecanje konkurentnosti. U ovom banalnom primjeru ugostitelj sa nizom stopom je mogao spustiti cijene i preuzeti dio trzista odnosno pritis.uti efikasnost i konkurentnost ostalih no on je samo stavio istu cijenu ili zbog postojanja kartela ili zbog toga sto je olaksicu ulupao u sluzbeni bmw.

        • Niti meni se ne sviđa to “poticanje”, smatram ga štetnim itd. ali ne razumijem ovo tvoje vezano za “cjenovnu politiku” i definiranje pojma “konkurentnosti”.

          Cijene ne definira poduzetnik, cijene definira tržište. Čovjek nema izbora staviti manju ili veću cijenu na neki svoj proizvod/uslugu, on mora staviti onu koja će mu donijeti maksimalni profit.

          Kod ugostiteljskog objekta je uobičajeno da su kapaciteti ograničeni (ne možeš ljude staviti jedne drugima da sjede na glavi) pa bi optimalna cijena koju je odredilo tržište se mogla relativno jednostavno pronaći fiksiranjem te varijable koja je prirodno fiksna. Dakle treba staviti maksimalne cijene pri kojima će postići “punu popunjenost” i to je to. Pojednostavljeno gledano. U stvarnosti možda kupci plaćaju premiju za “ugodnu atmosferu bez puno gužve” pa je možda moguće postići dovoljno više cijene pri nešto manjoj popunjenosti od 100 postotne da produkt (zarada) bude maksimalna pri toj nekoj manjoj popunjenosti i višim cijenama, no to su već finese.

          U svakom slučaju dužnost poduzetnika je zaraditi maksimalno što je moguće po jedinici uloženog kapitala i po tome treba ocjenjivati koliko čovjek dobro vodi svoj posao, a cijene su same po sebi, osim ako nisi uočio neku izrazito nisku popunjenost lokala mu a vjeruješ da je zbog cijena, varijabla koja puno ne govori.

          Ukoliko si uočio nisku popunjenost u svim kafićima u mjestu (i ljude kako piju po parkovima umjesto u kafićima) i “visoke cijene” onda se radi o kartelu i to zahtjeva pozornost pravnog sustava.

          Konkurentnost ne znači “niske cijene” tvog proizvoda na tržištu (eventualno: nisku proizvodnu cijenu!) nego to znači u tržišnim uvjetima (!) ostvaren “veliki profit” (pa sad je li to zato što znaš ostvariti nisku cijenu proizvodnje za određenu kvalitetu, ili znaš skupo prodavati svoj proizvod, ili neka kombinacija…). Taj sam “način” na koji je visoki profit ostvaren definira pojam “strategije”, i strategije zaista mogu biti razne, neku karakterizira niska cijena, neku visoka kvaliteta itd., ali uvijek je krajnji rezultat taj profit čija veličina obzirom na uloženi kapital znači pojam konkurentnosti. U normalnom razvijenom tržištu za očekivati je u nekoj djelatnosti vidjeti poduzeća raznih strategija, dakle cijeli dijapazon cijena i pripadnih “kvaliteta”, osim kod “commodity” stvari gdje je jedino normalno vidjeti da svi imaju vrlo slične cijene (i vjerojatno relativno nisku profitabilnost, ali i uz nizak rizik biznisa pa recimo da im je niski ROE time opravdan).

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s