Uncategorized

Ideja za projekt: Pohvali službenika

Imam ideju za projekt, ali mi se ne da raditi na njemu. Pa evo ako netko želi pokušati, rado bih sudjelovao u (su)financiranju, a mislim da bi se prilično lako mogla dobiti i sredstva iz nekog EU fonda. Samo je zaista bitno da se to nekako uobliči da bude
– funkcionalno
– životno

Dakle, ne samo (loša) forma bez vizije i bez učinka.

Radi se o projektu Pohvali-pokudi službenika.

Jasno, svi smo nezadovoljni javnim sektorom. Čak i kad radi dobro, pitamo se može li efikasnije (može) i efektivnije (može), ali čak i da je puno bolje, pitanje je njegova financiranja (to uglavnom ide iz poreza, posuđivanja iz inozemstva i prodaje imovine). Ruku na srce, većina Hrvata to ne razumije – oni bi i da im država ‘osigura’ veća prava i da se smanje porezi, pa da imaju veće plaće. U svakom slučaju, ovoliki javni sektor je sve teže financirati uz ovako tragični BDP (i zaposlenost u privatnom sektoru, odakle se i prikupljaju porezi za njegovo financiranje).

S druge strane, u javnom sektoru radi zaista puno odličnih profesionalaca, koji se istinski trude oko svog posla. Na stranu što je većina poslova ‘za državu’ dobijena ‘preko veze’ (na ovaj ili onaj način), mnogi od njih su posvećeni svom poslu i osjećaju nepravednim općenitu prozivku javnog sektora.

Primjerice, čini mi se (rekao bih ‘znam’) da je kvaliteta i odnos velikog broja liječnika i sestara iznad razine zdravstvenog sektora. Znam jer smo zadnjih godina imali nekoliko interakcija s raznim dijelovima sustava (često ‘bez veze’) i praktički svaki put smo bili iznenađeni kvalitetom usluge s obzirom na općenitu stigmu koju sektor nosi. Što reći o policajcima, o čijem životu i radu uglavnom doznamo kroz slučajeve koji stigmatiziraju njihov sustav u cjelini. Za kontratežu, probajte popričati s nekim od njih ako budete imali nezahtjevnu, neutralnu ulogu u nekom incidentu (npr. svjedok ili žrtva prometne nesreće); ja sam jednom naišao na ‘umirovljenog’ člana presretača. Jasno, ima i puno odličnih učitelja, ali i ‘običnih’ službenika.

Recimo, ovo su neka moja konkretna iskustva:

– Jednom me za manji prometni prekršaj policajac me propisno kaznio (u dozvoljenom rasponu, ali ne drakonski). Nije ni na koji način indicirao mito i bio je vrlo efikasan i profesionalan. Nakon toga sam zvao Prometnu policiju na Lučkom da pohvalim tog policajca i nakon nekih 10-15′ uspjeli su ustanoviti nekog šefa koji bi možda mogao biti prikladan da mu se pohvala iznese; oni, naravno, nemaju sustav za takvo što (možda je to bio i prvi poziv te vrste), pa se završilo na usmenoj pohvali, a policajac na motoru vjerojatno za to nikad nije ni saznao. Poslije sam pričao s tadašnjim šefom Policije i svelo se samo na uzdahe ‘eto vidiš, dobro bi bilo kad bismo imali takvo što kao dio sustava, ali … možda … radi se …’

– Prije nekoliko godina kupio sam neki brodić i, jasno, trebao platiti porez. Opet, čovjeku nije drago da plaća porez, pa se na to pripremiš i odeš platiti u Poreznu upravu, ali već nesretan jer znaš što te čeka: red, gnjavaža i namrgođenost. Međutim, službenik (mislim da je gospodin bio već blizu kraja karijere) ti omogući da to obaviš efikasno i ugodno. I ja se zahvalim čovjeku na tome. Koji je bio jako i iskreno začuđen i vidno sretan da je netko prepoznao njegov rad (valjda ljudi inače misle da je on kriv što moraju platiti porez?)

– U jednoj bolnici gdje nam je bio član obitelji su bili zaista ljubazni i kako soba sestara nije imala klima uređaj, to smo donirali i prošlo je prilično jednostavno. S druge strane, zaista smo bili zadovoljni jednim doktorom u najvećoj (valjda) hrvatskoj bolnici. Koji je, k tome, očito iznimno eifkasno uredio svoju ordinaciju, velik protok pacijenata, bez nervoze i guranja. Kako ni nije imao ‘klimu’ ponudimo mi tu donaciju. Neće, jer da će se ordinacija uskoro seliti, pa je li može bolje neka oprema koja mu je već stara. Ali da moramo od uprave Bolnice tražiti odobrenje za donaciju. Ne budi nam teško, napišemo pismo upravi. Kako nije bilo odgovora, još smo nekoliko puta intervenirali (pismom i pozivom), ali nikad nismo dobili odgovor. Ne znam, da sam ja direktor bolnice u najmanju ruku bih htio znati koji je to doktor da ga pacijenti toliko cijene ne samo zbog kvalitete posla nego i organizacije.

– Nedavno sam izgubio osobnu i vadeći novu ustanovio da i nakon 20 godina (?) na istom mjestu s istom beskrajnom strpljivošću i ljubaznošću gospođa na informacijama objašnjava, često razdraženim ljudima, što im je činiti. Također, PU je uvela i odličan sustav brojeva za čekanje.

– Hrvatska pošta: iako su usluge dostave preporučene pošiljke poskupile, zamislite koju u stvari dobijate uslugu za (mislim) 17 kn pošiljke s povratnicom – koliko se tu posla odradi i koliko ona vama vrijedi. Kad sam jednom službenici za šalteru rekao da sam zbilja zadovoljan s tom uslugom HP, ona se čudila tome što govorim, valjda ne zato što ne bi znala koliko je usluga vrijedna, nego valjda što malo tko pohavli uslugu.

– PU Zagrebačka vas sada SMS-om obavještava da vam je osobna izrađena, a u Zagrebparkingu možete parkiranje produžiti ili obnoviti šaljem poruke ‘*’ na obavijest o isteku prethodnog (naizgled male stvari, ali jasno je da je ovo netko izimslio, netko odobrio i netko implementirao)

– Nedavno sam imao jednu malo veću interakciju s državnom upravom, u smislu da su me dosta zagnjavili s dokumentacijom, ali ne jer bi službenik bio naporan nego zbog naravi stvari, ali interakcija sa službenikom je bila ziasta na vrhunskoj razini (neću sada govoriti o čemu se radi da ne ispadne da se ‘uvlačim’ jer ćemo možda opet biti u interakciji) [Napomena 9.2.2017.: Radilo se o ispitivanju porijekla imovine kad je Milanovićeva Vlada odmah po dolasku zvala na takva istraživanja mnoge ‘bogataše’, malo terora nije na odmet ako je novac problem!]

S druge strane, znamo da ima puno neljubaznih i neprofesionalnih službenika.

No cinizam, ogorčenost i zatucanost koja prevladava u našem društvu danas onemogućava da prihvatimo da postoje ljudi u javnoj službi koji iskreno žele napraviti ‘nešto’ (dobar posao, uz dobru nagradu i priznanje), a da to često nisu oni koji mašu zastavom ‘NAŠEG’ (naime, da ovi drugi zalažući se, navodno, za javni interes, zapravo imaju neku mutnu agendu).

Primjer s kojim sam dobro upoznat je tvrtka u pretežito državnom vlasništu čije dioince sam za svoj, pošteno zarađen i zadržan u Hrtvaskoj, novac, kupio na burzi, te se borim za njeno unaprijeđenje – Petrokemija. Nekima je teško shvatiti da je možda državnoj strukturi, ljudima u njoj, od ministra, preko nekih članova NO, do danas (nadamo se) imenovanih novih članova uprave generički stalo do uspjeha tvrtke. A s druge strane da oni koji prikrivaju i kolosalno lažu oko ovakvih stvari Kupili sirovine za 1,6 mlrd. kn kad su bile najskuplje?! Gubitak od 400 miliona kuna, umjesto dobiti – pa to je jedan Pelješki most! – netko je Hrvatima ispod nosa samo iz Petrokemije pred nosom odnio jedan Pelješki most! A tko je lagao? Pa primjerice predsjednik NO koji je tvrdio da kad su bili ti gubici to je bilo zato jer su sve tvrtke umjetnih gnojiva u svijetu te godine poslovovali s gubitkom (a npr. najveća svjetska, Yara, imala je rekordnu dobit!), čimse valjda pokušava objektivizirati takav kolosalni gubitak, u vrlo nejasnim okolnostima. U najmanju ruku razlog da se zapitamo o motivima tog službenika sindikata (koji je evidentno, kao predsjednik NO morao biti jako dobro obaviješten o cijeloj stvari) koji pokušava spriječiti promjene zaklanjenjem za parole ‘Ne damo NAŠE’ i ‘Mrzimo kapital’ (ja bih baš VOLIO da je u firmi ostalo 700 mil. kn kapitala, 400 gubitaka i 300 propuštene dobiti).

Ovaj bi projekt bio mali korak u razumijevanju uloge i ekonomije javnog sektora, kao takvog ali i u društvu u cjelini, te omogućavanju što lakše transformacije u efikasan i cijenjen javni sektor u Hrvata. Kad razumijemo što je javni sektor, možda razumijemo i ostale elementarne ekonomske i društvene stvari.

Kad to razumijemo, možda ćemo razumjeti otkud u našem društvu (i još par balkanskih zemljica) zaluđenost socijalizmom. Iako bih rekao da je narod manje zaluđen tim nehumanim, krajnje devastirajućim društvenim uređenjem (gdje god je došao do svog prirodnog kraja, vidjeli smo kako to izgleda: DDR, SSSR, Kuba, Sj. Koreja, Rumunjska u doba Caucescua, Kambodža za Crvenih Kmera, itd.) od medijskog establishmenta, potpuno apsurdno s obzirom da ostale države bivšeg istočnog bloka nemaju takav ondnos sa soicjalizmom (pri tome ne mislim na ‘socijalizam’ kao na ono čime uvredljivo nazivaju jedni malo ‘tvrđi’ one malo ‘mekše’ unutar društava tržišne ekonomije, tj. kapitalizma, nego na onaj pravi socijalizam koji smo imali.)

Imam inače teoriju o tome, ali ne bih sada 🙂

Projekt bi trebao imati narativnu dimenziju (‘priče’) koja pomaže pri razumijevanju rada u javnom sektoru, mogućnost utjecaja na položaj pojedinih ljudi u javnom sektoru, te povratnu sistemsku informaciju dizajnerima i upraviteljima sustavate … što još?

Oglasi

Kategorije:Uncategorized

39 replies »

  1. Ideja je sama po sebi interesantna, ali tu treba dobro promisliti o realizaciji…

    Naime mislim da tu postoje dvije nezavisne stvari: sluzbenici koje ljudi mogu birati, i oni koje ljudi ne mogu birati. U prvom slucaju, fokus je na korisnicima usluga doticnih sluzbenika (npr. doktor, kojeg mozemo birati), dok je u drugom slucaju fokus na tome da pohvala doticnom sluzbeniku dodje do njegovih nadredjenih (npr. policajac). Pretpostavljam da ste vise ciljali na tu drugu varijantu?

    Za prvi slucaj vec postoje neka rjesenja. Doktori i medicina su vise-manje rijeseni ovdje: http://www.najdoktor.com . Takodjer upravo osobno radim na jednom vrlo slicnom projektu, samo nije fokusiran na drzavne sluzbenike nego na majstore i obrtnike – http://www.najmajstor.com (nije jos gotov pa trenutno ne mogu demonstrirati koncept, ali je pri kraju, tako da bi trebao zazivjeti u iducih nekoliko tjedana). Cisto kao koincidencija, i ime i ideja su nezavisni od najdoktora, njih sam nedavno slucajno otkrio tek nakon debelog angazmana u projektu. Great minds think alike 🙂

    E sad, ocjenjivanje sluzbenika poput npr. policajaca mislim da ima smisla samo za tog policajca i njemu nadredjene ljude, naime nekakva rang-lista prometnih policajaca je ljudima izvan sluzbe apsolutno nebitna. Pretpostavljam da bi tu optimalna stvar bila srediti neku infrastrukturu gdje se upise doticni sluzbenik, ocjena, i komentar pa se cijela stvar forwarda njemu nadredjenim osobama i relevantnim institucijama?

  2. Neloša ideja, i ne baš jednostavna, sa upitnim efektom.
    U prvom redu je tu poslovična diskrapancija šaltera (iliti hrvatski front desk) i operative (hrv. back office), kao i usađenih pravilnika i procedura (ne ulazimo ovdje u legislativu) u istu. Ljubaznost ili ljudskost samog službenika mogu biti uvjetovani, osim toga i drugim osobnim okolnostima dotičnog (obiteljski problemi i sl.) koji utječu na njegovo ponašanje.
    Osim toga, možda se upravo ljubazan službenik na šalteru opire promjenama za unapređenje i moderniziranje procesa, osjeća se ugodno na svojoj poziciji i ne želi nikakve promjene – a to mi kao korisnici ne vidimo.

    Stoga mislim da bi korisniji bio projekt koji bi bio fokusiran upravo na procese i praksu – npr. u vašim primjerima nepostojanje procesa pohvale policijskog službenika, ili nepostojanje procesa i/ili pravilnika u bolnici za primanje donacija. Imamo i poznati primjer da je u slučaju krađe ili gubitka osobnih dokumenata potrebno platiti i objaviti oglas u Narodnim novinama da bi dobili novi dokument. Kome taj oglas služi? Kakva je pravna/upravna logika tog “poreza”? Osim što imate probleme zbog krađe dokumenata, još imate i dodatne troškove. Gdje je tu zaštita osobnih podataka? Da ne ulazim u svjetski problem sa industrijom krađe identiteta… Oni koji se time bave, u Hrvatskoj mogu jednostavno kupiti NN i izvući sve što im treba iz spomenutih oglasa. Kada sam priupitao čemu taj oglas (više njih jer mi je nestao cijeli novčanik, za svaki dokument jedan oglas), kažu da je to da ne bi netko pokušao lažno se predstaviti mojim imenom u banci i sl, pa da se može provjeriti da je dokument nevažeći… već vidim gospođu na šalteru u banci kako prije isplate traženih 200 kn sa računa otvara ormar sa arhivom NN i pregledava jedan po jedan primjerak od dana izdavanja koji piše na osobnoj karti do danas… ili policajac na motoru prilikom kontrole prometa vadi arhivu NN na mikrofilmu sa pripadajućim 007 čitačem mikrofilma i radi isto – od datuma izdavanaj vozačke dozvoe do danas… ali to nije sve!
    U mojem slučaju su dokumenti ukradeni u inozemstvu, pa sam imao zapisnik austrijske policije o događaju. Kada sam došao u Petrinjsku dati zahtjev za nove dokumente, rečeno mi je da moram prijaviti krađu u PP po prebivalištu, i da to nikako ne mogu u MUP-u u Petrinjskoj?!? Kao da je riječ o drugoj organizaciji ili poduzeću. U “prebivališnoj” PP me je pak službenik uputio na sudskog tumača za austrijski (da, “austrijski”, nije rekao njemački) jezik da mi prevede austrijski zapisnik – onaj isti koji je sastavljan po mojem osobnom iskazu. Kad sam rekao da zaboravimo ovo i da želim prijaviti gubitak novčanika, reče čovjek “eee, nemože sada, kad ste već rekli da imate austrijski zapisnik”…(ima toga još, ali neću više daviti, vjerujem da ste dobili sliku)
    Koliko god ljut bio, ne mogu reći da su za to bili krivi službenici, već propisane procedure, procesi i praksa… osim ono za objavu oglasa u NN, što je zakonski propisano (mada čujem da bi se to trebalo konačno ukinuti).
    Dakle, slažem se sa ovom idejom, ali mislim da bi trebalo biti usmjereno na procese pa čak i propise, a pohvale/pokude samim službenicima bi svakako trebale biti integralni dio priče kao dodatak.

    • Slazem se, drzava bi zapravo morala ponuditi infrastrukturu. Kad bi npr postojala mogucnost da najbolji sluzbenici dobiju neku konkretnu opipljivu nagradu, onda bi cijela ideja imala puno vise smisla.

      Teoretski vec postoji nekakvo ocjenjivanje unutar drzavnih sluzbi, ali to je dosta binarni sistem. Naime radnik koji ne zadovolji (takvi su vrlo rijetki) dobije opomenu pred otkaz ili tako nesto. Ne postoje nagrade ili nekakva granulacija. Nije isto ako radnik dobije sve petice i trojke…

    • Inace, kad smo kod bizarnih pravila poput ovih za gubljenje osobne i NN…pazite sad ovo:

      Jucer mi je covjek ogrebao auto na parkingu i otisao (sitna ogrebotina, ali kolegica vidjela registraciju). I sad idem ja nazvati danas policiju da vidim kako stoje stvari s naknadom stete. A iz policije mi kazu da ne da ne mogu dobiti odstetu, nego da bi morao platiti kaznu za neprijavljivanje nezgode jer ih jucer nisam nazvao!!!

  3. vidi se da previse citam eclecticu jer znam puno ovih prica vec od prije. 🙂
    Inace ideja je ok, ali sumnjam da to bude uspjelo. No dobro moguce je jer ste vi semi celebrtity a i cita vas dosta pametnih ljudi.
    No moram vas napasti zbog “HP”a opet(prosli puta kada ste spomenuli postu isto se sjecam da sam bio nesto komentirao 😛 )
    Hrvatska pošta u prvih šest mjeseci 2012. prihodovala 810 milijuna kuna prihoda što je 0,9 posto manje nego u prvom polugodištu 2011., a u istom su razdoblju rashodi povećani 3,9 posto na 820,6 milijuna kuna. Tako je za razliku od 2011. kada je polugodišnja dobit Pošte bila 27,9 milijuna kuna ove godine poslovanje rezultiralo gubitkom od 10,5 milijuna kuna, pokazuje financijsko izvješće Hrvatske pošte dostavljeno Zagrebačkoj burzi.
    Dakle mogu oni za 17 kn ili 2 kn dostavljati kada se ne moraju brinuti o profitima. 😀
    No da se ne ponavljam
    https://trzistakapitala.wordpress.com/2011/06/16/hrvatska-posta/
    😀

  4. Projekt treba biti sukladan operativnim programima koji se sada pisu za razdoblje 2014-2020 (ako planira crpiti sredstva is strukturnih fondova) ili se ‘ukipati’ u kakvu zaostalu IPA mjeru ili drugi dio 2013.

    Projek treba ukljucivati vise partnera kako bi lakse ‘prosao’… Idealno neku javnu ili drzavnu strukturu, moze trgovacko drustvo i po mogucnost nekiga iz znanstvene zajednice (ili kakav soft skills konzultant)

    vise detalja na mail.

  5. Hvale vrijedan prijedlog.
    Mislim da svatko od nas može navesti podosta pozitivnih primjera interakcije sa tzv. ‘javnim sektorom’, počevši od vrtića-škole pa do policije kako ste sami naveli.
    Imam osjećaj da se u medijima iskorištavaju loša iskustva kojih je u manjem broju da bi bili što senzacionalniji i prodali više primjeraka. Ali za posljedicu se stvara negativno javno mnijenje. Ljudi već s predrasudama kreću u institucije i naravno dobiju baš ono što su očekivali – mrzovolju.

    Moglo bi se krenuti od sebe, znam iz svoga primjera da kada sam god dobre volje – nasmiješen, dobijem isto od druge strane šaltera.

    Slažem se da bi bilo korisno uvesti nekakav ‘odjel za pohvale’ – i da naravno stvar ne ostane na papiru nego da komentari stranaka ima utjecaj na plaću i moguće napredovanje.
    Bilo bi nešto zaista osvježavajuće, kao recimo novina koja ima samo dobre/pozitivne vijesti.

    • ma zamisli, najbolje da im se još i smješkam. nije dosta što ih hranim i oblaćim.

      neki dan sam bio u holding po parking kartu, htio produžiti, kaže nemože morate ponovo donjeti papire (koje sam već donio prošle godine). ima u autu sve i donesem ja iste te papire i žena ponovo iskopira i spremi u neku kutiju. znači oni svake godine kopiraju jedan te isti papir i bacaju ga u kutiju i bez tog papira ti nemožeš podići parkirnu kartu?
      i sad da ja njih još hvalim kako su ljubazni?

      • Što je g. Vedran vi se još pravite pametni a znate s kime imate posla!
        Hoću reći, dolazite u holding i očekivate, paladinski, pravednički, da će oni čuvati vaše lanjske papire? 🙂

        Ok, tu se slažem s vama da bi trebala postojati nekakva univerzalna baza podataka a ne da moramo 100 papira nositi na 100 strana 100 puta.
        Međutim, usporedba s bankom nije sasvim ispravna, neće vam ni u banci dati vaš novac ako ne ispunite neke preduvjete: osobna i kartica/br. računa, jel da? E pa tako ni u holdingu nećete dobiti produžetak usluge bez tih i tih papira (koliko se god besmislenim činili).
        Dapače, događaju se još i sulude stvari u bankama da sam ja u nekoliko navrata dizao novac bez da su od mene tražili osobnu! (I ne, nepoznat sam bio službenici) – i to je privatnik, zamislite.
        Još jedan sasvim svjež primjer prilikom otvaranja jednog računa u drugoj banci trebalo je i kopirati osobnu. Nakon 15 dana uzimam token i opet mi kopiraju osobnu. Deset dana nakon toga otvaram devizne i oni opet da im dam osobnu da kopiraju, na to im odgovaram da sam već davao a oni odgovaraju da jesam da bi im sustav pokazao. I opet žena ode s mojom osobnom na kopiranje :/

  6. Mozda nelose, ali vec je bilo pokusaja slicnog. ne samo za ocjenjivanje službenika već i svega ostalog (firmi, udruga, pojedinaca i sl.)
    http://tuz.ibaba.org/ a i jos je neki bio sa .hr domenom ili tak nekaj.
    Ono sto mene najvise brine kod takvih servisa, zloupotreba. Idem na poreznu, vidim neku zenu koja mi se tamo fizicki ne svidja, dodjem na takav site i popljujem ju odozdo i odozgo. A da ispadne kako s njom uopce nisam niti komunicirao npr.

    • To je svakako problem, pogotovo kad imamo malo ocjena po entitetu kako je ovdje slucaj. Ali njemu se da doskociti. Npr, na http://www.najmajstor.com , sistem je takav (odnosno bit ce takav, da upotrijebim prikladno vrijeme) da se mora upisati OIB ili JMBG ukoliko se zeli nekoga ocjenjivati. Naravno, i to se da zaobici, ali ipak dosta otezava stvari ljudima koji ne znaju kako su ti brojevi definirani. A cak i onaj tko to zna tesko moze uskladiti ime i prezime s doticnim brojevima bez da ima pristup policijskoj bazi podataka.

      Mislim, to je zapravo dvojsekli mac jer se znatno smanjuje kolicina ocjenjivaca (ljudi imaju problema s odavanjem vlastitih privatnih podataka), ali cini mi se bolje rjesenje nego dati svakoj susi da sa 500 laznih e-mail accountova digne svoj fuseraj u nebesa ili nekom konkurentu unisti posao…

  7. Na brzaka pročitam vaš prijedlog i padne mi na pamet top 100 najboljih službenika u hrvatskoj?Nešto kao atp teniska lista?Na jednom mjestu bi se prikupljale pohvale i ali i reklamacije o radu službenika i vodila bi se “atp” ljestvica,hipotetski najbolji na kraju godine bi dobio bubam na pamet 200-300tis kn a ostalih 99 u nekoj vrijednosnoj ljestvici po 50tis kn.To bi nas u proračunu koštalo cca 5 milijuna kuna.Sa time bi dnevno pratili rad službenika a svaka ta pohvala i reklamacija morala bi biti obrazložena pod imenom i prezimenom korisnika usluge,unaprijed bi se definiralo bodovanje itd,to sam složio onako na brzaka,može biti i top 10,top 50 i slično ali bilo bi dobro da to možemo pratiti u top 100 iz sedmice u sedmicu kao atp ljestvicu kod tenisa…,ideja je dobra samo je treba precizno i sveobuhvatno razraditi…

    • a da možda 100 najboljih ne dobije otkaz. vi biste njih još i kupovali?
      pa što će njima vaša top lista kad si oni sami izglasaju nagrade. mislite da upravu holdinga briga što vi mislite o njima? ili upravu hž-a?

  8. bojim se da bi takva ideju u našem društvu s našim mentalitetom postala teško zloubotrebljena. Na što mislim?
    pa siguran sam da bi kolegice jedna o drugoj pisale najviše, s tim da bi često one gore, koje piju kavice 20x, a efektivno radno vrijeme im nije 5 minuta, kako kaže Đoni Štulić, najviše ogovarale one koje zaista nešto i rade. 🙂

    • Ha to se da rijesiti kako sam rekao, provjerom JMBG/OIB, i stavljanjem jasno vidljivog teksta da se ne smije glasati za svoje kolege/sefove/zaposlenike (npr onog koga se ulovi u tome automatski dobije sve najnize ocjene).

      Ali osnovni problem je u tome da doticni sluzbenici bas i nemaju puno koristi od te nagrade, zapravo im se cak moze nanjeti i steta. Npr, imamo ured gdje s ljudima posluju dobar radnik A i los radnik B. Ukoliko svi navhale radnika A, on postaje preopterecen s poslom, dok radnik B moze sjediti 3 sata na kavici i nitko nebude primjetio da ga nema.

      Njihove place su definirane kolektivnim ugovorom, nagrade se djele na temelju radnog staza (jubilarke), a ne na temelju kvalitete necijeg rada. Cijeli okvir je tako postavljen da zaposlenik zapravo i ne moze dobiti nekakvu nagradu za dobar rad, to je naprosto tako dekretom odredjeno od strane drzave, i dok se taj okvir ne promjeni tu nema puno mogucnosti. U najboljem slucaju doticni radnik moze dobiti tapsanje po ramenu od strane sefa ili neke “soft” usluge, u smislu preporuka za bolje radno mjesto, ustupaka ako mora ranije doma, itd.

  9. A, i svi ‘službenici’ nisu ravnopravni, tj. jedan službenik ima dnevno 200 stranaka, a drugi 5 (priroda posla), pa samim tim ima i manje ‘pohvala’

  10. Sve super, ali mislim, početak teksta “Imam ideju za projekt, ali mi se ne da raditi na njemu”. Da je ovo netko drugi izjavio, što biste Antune rekli?

    • Pa ne može čovjek raditi na svim idejama koje mu padnu na pamet lol U tome je i poanta: znati odbiti sve ideje koje nema smisla raditi jer postoji bolji način kako iskoristiti vrijeme. Treba se fokusirati.

      I općenito nije svaka ideja prikladna za svakoga. Možda je nešto izvan domene onoga tko je smislio ideju, izvan njegovog dosega/vidokruga (preveliko ili premalo za njega) ali je možda upravo prikladna nekom drugom na kojega taj može prenijeti ideju (za novac – malo teže, besplatno – lijepi poklon!)

      Mislim da je ovo konkretno premali posao za g. Bakića. Ne vjerujem da takav “portal” može generirati neku ozbiljnu zaradu tj. prikladnu utrošenim vremenskim i drugim resursima ali nekom drugom je to možda prikladan iznos jer njegovo vrijeme možda dovoljno manje “vrijedi”.

      Pa ja recimo imam bezbroj ideja raznih vrsta, mahom “tehnoloških”, ali za 99 % njih ne mogu dati nikakav doprinos jer to nisu stvari koje može izvesti jedan čovjek ili neki mali tim skromnih početnih resursa ili nisu primjenjive na nešto van postojećeg konteksta u kojem su ideje osmišljene. Recimo imam ideju kako treba dizajnirati “tablet” koji će biti ultimativni uređaj u svojoj kategoriji, ozbiljan evolucijski korak naprijed u odnosu na današnji iPad recimo (koji je tome daleko bliži od konkurentskih rješenja, i nadam se da ide u tom smijeru). Ali što da radim s tom idejom, tim “dizajnom”? Eventualno bih mogao pisati Apple-u, pa ako netko i pročita taj mail… ako dođe u prave ruke, neće mi platiti za “ideju”, mogu im jedino pokloniti. A stvar je tako očita da će odmah reći “da su svjesni tih činjenica i rade na njima” (a baš zato što je neizbježno/očito je teško za odmah shvatiti prije nego ti se nacrta pred nosom!, ljudi najteže vide očito).

      Imam puno softverskih ideja, vrlo malih i vrlo rizičnih (obzirom na vrijeme koje bi trebalo uložiti u njih uz takvu neizvjesnost povrata) pa sam često u situaciji “imam ideju… ali neda mi se niti pokušati ju implementirati”. Kao u (fokusiranom value) investiranju: treba čekati pravu loptu!

      Ali evo trenutno sam zaokupiran napokon realiziranjem jedne idejice zajedno s bratom koji je jak u sržnom području na koje se odnosi ideja, koja ideja je sasvim neoriginalna, po mom mišljenju i “vrlo upitna” što se tiče user experienca (u RIM-u to područje user inputa/tipkanja ekstenzivno istražuju i koliko čujem ni sami previše ne vjeruju u svoje u industriji vodeće rješenje ugrađeno u nadolazeću im platformu koja ih treba spasiti od bankrota, na Windows Phone-u i Android-u to to već imaju u primitivnijem obliku od RIM-ovog i puno sam se igrao s time zadnjih mjesec-dva i dalje mislim da je to nedovoljno dobro i previše “nasilno” da bi bilo ugrađeno u sustav, ali pomislih: ako netko to baš želi, a žele ljudi koji inače pišu jako sporo na mobilnim uređajima, stariji ljudi itd., posebice ljudi koji pišu na stranom jeziku, a takvih ima puno… njima to nužno i nije loše ponuditi kao opciju ako je stvarno izvedeno “dobro koliko može biti”…, pa će možda i Apple to ponuditi uskoro… na ljeto recimo, a do tada ne bi bilo loše to i na iOS-u imati makar kao posebnu aplikaciju, a na iOS-u ne postoji takva aplikacija – e pa uskoro će postojati :D)

      • Ma sve 5, svako treba raditi ono kaj mu se da :). Nije problem identificirati problem, problem je riješiti problem. Barem se na ovom blogu često priča kako smo zemlja u banani jer nitko ne prihvaća odgovornost – a onda prva rečenica – “evo vam ideja pa ako neko hoće ja mu dam lovu da ju realizira” :). Da se razumijemo, nije da hejtam – i takav oblik podrške (na razini ideja i financija) je super (bolji nego da ne postoji) – ali mogla je ta prva rečenica biti malo promišljenija. Ako ništa drugo onda barem zato što stavlja naglasak na neaktivnost (da ne kažem lijenost) 🙂

  11. Gospodine Bakicu, Ideja kao ideja je “izmisljanje tople vode”, ali ste u potpunosti u pravu.
    Kod nas takve stvari se jos gledaju kao nebitne, a cinjenica je da nam svima i vise nego drago bude cuti/procitati pohvale(tko nevoli da ga se hvali), ali osim iznimnih situacija(kao neke od Vasih) tesko da ce se netko sjetiti da iz cista mmira pohvali djelatnika, bilo u drzavnom/privatnom sektoru. Nas mindset jos(nazalost)nije na tim frekvencijama, ALI ako se jednom nekrene tesko da ce se ikad i promjene dogoditi.

  12. Evo da se i ja uključim u raspravu 🙂 Ja sam Stipe Dumančić, osnivač Tužibabe i Hvalibabe koje su nastale 2007. http://tuz.ibaba.org http://hval.ibaba.org

    Kao što je g. Bakića povela misao “zašto nekoga ne pohvaliti?” tako je i mene povela ona prva misao, “zašto ne bi svi znali kako se ophode samnom?”.

    I naravno, tu je nastala Tužibaba, a kad sam isto naletio na par super ljubaznih karaktera u mom životu i htio sam na sav glas hvaliti, nastala je Hvalibaba.

    To su projekti razonode radi, i nisu komercijalni. Naravno, kao što je komentator “smokva” napisao 31.01.2013., najveći je problem zloupotreba. Odnos komentara Tužibabe i Hvalibabe je pa sigurno 30:1 ako ne i više. Dakle na svakih 30 prigovora bogu i vragu ide eventualno jedna pohvala.

    Ovo je jednostavno preslik društva kao takvog, jer su ljudi puno vičniji blaćenju nego hvaljenju. Jer kad Vas nešto povrijedi, i ako niste nekoga razbili, dolazite kući i hvatate se računala i kreće žuć. Međutim, ako Vam netko nešto lijepo uradi, to prihvatite kao takvo i odete dalje sa smješkom na licu. No ne i sa potrebom da morate to napisati negdje kako bi to svi znali. Jer ne kaže se “Dobra vijest se čuje daleko, a loša još i dalje”.

    Što se tiče zloupotrebe, ona je tu velika jer se ipak radi o sto ljudi i sto ćudi. Kod nas u Osijeku se često prepucavaju vlasnici restorana, cateringa na taj način da jedan drugome blate posao. I jako je teško biti moderator u svemu tome.

    Odgovornost takovog sadržaja (tema, komentara) je isključivo na meni tj. na glavnom uredniku (vlasniku portala) ukoliko nema drugih supotpisnika iliti počinitelja djela (teme, komentara).

    Vaš IP je zabilježen. Mo’š si mislit’. Proxys, Tor, ne1? Lako se sva ta sigurnost zaobiđe.

    Najbolji mi je komentar Tcom na upit odgovornosti njihovih komentara. Nije mi bilo jasno kako ljudi svašta pišu na tportalu i ništa se ne briše i nema odgovornosti. Nedao meni vrag mira i uporno sam nazivao glavnog urednika. Kada sam ga dobio i pitao tko je tu odgovoran za komentare, počeo mi je pričati o bad word filterima (koji se lako zaobiđu), da bi na kraju rekao “Čujte, mi smo Tcom, neće nas nitko tužiti” 🙂

    Imam iskustva sa tužbama, klevetom i sa povrijeđenim ljudima koji su se (ne)sretno našli na popisu tema mog portala.

    Sve u svemu, znam o čemu se radi, i znam točno što biste htjeli. No ako mislite sufinancirati takav pothvat, slobodno mi se javite pa Vas mogu uputiti što biste i kako biste trebali:)

    Da je lako napraviti takvo što – nije. Da je nemoguće – nije.

    Pozdrav iz Osijeka i sretno!

    • A ste razmisljali o OIB/JMBG/PIB filteru? Ako jeste, imate kakve procjene o tome kako to utjece na kolicinu korisnika?

      S obzirom da radim na slicnom projektu, ako ste za, mogli bismo se cuti na mejl, da razmjenimo iskustva/ideje, ili neku uzajamnu reklamu?

      • Slobodno mi se javite na email, no ne znam koliko ću Vam moći pomoći. Ukoliko ubacite OIB/JMBG filter, smatram da ćete izgubiti 95% posjetitelja. Da se ljudi ne boje reći što misle, imali bi bolji život, u smislu izlazili bi na ulice, svrgavali budale i sl 🙂

        Ljudi zloupotrebljavaju anonimnost. Oduzmi anonimnost, oduzeo si im “slobodu” i s time, neće ju koristiti.

  13. Poštovani gospodine Bakiću,
    ideja Vam nije originalna ali nebih ulazio u detalje oko toga. Svakako je u svom korijenu dobra no nekoliko problema dolazi do izražaja. Govorite o javnom sektoru kao cjelini i to je jako širok pojam, no onako kako ja to vidim da je izvedivo nikako nije preko službenih organa s obzirom na naš mentalitet, tj. sve što je zadano je loše. Dakle projekt bi trebao biti user powered isključivo, živjeti od i za input samih konzumenata pojedine usluge. Tu se nadalje problemi granaju na nekoliko strana, dakle zasigurno problem proboja na tržište, s obzirom da taj portal ili što već (smatram da je najefikasniji način naravno world wide web) u startu prolazi samo ako pridobije ogroman feedback od strane korisnika (jednostavnost i učinkovitost,zabava i komunikacija uz neku vrstu nagrade/odobrenja za one koji su si dali truda i pridonjeli svojim komentarom/ocjenom),nešto kao što je trenutno njuškalohr u domeni oglasnika ili indexhr u domeni vijesti (čitaj large). Nadalje problem zloupotrebe također koji je već bio spomenut prethodno, no tu postoji nekoliko metoda koje su više manje učinkovite a i sam problem nestaje sa većim brojem mišljenja. Uz još financije koje su uvijek problem,s obzirom da mislim da ovako nešto nebi bilo isplativo prvih xy godina, problema ima napretek. No koliko problema toliko i riješenja 🙂 Pogledajmo samo što je sve moguće uz izvrstan tim i velika novčana sredstva na primjeru Rimac automobila. U našoj državi u grani autoindustrije!
    Srdačan pozdrav, .46772

  14. Za ovaj projekt ne trebaju nikakvi fondovi. Infrastruktura za ovo postoji u sustavu e-građani i preko najobičnije dodatne stranice i jako malo koda se ovo može implementirati u roku keks. Ne radite slona od muhe. Pitajte bilo kojeg informatičara i on će vam reči isto.

    • Nema razloga za takvu negativu. Naveo sam link na tekst od prije 4 godine. Ne znam zašto je muha još tu, Vi ćete sigurno znati.

    • A možda posebice “informatičara” koji ne čita korisničke zahtjeve (specifikaciju) s razumijevanjem 😀

      Kakva dodatna stranica, kakav kod, to je irelevantno.

      Meni ovdje u oko upada, “da bude funkcionalno, životno”. Cijeli e-građanin sam po sebi nije baš user friendly, pa ovo gdje tražimo još više, da bude stvarno efektno, životno… Nije to tek tako jasno da će neka dodatna pro-forma stranica, koju nitko ne gleda, jer je negledljiva, zadovoljiti ove korisničke zahtjeve (mislim da takva i postoji, gore spomenuto, dakle nije baš životna).

      Kada bismo ozbiljno razmišljali o nekom takvom projektu to bi najmanje bilo pitanje “kodiranja”, daleko najviše UX dizajna, product dizjana, i na poslijetku, ali ne manje važno, marketinga tog proizvoda.

      Za to sve je glavni preduvjet snažna volja, motivacija, da se to ostvari.

      Netko tko bi pokretao taj projekt mora držati jako važnim to pitanje pohvaljivanja službenika, razlikovanja onih koji su za pohvalu i onih koji to baš i nisu. Nisam siguran da je ta svijest dovoljno razvijena na bitnim mjestima, mislim da je to ovdje glavno pitanje.

  15. Postivani Gos. Bakicu,
    Mislim da bi sva javna poduzeca,drzavni sluzbenici i sve sto je povezano sa javnim sektorom trebalo funkcionirati kao i privatni sektor.
    Hocu reci nije li policajac samo radio svoj posao ,pa on mora naplatiti kaznu ali isto tako mora biti uljudan i slijediti sve norme propisane zakonom. Znaci vi nemate razloga hvaliti to mu je u opisu posla ,mislim barem ne za tu situaciju koju ste naveli ali da je on vas sustigao na motoru vidjevsi da vam ne radi stop svjetlo ili zmigavac pa vas upozorio da to zamjenite ili cak pomogao zamjeniti da ne idete sada do auto elektricara, a nije ni pomislio da vam za to naplati kaznu jer vam vjeruje da je lampica pregorjela za vrijeme voznje i da vam je pomogao da bude siguran da u nastavku voznje nece doci do nesrece zbog tako necega ,naravno da je to pohvalno i treba ga pohvaliti.
    Isto mislim za poreznu to im je posao svi oni sluze nama i moraju se odnositi prema svakome kao prema gospodinu i lijepo nas uputiti ako nam neke stvari nisu jasne ili bilo sto da trebamo informaciju itd..
    Privatni sektor barem vani je drugaciji, cim se zaposlite promatra vas vise ljudi ,procjenjuje vase mogucnosti ,kontrolira vas,Provjeravaju ucinkovitost , marljivost, Inicijativu .(bio uhljeb ili ne).i sve ostalo sto je vazno. Nakon 3 mjeseca se radi prvi “Performance Appraisal” to je kratki opis ono sto smo vidjeli kod novoga zaposlenika , Nakon godinu dana dolazi drugi koji je jako vazan jer od njega ce ovisiti vasa brzina napredovanja u poslu a svaki slijedeci godisnji Appraisal ce pokazati kuda ide tvoja karijera prema otkazu ili do odredene pozicije i to je maximum za vas ili neslucenih visina. Ja to radim na poslu godinama izluduje me i od januara- do feb.28. moraju biti predani nekada za 200 ljudi.
    Pratim ih sve sustavno one najblize mojoj fukciji i one ispod njih ja osobno , Druge prate oni i ja stalnim obilascima ,na jutarnjim sastancima , Promatranjem izvodenja radova ..itd… ali uglavnom moram biti realan potpuno inace taj system pada u vodu i ne pomaze , Problem je bio da svaki “Performance Appraisal” mora biti dan radniku na uvid i mora ga potpisati ili ako on to nece mora staviti primjedbu ili jedno i drugo. Znao sam da kod nas to uopce nije funkcioniralo ocjenivanje 1-5 jer je povezano sa stimulacijom i nema sansi da das nekome 1,2,3,4, jer oni medusobno saznaju a i sefovi se ne usuduju napraviti nista drugo jer radnik nema respekta prema sefu(kod nas svi misle da mogu biti sefovi ili direktori) Radnik jednostavno bi sterao sefa da ne kazem gdje, prijetio jer bas ga briga ne moze dobiti otkaz,on radi koliko novaca toliko muzike i hoce cistu peticu iz svega i slicno.
    E to ne moze tamo tako ja mogu dati momentalni otkaz za jos manje stvari ama bas svakom ispod sebe isto kao sto meni mogu dati otkaz ako “Performance Appraisal” ne odradim kako treba jer se tome posvecuje paznja jer time se iz godine u godinu osposobljava kadar , ucinci rastu jer ljudi shvacaju da moraju ispravljati pogreske ako zele napredovati ,imati bolju placu ili poziciju.
    Nije mi drago to raditi ali ima strasan ucinak i kada bi kod nas sve ,firme i javni sektori ovo ozbiljno radile ne bi li onda svaki policajac bio barem kao onaj kojega ste pohvalili ,poneki kao onaj kojeg sam ja opisao a neki jos bolji pa ce biti vode smjene pa traziti od podcinjenih da rade kao sto je on radio dok je bio na ulici . Isto vrijedi ama bas za sve .
    Na jednom kursu koji se zove S2L(Safe to lead) dosli smo do konstatacije da imamo samo 4 vrste radika :D1,D2,D3;D4.
    D1-Nezna i nece(pocetnici ,novi zaposlenici)
    D2-Nezna a hoce (kao mladi vozac recimo misli da je najbolji na svijetu)
    D3-Zna ali nece (stariji radnik,misli da zasluzuje vise -unaprijedenje,vecu placi,bolji je od drugih)
    D4- Zna i hoce (potencijal)
    Naravno ako si za jedan posao D4 mozda za druge nisi.
    Sve to Ja promatram i iz toga donosim zakljucke ko moze sto i kako unaprijediti Ponasanja ,D1 ,D2,D3 da budu D4 u sto vise poslovnih zadataka , nije meni cilj dati otkaz nijednom cilj mi je napraviti svakoga D4 to me cini sretnim jer to je dio moga posla ali ako ne ide.. (otkaz) Tako pomazem i firmi i sebi a i svima drugima zar ne?
    Jos je jedan alat koji koristimo a povezan je sa vasom idejom;
    STOP CARD,
    to je kartica koju ima svako u Dzepu i treba barem jednu napisati dnevo to znaci bilo kakvu neispravnost , ili nesiguran rad , kraci put izvodenja ,ma sve cak i da li je nasao muhu u juhi bas sve isto tako mozete napisati pohvalnu karticu za neko izvodenje radova koje je fantasticno proslo jer je neznam neka dobra ideja dosla , neki problem je uocen i otklonjen kao i sve druge stvari da jedan kuhar radi super hranu recimo.
    Znaci stop Card da ima u poreznoj na ulazu vi bi pohvalili tog poreznika na Kartici i ubacili je u kutiju a posto se to cita na sastancima to bi on znao kao i policajca da to imaju na ulazu u stanicu (ili knjigu utisaka koja se nalazi u hotelima ,bankama i slicno) to netko vodi pise sve na Komp i salje se mailom djelatnicima da vide probleme ali i da vide sto je dobro(sve bi to utjecalo lose ili dobro na zaposlenike u godisnjem opisu ocjena) takve stvari treba raditi po jedinicama nikako globalno.Svijet je napravljen od atoma zato je atom tako Vazan.
    Znam da se ovako nesto nece dogoditi kod nas jos 20 godina ali ima firmi koje imaju ovakav system samo ocjenjivanje nije profesionalno .
    🙂 Znam pretjerao sam ako ste uopce citali do kraja 🙂 .

    • A kako biste ocjenili građevinskog inspektora koji vam naloži rušenje vaše bespravne gradnje
      ili poreznika koji vam obračuna PDV u inspekciji.

      Službe su manje više ogledalo društva. Puno je negativne selekcije u samim službama,
      osobito na viša mjesta. Apsolutna većina je korektnih i vrlo korektnih ljudi, ali ima i okorjelih kriminalaca tamo, informacije su svaki dan o tome. Želim vjerovati da ih je sve manje i vjerojatno je to točno. Za prosječnog građanina moj savjet je strpljivost i ljubaznost prema
      samim službenicima/cama, što može dovesti do zrcaljenja odnosa 🙂 ponekad i čiste ljubavi.

      • Odličan savjet za malog čovjeka g. Velebit. Bravo. To je ono što nam treba. Tražimo jednostavna rješenja. Ne mora biti prema službenicima, može prema bilo kome. Jedna, dvije takve izjave na dan, i gle, ne primjećujete više da je vani tmurno i oblačno. Za svaku pohvalu. Veliki pozdrav

  16. pa nebi se složio s vama da su u eu službenici uljudniji od naših. prepotentni, komunikacija kao sa robotom i vrlo neljubazni, posebno ako ue da ste stranac. kod nas samo što se ne klanjamo psebno strancima, ali nis samo službenici problem problem su i nekorektni građani.

  17. Slažem se ocjenjivanjem službenika i nagrađivanje je dobra stvar jer onda ljudi imaju interesa raditi bolje. Ali najbitnije od svega je da bilo koji službenik MORA IMATI MOGUĆNOST DOBITI OTKAZ, bez toga su sva nagrađivanja uzaludna jer ima i uvijek će biti ljudi kojima je dovoljna placa bez nagrade i stimulacije jer je njemu to dovoljno i on ne mora raditi svoj posao a placa ide. Takvi ljudi u velikoj većini imaju i posao sa strane i završava faks dok na poslu ništa ne radi, i pije kave i surfa i otežava svojim djelovanjem izdavanje dozvola ili bilo čega o čemu ima moć. Zanci sve dok radnik bilo u privatnom ili javnom poduzeću ili službi nema nikakav strah od gubitka posla to neće biti dobro. Zamislite primjer da imate firmu i zaposlite ljude koji znaju da će raditi20 godina u toj firmi i da ne mogu dobiti otkaz; ,firma bi propala u roku od godine dana, to vam je većina firmi u socijalizmu i to vam je većina državnih službi danas

Odgovorite!

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s